Dim i neka druga stolarija
Preokrenut i precizan, dim k`o poklopac.
U prostoru u kojem sam hodala tražeći stolicu mičući rukama dim poput granja, bilo je ugravirano mnogo ruku i prolaza, mnogo vrata i okvira sa nejasnim zadatkom...glasovi što udaraju jedan o drugog i sjećanja što se upliću u duge kose dajući retro patinu kompletnom licu...
Prolivena ruka nasred dimozraka istjecala je prema prozoru. Tražila sam trag čistoga zraka.
Gomila je bila obješena za čaše poput ispeglanih košulja, a ja nisam mogla ne primjetiti veliki krug dima što je izlazio iz usta jedne vješalice sa usnama toliko crvenim da su svakoga ubadale u oči poput reklame u lasvegasu. Prošla sam joj kroz krug. Draži su mi trokuti.
Stolica me čekala. Nije imala raširene ruke jer nije imala ruke. Zapravo, ja nemam veze s tim. A ni ona. Današnji dizajneri očito ne brinu o tome kako da stolicama omoguće iskazivanje emocija. Imala je čak tri noge. Strašno. Al ipak, lijepo se sjedilo. I stol je bio posve nekompatibilan. Imao je četiri nožice. I bio je okrugao. Izgledao je kao da je slučajno zašao tamo da se odmori od puta i ovi su ga kidnapirali pa je mor`o radit k`o kafanski stol, a zapravo se vidjelo da je bio vrlo uglađen. Imao je ono, kao, zavijutke na kraju nožica, nešto, kao, barokno, jel, a stolica je bila neka djevojčica sa žigicama na koju je zaboravio svijet. No ipak, činilo se da im klasna razlika ne smeta. Kao da su se odvojili od svega i živjeli neku priču znanu samo njima. Nisam htjela previše ispitivati.
Nakon što se ispraznio taj svijet ostalo je puno raznih tišina. Neke su bile u zraku, a neke ostale sjediti za stolovima čekajući vlasnike da se vrate po njih. Bilo je i onih koje su došle sjediti za moj stol.
Baš smo lijepo popričale.
22.02.2006. u 22:15 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar