Razmišljanja

                                           Prvo na što mi je pogled pao bila je konobaričina košulja. Od čeg su napravljena ta dugmad kada mogu podnijeti toliki pritisak grudi? Odjednom, s lijeve strane osjetim skenirajući pogled. Kao pregled kod liječnika u onim ružnim spravama, ako smo jako bolesni. Crvena haljina, tanka cigareta i naglašeni ruž za usne. Naspram nje sjedio je muškarac. kožna jakna, masna poluduga kosa. Nekada smo takve frizure nazivali fudbalerkama. Na stolu je stajala kutija marlbora. Muškarac je pio pivo, veliko dok se dama igrala čašom u kojoj je bio nekakav alkohol. kao da želi što prije rastopiti led. Šutjeli su.
 
                                              Pogledam na sat. Došao sam nekoliko minuta ranije. Imam dovoljno vremena da ispitam teren. Otišao sam u wc oprati gel s ruku. Tek sam u automobilu primijetio da sam u žurbi ipak pretjerao s frizurom. Sjeo sam za stol u kutu koji je bio viši od ostalih. Naručih kavu, dužu može u veću šalicu da i čašu vode. Pokušavajući čitati novine pogledavao sam prema vratima. Nisu me mogle omesti ni konobaričine grudi ni dama u crvenoj haljini. Čekao sam nju. Djevojku s iskrice.
 
                                          Vrata se otvoriše. Kao vjetar je krenula prema paru za  stolom. Odjednom se okrene prema meni, ups tu si. Oči. Prekrasne, velike poput kestena. Spontani osmjeh. Bjelina zubi obasjala je kafić. Sjela je pored mene. Kao da se poznajemo još iz vrtića. Razglabali smo o iskrici o blogovima. zaposlena je u mom susjedstvu. Čak smo se bavili istim sportom. Oboje pišemo blogove. Obećao sam da ču joj na rastanku reći ime svog bloga. To sam ipak želio ostaviti za kraj, naslućujući što bi se moglo dogoditi. Pokušavala se opravdati što je pristala na kavu nakon samo nekoliko poruka. Objašnjavao sam joj kako ne volim dugotrajna dopisivanja. Kako smatram da tada upadamo u zamku krive percepcije osobe s kojom se dopisujemo. Uvijek sam spreman platiti kavu, dužu. Može i u veču šalicu da i čašu vode, naravno. Može i šlag ili mlijeko ali to mora nadoplatiti. Smijala se. Bilo nam je ugodno. Vrijeme je brzo prolazilo. Pokušavali smo načeti što više tema za razgovor. Mogli smo razgovarati danima.
 
                                           Rekao sam joj za ime bloga. Skočila je, oči su joj postale ogromne. Nije rekla ništa. Sabravši se uspjela je preko usta prevaliti kako joj to ne smeta.
 
                                           Poslije mi je u poruci napisala da ima nekog. Da je željela samo popiti kavu jer sam joj bio nekako iskren i otvoren. Željela je osjetiti toplinu južnog vjetra. Razmišljam se kada bi bilo zgodno reći ime svog bloga. Na prvom, drugom ili desetom susretu. Ne mogu to kriti. Osječaoo bi se kao izdajnik.Kao Juda. To je ipak dio mog života. Mislim da bi žene trebale znati da slobodan muškarac u tridesetim godinama može biti debil, homoseksualac ili imati brak iza sebe.
 
                                             To je bio moj prvi susret s djevojkom preko iskrice.  

Ovo je dobro!

Lijepo... :-)

ti si bto baš divno i krasno opisao,ali čini mi se da ju ne interesiraš,pa sad bilo to zbog bloga ili ne....Baš mi nje žao obzirom da te toliko oduševila..;)

...šteta.... :(

Oov je jako dobro napisano.Sviđa mi se stil.Super je.

Zbilja tužna priča, ali takav je život. Svi mi očekujemo iskrenost od druge strane, ali je veliko pitanje da li smo se spremni nositi sa onim što će nam druga strana reći.

neka drugi bude još bolji.. ne skrivaj ništa pogotovo razlog svog bloga, budi iskren i otvoren kakav si bio... to je lijepa odlika čovjeka. nažalost postaje sve rjeđa...pozdrav :)

super su ti svi textovi..nasmijala sam se baš od srca.. tnx..
moj prvi susret tekao je ovako otprilike:on dolazi u TT-u i priča jedno uru i po o tome što je sve stvorio u životu i kako ga je bivša nasamarila i sve se vrti oko love.. bila sam mu neka vrsta psihoterapije:(
sorry al kolko god ružno zvučalo ne treba mi netko s dodatnim problemima
ostali susreti su bili smiješni:))