Razmišljanja

Upravo gledam film "Legenda o jeseni". Nevjerojatno koliko pomutnje može napraviti samo jedna žena. Razjebala je nekoliko generacija tako snažne obitelji.

Spremam stan i ugledam crne, ženske, najlonske čarape. Pomislim, slučajno su joj ostale.

Ne, kod žena nema slučajnosti. Ovo je bilo planirano i s namjerom.

Što sada da radim s njima? Da ih ostavim gdje sam ih našao ili da ih negdje odložim?

Volio bih da su samostojeće, do bedara umjesto ovih crnih do ispod koljena.

Nizozemski novinar Adrianus Tobias van den Deren (63), zaposlen u listu "Vrij Nederland", kojega je u petak pretuklo nekoliko nepoznatih muškaraca, i to zbog navodnog fotografiranja djece na žnjanskoj plaži, u nedjelju u 13 sati sjeo je u avion za Amsterdam te otišao iz Hrvatske prije planiranog roka. Najavljivao je, naime, da će u našoj zemlji ostati 15-20 dana, a njegova sljedeća destinacija trebao je biti Dubrovnik.

                      Da sam ti drag i simpatičan, ali ipak želiš da budemo samo prijatelji?
                      Želim, da se večeras iskažeš, da pokažeš svu svoju maštovitost i kreativnost u obrazloženju odjeba. Znam, rekli smo si kako nismo za «duge staze». Biti ćemo zajedno, neko vrijeme, ipak. Ipak nam je toliko lijepo bilo, mada nismo iz istog kraja. Zoru smo zagrljeni dočekivali, mada nam se horoskopi ne preklapaju. Satima smo razgovarali, mada imamo različite poglede na svijet.
                       Pozorno ću slušati, znajući da čekaš, nekog svog princa, koji već godinama nikako da stigne.  Želeći djecu, možda jednog dana, u nadi da će, konj tvog princa, biti brži od tjelesnih promjena, koje te neumorno prate.
                       Znam da si dvije godine starija od mene. Previše si mršava. Imaš male sise. Mrzim kada bacaš opuške po ulici. Ne volim kada misliš da sve u životu, ispravno radiš. Kada ogovaraš ljude, ne pazeći da te taj ne čuje. Buljeći, kada komentiraš, kako je tko obučen. Nisam ti predbacivao da si sebična, kada smo bili sami. Nikada ti nisam zamjerio što mi je zbog tebe bivalo neugodno. Kada sam sakupljao tvoje opuške i bacao ih u koš. Crvenio se zbog tvojih neumjesnih izjava. Mogu imati i bolju od tebe. Mlađu i s većim sisama.
                         Mogu imati mlađu i s većim sisama. Ipak su mi sve tvoje upadice i oholost bili simpatični.
                         Uradi, kako misliš da je najbolje. Ja idem dalje, dok se ti posavjetuješ s mamom kako bi zapravo tvoj princ trebao izgledati.                          Večeras te slušam, kako pričaš, dok ću čeznuti za tvojim uzdasima.           

                           Razmišljajući o protekla četiri tjedna, pokušavam spoznati gdje smo pogriješili.
 
                           Upoznali smo se prije nepuna dva mjeseca. Nakon prvih mjesec dana istraživanja, slaganja profila, dogodilo se «ono». Grčevitim zagrljajem, privukao sam tvoje tijelo i slušao. Slušao, kako ti srce lupa, mirisao ti kožu, dok ti je tijelo drhtalo. Četiri tjedna smo bili jedno tijelo, četiri tjedna, slušao sam tvoje uzdahe.
 
                           Igre, koje smo si nametnuli, učinile su, da smo si, odjeveni, gledali u gola tijela. Igre, u kojima smo preuzimali uloge drugih , analizirajući reakcije, na nove uloge, učinile su, da u kratkom vremenu, istražimo ono, što drugi nikada ne stignu istražiti.
 
                            Zbog čeg smo morali biti, na sličnom duhovnom nivou? Zar smo se morali intelektualno nadjačavati?
 
                           Znam, reći ćeš, da i onako nismo bili jedno za drugo, tu smo se odmah ogradili. Znam, reći ćeš, da nam se horoskop ne podudara, jebi horoskop.
 
                           Zbog čeg nismo mogli zatvoriti oči i pustiti da traje. Horoskopski znakovi, matematika, brojke, kako to ružno zvuči. Gdje je tu čovjek?
 
                           Hvala ti na predivnim trenutcima, na svem onom, što sam uz tebe spoznao. Hvala na podršci i povjerenju. Hvala na konkretnoj pomoči, koju si mi pružila.
 
                           Javi se, ponekad.                
 

                                     Prije neki dan sretnem svoju staru prijateljicu, Maru. Da di si šta si ajmo na kavu. Tako, dok čakulamo, ogovaramo koga stignemo kažem ja Mari ovako-Slušaj Mare, ti si sama, ja san sam. Mogli bi mi onako malo. Čisto da ne uvatimo ruzinu. Šta mora ko znat naše posle.  
 
 
                                    Kad Mare skoči, da koji mi je kurac, jesam li ja lud, pa mi smo prijatelji.
 
 
                                   Šta ću? Povuka san se. Računam bolje mi je šutit. Opet se mislim, pa kome će dat, ako neće  prijatelju, valjda neće neprijatelju?
 
 
                                    Eto takva je moja Mare.                          

                                      Danas šetan gradom i slušam razgovor dviju žena. Znam da nije pristojno, ipak tema mi se učinila zanimljivom.  Prva kaže drugoj da ima problem, vezano za grudi. Kako ima ogromne grudi, tako joj stvara problem kada se treba skinuti na plaži ili bazenu.  Dobio sam želju da se okrenem i pogledam taj raskoš. Druga je odmah skočila-pa ja također imam velike grudi, ali to ne smatram problemom. Ali ti nisi vidjela kolike su moje, kaže prva.
 
                                     Dok su one tako raspravljale o grudima, razmišljao sam o tome koliko je pristojno, vremena da prođe, da se okrenem i pogledam taj raskoš.
 
                                     Meni oko, nekakvim automatizmom odmah poleti u smjeru velikih grudi. Mislim da većina muškaraca ima ugrađen taj sistem navođenja.
 
                                     Spazivši velike grudi, u prvom trenutku se oduševim. Kada krenem razmišljati o njima, oduševljenje se pomalo topi. Pokušavam, po dubini ureza, naramenica grudnjaka u kožu zaključiti kolika je sila potrebna da bi ih držala u tom položaju i obliku? Što bi se dogodilo kada bi netko odjednom škarama odrezao naramenice? Tada bi brzinom koje ljudsko oko ne može pratiti došlo do nagle promjene položaja i oblika.
 
                                    Vrlo brzo dođem do zaključka da su najljepše grudi srednje veličine. Da imaju dobar odnos kvalitete i kvantitete. To je otprilike veličina koja može stati taman u šaku. Takve grudi smo upravo zbog toga zvali šakarice. Prilikom tog mjerenja šaka treba biti u poluokruglom položaju, a prsti maksimalno rašireni.
 
                                   Razmišljajući o grudima, pomislim da je prošlo dovoljno vremena, te da je sada pristojno da se okrenem i pogledam.
 
                                   Okrenem se, sistem navođenja me dovede k cilju i pomislim-pa bilo je i većih.                                       

                      Punih deset sekundi, trebalo je prijatelju da me nagovori da odemo negdje van. Predložio sam «The Movie Pub» u Savskoj.  Nikada nisam tamo bio. Dogovor je brzo pao. Ne mogu vjerovat, Masimo Savić. Toliko puta sam prošao pored, a nisam imao pojma da je Masimo svaki utorak u Movie-pabu.
                      Odmah sam primijetio da ima žena svih vrsta i oblika. Sjeli smo za prvi stol,  ispred bine. Uz Masima smo raspravljali o tom kako se ljudi ustručavaju sjest za prvi stol, odmah ispred bine, jer misle da je on rezerviran za nekog. Da za nas dvojicu.
                      Bez obzira na točeno ožujsko pivo od 25 kuna, pogodite gdje sam sljedeći utorak.    

Ako vidite nekog u zelenoj odjeći, to sam ja.  Ne, ne kupujem zelenu odjeću, već sam  onu, zelenu jaknu prao u stroju s ostalom. 
                Zapravo, nije to tako ni loše. Sada se ne moram razmišljati dali sam uskladio boje odjeće.  
 

Idem nešto jesti. Da li ima kakva dobra glazba večeras u Zagrebu.

                      Uvijek, kada bi me netko pitao-kakvu ženu, zapravo tražiš? Odgovorio bih da tražim ženu koja ima «ono nešto». Zapravo, nisam imao pojma kakvu ženu tražim. Nisam ni znao što znači «ono nešto».
 
                     
                       Na današnjoj kavi, uporno me pokušavala šarmirati, kreveljeći se i pokazujući mi žute naslage duhana i tko zna čega još. Imao sam osjećaj da će svaki trenutak skočiti preko stola i progutati me.  Pažnju mi nije mogao privući ni široki dekolte. Razmišljao sam o njenoj higijeni dijelova tijela koji i nisu toliko izloženi očima javnosti.
 
                      Sada znam što mislim pod «ono nešto». Tražim ženu koja pere zube.
 

Nakon naporne noći i jutra napokon idem spavati.
Da, većeras je bluz na Ravnicama.

                      Tragedija. Oni to zovu bluz. Imao sam osjećaj kao da svira loš srednjoškolski bend. Zapravo kao bend iz JNA s neke karaule na Bugarskoj granici. Ne želim više o tom razmišljat. Sretan je tko nije bio.
 
                       Bio sam danas na kavi. Naravno, djevojka s iskrice. Zaključio sam da je žene najbolje onako na brzinu skuvat. Nekoliko poruka, hoćeš, nećeš, doviđenja. Ako se dopisujemo duže od dva dana sve se nekako razvodni i ništa od tog. Mislim da skuže da sam ja zapravo manijak koji napade žene s iskrice. Iskričavi manijak.
 
                      Kava. Proveli smo ugodnih dva sata u razgovoru. Volim kada mogu s nekim razgovarati bez obzira na temu. Cura je draga, simpatična. Upravo sam se sjetio kako me jedna cura s iskrice pozvala u kino. Nakon filma je pitam-kakav je bio film? Rekla je da joj je film bio odličan. Na pitanje što joj se svidjelo. Odgovorila je da joj se svidjelo sve. Pokušao sam ponovno pitanjem dali može nešto istaknuti. Rekla je da joj se jednostavno svidjelo sve. To je bio naš razgovor. Meni se film nije svidio i mogao sam joj barem pola sata govoriti o tom što mi se nije svidjelo. Zaključio sam da mi je bolje da šutim. Kako je ona kupila ulaznice, mogla bi to shvatiti kao uvredu. Nakon tog smo otišli svatko svojoj kući. Zapravo ona je išla šetati psa. Mislim da bi se i njemu film svidio.
 
                     Danas sam upoznao osobu s kojom vjerujem da bih mogao raspravljati o filmu. Prilikom njenog odlaska pokušao sam se okrenuti za njom, da je ispratim pogledom. Zapravo zanimao me pogled iz te perspektive. Na pola puta prema njenoj stražnjici, krajičkom oka zamijetim da je primijetila  moj polukružni pokret i koje su mu namjere. Vješto sam posegnuo za novinama, nadajući se da sam ju uspio zavarati. Tako sam umjesto stražnjice čitao novine. Nadam se da sam je uspio zavarati. I nisam joj buljio u grudi, već je ona tako stala.  

Večeras je dobar bluz u Purgeraju.

Upravo sam javio na posao da imam temperaturu. Ležim u krevetu s računalom. Još da mi je zamijenit računalo s nekim drugim.