Moja riječ nema smisla...

postalo je fakat preteško...sto kila po jednoj ružnoj riječi...i teže...po svakom urliku-tona, po ružnom pogledu-dvije tone, po minuti bijesne šutnje- tri tone, po pomisli na fizičku povredu- četiri tone...sve na mojim nejakim leđima...strah je definitivno najteži..teži i od iščekivanja..povremeno..kad kažem krivu rečenicu, kad se pobunim zbog rizika koji ne želim, kad uđem u svađu..toliku cijenu plaćaju samo budale.ja ne želim biti budala, ničija budala, mogu biti samo svoja mala budalica...i to ne prečesto.
danas, trebao je doći DANAS da misao sazrije, da izađem bez straha od samoće, da izađem slobodna i sretna, zbog pravilno donesene odluke, zbog riječi-DOSTA...
kad sam bila jako neodlučna, u neodlučnoj fazici svog života, svih sam pitala za savjete..mislila sam da će svi znati bolje odlučiti od mene, o mom životu..to nekad i sada radim, ali puno manje..znam, znam, nedostatak samopouzdanja ili samo strah od samookrivljavanja..ipak, lakše je kriviti nekog drugog.. no, dobro, tada-u toj fazi netko mi je rekao:"zašto se toliko opterećuješ, odluči, što god bilo i znat ćeš..ako budeš neizmjerno tužna, znaj pogrešno si odlučila...ako ti- iznutra -bez realnih vaganja, bez reakcije mozga, bez pluseva i minuseva nisi sretna, to znači da je odluka loša...i promijeni je..." nisam to shvaćala niti prihvaćala..i danas je došlo:KLIK! zadnja odluka bila je kriva...međuprostor i međuvrijeme nije bilo loše, čak štoviše, al ja sebi nisam bila više ja, prodala sam se, za vrlo nisku cijenu i predala se u ruke daljnjim povredama...možda danas nije pravi dan za odluku, ali je odluka prava! osjećam se dobro u svojoj koži-to sam ja, koliko god to strašno izgledalo...nisam ovaj put izgubila sebe..i to je dovoljno da budem sretna...

..i to tako u krug, malo se trošimo, malo očvrsnemo, malo otupimo, svaki puta je sve teže dotaknuti prava mjesta...
..a jebat ga, samoostvarenje kroz druge je krivi put, sve odjebi i meditiraj.... :)