Jedinstvena...
Što mi to radiš?
Od ljepote tvoje žeđam,
od riječi tvojih izgubljen sam;
misli na tebe jedino su meni društvo,
a snovi moji ispunjeni tvojim bićem...
Svaki dan prolaznog ovog vremena,
trošim na gubljenje u tvojim očima.
Svaki trenutak neizbježne dosade ove,
ubijam lakše slatkim mojim željama.
I cijeli moj svijet polako postaješ,
kradomice mi obuzimaš razum;
srce moje poput zvijeri izjedaš,
a ja pritom ni jecaj ne ispuštam...
...jer bio sam bez tebe samo silueta,
a sada sam nemirno središte oluje...,
...što hita k tvojim smirujućim rukama,
tražeći nespokojno puteni taj zagrljaj.
Niti neznaš tko si,
a moj svijet si,riječju i pogledom jednim,
u vatru što žari,jednostavno...zarobila.
29.10.2003. u 9:10 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara