Vrapče

Prstom pratim trag aviona na nebu.Sunce mi udara u oči i spuštam pogled.Kapci su mi spušteni,ali osjetim peckanje i vidim one iskrice u očima.Izgleda kao katadiopter.Oblici dolaze negdje iz dubine oka i prenose se na unutarnju stranu kapka.Sve je u nekakvom pokretu..Kao kad se voziš noću kroz tunel sa poluzatvorenim očima,kad se počmu svijetla mješati.Svijetla nadolazećih automobila,svijetla koja osvijetljavaju tunel,štop svijetla.Žuta,bijela,crvena.Pokret,zvuk,doživljaj,škripa kočnica,strahovit prasak.........i više ništa ne osjetiš!

Ne treba previše nositi emocionalne prtljage sa sobom..Suvišnu treba odbaciti..:))

Možda si u pravu,ali mene je uvijek zanimalo koji je to zvuk dok se lim automobila krši oko tebe a ti kužiš da je to kraj!?

A uopće nije tako.

Neke stvari treba doživjeti!