Sjećanje...
Na današnji dan prije nekoliko godina s ovog svijeta otišlo je meni najmilije stvorenjce.
Ostalo je samo njegovo malo, mrtvo ukočeno tijelo na hladnom betonu u prohladan kišni dan.Nestale su moje drage zelene okice i vlažan nosić koji mi je bezbroj puta dao pusu u lice.Svom snagom svog malog srca uzvraćao mi je ljubav isto onako kako sam ja njemu poklonila svoju.
Nisam ga mogla gledati tako mrvtog, oči su mi se punile suzama.Dotaknula sam ga hladnog i poželjela da otvori okice.Ali ništa...Više nisam izdržala, okrenula sam se, dok su mi suze klizile licem mješajući se s kišnim kapima.Pogledala sam u nebo i poželjala mu stretan put među zvijezde.
Od tada svake godine palim svijeću.Ali u bundevi.Tako obilježim i Noć vještica, ali i tužno sjećanje.Moja bundeva je točno u 19.05 dobila svoju svijeću. Ljudi prolaze i misle kako je sve to slatko i simpatično.Slažem se,simpatično za sve one koji ne znaju čemu služi ta svijeća...
31.10.2003. u 19:30 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Pogledala sam u nebo i svim zvjezdicama rekla HVALA sto ste s nama podijelili svoje priče....I ja sam upalila svijeću jednoj mladosti ...
Autor: Dalina | 31.10.2003. u 19:50 | opcije
Ericca mi smo sretni jer bar imamo sjećanja ...
Autor: LasTunas | 31.10.2003. u 19:56 | opcije
Tuzno...
Autor: calivita | 01.11.2003. u 2:41 | opcije
Draga stvorenja ne odlaze... ona zive u nama sve dok traju sjecanja na njih...
Autor: nostalgija | 20.11.2003. u 3:56 | opcije
zao mi je ostaju ti samo sjecanja i beskrajna ljubav
Autor: grgach | 05.12.2003. u 22:51 | opcije