pisati pisma, pričati priče

Kad sam na moru, ustajem rano, najranije. Spustim se na veliku stijenu ispod kuće i čekam. Čekam da Sunce pokuca na modro zelena vrata mora i kaže: evo, donosim ti dan!
I svaki put kad mu uhvatim dolazak osjetim da je i ono uhvatilo mene. U mrežu svoje ljepote. U čudo kojim Bog redovno blagoslivlja prirodu.
S mjesta na stijeni uvijek gledam istu sliku: sunce izranja iz mora, a onda se, još onako mokro, uspne na plavi nebeski ručnik. I počne svoje kotrljanje danom koji nas očekuje.
More ne stanuje u Zagrebu. U ranojutarnje sate s prozora ne vidim Sljeme. Samo maglu koja skriva onog što će, i u studenom, zažutjeti dan.
Ali u Zagrebu stanuješ ti, stanujem ja. I sve što nas grije u ovo predzimsko doba godine.
Sunce. Muški princip, otac, muž, ljubavnik, sin. U ženskom životu - svi važni muškarci. Zašto ih tako volim vidjeti dok izranjaju iz mora?
Zato što tako znam da su minule noći zaronili. Do dna mora, do dna žene.
A to je najvažniji muški posao na ovom svijetu.

:-)))))))))). (Opet sam bez teksta :-)).)

kalo je na dnu žene,moželi se na dah ili je potreban kisik

slova koja nedostaju : k;
znakovi koji nedostaju: ?

citam te... o da i to sa uzivanjem.
svako slovo,svaka rijec ima smisao.

nastavi dalje,doista je lijepo

lijep pozdrav