How many frogs do I have to kiss...

Vjerujem da znate koje ste. Dan bi mogao stvarno biti dobar, Miriši na vjetar, a on rastjeruje oblake. Prvi dan u ne znam koliko-nema magle. Osjećam se super. hehehe Vrlo zadovoljan tip....☺☺

Vozim se na posao sinoć (nisam bio doma cijeli dan pa mi je bilo daleko ići pješice), naiđem na "postakljeni" dio ceste, prokližem, zanesem se, userem se od straha, sve promašim, vratim kontrolu nad autom...
Posljedica: hladan znoj, puls 200, tlak 800...

Radim. Razvlačim tjesto na stroju, (stroj neispravan, treća garnitura gazda obećava popravak), valjci mi uhvate prste lijeve ruke, urlam...srećom, razmak postavljen na 10mm pa nema scena iz Aliena (krv po zidovima i sl.) Hladim pod mlazom vode.
Posljedica: lijevi srednjak izgleda kao žličica za sladoled i nekako mi se čini da bi nokat mogao reći laku noć i otpasti. Vrijeme će pokazati.

Idem kući s posla. Vozim kao da polažem pred HAK-ovom komisijom. Sve super, auto na sigurnom u garaži. Hodam po parkiralištu, okliznem se na šugavi, prozirni, nevidljivi led, (čini se da je cijeli jebeni Brod okovan ledom) instinktivno rukama hvatam ravnotežu, opalim svom silom u gepek od Octavie. Lijevom rukom. Svijetla pred očima. Skidam sve svece od 1.I do 31.XII. Pozitivno je što se nije uključio alarm...bar nešto.
Posljedica: raskrvavljen mali prst jer sam se rasjekao na natpis OCTAVIA. Bol u cijeloj lijevoj podlaktici.

Dolazim pred ulaz i ne prepoznajem vrata. NEKI MAJMUNI SU MI JUČER ZAMIJENILI VRATA NA ULAZU!! CIJELA!! Uključujući i cilindar na bravi, naravno. Stojim 30-ak sekundi pred vlastitim ulazom i gledam u ključ. EXPIRED. Osjećam se tulavo, sad treba probuditi nekog od susjeda. U 6 sati i sitno minuta. U subotu. Biram fizički najslabiju osobu u ulazu i zvonim.
Posljedica: osjećam se k'o zadnji kreten dok objašnjavam što se dogodilo.

Stižem pred vrata svog stana i nalazim na istima zalijepljen papirić sa slijedećim tekstom:

Stan br. 10

Molim nazovite tel
xxx xxx radi ključa
za ulazna vrata

Posljedica: blog iz čiste samoobrane

Ne mogu vjerovati jebenim ušima! Dolje na križanju mi se nacrtao plavi anđeo i regulira promet, kao da semafori nisu u redu...A, dobro možda i nisu, ali MORA LI TOLIKO KORISTITI JEBENU ZVIŽDALJKU???? Gdje je ovaj učio regilirati promet? U trećoj županijskoj ligi? Zvižduci koji paraju uši u trajanju od dobrih 5 sekundi... Frajer ima pluća k'o pokojni Pavarotti, jebo majku.... (ne Pavarotti). Kako mu se da na ovoj hladnoći? Maši rukicama i zaveži, jebem ti sve! Katastrofa na kub (ovo 'na kub' sam popalio od jedne blogerice ovdje, dopada mi se izraz...). Čisti popizditis. Sad su mi oči k'o dvije čajne paštete, a umoran sam k'o onaj ker što saonice vuče. Haaaalllloooooo!!!?? Ima nas koji smo radili noćnu!!!! A stan mi je u kutu zgrade, gdje god da odem, čujem ga...da mu se hoće zalijepiti ta zviždaljka za usta pa da mu se ljudi smiju...UF!!!

Pošiljatelj: Maverick00 ONLINE!
Muškarac, 30, Zagreb i zagrebačka županija. Član od 07.01.2008.
Kristus se rodi

danas je dan kad se Kristus rodio i kad
pravoslavci slave Kristusovo rođenje želim ti
sretan Božić
pusa



Još i pusu dobijem, nije li to lijepo hmmm?? Mislim, sentiment je na mjestu, iako ja ne slavim religijske praznike (vidi blog-Sol Invictus), ali pusa mi ne ide niz dlaku, baš...nikako.

Vračam svoje dugove i skidam si taj kamen oko vrata što mi vjesi...predugo.

Ispalo je na kraju da drugi ipak virkaju na moj profil više nego ja na njihov...naime 'Tvoj profil je pregledan' sada ima veći broj nego 'pogledanih profila'... Funny. Mislio sam da će mi to biti veći gušt nego što je. Nema veze. Za dvadeset minuta vozim buraza na kolodvor i život je lijep. On na teren, ja u školu i na posao. Imam se i čemu nadati krajem mjeseca... Sve u svemu...i'm ahead of the game.

Nisam uspio, jer sam ovisio o drugome...i sad sjedim i gledam u zid (kad ne gledam u monitor) i razmišljam je li pametno satrati se noćas od alkohola. Vjerojatno nije i vjerojatno hoću, a sve pod izgovorom da je to zadnji dan prije nego mi buraz ode na teren. A, mogao sam imati nju u zagrljaju, osjetiti topli dah prošaptane riječi i razvlačiti svaku minutu da traje satima. Umjesto svega toga-ja tipkam. Hladni mi trnci klize niz kičmu...mislim da ću biti malo depresivan danas. Sutra je novi dan i bit će bolje jer gore ne može.

Pokušavam nategnuti financijsku konstrukciju, a nemam odakle...
Želim spavati brzo tako da sabijem sedam sati sna u tri - mp3 snovi...
Volio bih da mi na poslu prokleta peć bar jednom ravnomjerno ispeče pecivo po cijeloj etaži...
Dogovaram se sa Svemogućim da premjesti Rijeku nekih 200 km bliže Brodu...

Teške stvari radimo odmah
Za nemoguće nam ipak treba malo vremena

Noćas je bila prava avantura napraviti kruh da valja. Ruke se tresu, glava k'o bačvica, noge od tijesta...
I to je prošlo, najbolji praznici u životu su iza mene.

Otkrio sam planinarenje, zaljubio sam se, i ona se zaljubila... Sve bi bilo ružičasto da nije bijelo od silnog snijega koji nas zatrpava.

Meni je dobro. Po prvi puta u ne znam koliko dugo vremena. Stvarno mi je dobro.

Provjerit ću tko je bio u ponoć i općenito večeras na blogu. Nemojte da vas moram pitati koji ste vrag radili za tipkovnicom dok ste trebali vani biti ili u zagrljaju ili u krevetu, bilo gdje samo ne za tipkovnicom... Hvatajte se čaše!

Dama pikova....

Opći očaj...

Tama.

Blamaža do bola...pa ipak imam potrebu da se istresem. Nije blog samo za uspjehe da se njima maše kao zastavom. Evo, proveo sam cijelo prijepodne s dragom i mazili smo se i kad sam ja htio, ona nije nego me još malo odgađala....i odgađala...a znao sam da hoće i ona. I kad smo se konačno uhvatili u zagrljaj i zaplesali, znao sam da neće izaći na dobro. Samo sam si lagao da hoće. Tako sam si lagao pune dvije minute (po njenom satu, meni se činilo duže, ali ne toliko da bi unijelo bilo kakvu razliku u rezultat) i onda bum!! Pa zečevi to rade duže, jadna im majka! Sad znam. Najbolje je kad želiš nekoga tako jako, treba se ustati iz kreveta i otići u kuhinju, sjesti za stol i razbaciti neki pasijans. Dug i kompliciran, po mogućnosti. Da me prođe malo ta vrućina. Pa će duže malo potrajati taj horizontalni fandango. Kažu da za sve ima prvi put. Pa eto mi...

☺☺☺☺☺☺☺☺☺☺☺...eto tako je meni sad. Smijem se oko glave.... Morat ću maznuti pol limuna da se smirim, ne mogu s ovakvim kretenskim osmjehom na ulicu...☺☺☺☺☺☺☺

Od danas, dragi moji, dani su sve duži. Obratite pažnju, jer iako ovako zatrpani u snijeg to ne vidimo...ljeto dolazi. Sad smo na mom omiljenom mjestu u solarnom sistemu po kom se vrtimo. Otprilike točno (hahaha) s druge strane Sunca nalazi se prvi srpnja 2008. godine. Tko nije u magli i kojekakvim oblacima i sličnom sranju (OK, dobili smo bijeli Božić, sad trpimo maglu, oblake i prometni kolaps☺) neka pogleda u Sunce i nek' zna....ljeto se nalazi točno s druge strane te žute usijane kugle(koja malo štrajka u ovo doba pa se mi smrznemo). Ali tamo je...točno s druge strane nalazi se naše ljeto, godišnji odmori, suša, turistice, prometni kolaps (jebi ga, opet), Ledo nagradne igre i sve ono što radimo s minimumom odjeće ili bez nje☺. Držite se čvrsto, jer ljeto nam dolazi u grad.

Ja sad u kadu, pa van, pa kud me veselje odnese u dobrom društvu (nije reklama). Želim vam ugodne blagdane i da se provedete 100 na sat. To želim i sebi, pa moram i vama. ☺