How many frogs do I have to kiss...

...desetak dana

Kad upadne gazda u pekaru u 1 u jutro.
Pogleda me i kaže : "Ti sutra ne moraš doći na posao...imaš slobodno 9 radnih dana."
A, ja mu kažem, "Dobro, OK, ali si mi baš mogao reći ranije da si iskombiniram nešto, ovako je ispalo malo bez veze..."
On se isceri i kaže: "Ne moraš ići ako nećeš."
Pa sam otišao i nije ni bilo loše, a noćas natrag u brašno...

Ovo je stvarno smiješno, ali izgleda da mi stanovita _sonia_ duguje soma kuna...
Za neupućene, to je KN 1000,00.
Nikad nisam osvojio ništa na nagradnim igrama (vjerojatno nisam ni sad, pričekati ću soniu da mi se javi u vezi detalja oko preuzimanja nagrade), ali kako je rekao onaj naivac?

Važno je sudjelovati.

Ili riječima mog prijatelja: Važno je da se mi družimo...

Ubacio sam ključ u bravu, otvorio vrata i ovaj put se prosuo kao vreća riže. Ručnik. Mene netko ovdje ozbiljno je....
"You don't have to get on your belly before me, man it's fine, we're good. IF you have the money o'course. If you don't, that's a hole different ball game. So?? Which is it?"
Nisam morao dići sad već bolnu glavu da bi vidio tko je to. Savršen engleski naglasak, baršunasti glas, do zla boga skupe cipele meni nepoznate marke u kojima jako dobro vidim svoj prostrti lik na podu, super tanke fine kožne hlače, kao od papira... Nizozemac. Dva metra čeličnih opruga, sajli i oštrine, sve boje ebanovine, bez grama sala, vječno raskopčane košulje jer tvrdi da mu je strašno vruće na našem jugu. Interesantno kako se slučajno tako vidi njegov savršeni abdomen. Nonšalantno naslonjen na stol. Glavni utjerivač za mog bookieja. Kažu da ima crni pojas iz svega gdje se nosi pojas i iz par stvari gdje se ne nosi...

Čuo sam nedavno za jedan adrenalinski sport po imenu seksualni rodeo.
Jednostavno do bola, ne treba nikakva oprema. Samo tijekom seksa izmanevriraš ti gore, ona dolje, tempiraš zajednički orgazam i dok ona lebdi u slatkoj omaglici šapneš joj na uho krivo ime. (ili vikneš, prostenješ bilo što samo da dopre do nje dok svršava).
Nakon toga, ako ostaneš u krevetu idućih osam sekundi, car si.
Meni ne ide.
Jednostavno ne mogu tempirati zajednički orgazam, pa da se lijepo ubijem...
Treba mi još vježbe...

Kad upadne gazda u pekaru u 1 u jutro.
Pogleda me i kaže : "Ti sutra ne moraš doći na posao"...

Sredina je kolovoza i kao i svake godine na ovim širinama i dužinama, precizno poput majanskog kalendara, na nebo se podigao Lovac. Antički lovac, sin Posejdonov i ljubavnik Eos, boginje Zore. Zbog spektakularnog života i još spektakularnije smrti u borbi sa divovskim škorpionom uzdignut je na nebo kao zviježđe Orion. Da nije sam tamo gore su bogovi poslali i Siriusa, njegovog psa. A koliko govori o tome da su grčki bogovi voljeli dobar fight i Scorpio je dobio svoje mjesto na nebu. Na drugoj strani, jer ipak mira mora biti...
Svake godine oko Gospe ovako pričekam da ga vidim prvi put i sjetim se da postoje i stariji kalendari nego što je ovaj naš kojeg nam je Gaj iz roda Julijevaca ostavio u naslijeđe.... Sigurna stvar je da je ljeto na izmaku i sad se krećemo ka kraćim danima, magli, depresijama, promjeni ritma. Usporit ćemo poput svih toplokrvnih organizama, trpjeti zimu i hladnoću, gledati u nebo i čekati toplije dane da nas ponovo ponesu u ludilo vrele krvi, zabave, ljubavi (ljetne, vječne, iskrene, zamjenske, one prave) i svega onoga bez čega nema života i bez čega ne bi preživjeli zimu. Čuvajte sjećanja na ljeto, a ako ih nemate baš nešto, imate još malo vremena da si ih stvorite. Jesen bi mogla biti zabavna, ali požurite. Imate još samo malo vremena. Do slijedećeg ljeta....

poziv na chat. U 21.17. Javih se u 21.36
(jer ne vjesim baš stalno na netu). Ne nađoh nikoga... Ostavih poruku na WinMess. Ništa. Izvisih. Čini se. Za chat. Možda drugi put kad joj se bude htjelo. Možda se nađemo u gradu. Pa popričamo.

Dobio sam novce, odoh kupiti auto! Konačno!

Curi od jutros, od četiri, pet
Rešilo nebo da potopi svet
(Đ. Balašević)

Malo mi je neobično ovako pisati blog, ipak su to, kao, neke moje misli, a započinjem sa 'tamo nekim' pjesnikom, ali često ga slušam i nema boljeg opisa za ono što se događa vani s druge strane stakla nego ovi njegovi stihovi. Sipi kišica, lagano, ali uporno. Bez ikakve namjere da stane u dogledno vrijeme, čini se. Bez nasilja od neki dan, vjetar je polagan, ali prisutan cijelo vrijeme, kiša pada sa tihim, upornim šumom koji se veže za jesenje rane večeri, gromovi se kotrljaju lijeno i na granici buke. Pristojno, kao kad netko nakon izgubljene rasprave razmišlja 5-6 minuta i kaže: "ali, ipak..." Čak ni vozači u ovo rano mokro subotnje jutro nigdje ne žure tako da se bolje čuje kako gume režu vodu nego se čuju motori pod haubama...Olakšanje nakon svih onih testosteronskih turiranja i paljenja guma na semaforu u svako doba... Nekako mi se čini (pomalo pesimistično) da je ljeto reklo svoje (a, izgalamilo se, mora se priznati) i da se jesen uvlači na mala vrata iako sve još blista i sve je zeleno i dani su dugi... Kao da jesen ima tonsku probu-nije to još to, ali slijedi ubrzo. Coming Soon To The 'Hood Near You... Nisam iznenađen nešto pretjerano, ipak sam vidio Nju prije neki dan i znao sam što nam se piše. Kišna uspavanka za subotu u jutro, bar u Slavoniji (nekako sumnjam da je različito drugdje u domovini). Odoh lagano u krevet pa na spavanje, bila bi šteta propustiti ovakvu divnu pozivnicu. A kad se ustanem, pravac garaža, treba staviti kišne gume :))

Prije par dana sam došao na posao i našao malu mačku pred vratima pekare. Siva sa tigrovskom šarom, kao ona iz reklame za Whiskas. I sad imamo maskotu. Spava na stolici na ulazu, gdje je toplo, vrti se pod nogama, deblja se i čini sve da postane crno-bijela verzija Garfielda (koji je rođen u talijanskom restoranu-zato ljubav prema lasagnama). Interesantno je kako se ta mala životinjica može zavući čovjeku pod kožu u roku tri dana. Najveći je problem zadržati je u njenim istraživačkim pohodima, jer je ne smijemo pustiti da se šeta po pekari. Da nas sanitarci ne zatvore. Možda da je prijavimo kao stručnjaka za deratizaciju??

Živio adrenalin! A ništa nije tako dobro kao pošten rock koncert. Nažalost u nedostatku istog, valja se snalaziti kako 'ko zna...Ima deVille pravo...treba slušati grad paradajza, dobar je i podsjeća me na stara dobra(??) vremena...Srednja škola-ni brige ni pameti. Bilo pa prošlo, nema smisla plakati za tim, samo ponekada 'odšarafiti' neku od stvari koje su me onda dizale u nebo samo da bi skužio da mi i danas pašu jednako fino. Možda se ništa u stvari nije ni promijenilo...iznutra. Vremena se mijenjaju, ali one osnovne stvari se nisu pomakle još od neolita, pretpostavljam. Kladim se da su i u kamenom dobu imali svoj 'Paradise City' i da su tulumarili jednako žestoko kao i mi. Tako, baš sam se sada nešto napalio, valja prekopati diskove i komp i otvoriti kutiju sa kazetama... red Metallice, red AC/DC, malo G'n'R, Queen, Dire Straits...Zamiješati sve u playlistu i po ukusu dodati Pink Floyd, Led Zepelin, B.Sabbath, Iron Maiden... Presjeći dobrom dozom Yu novog vala. I onda kad je sve spremno, da se poslužim frazom jednog britanskog rock kritičara, "Make sure that the neighbours can hear it real well...no point in weak sound is there?"

Ili bi trebao biti, ali nekako nisam baš siguran...Malo mi veselje pokvari komemoracija jučer u Kninu, danas u Hiroshimi. Kao konstantni podsjetnik kakvi ljudi mogu biti jedni prema drugima i onda se ti veseli, a čemu? Još jedan krug oko Sunca smo obišli, pametniji nismo... Bar su oblaci danas spektakularni, rijetko viđen prizor kao današnji. Mali blagoslovi...

Pitam se...Moja Iskrica me ignorira, možda odem, nekako neće ni da se javi na poruku. Pa dobro, izgleda ništa od svega toga. A baš nam je dobro krenulo, ali dobro krenu i lavine, a gle kakvo sranje naprave kad stignu u podnožje i parkiraju na glavnom gradskom trgu... Treba mi bernardinac da me iskopa. Zatrpani (ne)sretnik u lavini ima približno 3 sekunde prije nego se snijeg stisne i svako pomicanje postane akademsko pitanje. Moje vrijeme je isteklo. Naše vrijeme je isteklo...

Nikada nisam prekinuo vezu prije nego je počela, ovo je prostorno-vremenski paradoks, pakiram se i idem Hawkingu, siguran sam da će biti oduševljen, nakon što umre od smijeha...lolčina.. Nisam ni sada, ona je prekinula...možda me ne voli, ha??

U nedostatku bolje zabave počinio sam grijeh i napravio ženski profil vodeći se pretpostavkom da takva cura ne postoji (živa istina) i da će me ekipa prokužiti...ALI...
Testosteron zamagljuje vid, čini se. Ima ona tako za nekih 10 dana više hitova na profil nego ja u 3 godine, padaju ponude SVIH vrsta, nitko nema mašte, ali ovdje skidam kapu ženskom dijelu populacije, cure se ne javljaju. (mala je bi orijentacije). Samo 'frajeri'. Većinom stariji od 40. (mala ima 19). Srećom, nije se 'upecao' nitko od ekipe s bloga pa mi se čini da je ovdje IQ osjetno viši, nego u ostatku bare. Ovdje plivaju veće ribe u dubljoj vodi, hehehehe. Barem ne moram ponuditi osobne isprike, ali evo jedne općenite. Žao mi je (mada ne previše).

Stavio sam bocu gina u zamrzivač prije nekih šest sati i sada je predivno uljast i prehladan. Boca se ledi s vanjske strane. Podsjeća me to na jednu SFičnu priču o Stjenjki Raznom kad je sa svojim Kozacima pio vodku s apsolutnom nulom. Kad bi otvorili bocu, mraz bi pao po okolici...TO je cuga ;)
Slično Pangalaktičkom Grgolj Blasteru.
U zdravlje!!

Samo ovaj put pažljivo pravim back-up. Neš mene zajebat, bar ne dvaput. Zvao sam HEP da vidim kakve su to fore sa isključivanjem struje na 30 sec. a oni mi kažu-rutinski popravci. Brzi momci, poprave kvar za pola minute, trebalo bi ih na svjetsko prvenstvo, vratili bi se sa zlatom, garant.

Rano je jutro, i zora još nije svanula, a ja čekam u zasjedi kao i obično sa šalicom mente. Volim izlazak sunca jer me diže bolje od bilo čega. Čekao sam pojavu vatrene kugle, kad evo nje...Ne mogu reći da sam je očekivao, ipak ovo nije njeno vrijeme. Došla je od Save, kao i uvijek. Prešla preko glavnog gradskog trga dok nitko nije pazio i sada se šeta glavnom ulicom kao da je njena. Posjednički, tiho, zavlačeći svoje prste svuda. Ispitivački. Stresem se kao da nije sredina ljeta. Gledajući je kako klizi niz ulicu, sjećam se nekih hladnijih vremena... sivila i depresije. Nije mi draga nimalo iako mi prijatelj kaže da se njemu dopada. Svi se stišaju kad je ona u blizini, a on ne voli buku. "Stari, ona je kriva što sam promašio ono skretanje u Vrpolju, skoro izginušmo svi, a tebi je ona ok, jesi lud ili što?" Čista jeza. Znam samo jednu stvar. Kučka ne voli sunce, a ono samo što nije... Ovo bi moglo biti čak i zabavno, ja ovdje gore, a ona tamo dolje bez ikog da joj pomogne. Kao da bi nekog i zanimala. Otpijem malo čaja i miris i toplina me vračaju u normalu. Za trenutak sam se zanio, činilo mi se kao da je kasna jesen. Gledam je s terase i znam da će otići za desetak minuta, njoj je ovo samo mala šetnjica da se protegne, za vježbu. Doći će opet, kad se dani skrate. Jednog dana ću se ustati iz kreveta i ugledati je točno na svom prozoru. Ne volim maglu...