Dnevnik jedne tračerice

Ne znam kako vi doživljavate ljude, ali ja ih uglavnom ocjenjujem po prvom dojmu…. Naravno ipak moram s nekom osobom provesti barem dva sata da bi to bio pravi dojam, ali uglavnom se ne prevarim…. Volim promatrati oči…. Često pokušavam zavarati taj prvi dojam…. Ono, kad se dulje vrijeme družiš s nekim i pokušaš zatomiti onaj alarm u glavi…. Pokušavaš prihvatiti dotičnu osobu, ali ne ide…. Eto našla sam se u novoj radnoj sredini…. Malo sam se plašila raditi u tako velikom kolektivu i to sa samim ženama…. Nekako sam uvijek u životu više vremena provodila u muškom društvu…. U osnovnoj školi su mi išle na živce cure kojima je interesna sfera bila uhvatiti pogled prve ljubavi…. To mi je bilo imbecilno…. Pa ona glupava pisamca, jednostavno nisam mogla skužit kak se neko može zatreskat u nekog balavog prištavca, kojem je glavni sport pljuvanje u dalj, a stavljanje žabe u torbu herojski čin. U srednjoj školi sam imala napad stršanja…. To vam je kad se na sve moguće načine, riječju, djelom i maskom trudite biti drugačiji…. Neki to smatraju željom za uočavanjem, ali ja nisam željela bit uočena kao slika, nego kao osoba…. Zavaravala sam se da će me ljudi prihvatiti kao osobu usprkos izgledu primjerenijem cirkuskoj areni…. No kasnije ću shvatiti da se puno lakše prodaju kuće s lijepom fasadom…. Uz to, na moju veliku žalost, majka me nije rodila da nosim glavu za ukras, pa sam silom prilike morala malko aktivirat šupljinu među ušima…. Škola je bila od onih di nešto žensko teško pronađeš, pa sam se ja savršeno uklopila ;-))))) Nakon mature, prvi put sam nešto odabrala srcem, faks…. To je vjerojatno razlog zašto ga nisam završila, trebala sam i opet slušat mozak…. No i faks je uglavnom sadržavao muški svijet…. Prvi posao, mala firma i opet muški…. Prošla firma, kolegica i ja među mušketirima…. Kad sam ušla u svoju novu kancelariju, kad sam vidla da tamo sjedi 11 žena, prvi put u životu ostala sam bez teksta…. Prvi puta sam imala masku nehajnosti, a gaće pune…. U tom momentu mi je palo na pamet da se okrenem i odem…. Kroz glavu su mi prolazila sva ona podbadanja koja samo žene znaju…. Sitne podlosti koje se šire ko zarazna bolest…. Sjela sam za svoj stol, sa osmijehom kojeg ne podnosim, do nosa…. Ali imala sam i opet sreću, moje cure su vam sve redom puknute i vesele…. 8 sati prođe da se i ne okreneš…. A cijelo vrijeme je atmosfera prepuna smijeha i veselja…. Nema sitnih podbadanja, ali ima puno sitnih kolegijalnih savjeta i baš mi je drago što sam s njima…. No veliki kolektiv nosi i puno ljudi…. A ja usprkos svoje lajavosti, volim promatrati ljude…. I općenito, ljudi ko ljudi…. Ima onih koji ti se svide na prvi pogled, ima onih koji ti ne idu pod kožu, uglavnom šareno…. Ali postoji jedna osoba, koja je u meni izazvala odbojnost kakvu nisam doživjela već dugi niz godina…. Osoba koja zrači negativnom energijom…. Sva sreća ona je na drugom kraju zgrade i putovi nam se sretnu eventualno u prostoriji za pušače…. Ne znam da li je itko od vas to ikad osjetio, ali to je osoba koja na svijet gleda «sitnim» očima…. Imaš osjećaj da cijelo vrijeme smišlja kako nekome «smjestiti»…. Kad uđe u prostoriju, ljudi prestaju pričati, prestaje smijeh i neobavezno ćaskanje uz kavu…. Nastaje ona teška tišina koju možeš uhvatiti…. Najednom se svima žuri natrag na posao…. Pitam se jel ona svjesna dojma koji ostavlja? Da li je takva od rođenja ili ju je život natjerao u takvo stanje? Bez obzira koliko mi je nelagodno u njenoj blizini, neugodno mi je dignuti se i otići…. Pitam se da li joj je ikad itko rekao kakav dojam ostavlja? Pitam se da li ona pati zbog toga? Možda smo svi nepravedni i zapravo ju svojim postupkom tjeramo da bude upravo takva kakvom smo ju okarakterizirali…. Pokušala sam zapodjenuti razgovor s njom, ali dala mi je na znanje da sa mnom nema o čemu raspravljati…. Tema je doduše bila ona najbezbolnija, engleska, vrijeme…. Ne znam možda ću jednom probati, možda i neću…. Biti «sam» izbor je svakog pojedinca i ako ne prihvatiš ruku koja ti se pruža, zato jer ti je neadekvatna, moraš čekati…. Kažu stari ljudi tko čeka dočeka, ali iskustvo pokazuje da se načeka…. Ja sam previše nestrpljivo stvorenje da bih čekala, ali dovoljno odrasla da se okrenem na poziv…. Vrijeme je prolazi, ali je siguran pokazatelj svega….
Eto i opet pokušavam promijeniti prvi dojam, a toliko puta sam se uvjerila da je točan…. Ježi ga, pogled ne ubija, a ružnu riječ znam primiti uz osmijeh…. Uostalom, vidim ju eventualno dva put dnevno po 10 minuta, taman toliko da mi moje cure budu još draže ;-)))))))

Žena i muškarac su dvije nepoznanice, x i y. X i y su elementi skupa realnih brojeva. Naravno svima je jasno da su to u biti iracionalni brojevi. Njihove imaginarne jedinice potvrđuju tu tvrdnju, pa ju je nepotrebno dokazivati. Djetinjstvo je funkcija koja prebacuje x i y iz domene sigurnosti, pažnje i bezbrižnosti u kodomenu kaosa života. To je vrlo jednostavna funkcija x=godine+hrana+škola, y=godine+hrana+škola, što će reći konstanta. Grafom prikazano, to je pravac, čija udaljenost od ishodišta ovisi o količini jela, usvojenog znanja i prvog vriska. Sva sreća što postoje hranjiva i vrištava komponenta inače se, uglavnom, ne bi maknuli od ishodišta. Nakon što starosna komponenta dosegne dovoljnu udaljenost od ishodišta i funkcija djetinjstvo dođe do svoje kodomene, nastaje nova funkcija koja se naziva adolescencija. To je vrlo promijenjiva funkcija, nalik trigonometrijskim, ali sa znatno nepravilnijim amplitudama. I x i y pridružuju razne imaginarne brojeve, pa je vrlo teško odrediti krajnji suplement, a i kodomenu zadane funkcije. To ovisi o mnogim faktorima, fizikalnim, kemijskim, a bogme i geografskim. S obzirom da su x i y pravi Hrvati, njihova kodomena je ipak lako dokučiva. To je normalno brak. Brak je funkcija koja u Hrvata nastaje prijevremenim množenjem x-a i y-a, a uglavnom završava dijeljenjem stečene imovine ;-))))) Brak je funkcija koja x i y transformira u x i –y ili obrnuto, ovisno o pomoćnim funkcijama koje djeluju na istu. To bi značilo da je obitelj x+(-y)= x-y ili (-x)+y=y-x. Drugim riječima x izuzima y ili obrnuto, što znači da su i x i y najsretniji kad nisu zajedno. Kak god okreneš prilikom množenja istih nastaje negativan broj, što nas dovodi do propadanja obitelji u Hrvata. Sve u svemu matematika nam je loša ;-)))))))))

Svađa, jedna od mnogih. Glupa. Bez potrebe. Voljela bih da se posvadimo ko svi normalni ljudi, zato kaj nemamo nofci, zato kaj nemremo djeci priuštit ovo il ono. Ne znam zapravo zakaj se drugi svade, ali mi se uvijek i stalno posvadimo zbog istog. Ljubomore! Kak neko razuman može bit ljubomoran? Zakaj? Dobro, bilo bi mi jasno da sam neki komad, da se ljudi okreću za mnom. Ali ovak to je suludo. Lijepo je znat da te netko voli, lijepo je kad si nekome poželjan, ali kaj je preveč ni ni s kruhom dobro. Jednostavno ne kužim ljubomoru. U nikojem obliku. Kad zaruži s društvom, njima se ruga kad ih njihove žene zovu dvjesto put u toku noći, a kad dojde doma počne tirada, zakaj ti mene ne zoveš? Ti mene ne voliš. Tebe nije briga. Kak da mu objasnim da nisam ljubomorna? Kak da mu objasnim da mu vjerujem? Uostalom ak me hoće prevarit, pa nemrem hodat za njim ko priljepak, našel bu način. Zakaj da onda razbijam glavu s tim? Čemu? Fakat sam već luda zbog tih gluposti. Ak mi se ne ide na kavu, onda ga se sramim, ak idemo na kavu i pridruži nam se netko, onda nije dobro jer pričam s dotičnima. No ako ne pričam, onda sam bezobrazna jer bar sam kurtoazije radi mogla pokazat neki interes prema njegovim poznanicima. Sad ga jebi. Dogovorimo se s frendovima da odemo na večeru. Pitam kak se treba obleći? Pa malo elegantnije. Ok. Ak oblećem šos, bez obzira na duljinu, ne valja jer se vide noge, pa makar i samo gležnjevi. Nisam ni znala da posjedujem tak seksi gležnjeve, posebno ak imam još i čizme. Dobro da ne bi opet bilo svađe, oblećem hlače. Nisam ni znala da posjedujem samo izazovne hlače, kaj god to značilo. Ak su široke, onda su prestrukirane, ak na to metnem neku dugu košulju, onda sam seljača, ak metnem kratku onda izazivam. Ak su uske, onda opet izazivam. Ak su prevelke, onda ne držim do društva. Ak je neki strogo poslovni kostim, onda buju mislili da nekaj oćemo od njih. I sad mi nek neko veli, kak da ne zgubim volju za bilo kakav izlazak u njegovom društvu?  Pun kufer mi je stalno razmišljat kaj sam oblekla, kaj sam nekom rekla, jesam li ga nazvala dovoljan broj puta. Grrrrrrrrr…. Sad bi ga mogla zadavit, a sve zbog gluposti.
 

Kad sam najumornija…. Kad iscrpim svu snagu…. Kad mi je pun kufer svega….Tada sjednem na tramvaj i odem do Britanca…. I zaputim se Ilicom…. Promatram užurbana lica…. Šarene izloge…. Promijenila se Ilica od mojih školskih dana…. Nekad poznati dućani, zamijenjeni su stranim slovima…. Malko ih je previše za moj ukus…. Nema više ni dobrih starih postolara…. Uništila ih konkurencija…. A glamur preferira Piaccotia, Rossia ili Rossinia naspram Zvonimira…. Ježi ga, ipak su to Talijani sa cijenama koje odgovaraju njihovim nožicama…. Glupo je na Špicu dojti v cipelama koje ne koštaju barem 2.000,00 kuna…. To me uvijek sjeti na La Costine majice sa «crknutim» (okrenutim naopak) krokodilom, koje su mnogi s ponosom nosili, hvaleći se kak su jeftino platili La Costu…. Šećem se i dođem do fra Kačića, pitam se jel mu fale piceki koji su se nekad okretali nasuprot njega…. Ili mu više paše dućan sa ekskluzivnim poklonima…. Nekak mi se čini da on ipak radije baci pogled na ulicu, u najnovije minice koje šeću…. Iako se žali da su sve nekak slične ovih dana, kaže vidio je i originalnija vremena…. Ma Andraš moj, to ti je moda, stalno se vrti u krug, ali krinoline tvog doba uništila je civilizacija…. Više nikog ne zanima paket, samo sadržaj…. Time is money…. A, money make`s a world go around…. Bacim mu kiss i nastavljam prema naprijed…. Poželim si dobar slatkač, ali pred Vincekom red…. Ma nije mu loš sladkač, ali meni fali ona stara slastičarnica, sa plavobijelim pločicama…. Fali mi Malbaša, jer ono je bio sladkač u kojeg sam se zaljubila…. Ovo danas je čista industrija…. Odustajem…. Draže mi je skrenuti u Tomićevu i sjesti u uspinjaču….  Pa me pelja na Gornji grad…. Odavno je prošlo 12 i neću čuti moj dragi top s Lotrščaka…. No Štrosom ipak odem do Matoša na klupu…. Nas dva si pogledamo celi Zagreb i objasnim mu kaj je to novo kaj je niklo tam dole…. Pogledamo si zaljubljene koji se tu vesele sebi i nasmiješimo se…. Tu je vrijeme stalo…. Uvijek je isto…. Lijepo…. A kaj da ti velim, moram dalje, do slijedećeg puta…. Pored Gradske vijećnice na Markov trg…. Crkva sa najljepšim krovom…. Trg na kojem je udaren pečat na slobodu zagorskog kmeta…. A samo par koraka dalje kočopere se Banski Dvori u kojima je Hedervary započeo politiku «zavadi, pa vladaj»…. Od tada mnoga banska glava tamo bijaše…. Danas nisu banske iako se drže kraljevski…. Danas je i politika drugačija, «razdijeli, pa vladaj»…. Kak bi Kerempuh rekel: «nigdar ni bilo da nekak ni bilo, pa nigdar nebu da nekak nebu….»….  Polako se spuštam po Opatićkoj, kroz Kamenita vrata, na Radićevu…. Silazim do Krvavog mosta…. Nema tamo danas ni mosta, ni krvi…. Ali ja uvijek zamišljam potok i stari drveni most…. Na jednom bregu Grič, na drugom Kaptol…. Prelazim preko mosta…. Na Tkalću…. Stare potlekušice bore se sa kafićima…. Pitam se kaj si Zagorka misli dok pored nje paradira sav taj svijet…. No meni se ne gužva u tim kafićima…. Skalinskom se penjem na Dolac…. Polako se prazni, kumice s košarama su već otišle…. A i sve ih je manje…. Vele da je njihova hrana nezdrava, bolja je ova industrijska…. Pasterizirana, dekontaminirana, a sve voće i povrće je tak oku lijepo, da zgleda ko plastično…. Ja ipak više volim onu malu, zgrbačenu jabuku, sočnija je…. Put me nosi pred Katedralu…. Ma lijepa je…. Makar su joj dodali te tornjeve i opet je lijepa…. Tolko dugo je već takva, da je svima nama srcu prirasla…. Možda nije unikatna, možda nije grandiozna, ali je naša…. Spustim se do Trga…. Moja baka ga je zvala Jelačić Plac, a meni je nekak uvijek ostal Trg…. I nemoj se ljutit Bane, drago je meni kaj su tebe vrnuli sim, ali kad netko veli da se najdemo na Trgu, zna se da je to tu…. Malo mi fale golubovi…. Nekak ih je malo…. Sjećam se kak sam ih ko dijete lovila, a tad bi pukel top i svi bi poletili…. Bilo je to krasno…. Sad imam izbor…. Mogu dole na famoznu Špicu, gurat se s folerima ili otić u staru Gradsku kavanu…. Dobila je novi make up, al je zgubila stari štimung…. Nekad sam tam voljela popit kavu i slušat stare purgere…. Ne kaj pričaju, neg kak pričaju…. Mogla bi otić i do najljepšeg Trga u Zagrebu…. Pogledat HNK i po milijunti put se pitat koji je kreten projektiral zgradu Ferimporta i ko je dozvolil da se tak nekaj tam izgradi…. Mogla bi otić do Šenoe u staru Vlašku…. A mogla bi do Maksimira i tam u miru Švicarske kuće promatrat kak se moj Zagreb sprema na počinak…. Mogla bi…. No ja bum ipak sela na jedanaesticu i otpelala se doma…. Usput pogledala nedovršeni spomenik propale politike i uzdahnula…. Ma i opet…. Nakon svih tih promjena, nakon svih bedastoća modernog doba…. Zagreb imam te rada….  

Mrzim doktore…. Iako je ovaj kašalj stvarno čudan…. Morala bih prestat pušit…. Ma to mi je jedini porok, jedina stvarna ovisnost…. Neću…. Ma kog ću vraga kod doktora, opet bu mi puknula summamed i šljus…. Nikakvog realnog efekta…. Ali ak ne odem opet bu mi popoval kak sam nemarna, prema sebi, prema svom zdravlju…. Pa moraš misliti na djecu, nisi sama, trebamo te….
Eto i sad sjedim u čekaonici, s hrpom penzića….. Gubim dragocjeno vrijeme, a na poslu ludnica…. Opet bum morala ostajat prekovremeno…. Ko bu mi vrag to platil? Joj i ja se dam na svakog dreka nagovorit…. Nakon dva sata čekanja, kad sam već odlučila otići, pozvala me…. Ušla sam i odmah s vrata ju uvjeravam kak mi nije ništ i kak sam tu bez veze i kak na poslu imam gužvu…. Daj se sjedni i nemoj da te moram ko malo dijete tjerat na pregled…. Pokorno sam sjela…. A kaj sad? Nek me pregleda, tak mi je propal dan…. Čuj zabrinjava me ta povišena temperatura. Ma daj ni mi ništ, prošlo bu. Ma odi ipak izvadit krv. Si luda? Pa onda moram i sutra izostat s posla? Odi gore i napisat ću hitno, da vidimo odmah kaj je to. Dobro teta ;-))))) Ak kaj mrzim to je kad mi vade krv z prsta. Grozno. Zapravo mrzim sve igle. Fuj! E odužil buš se ti meni za ove patnje ;-))))))) Zaradila sam lizalicu zato kaj nisam plakala ;-))) Opet čekanje…. K vragu! Nakon pol vure izlazi moja doktorica, djeluje zabrinuto. Pozvala me u ordinaciju. No kaj si tak smrknuta? Čuj ne dopada mi se krvna slika. Sutra moraš ići na detaljan pregled. Zakaj? Kaj mi je? Ne bum ti sad ništ rekla, ali moraš na detaljnu pretragu. Ispisala je pet uputnica i na svima je stajalo HITNO! Malo sam se uplašila, jer iako smo školske frendice, nekak mi se ovo nije činilo ko protekcija. Natjerala sam ju da me pogleda u oči i vidla sam da je ozbiljna. Daj mi reci kaj mi je? Gle, sutra ovo obavi i onda bumo pametnije, ok? Uzdahnula sam…. A kaj mi je drugo za delat? Dok sam odlazila, zazvala me i samo je rekla da se ne zajebavam. Ej, pa nisam malo dete, idem.
Par dana kasnije, isto mjesto…. Donijela sam sve, eto viš da sam dobra cujica ;-))))))) Dugo je gledala u papire…. Nije dizala pogled…. Počela sam tupkat prstima po stolu…. Čuj sad sam već živčana…. Podigla je pogled…. Jesi li dobra curica? Kak to misliš? Mala…. Moram ti reći…. HIV pozitivna si…. Prvo slijedeće čega se sjećam je šuma…. Ne sjećam se kak sam se našla u Maksimiru…. Opuštao me zvuk suhog lišća pod nogama…. Uvijek sam se pitala kako se osjećaju osuđenici na smrt? Ali ja ne znam kad? Uvijek sam ga voljela…. On je jedini muškarac u mom životu…. Mislila sam da sam i ja njegova jedina zadnjih 10 godina…. 10 godina laži???? A djeca? Kaj će biti s mojom djecom? Svi planovi, svi snovi, sve te neproživljene godine….
Pala sam u tešku depresiju…. Nisam ga osuđivala…. Čemu? Zašto? Danima sam sjedila bez volje, bez ideje…. U stalnom strahu da ne zarazim svoje najmilije…. Život se promijenio u trenutku…. Izgubila sam volju za život…. Ionako je završio…. Ravna crta…. Tada mi je prijateljica dogovorila sastanak sa oboljelima…. Dugo sam samo šutjela…. Slušala…. Gubavci 21. stoljeća…. Pričajući s njima shvatila sam da nisam mrtva…. Puno sam naučila o bolesti koju nosim sa sobom…. O teškoćama koje me čekaju…. O načinu kako zaštiti ljude u svom okruženju…. On? On je jednog dana otišao…. Ne znam kamo, nisam pitala…. Nemam vremena prepustiti se bijesu ili samo sažaljenju…. Moja djeca me trebaju…. Oduvijek sam mislila da je to bolest koja se događa drugima…. Negdje daleko…. Ali nešto sam ipak naučila. Za život se treba boriti i onda kad se borba čini uzaludnom….  

Ušla je u vlak…. Sva sreća nema gužve…. Jedno u nizu, dosadno putovanje…. Našla je prazan kupe i osmjehnula se…. Fala Bogu za taj dar…. Zavalila se u sjedalo, izvadila knjigu i razočarano shvatila da joj je ostalo svega 20-tak stranica…. Bit će to dug i dosadan put….
Vlak je polako kretao iz stanice, kad je uletio u kupe…. «Slobodno?» Potvrdno je klimnula glavom jer od zabezeknutosti nije mogla izustiti ni riječ…. Bio je to čovjek njenih snova…. Visok, guste crne kose, crnih prodornih očiju…. Odjeća jednostavna, traperice i majica kratkih rukava, samo su isticali njegovo tijelo…. Promatrala je kako mu se ocrtava svaki mišić pri najmanjem pokretu…. Oblio ju je znoj…. Sakrila je lice iza knjige, da ne bi primijetio u kakvom se stanju nalazi…. Sjeo je nasuprot nje i promatrao nezainteresirano kroz prozor…. Sunce je samo pojačavalo njegovu privlačnost…. Bila je u stanju u kojem je mislila da se nikad neće naći…. Vidjela je samo njegovo tijelo…. Sklopila je oči, dah joj je bio isprekidan…. Koliko god se trudila to pripisati sparini, bila je svjesna da zavarava samu sebe…. Slučajno je nogama dodirnuo njene…. Toplina joj se proširila cijelim tijelom…. Nije se usudila pogledati u njega, iako je osjećala njegov pogled na sebi…. Osjećala je kako ju miluje pogledom…. Prelazio je od nogu, prema bokovima, do grudi…. Tu se zadržao taman toliko da izmami uzdah želje…. Nastavio je prema vratu i nije mogla više izdržati…. Pogledala ga je…. Pogledom koji je preklinjao…. Nasmiješio joj se…. Zaključao je vrata kupea i navukao zavjese…. Bio je ugodan polumrak…. Više nije primjećivala sparinu koja joj je zalijepila haljinu uz tijelo…. Prišao je i sjeo do nje…. Još uvijek je grčevito držala knjigu, kao štit, ali ne od njega, nego od sebe…. Uz smiješak, izvukao je knjigu i bacio ju na mjesto gdje do prije nekoliko minuta sjedio…. «Opusti se….» Prošaputao je…. Glasom hrapavim od želje…. Odmaknuo joj je kosu s lica i lagano ju poljubio…. Kao lahor…. Počeo je jezikom istraživati njen…. Slijedila je njegovu igru…. Krenuo je lagano niz njen vrat, prema uhu…. Tu se na kratko zaustavio, da čuje njen strasni uzdah…. Vratio se prema usnama, dok su ruke polako otkopčavale haljinu oslobađajući put prema njenim grudima…. Za to vrijeme njene ruke su uživale, istražujući to savršeno tijelo…. Zadovoljno je uzdahnula u trenutku kad je obuhvatio grudi….. Palcima je kružio oko bradavica, dok nisu postale tvrde od silne želje…. Potpuno je izgubila kontrolu…. Rukama oslobađajući put do njegove probuđene muškosti…. Bio je krupan…. Primila ga je i počela maziti…. Zadrhtao je…. Usnama je obuhvatio njenu bradavicu i jezikom kružio, polako, dok je rukama skidao gaćice, mokre od želje…. Prstima je polako prelazio njenim klitorisom, izazivajući u njoj erupciju strasti…. «Želim te, sad….» Zastenjala je….
Naglo ju je stresao…. Začuđeno je otvorila oči…. Ne shvaćajući…. Zbunjeno je gledala u usne koje su nešto govorile…. Iz daljine do nje je doprlo: «Gospođice, probudite se, stigli smo u Zagreb.» Odlazeći, okrenuo se i namignuo uz osmijeh….  

Uvod:
Ona u svom najboljem izdanju…. Mlada, lijepa, uređena…. On u svom najboljem izdanju…. Mlad, lijep, uređen…. Našli su se…. Prepoznali su se…. Te večeri počela je njihova igra života….
Prvi čvenk:
Ona cijeli dan trči po kući, od kupaone do sobe…. Malo se pere, malo kopa po ormaru…. Izvadila je svu odjeću i ništa se ne čini dovoljno dobro…. Izluđuje ukućane pitanjima jel dovoljno lijepa…. Mijenja make up…. Malo ovo, malo ono…. U dogovoreno vrijeme, dolazi na dogovoreno mjesto blistava, prikladnija nekom delux restoranu nego kavi u kvartu…. On je cijeli dan nervozan, ne može se odlučiti…. Koju masku staviti…. Pred ogledalom paradira malo macho tip, malo kavalir, malo nehajni prolaznik…. Pere se tolko da se cijela kuća pita jel treba zvat doktora…. Dolazi na dogovoreno mjesto i pri pogledu na nju, zaboravlja pripremljeni tekst…. Zbunjeno gledaju jedno drugo i poljubac se čini kao spasonosno rješenje…. Te večeri su prohodali….
Nakon šest mjeseci:
Ona nezainteresirano baci pogled na sat i lupi se po glavi…. Shit! Dogovorili su se ić u kino…. Uffffffffff…. Nema vremena za neko spremanje, a nema ni veze, pa idu samo u kino…. Hvata prvo kaj joj se nađe pod rukom, usput opere zube, prođe kroz kosu, hvatajući jaknu u hodniku, baci pogled u ogledalo i izjuri jer nervozno trubljenje javlja da kasni…. Deset minuta prije odlaska on još sjedi u trenirci i gleda tekmu na telki…. Okrene očima i misli si kak ju je mogel pozvat doma, a ne se po ovoj zimi maltretirat po kinu…. Uzdahne, kaj je tu je…. Dohvati jaknu i po nju…. Opet kasni…. Kog vraga radi? Bijesno počne trubiti…. Kad je ušla u auto, zakoluta očima s pitanjem, kog vraga delaš tak dugo?
Nakon dvije godine:
Probudila se ljuta…. Vrijeme je da počnu razmišljati o svadbi…. Ovo je glupo…. Nazvala ga je i odlučila danas riješiti stvari…. Ili ćemo se dogovoriti ili svak svojim putem…. Ma i meni je već glupo ovo malo kod tebe pa kod mene, ajmo se oženit…. Oboje radimo, za sad ima mjesta kod mojih, a možda uspijemo dignut kredit i kupimo nekaj svoje…. Kaj veliš? Lice joj je naglo zasjalo i sve one ružne misli su nestale….
Prva godina braka:
Bijesno posprema njihovu sobu…. Trbuh je već prilično velik…. A nitko ne mari…. Kak ne kuže da se jedva krećem…. Njega naravno nema, ko fol ima posla…. Ni ne pitak kak je meni? Stalno slušati prodike, pa ovo ovak, pa ono onak….. Pa priče kak je ona svojoj svekrvi napravila ovo, ono…. Našao ju je usnulu…. Tragovi suza su još vidljivi…. Moram sredit taj kredit, ovo više nije izdržljivo…. Poljubio ju je i izmamio jedan slabašan osmijeh…. Otvorila je oči i tužno ga pogledala…. Ej, mala sve će bit ok, imat ćemo bebu….
Sedma godina braka:
Došla je s posla…. U dnevnoj sobi ostavlja stvari…. Djeca, sretna zbog dolaska doma, skaču i vrište…. Ona juri po kuhinji i pokušava dovršit jučer navečer započet ručak…. Usput juri po sobama pokušavajući bar malo dovest stan u red…. Njega naravno i opet nema…. Ma bolje i onak bi se hitil na trosjed i čital novine…. Taman kad je sve stavila na stol, stiže…. Nervozan ko i uvijek…. Kog vraga urlaš na djecu, kao da si ne znam kaj delal? Umoran, nakon cjelodnevnog posla, diše koji pili, samo mu je još ovo trebalo…. Svađa…. Jedna u nizu…. Oboje vide sebe…. Nakon što su strpali klince u krevet, shvaćaju da trebaju razgovarati…. Srećom da je trosjed pun dragih uspomena…. Polako ju je odnio u spavaću sobu….
Subota, jednom nakon:
Djeca su otišla kod bake…. Konačno sami…. Nakon ručka…. Gleda ga…. Leži zavaljen na trosjedu, piva i kava, sa daljinskim u ruci…. Neobrijan, pivski trbuh poprilično izražen…. Pomisao o odlasku van je utopija…. Cvijet je nepotreban trošak…. Grimasa…. On promatra nju…. Trenirka, stara, isprana…. Nekad privlačne obline, sad su se znatno povećale…. Celulit, strije…. Nema frizure, make up je gubljenje vremena…. Grimasa…. Oči su im se srele…. Skočila je na njega…. Počeli su se hrvati…. Smijati…. Znaš kaj stara? Kaj? A kaj da ti velim, ipak ja tebe volim ;-))))) Znaš kaj stari? Kaj? A kaj da ti velim, mogli smo i gore proći ;-))))))))

Mjesec se probija kroz tavanski prozorčić i obasjava jedno lijepo lice…. Smiješi se…. Došao je, sagnuo se…. Usne su krenule prema njenim…. Sva ustreptala, čeka…. Čeka na taj trenutak…. Trenutak beskrajne sreće…. Samo što im se usne nisu srele…. Oštar zvuk telefona, natjerao ju je da poskoči iz kreveta…. Glavom je udarila u iskošeni strop…. Uffffffff…. Ne prestaje zvoniti…. Diže slušalicu i kao i svako jutro čuje indiferentan glas: «Naručili ste buđenje za 6.30.». Promrmljala je nešto kao zahvalu i odbauljala do kupaone…. Tužno se osvrnula na limenu kadu i umivaonik sa kojeg je boja otpadala…. Komadić ogledala pokazivao joj je tužno lice…. Pustila je vodu i dugo se umivala hladnom vodom…. Nije ju osvježila, osjećala se još jadnije…. Budna…. Svjesna bijede svog postojanja…. Sama u ovom podstanarskom potkrovlju, koje je sličnije golubinjaku nego stanu…. Jeftino je i relativno blizu poslu…. Vrata ormara tužno su zaškripala, kao da popuštaju vremenu i vlazi…. Pogledom je prešla preko par ispranih stvari i izvukla suknju i majicu koje su odavno trebale izaći iz upotrebe…. K vragu! Navukla je to na sebe i krenula u kuhinju…. Stavila je vodu za kavu…. I tad se sjetila da je zaboravila kupiti kavu…. K vragu! Baš me ne ide…. Suze su joj poletjele…. Osjećala se tako sama…. Brzo je dohvatila ruksak, zaključala vrata i istrčala na zrak…. Suze su curile same…. Odlučila je pješačiti do posla, da se smiri…. Vukla je korake…. Kretala se polako, nošena inercijom svakodnevice…. Ušla je u zgradu…. Bezvoljna, jer čeka ju još jedan dugi dan…. Dan prenatrpan poslom i kolegama koji ne vide ništa doli sebe…. Katica za sve…. Svima na usluzi…. Svima na meti…. Dežurni krivac…. Razmišljajući, nije ni primijetila skladištara i svom snagom se zaletjela u njega…. Ljuto se istresla na njega…. Ni ne razmišljajući da je to njena krivnja…. On je bio jedina osoba koja ju nije maltretirala…. Ali išao joj je na živce, bio je neopisivo ružan, a cijelo vrijeme je pokazivao sklonost prema njoj…. To ju je nerviralo, zar se za nju moraju uvijek zanimati ljudske karikature, bez perspektive…. Bila je nepoštena, ali nije marila, neka ju samo pusti na miru…. A on? On se samo tužno osmjehnuo i prošaputao «Oprosti!». To ju je još više naljutilo, bijesno je odgurnula vrata i odjurila do svog radnog mjesta…. Na stolu je naravno bila hrpa nesređenih papira i post it-ovi sa željama njenih nadređenih…. Super! Opet barem dva sata prekovremenih koje će Bog platit…. Počela je radit…. Dan je protjecao u stalnim pakostima kolegice, koja je uvijek imala poneki žalac s kojim joj je ukazivala na nedostatke…. Kao da ih sama nije bila svjesna…. Pauza…. Odšetala je do obližnjeg kafića i sjela na terasu…. Sunčeve zrake nisu uspjele maknuti oblake s njena čela…. Osjećala je kako život prolazi pored nje, a ona ga ne može uhvatiti…. O ne! Sad još i On…. Pristojno je zamolio da li smije sjesti do nje, najradije bi mu rekla ne, ali nije bilo slobodnih mjesta, a i nije imala neki valjan razlog…. Pokušao je zapodjenuti razgovor, ali nakon njenih šturih odgovora, odustao je i u tišini nastavio piti svoju kavu…. Jedva je dočekala povratak za svoj stol, uznemirivao ju je njegov prodoran pogled…. Zašto? Bože, pa zašto baš on? Naravno i vještica je odmah primijetila da ima obožavatelja i počela se kreveljit…. Slobodno si ga pokupiš, odbrusila je i nastavila s radom…. Nije bila svjesna da je On to čuo…. Da je i bila, ne bi marila…. Samo se začudila, jer je od toga dana postao jako suzdržan i vidno ju je izbjegavao…. Odmahnula je rukom, koga briga…. Nije željela priznati da ju je to zaboljelo….
Dani su prolazili…. Jednaki…. Tada, jednog jutra, u ured se ušetao mladi Gazda…. Kao da je sunce ušlo…. Divan, nasmijan…. Pun obzira…. Prema njoj se odnosio kao prema svima…. Uvlačio ju je u razgovore, obraćao joj se sa poštovanjem…. Za rođendan joj je poklonio cvijeće i čokoladnu bombonjeru…. Zacrvenila se od zadovoljstva i sreće…. Postao je predmetom njenih snova…. Ma znala je da je to samo san, ali bio je to divan san…. Ostajala je na poslu još dulje, ali više joj to nije bio problem…. Bilo je divno…. Jedne večeri, baš je završavala s poslom, kad je došao do njenog stola…. Bili su sami…. Prilazio joj je sa smiješkom…. Prišao je…. Zbunila se…. Pocrvenila i spustila pogled…. Nije znala da li joj se sviđa ili ju vrijeđa njegov pogled…. Požuda…. Podigao ju je i počeo ljubiti…. Grubo…. Nije joj se sviđao ni poljubac, ni miris alkohola koji se osjećao u njegovom dahu…. No prepustila se…. Čekala je da joj se ostvare snovi…. Grubo ju je ljubio i doslovno trgao ono malo sirotinje s nje…. Pokušala se usprotiviti, ali umirio ju je da je sve zaključano…. Opet mu se prepustila…. Željela je…. Željela je prepustiti se upravo njemu, princu iz njenih snova…. Kad ju je gurnuo na stol i počeo skidati hlače…. Pokušala mu je reći da joj je prvi put, ali njega to i nije zanimalo…. Uzeo ju je tamo na stolu, grubo, bez osjećaja…. Boljelo ju je, ali nije joj smetalo jer on je bio vidno raspoložen…. Lagala mu je kako joj je bilo predivno…. To ga je uzbudilo, pa je ponovio…. Nadala se da će sada osjetiti svu ljepotu o kojoj je toliko čitala i slušala…. Opet je bilo isto, bolno…. I opet je lagala…. Samozadovoljno se nasmijao i oblačeći se, predložio da ju odbaci do kuće…. Pristala je…. Nije ga željela pozvati u svoj stan, ali insistirao je…. Vukla se uz stepenice, bez volje…. Sve ju je boljelo, a znala je kakva će biti reakcija na njeno potkrovlje…. Otključala je vrata, a on je samo prokomentirao: «Pa zar i u ovome netko živi?». Tada ju je jednostavno gurnuo na krevet i zadovoljio svoju želju ne pitajući za dopuštenje…. Ostala je budna do prvih zraka sunca, ne usuđujući se pogledati u ogledalo…. U ušima je čula njegove riječi na odlasku: «Mala, prava si jebačica.». A ona se osjećala samo jeftino…. Ovo potkrovlje samo je pojačavalo taj dojam….
Bojažljivo je krenula na posao, bojažljivo je sjela za stol i pitala se kakva će biti reakcija…. No on se ponašao kao i svaki dan…. Odahnula je…. Bolje je tako…. Dolazio je do nje uvijek kad je imao «slobodan» dan, što je značilo da nije našao ništa bolje…. A ona? Ona je to stoički podnosila, jer ga je voljela…. Na neki frikovit način ovisila je o njemu…. Bilo joj je ružno, ali znao joj je usaditi osjećaj vrijednosti, iako se sa njegovim odlaskom osjećala još jeftinije….
Već nekoliko dana mučila ju je mučnina…. Kad nije dobila mengu tjedan dana, znala je…. Nije znala dal bi se smijala ili plakala…. Mora mu reći…. Zamolila ga je za razgovor…. On je to protumačio kao njenu želju i samodopadno se nasmijao, puštajući ju u svoj ured…. Uspjela ga je odmaknuti od sebe…. Začudio se i uvrijeđeno ju pogledao…. I? Koji je problem? U drugom stanju sam…. Prošaputala je, pognutog pogleda…. Pobjesnio je…. Glupačo, zar ti ne znaš za kontracepciju? Hodao je po uredu kao zvijer u kavezu…. No dobro, koliko? Zbunjeno ga je pogledala…. Što koliko? Joj ne drami! Kolko novaca trebaš za AB? Polako se okrenula…. Zapravo je znala…. Polako je otišla do svog stola, spremila ono malo svojih stvari…. Urlao je nešto za njom, nije se obazirala…. Išla je…. Nekuda…. Pokušala je odlučiti što će dalje…. Roditelji je nisu mogli primiti ni dok je bila sama, sad ne treba ni pitati…. To oni nikad ne bi shvatili…. Ostala je bez posla…. Nitko je neće zaposliti u ovom stanju…. Stanarinu ima plaćenu do kraja mjeseca, a poslije? Došetala je do mosta…. Dole u dubini Sava je putovala Dunavu u zagrljaj…. Nasmiješila se…. Pa i nije loše…. Rijeka će isprati ovozemaljske propuste…. Trgnula se…. Jedna snažna ruka oduprla se njenom tijelu…. Okrenula se…. Bio je to On…. Ružni…. Zar ne misliš da trebaš tom djetetu pružiti šansu? Upitao je…. Šokirala se…. Od kud? Tko ti je rekao? Ti…. Tvoje lice je otvorena knjiga…. Nemam izbora, nemam mu što ponuditi…. Nemam puno, ali mogu ti ponuditi krov nad glavom i pomoć, u dvoje je lakše….
Prve zrake sunca, polako se probijaju prema krevetu…. Polako se budi…. Mmmmm…. Subota…. Osjeća ugodnu težinu njegove ruke oko struka…. Polako se okrenula prema dragom licu…. Poljubila ga je lagano, taman toliko da otvori oči…. Imamo još dva sata dok nas ne okupiraju…. Mmmm…. Imala je još toliko svijesti da se sjeti svih ovih proteklih deset godina…. Deset godina u zagrljaju ljubavi i sreće…. Tada ju je bujica strasti odvela u još jedan prekrasan dan….
 

Ne da mi se radit, ovaj snijeg me totalno uljenil…. Pa se ja malo šećem iskricom i čitam…. Malo sam onak neaktivna, ne odgovara mi se na poruke, teme u klubovima su prilično sažvakane, chat mi je stvarno dojadil…. Forum sam odavno prestala čitat, ko zna možda je u međuvremenu opet postal forum…. Čisto sumnjam, ali vrijedi bar probat…. Ostaje weblog, a i tu danas uglavnom sniježi ;-))))))) Sve u svemu nema čovjek di potrošit zadane impulse ;-)))))))) Besposleni pop i jariće krsti, pa tak ja čitam i analiziram…. Ma ništ pametno, nemre se to meni desit, onak čist iz dosade….
Može se primijetit da je glavna tema ljubav i to uglavnom nesretna. To ima i neke logike, najbolja djela nastala su iz pera nesretno zaljubljenih ili ludih…. Pa u svakom slučaju je bolje pisat neg rezat uši ;-))))) Komentari na nesretne su uvijek bolji neg na sretne ljubavi. Ovim sretno zaljubljenima svi šalju puse i aplauze, puno sreće, zdravlja i ine želje i pozdrave. Dočim nesretni uvijek dobiju neki zgodan komentarček. Svi znamo kak je to, pa bili smo u njihovoj koži bar dvajst put, neki poput mene i više. Ja sam svako malo zaljubljena…. Recimo, svake godine se obavezno zaljubim u proljetno sunce ;-)))))) Al to ni dobar primjer jer to je skroz sretna ljubav…. Bila sam zaljubljena i u Milasa, al kad sam saznala da bu imal samo 10.000,00 kn penzije, mam sam postala nesretna. Fakat, tko može s tom crkavicom živet. Sad sam u groznoj fazi, nemam se u koga zaljubit. Radim sa samim babama, a ono malo muških je nekak splašeno i moji poslodavci zgleda misle da su samo grdi efikasni. Viš, valjda su zato i mene zaposlili ;-))))))) Kopam po netu, gledam slikice i tražim koja će me unesrećit, kad ono svakom fali «ono» nešto…. A znate kak je to, grdi ljudi uvijek zavide lijepima, pa im mam pronajdu manu. Ak ništ drugo, ono ziher je glup, tak lijepo nekaj nemre bit i pametno ;-)))) Pomirila se ja da nikad nebum mogla napisat nikaj nesretnog i lijepog…. Možda jednom naletim na spomenar iz osnovnjaka, tam je vrvjelo neuzvraćenim ljubavima….
Slijedeće kaj jako muči iskričane je iskrica ;-))))) Profili, poruke, višestruki nickovi i trlababalan…. Zanimljivo je da su uglavnom svi pisači takovih logova poštenjačine do srži, a uspjeli su se dopisivat sa svima s iskrice, pa su procijenili kak su tu sami lašci, mutikaše i sumnjivi tipovi…. Grozno! Nedopustivo! Mislim da treba pokrenut peticiju i izbacit sve te loše z iskrice…. Mene prvu, naravno…. Imam dva nicka, profil je lažan od prvog do zadnjeg slova, s kojim istinitim retkom…. Ma grozno! Jest da je drugi nick isti samo s brojkicom 2 i da svakom ko naleti na njega lijepo piše zakaj on uopće postoji, al zgleda da bi to skužil trebaš imat više od doktorata ;-))))))) Jest da je profil istinit, samo s puno humora, ali ovo je ipak ozbiljan site pa je to nezamislivo. Eto ja sam tu već godinu i kusur i uspjela sam upoznat 40-tak ljudi f2f, znam nekih 300-tinjak standardnih nickova, o kojima sam stekla neko mišljenje iz redaka koje su napisali i jednostavno ne razmem kak netko uspije u nepunih mjesec dana ocijeniti cijeli site…. No dobro, u meni ipak čuči plavuša ;-)))))
U zadnjih par mjeseci pojavili su se i logovi svađe…. Ti su mi super…. Ti si meni reko/la ovo, ja tebi ono i fajt…. Stil je definitivno na nivou: «Reći ću te mami.». A mene to skroz zabavlja…. Jedino mi nije jasna svrha pisanja loga da bi nekoga komentiral…. Pa zato svaki log ima komentare…. Još mi je manje jasna svrha brisanja komentara…. Pa jasno mi je da svi ne mogu imat isto mišljenje ko i ja…. To bi bilo žalosno i dosadno….
Sad sam ja natrkeljala tu svašta, skroz nepismeno i čekam log lektore da me isprave. Završila sam osnovnu, ali na jednom Zagorskom bregu, a tam vam profači nisu šteli dojti, pa sam ostala tak nepismena. To vam je malo mjesto, tri helikopterske stanice od civilizacije, a to se visokoobrazovanima ni sviđalo. Nije ni meni, pa ja našla naivnog purgera ;-))))))) No da vas utješim moja djeca će razlikovat č od ć, makar morali pisati bez kvačica ;-)))))))
Kaj da vam velim za kraj? Pojma nemam…. Ma ono, pišite…. Pišite bilo kaj, jer ak niko drugi, ja vas ziher čitam ;-)))))
 

Danas sam odlučila malo cendrat. Ma nije mi ništ, ali to me već zabrinjava. Predugo sam dobre volje. Ipak sam ja blizanac po horoskopu i od nas se očekuje da mijenjamo raspoloženje svakih par minuta. A ja dobre volje već mjesec dana. I sad me ono čopilo da trebam i malo cendrat, tak da ne zaboravim. Sjedim i razmišljam. Kaj bi me moglo hitit v totalnu depru? Znam, idem nazvat svekrvu, to me mora dotuć ;-)))))))) Ježi ga, nakon 45 minuta razgovora, odnosno njenog monologa, s mojim povremenim aha, shvatim da sam imuna na nju. Da me sad pitate kaj je pričala, sjećam se samo kraja, odnosno bok-bok. Shit! Ni svekrve nisu kaj su nekad bile ;-))))))) Znam! Idem raspizdit muža. To bu mi dalo materijala za samo sažalijevanje. Ježi ga, ali on je imun na mene ;-))))))) Skužil je kaj mi je cilj, odmahnul rukom i nastavil gledat skijanje. Eto, ni posvadit se nemreš kad ti je gušt. Onda sam otišla u kuhinju, znam da bu stara mam dobila napadaje čim me tam ugleda. Wrong! Dala mi gulit krumpir i čistit salatu ;-))))))) Uz to smo si dobro potračale familiju i kak da onda budem loše volje. Zazvoni telefon, poziv koji sam čekala, kao da je znala da trebam baš nju, moja seka. Ma nema osobe na svijetu koja me može tak ubit u pojam ko ona. Kad ona krene s pričom i uhvatim sebe kak se veselim njenom glasu, zafrkavamo se jer je moj nećak, srednjoškolac, zaljubljen i sad nas dve razglabamo kak je nekad bilo. Pretresle smo naš suživot i veselo se smijemo pizdarijama koje smo si delale. Spustim slušalicu i toplo mi oko srca, jer znam da je moja seka uvijek tu i bez obzira na sve nesuglasice i svađe, ja ju obožavam ;-))))) Posebno jer nas dijeli stotinjak km ;-)))))))) Klinci su danas sušta dobrota, ma možda i nisu, ali ne čine mi se ni zločesti da bi me razljutili. A da padnem u depru zato kaj nemrem past u depru? ;-))))) I tak ja u biti vrištim od smijeha cijeli dan. A to ni normalno. Biti dobre volje tak dugo. Sve se pitam dal trebam ić doktoru, možda ušećerim kakvo bolovanje ;-))))))))) Koncentriram se na pomisao da je danas nedjelja i da sutra počinje novi radni tjedan. To me obično oneraspoloži. Nema efekta. Na poslu je skroz ok, nema stresova, barem za mene, ne doživljavam ovaj novi posel ko nekaj stresno, spavam dva sata dulje neg prije i ne vidim razloga cendrat. Shit! Jednostavno nemam razloga cendrat. Imam posla preko glave, imam i problema, ko ih nema, ali ništ nije ne rješivo. Zadnja nada mi je bila iskrica. Morti najdem inspiraciju u nečijoj nesretnoj ljubavi ili nečem već. Čitam tak ja logove, 26 strana i ništ, nema tuge. Jer uglavnom je danas tužan/a zbog puknuća ljubavi, a za par dana sve je opet ok, jer nova iskra je frcnula ;-)))) Pa pretpostavljam da kod onih kod kojih je danas tuga, za par dana će opet stanovat sreća.
Zapravo sve je vrlo jednostavno, kad si dobre volje, tad je sve rješivo, prihvatljivo i optimistično. Imala sam jedan dugi period sjete. Tražila sam nešto, ne znam ni sama kaj, nešto. U svemu sam nalazila tugu i osjećala sam se jako loše. Možda je to ona prijelomna 7. godina braka, možda je to preispitivanje sebe i onoga kaj bi bilo da je bilo. Ne znam. Ali znam da sam jedan dan sjela i porazgovarala sama sa sobom. Zapitala sam se kaj ja zapravo hoću? Okrenula sam se malo oko sebe i pogledala, kolegicu čiji muž je jako bolestan, kolegu čije dijete je palo u komu zbog povišenog šećera, prijateljicu koja se svaki dan «sudara» sa namještajem i još mnogo takvih. Shvatila sam da sam obično razmaženo derište koje od obijesti ne zna kaj bi, pa cendra. A život je prelijep da bi prošao u cendranju. Imam divnu obitelj, nekoliko dragih prijatelja i pregršt poznanika. Imam posao i krov nad glavom. Definitivno mogu samo reći: «Hvala ti Bože, za ovaj prekrasan život.».
Pusa, cmok, ajte bok ;-)))))))))))

Na kraju godine svi smo skloni raditi rezime ili inventuru protekle godine. Pitanje je koliko smo spremni pogledati unutar sebe? Koliko smo spremni prihvatiti sebe? Ne znam za druge, ali znam da ja sebe često iznenadim. U nekom trenutku napravim il kažem nešto što nisam ni znala da postoji u meni. Uvijek pokušavam biti poštena i realna. Odavno sam se prestala zavaravat da ću biti lijepa, dobra, pametna i draga. Naučila sam reći oprosti, iako još uvijek ima situacija kad odgađam to izreći. Trenutaka kad prkos i ego vrište. Nekad sam to pripisivala ponosu, ali danas znam da to s istim nema veze. Da, često ego izjednačavamo sa ponosom jer tad ne moramo priznati sebičnost. Uvriježeno je mišljenje da se volimo prikazivati boljima zbog drugih, ja mislim da to nije točno. Mislim da se volimo prikazivati boljima sebi. Kad nas nešto muči to natovarimo drugima, da bismo opravdali sebe. Tražimo potvrdu svog postupka i kad netko ne potvrdi, automatski ga smatramo negativcem, lošim, ne voli nas, ima nešto protiv nas, a zapravo budi se naša savjest. Onaj bijeli na ramenu progovara i tjera nas na preispitivanje sebe, a to nitko ne voli. Uglavnom volimo apriori sebe postaviti kao mjerilo vrijednosti. Volimo biti u pravu, volimo kritizirati tuđe postupke, ali kritike teško podnosimo. Tu osobinu uporno pokušavam ispraviti. Pokušavam izvući pouku upravo iz kritike. Aplauzi nisu nužno iskreni. Mjerilo mase je uglavnom pristrano. Ukoliko je netko «prihvaćen» svi pokušavaju naći opravdanje za njegov postupak. U obrnutom slučaju, bez obzira na opravdanost postupka, masa će tražiti linč. Možda zato volim virtualni svijet. Tu ima previše osoba da bi netko mogao biti apsolutno «prihvaćen» ili «odbačen». Uvijek se nađe netko tko će biti iskren, problem je kako to prepoznati. Prepoznavanje opet traži preispitivanje sebe, svog postupka, svojih načela. Teško je priznati samom sebi da si pogriješio, jer počinješ sumnjati u sebe. A sumnja raste sa svakim pitanjem jesam li ili nisam li. Savršeno ja postaje skroz negativno ja. Istina je uvijek negdje u sredini. Sretna sam jer mislim da sam našla tu sredinu. Postala sam svjesna svojih dobrih i loših strana. Prihvatila sam sebe kao takvu i kad iz mene izleti ono loše, trudim se prepoznati i ispraviti. Nekad uspijem, nekad ne. Nekad ni ne želim. Rijetko namjerno nekog povrijedim ili uvrijedim, ali i to se zna dogoditi. Sve u svemu kad pogledam unutar sebe, više se ne optužujem, ali ni ne tražim savršenstvo. Puno toga još moram doraditi. Znam da ću i dalje sebe, a i druge iznenaditi, ali mogu to podnijeti.
Jednom, kad narastem, bit ću…. Ma bit ću netko nekome važna, nekome nevažna, nekome mrska. Zaključak: bit ću ljud ;-)))))))

Pošto živimo u doba kad migrenske glavobolje učestalo napadaju ženske pripadnice, naši muški nužno trebaju pomoć....
Dragi naši muški recite svojim dragama (ili draganima, ovisno o afinitetima ;-))))) ): Ukoliko ti je do seksa potegni me za kurac tri puta, a ako nije 100 puta ;-))))
Zadovoljstvo zagarantirano u oba slučaja ;-)))))
Nadam se da određena riječ neće zgroziti našu iskricu, ipak bi tu, prema zamisli administratora trebali obitavati punoljetni, a glupo mi je pisat *****.
A sad idem potezat ;-)))))
Pusa, cmok, ajte bok ;-)))))))))
 

Prošlo je više od godinu dana…. Promijenilo se sve, a opet sve je isto…. Puno novih, sa starim prizvukom…. Oni stari se udaljili ili sam se ja udaljila…. Svejedno…. Hodam ulicama, sudaram se sa duhovima i love me sjećanja…. Promatram poznata lica…. Obavija ih dim, magla…. Smijeh…. Idem prema njemu…. Tamo je moje mjesto…. Idem…. Trčim…. Sama u gomili…. Tražim, a ne nalazim…. Samo eho…. Jesam li zato nesretna? Ne…. Nemam vremena…. Nitko više nema vremena…. Ljudi zaboravljaju…. Uglavnom te se sjete kad te trebaju, a ako ne možeš pomoći onda te brišu iz adresara…. Nisi upotrebljiv…. A kazaljke sata su neumoljive, ništa ih ne može zaustaviti u njihovom pohodu prema vječnosti…. Sutra ti u život uđe netko novi…. Sjetim se nekih trenutaka, riječi koje danas više ne vrijede…. Zima je…. Oblače se kaputi…. Zafrkancija prelazi u pakost…. Smijeh u grimasu…. Tako strašno ljudski…. «Neka baci kamen onaj tko nije zgriješio….»…. Čudim se broju bezgriješnih…. No pravila postoje da se krše, a svaki Zakon skriva rupu…. Ljubav, ta vječita tema, odavno je upravo to, tema…. Važno je biti zaljubljen jer si sretan, važno je biti nesretno zaljubljen jer si nesretan…. A koliko traje bol? Kratko…. Taman toliko da ju zapišeš…. Bol brzo prelazi u nehaj, a nehaj nosi zaborav…. I tako to traje…. U krug…. «Ipak se okreće»…. Rađa se novi dan…. Monotonija svakodnevice te gura…. Putujem starim, uhodanim stazama i ponekad skrenem da uberem cvijet…. Zašto? Upravo sam ga ubila…. Ali na to nisam mislila, jer željela sam nešto lijepo…. Moje…. Egoistično, ne misleći na taj cvijet…. On nema ni suze kojima bi negodovao…. On i dalje širi miris…. Daje najbolji dio sebe, a sutra…. Sutra će uvenuti…. Ja i dalje putujem našim gradom…. Ulice pune šarenih izloga…. No sad ih uglavnom gledam, čitam reklame…. Nestalo je onog zanosa…. Svugdje vreba neki lik koji voli linč…. Na vratu osjećam dah nekih, čekaju…. Traže greške, traže razlog…. A ne shvaćaju…. Ni ne želim da shvate, jer zloba otkriva sebe sama…. Ljubomora…. Zavist…. Produkti sitnih duša…. Zašto? Čemu? Što se dobiva vrijeđanjem? Što se dobiva mržnjom? Ne, nisam svetica, ali ne znam mrziti…. Zašto ljudi tako često skrivaju pogled? Što se dobiva lažući? Kad svi znaju da se svaka istina na kraju dozna? Sve to čitam svakog dana…. Lijepe misli nestaju pregažene ljutnjom, mržnjom, zavišću…. Gdje nestade onaj čovjek koji ne hoda malen ispod zvijezda? Srušila se svakodnevica na njegova leđa…. Hijene vrebaju njegov leš…. Ljudski je griješiti…. A zašto je tako teško reći oprosti?
Možda jednom, kad se kose zabijele, kad se kazaljke poklope…. Možda…. No tada je kasno jer cvijet je odavno uveo…. A vrijeme je odavno izgubljeno....

May there always be work for your hands to do;
May your purse always hold a coin or two;
May the sun always shine on your windowpane;
May a rainbow be certain to follow each rain;
May the hand of a friend always be near you;
May your heart always fill with gladness to cheer you.

Obično mi je mob na prigušenom i ono svakih čuku do dve ga pogledam, (nekad i nakon dva dana, ali to je već druga priča).... I tak ga sad ja odem pogledat i imam poruku. Od moje male, kaže obrisala sam nick.... S obzirom na tendenciju padanja u depresiju, ono reda radi pitam zakaj, više zabrinuta za nju, neg za njen nick. Odgovor me, moram priznat šokiral. Bila je na chatu kad se netko pojavio s istim nickom. Hmmmm.... Zanimljivo, kolko ja znam to može samo admin ili ????? Ovim putem bih priupitala admine, kako je to moguće? Znam za neke nelojalnosti s njihove strane, pa bih voljela da se izjasne. Ako već netko ima određenu "moć" zar ne bi bilo lijepo da pročita malo onaj kodes na početku o lojalnosti, tajnosti, privatnosti, a bogami i jedan bonton nije na odmet. Osobno nemam tajni i mogu apsolutno svakom dati lozinku, pa nek se veseli. Dragi moji i drage moje, to vam je samo dokaz da svatko može kopati po vašem profilu i obavijestite osobe koje su vam drage, ako se ponašate prema njima drugačije nego inače, da možda to i niste vi.
A zamolila bih admine da se prisjete da su dužni čuvati identitet svake osobe i njenu privatnost i da se ne razbacuju svojim mogućnostima. Nadam se da su priče koje sam čula samo priče, jer u protivnom krše pravila svog posla, a to je već nešto malo ozbiljnije.