DayWalker

 
 Muškarac, 33, neoženjen, da ili ne svojom krivnjom, puši cigarete, fore nešto rijeđe, ima kila taman, kose za još dva pranja, naočale sumnjive dioptrije.
Jede po kućama, otvara vidike, zatvara rolete, hoda lijevom stranom, naginje u desno, širi zavjese i međuspolno bratstvo i jedinstvo, oprašuje, podmazuje, radi kobasice na stari način, jede sir i vrhnje, voli janjetinu, ćevape i duvanjsku pitu, pije češće nego rjeđe, voli strastveno, ali kratko, upražnjava oralni seks, ponekad priušti i njoj jedan, plah ko Bambi, čvrst ko čelik, čita, piše, gleda okolo.
 
Traži djevojku ugodne vanjštine i nutrine, spremnu na putovanja nesputanim prostranstvima čula, intelektualne izazove, prizemna prepucavanja, koja prdi i podriguje bez srama, pije Ožujsko iz boce, teži visinama i liježe u nizinama.
 
Šifra: Seks moguć, brak ni u ludilu.

 
...a ja suh ko barut :)))

Ak ima neko s dobrom vezom da mi to frkne na mail (daywalker01@net.hr) ili na icq 173-013-619, bil bi zahvalan (šef traži tu stvar a ja nigdje nemrem nać).

 
Ok, deca. Imal sam jebeno čudan san. Brijem da me bubnul negdje usred noći. Išel je ovak nekak.
 
Budim se, gledam kroz prozor. Noć, zvijezde, nebo bistro, vidim sve ko da je dan, a svjestan sam da je noć. Izlazim iz stana onak kak sam spavao i pogledam prema Sljemenu. Iznad ogroman, puni mjesec, nevjerojatno velik. Okrećem se i krenem pješke prema tamo. Prolazim kroz grad, nigdje nikog na cesti. Gledam u tamne prozore i mislim si kakvi ljudi spavaju iza njih. Prije nego se snađem već sam na rubu šume. Nastavljam hodat po uskim stazicama i skrećem s jedne na drugu ko da točno znam gdje idem. Dolazim do jedne čistine, kao mali otok tratine usred šume. Kroz drveće se naziru svjetla grada. Na sredini proplanka sjede dva bijela vuka i gledaju me. Dolazim do njih, oni ustaju i ližu mi ruke. Onda ponovo sjednu i počnu zavijat. Al onak duboko i dugo kao da nikad neće ostat bez zraka. Presiječe me oštra bol i počne se širiti po cijelom tijelu, osjećam kako mi se lice izdužuje i kako mi raste njuška. U trenu pomislim kako se pretvaram u vukodlaka, ali metamorfoza se nastavlja do točke gdje sam pretvoren u velikog crnog vuka. Bijeli vukovi dolaze do mene i svojim njuškama dotiču moju. Onda zajedno malo zavijamo. Pogledam prema gradu i onda odlazimo u šumu. I tu se probudim.
 
Čudan feeling.

Utorak, curi mi vrijeme, od doma na posao pa natrag, prije nego se okrenem još jedan vikend, preumoran za bilo kaj, bez volje, vjeran krevetu i dobroj knjizi, nakon dugo vremena sam, nenavikao na samoću, loš osjećaj, razvalačenje love od prvog do prvog, sitna zadovoljstva koja traju prekratko, buđenje noću, u znoju, umoran, nenaspavan, lupa me pitanje.
Fuck, zar je ovo sve što postoji?

Za šankom su istine
Pogađaju gdje inače ne bi
U alkoholnim parama
I dimu cigareta žive

Konobar je vjeran prijatelj
Ne dijeli svjete nepotrebno
On je tu da te sluša
Očekujući par kuna napojnice

Klimanje glavom
On razumije sve boli
Brižno čisti pepeljaru
U koju prazniš svoj pepeo

Časti s još jednom
Već ju je davno naplatio
Nekom drugom gostu
Sa nekom drugom pričom

Šalje te kući
On zna kad je dosta
Doviđenja stari
Vidimo se sutra na kavi

Da li te sluša
Samo zbog novca
Ili i njega dočekuje noću
Neko poznato lice

Na prozorima

Prsti prebiru po žicama
Na tvom tijelu
Melodija ispunjava sobu
Počinjem sa laganim adagiom

Kad osjetim ljepotu
Ubrzam na allegro
Svijet se okreće
Tvoji uzdasi mi govore

Da prijeđem u andante
Prsti lete brže
Po tvojim žicama
Po mojoj gitari

Govoriš mi piu mosso
Želiš ubrzanje
Prelazim na presto
Zvukovi odbijeni od zidova

Nastavljamo sve brže
Moja gitara i ja
Čujemo tebe
Kako vičeš vivace

Ponovo se sve ubrza
Završi u duriosu
Pa se soba utiša
U allegro non tanto

Smirili se prsti
Lagano prebiranje
Nakon užitka
Smirenje uz dolente.

Jebi ga...

Ponekad... kad plačeš... niko ne vidi tvoje suze...
Ponekad... kad si zabrinut... niko ne vidi tvoju bol...
Ponekad... kad si sretan... niko ne vidi tvoj osmijeh
Al prdni samo jedan jebeni put...

Pisati o odjevnom predmetu je vrlo nezahvalan posel. Posebno ak ne pišeš o modi, nego baš o tom, jenom specifičnom predmetu.
Pričamo frend i ja na poslu, u trenucima opuštanja uz manje-više zasluženu cigaretu, o kariranim flanel košuljama. On i ja smo definitvno pobornici udobnog načina oblačenja. Pa smo izanalizirali pomalo. Naravno, pod uvjetom da nisi metroseksualac koji se gnuša takvog priprostog stila odijevanja. Zakaj karirane flanel košulje?
 

Svi će odmah skužit da nisi metroseksualac, nego muškarac kojem se može i mora oprostit pivski trbuh.
Idu uz sve hlače i cipele koji pravi alfa mužjak posjeduje (znači maksimalno 2-3 kombinacije). U gadnijem nedostatku ukusa može se furat i na odijelo.
Udobne su i široke. Uz dovoljno široke hlače gledanje televizije je pravi užitak.
Čuvaju formu i nakon miljon pranja i ne stišću se. Kad jednom ispupčite rupu za škembu, ona se ne povlači.
Idu super uz baseball kape vašeg omiljenog američkog baseball/basketball/football kluba, čiju ni jednu tekmu niste gledali, al se uredno kladite na njih.
Donose dojam topline i doma u svaku birtiju u kojoj ste se zapili.
Kad zaspiš obučen, ne moraš se dodatno pokrivat dekom.
Prekrasno izgledaju u svim kombinacijama boja, tako da su idealne za daltoniste.
 
Šalu nastranu, ja nosim karirane flanel šulje. Možda zvuči malo glupo, al daju mi nekakav osjećaj slobode. Ne moram pretjerano razmišljat kaj bum obukel, ne robujem modnim savjetima i konvencijama. Brzo sam obučen, brzo se i svlačim.
 
Moja bivša je bila alergična na moje flanel košulje. Pokušavala mi je promijenit stil oblačenja. I ne mogu reć da mi stvari koje mi je pomogla kupiti nisu dobro stajale, ili da se nisam dobro osjećao u njima. Pokušavale su i druge prije nje, a imam filing da buju pokušavale i neke buduće. Al ja sam stari rocker. Čovjek koji je fural kokoticu, kožnjak i kripersice, slušal rock 'n' roll i country. Možete me obuć u kaj god hoćete, pa čak i u odijelo, al kad uskočim u traperice i kariranu flanel šulju, tek onda sam pravi.
 
A dal se to nekom više ili manje sviđa, boli me kurac.

Prijatelju, već si bio ovdje
Gdje sam ja sada
Zajedno smo provodili večeri
Alkohol, ti i ja

Bila ti je
Samo jedna, ona prava
Ja sam uz tebe stao
Trebao si me

Rastajali smo se
U crveneim zorama
Pijani i ludi
Ti si je volio strasno

Sada te zovem prijatelju
Pomozi, budi kraj mene
Došao sam do osjećaja
Tebi dobro poznatog


Pozovi piće
Stani kraj mene
Reci mi da će biti dobro
Ja u to ne vjerujem

Jedino stalno
Je naše prijteljstvo
Jedan uz drugoga
Dok nam one slamaju srca

Razmišljao sam danas o tebi
Došla si mi
Pozdravila me široko
Kako samo ti znaš
S rupicama u obrazima

Zvala si me jutros imenom
Glas jasan kao nekad
Tvoj miris izvučen
Iz kuta mozga
Mislio sam da sam ga zatvorio

Tramvajem do posla
Poznate stanice su mi te vratile
Naš stol u kafiću
Na njemu kava s mlijekom
I piva, puna pepeljara

Raznišljao sam danas o tebi
I plakao kradom
U hodu suze brisao rukavom
Bilo je hladno
Nedostajao mi je jedan stari prijtelj

Od pogleda na zamagljeni grad
Zamagljuje mi se misao
Vraćaju se sjećanja
Na zamagljene prozore.

Strast u sobi
Uzdasi i smijeh
Dvoje u ekstazi
Nježnost izmjenjuje.

Odjednom spavam
Oči ne zatvaram
Budan i svjestan
Sjene na zidu gledam.

Prošlost ih vraća
Sve te divne žene
Volio sam ih nježno
Volio sam ih dugo.

Na rasklimanom krevetu
Ubodi puknutih opruga
Slatko vođenje ljubavi
Nismo se obazirali.

Sjene plešu
Izmjenjuju položaje
Pa shvatim što želim
Znam što mi treba.

I budim se ponovo.

Sjeo sam sa samodopadnim osmijehom 
Smiješak je bitan, makar i usiljen
Pročitao sam negdje
Da se to tako radi.
Pun sebe i ponešto vina
Krenuo sam u napad
Jer tko može samnom
Sa mojim mislima i jezikom?
Tko je jači u kontri
Može li mi vratiti istom mjerom
Ili me barem nasmijati malo
Ubaciti se u moju bujicu gluposti?
Nesvjestan da može
Pun sebe
Na šok se spremio nisam
Pa sam zamuknuo u čudu.
A večer je odmicala
Sve ljepša i ljepša
Okretala se prostorija oko tebe
Zajedno sa mnom.
U vrijeme rastanka
Zbunjem i poražen do nogu
Nisam ti ni rekao
Da sam postao tvoj.
 
Onoga trena
Kada si rekla svoje ime.

Dodiruju im se ruke
Isprepliću se prsti.
Toplo je i nježno
Miluju se misli.

Dvoje u velikoj želji
Dišu kao biće jedno.
Znaju, krenuti se mora
Ali nikada zajedno.

Svak na stranu svoju
Odvode osjećaj mio.
Krenuše jedno od drugog
Samo san je to bio.