DayWalker

Dosta je bilo... Dosta.



Teško mi je, samu ostavit te
Al' već davno, dao sam ti sve
Prazne duše, nemam šta da ti dam
Zato moram, dalje ići sam

Ako si me i povridila
Mene mržnja nije dotakla

Ne krivi me

Više ne želim te, ljubit iz navike
Teško je prazan ostat kraj tebe
Više ne želim te, ljubit iz navike
Ubilo bi me, viruj samo nestalo bi me

Kad se slome brodu jarbola dva
Di da svoja idra dignem ja

Ma ako si me i povridila
Mene mržnja nije dotakla

Ne krivi me

Više ne želim te, ljubit iz navike
Teško je prazan ostat kraj tebe
Više ne želim te, ljubit iz navike
Ubilo bi me, viruj samo nestalo bi me


Hari Roncević

 
Lako je reći "volim te"
Teško je reći "kotlokrpa, paralelopiped, otorinolarigologija"...
 
 

 
jedu mi se ćevapi, pije mi se piva, ševi mi se...

da mi je zapravo profil u kurcu, do sad pregledan neznamnisamkolkoputa, al niko se ne javlja. zene samo pogledaju i odleprsaju dalje. Mozda sam ga ispunio za kurac. Ili sve te "emancipirane zene" ipak ocekuju da se muskarac prvi javi?

Brijem ipak, da je profil nezanimljiv, a i ja skup s njim.

A mozda nisam trebal stavit sliku :)))))

Volim proljeće. Djevojke, žene. Šeću gradom, izazivaju poglede. Lijepe su. A ja lud. Volim ih sve. :))

Ne smijem izgubiti strpljenje.
Kad bi mogla ući na ova vrata.
Držim oči sklopljene
kao da ću tako zaustaviti
blijeđenje slika.
Osjećam se poput riječi koje upravo ispisujem.
Kada bih mogao biti pismo za tebe.
Najbolje ikada napisano.
Samo za tebe.
Možeš li me zamisliti u svojoj sobi?
Gol u potpunosti.
Golo tijelo i gola poezija.
Samo za tebe kako oduvijek želim.
Zamisli da si još uvijek tu kada otvorim oči.
Još uvijek tu da me dotakneš.
Da te mogu osjetiti.
Zamisli da smo još uvijek tu kada jutro stigne.


Mehmed Begić

Djevojke... pun grad... lijepe... predivne... jebote kak me bole oči... i vrat... od okretanja za njima... fuck... ko je za pivu?

 
...bilo je lijepih djevojaka... o, da... i piva je bila hladna...

 
Svi koji mi danas budu išli na živce, mogu slobodno očekivat da će dobit po lampi. Baš mi je takav dan. Za razbit nekom pičku.
 
Imate li takvih dana?

Frend je nazval, jer frendovi po pravilu znaju kad treba nazvat.

- Kaj se radi?
- Niš pametno, drkam tu neš po netu.
- Si dobro?
- Zakaj ne bi bil dobro?
- Ok, kad mi odgovoriš pitanjem onda znam da si u kurcu. Ona ista?
- Yap, ona ista. Al moram ti reć da zapravo nisam u kurcu. Samo si brijem one stare glupe spike. Pa dobro, zakaj? Kaj meni fali? Kaj nisam dovoljno dobar? Ma znaš već.
- Bome znam, kaj misliš da nisam jedno 74 miljarde puta postavil sebi isto pitanje?
- Kaj i ti isto? Ona ista?
- Ona ista. Nabijem ih sve fatalne na enormno erektiranu kurčinu.
- A ja mislil da si me nazval da me utješiš, al brijem da smo u istom kurcu, tak da možemo jedan drugog dobro razumjet. Za 15 min u birtiji?
- Može.

Našli smo se za točno 15 minuta. Dvije Ožujane, pa prevrtanje istih priča. Frend je dost sličan meni. Jer ja brijem da sam fakat dobar dečko. I nije mi nikak jasno kakvo žensko moraš bit da odbiješ nekog ko ti se sviđa, ko te voli, i ko je fakat dobar? Ko bi ti sve dao. Frend ima isti problem.

- Ček sad malo. Jesmo onda zapravo mi u kurcu il su te žene u kurcu?
- Ma nemam pojma. Ja znam samo da mi je lagano puna kapa svega. Kaj meni fali?
- Znas kaj? Mislim da se ti i ja ovak ne bumo maknuli nikam. Bar ne večeras. Previše se kužimo. Vrtili bumo istu priču unedogled.
- Imaš pravo. Dugi.

Konobar se dogegal onak kak to rade ljudi kojima se niš ne da, al moraju.

- Kaj?
- Daj se sedni sekundu. Trebamo nepristran savjet.
- Aj, slušam.

Ispričamo svaki svoju priču, onak u natuknicama. Dugi nas pogleda.

- Ma vas dvojicu ste dva najveća kretena u ovom kvartu. Pa kaj vas boli kurac? Kog nema, bez njega se može. Pa koj kurac? Di vam je samopoštovanje? Ko ih jebe, njihov gubitak. Sve vam je jasno, al i dalje glumite budale. Pa ko vam brani da ih volite? Osjećaj je jedno, a realnost nekaj drugo. Volite vi i dalje te svoje nedostižne i jedine na svijetu. U međuvremenu odite van, pokupite neke cure, poševite nekaj i majkumu... Naločite se. Kreteni.
- E, fala Dugi, ovo mi je trebalo. Popij si nekaj.
- Najbolje da ne bum.

Dugi je otišel do šanka, mi smo se pogledali kao da smo upravo shvatili sve tajne svemira. Niš te ne digne kao malo realnosti i dobrog, muškog vrijeđanja. Jer Dugi je iskusni konobar i za svakog ima neki savjet u rukavu. Niko zapravo ne zna koji su njegovi pravi stavovi, al on zna točno kaj treba reč u kojem trenutku i sve to izgovori ko skupa kurva. Ko da to stvarno misli. Ujutro bumo nas dva opet glupi ko kurac, al bar večeras možemo bit ponovo pametni alfa mužjaci, nedodirljivi za osjećaj ljubavi, barem večeras, te naše nedostižne u našim očima sigurno pate jer nas ne mogu imati. Večeras imamo osjećaj da mi odbijamo njih. I ne buju nas nikad imale. Osjećaj nadmoći proizašel iz ničega. Ko da je bitno.

- Ok, kaj sad?
- Billijar?
- Može. U rundu za birtiju?
- Tak jasno.

...miriši na opaki pederbal. duplo više prijavljenih muških nego žena.

A koliko si imala ljubavnika? i gdje si sve s njima
spavala? i što su ti govorili? i kako, kako je bilo? Daj mi
mira.
čuješ, daj mi mira, fućkam ti na tvoje
fotografije spremljene u kutiju od cipela.
pisamca o vjernoj ljubavi sakrivena po manžetama i u
policama pod rubljem, prestani,
prestani, idi već, kao nesnosnu muhu
pratim očima tvoj lik po svim
kutovima, idi,
izleti kroz prozor, nek te odnese propuh, idi, nemam vremena,
moram se ispavati, idi, rasplini se,
rastopi se negdje u toj narančastoj lokvi pod svjetiljkom,
izgubi se među slovima ove glupe knjige što
je čitam.

idi, ne volim te, ništa neću, ništa te ne pitam,
to me ne zanima,

fućkam ti na tvoje adrese i telefonske brojeve, i sijed
i sijed ću te još voljeti, nozaimeisusovo

koliko,

koliko si ih imala?



Jíři Šotola

...a tako sam jebeno sam.

nastavljam dalje
bez nje
kojoj
trebaju
samo nebo i more
nastavljam dalje
jer nisam
nijedno
od to dvoje

Mehmed Begić

Vidio sam ih danas ponovo. I jučer. I prošli tjedan skoro svaki dan. Navika je bedasta stvar. Svako jutro u isto vrijeme se isrkcam iz dvanajstice kod HNK, pa lupim pješke preko Masarykove do posla. Lagana šetnjica i pljuga, taman da me razbudi prije napornog radnog dana. Mislim da sam ih prvi put vidio prije negdje tri tjedna, pa neko vrijeme niš. Nije ih bilo ili sam ih ja promašivao za koju minutu. U zadnje vrijeme ih vidim stalno.

I moram priznat da mi poprave dan, navuku smiješak na lice, pa nekak sigurnije kročim kroz ovaj šugavi svijet. Dvoje, 20 i kusur godina, obučeni za posel, padaju svako jutro jedno drugom u zagrljaj, baš tamo negdje kod Zdenca života, i ljube se kao da ne postoji ništa drugo oko njih. Nema svijeta okolo, auti ne trube, tramvaji ne škripe, a ljudi... Ljudi idu svojim poslom i ne primjećuju ih. Dvoje ljubavnika koji se bude svako jutro znajući da će kroz kratko vrijeme ponovo biti u zagrljaju voljene osobe.

Ja ih primjećujem. Da li sam posebniji od drugih koji samo prolaze? Ma nisam. Samo me podsjećaju na nekoga, na posebne zagrljaje i poljupce, na treperenje u trbuhu kad znam da cu je vidjet. Pa poželim svako jutro da mi stojimo na tom istom mjestu i grlimo se kao da ne postoji ništa oko nas.

Pa onda to isto poželim i u prijepodne, u vrijeme ručka, poslijepodne, kad se blizi večer, prije spavanja...

Cijeli dan želim takav isti zagrljaj. Isti kao onaj jutarnji koji gledam u prolazu i koji mi mami smiješak na lice. Koji me tjera da još više mislim na nju. A lijepo je svako jutro koje počinje takvim mislima.