Da..da...da...to sam ja..converse baby..

U jatima ptica krik je nemira.Lišće se pomelo na neznatne staze.Otpala žbuka sa osamljenih kuća koje zijevaju svojom tamom.
I vidiš jesen je...Novi početak za inovacije i verzije tvojih sanja.Dim iz ustiju plovi vertikalno,vjetar tvoj vjerni pratilac,opominje te da kreneš u toplo.
Spremaju se oluje,duge kiše smiruju ti pogled na oknima.Svaka kaplja jedan je dan koji si proveo lutajući.Skitnice ti si prezreo ostale i našao nisi ni jednog za sebe..Pa tko još luta pola u noć osim onog tko je pun sjećanja?!
Mirisi daljine dozivaju tvoje korake da kreneš u neistraženo.Ali ti provodiš sate u četiri žuta zida,čekajuć bolje vrijeme pustio si neki klasik..Melankolija..
Samo sklopi oči..

Can't sleep with all this frustration, intoxication
I no longer have regret
So what If I cause hysteria,
It's not my dilemma
Im only here to inflict pain
I will never forgive the ones who pushed me away (Chimaira-Everything you love).....Hvala mali...
 
Sanjam, sanjam osmjeh tvoj već dugo ja
Želja na krilima zlatnog goluba nošena
Jutra, jutra vlažnih ulica vode me
do tebe do tvojih zjenica i dalje
Bože kako teska godina
Ti znaško je ludak na kiši ispod tvoga prozora
Ti znaš ko je kad telefon zvoni
 i ko na tvoje molim vezu prekida
ti znas čija si velika bol
I ko zbog tebe pravi gluposti 
 drugi će tvoju ruku da čuva
I drugi će tebe voljeti
 al' kao ja niko nikada
Ti znaš, ti znaš
 Čekam, čekam, a raskršća moj su dom
Ja i Ti, mi smo vezani zauvijek istim snom
 Putevi na kojima nema stanica vuku me
 
do tebe do tvojih zjenica I dalje, i dalje
Bože kako teška godina

C,c,c...Sad mi sa nepoznatog broja stigne originalno luda poruka koja mi razvedri cijeli tmuran dan,a piše;"Jebat ću ti baku na Isusovom raspelu ako ne dođeš u Osijek i ne budeš sa ********,jer ak tebe nema ja ću bit jeben.Zadnja dva tjedna nije normalan i mene je strah zato što je neki dan jahao stolicu pa mislim da sam ja sljedeći.Gavran"...Bahhh(To kaže Ssssss)........Baš sam danas raspravvljala s ljudima kako se "cipele nose dok su nove",u prijevodu-pijte pivo(u umjerenim količinama,tj do osam od pola litre ako ste vani do 6 ujutro),uživajte u zvuku gitare,i ostanite zauvijek mladi iznutra...Jer duh ne stari.

Kad pjevaš pjevaj dovoljno glasno.Ispljuni sve crvljive misli,prljavštinu nakupljanu godinama...Neka misle da si u transu..Ti znaš da to je tvoj trenutak lucidnosti..Dovoljno duboko u tebi je pohranjena sloboda.Neka svi vide tvoju golotinju..Misli nastale u tami..Podjeli nove akorde sa okolinom..Budi egzotermni sustav,neka entalpija poraste do ludila...Izreci sve što sanjaš,otvori usta i poviči da te slijede...Kao novog spasitelja..Buktinja života..Eto što si ti..A bez glasa nema ti spasa...Kad pjevaš voli svijet,nebo pod kojim stojiš,i zemlju u đonovima cipela..Voli miris toga dana..Ti plivaš i uranjaš iako si daleko od mora..Taj dan nema dovoljno jakih lanaca.Sva ljepota manja je od tvojih riječi..

I sad osjetim ono što osjećam kad sam pored tebe..Al ono što je lijepo mora se kad-tad ugasiti..Možda,da sam te kasnije upoznala,možda bi bilo zauvijek..Ovako već dugo živim u strahu..Svjesna budućnosti..I praznine koja nas čeka..Uzmi sve moje tragove i čuvaj ih u rukama..Neka ti griju oči sve dok ne ugledaš neki novi san za koji vrijedi umrijeti..Odricanje..Hm,smiješna riječ...Ne mogu je uklopiti u ljubav..Ljubav i onda odricanje.Zvuči kao zamka..Vrijeme je da izronimo iz ovog bijega i ponovno živimo čvrsto,u stvarnosti..Ipak,neću zaboraviti ovaj san..I tebe..O ne,neću.
Can I play with madness?

Jednom kad kreneš,kad osjetiš da si svemoguć,više nećeš moći stati..Shvatiš da svi su snovi samo iluzija te da je stvarna samo tvoja bol..Umor može trajati godinama,i ti se zapitaš;jesam li se rodio u pogrešnom vremenu?zašto svi otkidaju od mene,nisam li još uvijek dijete,a to ću i ostati..Jedno veliko dijete.Gadiš se sam sebi,gotovo možeš namirisati smrad neuspjeha svako jutro kad se prazan pogledaš i vidiš...Ja nisam lijep,ja nisam ružan.Jer zapravo ja ne postojim.Gdje je I od istine,ima li laž početak ili je oduvijek postojala?Koji su pravi razlozi da svaki dan piješ svoje suze?Što te izvlači iz kreveta?Na što pomisliš kad se probudiš?Na nadu?!
I onda izgovoriš naglas:Patim..Ja patim.
I don`t wanna talk about it..Said my brain..

Kao što kaže ludi Let 3...Ja na biciklu,po ovoj kišurini,vozim na drugi dio grada,slušalice u ušima,uhvati me neka melankolija i prebacim si na Crvenu Jabuku....Još vozači upalili duga svijetla,a ja mokra već dovoljno od kiše...Kad jedan zakoči namjerno i svirne  i poprska me po leđima..Nisam stala jer se nisam ni snašla,al sam mu upamtila tablice,jebem mu majku..Vukovar je veliko selo,vidjet ću ja opet crveni golf dvojku VU 147 AU,i kad ga vidim,bit ću bezobrazna..Još mu trešte cajke iz auta..Pa majko mila,izgrebat ću mu auto...Izbušit gume...A to nikad nisam..Mislim;Zašto mene koji kc,a ne nekog dečka ili muškarca?!Svinja šovinistička arogantna...Jooooj....

Burn the witches...Burn the witches...Vatra je vječna i plamen uzgaja...ono što je vječno..Bolest zvana daljina...prokletstvo zvano samoća...I nigdje dima...Negdje u zraku..mrlje spasenja..Nema boje..Samo laž.Laž je ustaljena..Pomaže mi vjerovanju da nema nigdje bolje...Da treba se utopit u masu tišine..I svaka riječ suvišna je,sve je bitno već izrečeno..Oči su uperene poput oružja.A ja nemam očiju jer nemam ni duše..Oprost..Gdje ću naći njega u ove kasne sate?Da li je dovoljna jedna godina?Ili pauza traje cijeli život..Tragično bolno..Šok je već unaprijed uključeno stanje svijesti..Umrijeti ili živjeti?!Haha...(zbilja se smijem)..Zar nije to isto?!

But we`re never gonna survive unless we get a little crazy...

Žudim da sjedim na raskrsnici dok lije gradska kišurina..I ne trebe mi kabanica,neće mi trebati ni poslije...Danas sam prljava,sutra želim biti čista,a to je nemoguće..Želim biti u sobi bez prozora,osjetiti beton i vlagu,neravne površine zidova..Želim se pogledati u ogledalo i ponovno vidjeti neranjivu boju,moju boju,zelenu..A negdje sam je usput zametnula...Toliko sam ispunjena da bih mogla umrijeti..A nisam se drogirala da to proizvede moje halucinacije..To su učinili padovi..Nesigurnost i pogreške..Ispunjava me zadovoljstvo da sam ipak dosegnula nešto visoko..Da sam jača osoba,možda bih uspjela i preživjeti..Ovako mi samo ostaju riječi..To je sve što imam..One nisu laž..A inspiraciju mi daje sladunjava bol..Bol za nepovratnim..

Danas smo nešto čavrljali o Sotonizmu,i zanimljivo,pola ljudi misli da je to religija,tj. antireligija,te da ne bi postojao da nema što provocirati..Sotonizam kao loš pojam provocira i negira Krista i Boga..Za neke su takve skupine poremećeni ljudi,zlikovci,luđaci,krvnici...Ipak se ubojstvo djeteta i sakaćenje ljudi i životinja ne mogu svrstavati pod normalno..Tu su i razne orgije,iako se ljudi gade toga,meni je nekim dijelom privlačno..Prepustiti se  nagonu,i vjerovati strancu..Ali to zapravo nikad ne bih učinila.Također mislim da je sotonizam izmišljen kao i Bog,ja sam ateista,meni su dobro i zlo samo pojmovi..pomažući drugima, činite dobra dijela,nikome ne odgovarate..A najveća zloća krije se u pokvarenim ljudima..Tako da od Sotone ni S.sve je u našoj savijesti.A te sekte,istina je da postoje,još odavno kada je mislim Francuz Abbe počeo pisati o biću koje mu dolazi svake noći;tada je Sotonino ime prvi put spominjano javno(u njegovoj knjizi).Sotona,zvan Diablo,Demon,Vrag,Lucifer,Demian,Đavo,navodno je primjećivan u brojnim pjesmama grupa sedamdesetih(i dan danas okrivljavani Doorsi,Children Of Boddom,Metallica.)Druge grupe pak i same ističu vjerovanje u njega...Npr. Behemoth..No molim da se black metall i sotonizam ne mješaju..+++

Podne ili veče,meni su oči uvijek kao umorne spore kazaljke..Ili ih stiskam da ublažim bol od svijetlosti,ili mi krenu suze dok ih širim u tami da primjetim obrise pored sebe..I nikad nije dovoljno dobro,što god napravila..U svakom gradu ostao je dio mene..Na svim mostovima po jedna misao zalutala putevima vjetra..U svakoj krošnji po jedan neostvaren san..I moje oči su oblačne..Nakupile su se olujne večeri uspomena...Sve rijeke promjenile su boju,osjećaj u mojim očima..Tako žalosno i tako istinito..Praznina...Ništa nije veće od svega(kaže Dean)....

I u polutami mi ostanemo sami,neznani i znani,sijenom okupani..Ljubim tvoje lice,u srcu jauk neznanice,oh kako varam te?!Varam te i boli me,a prolaze lažne godine u sijenci drugog čovjeka..ti ne znaš da mojim tijelom već dugo divlja strana rijeka,i ja sam razapeta.A opet želim ga...Patit ću dugo znam,kada ti priznam jedan dan..Ugasit ću iskru u tebi,izgubit ću sve što mi vrijedi...O mili,osuđena sam na propast,neka ti bude čast da polomiš ovu vlat,protjeraš u nepovrat biće moje kukavne crne boje.O mili...Kako da oprostim si sve grijehe svoje?A ti si me bodrio,ti si me oduvijek volio..A trebao mi je netko stran...ja posustah i taj dan vrijeme se prelomilo.

Posvetio mi je svoje dane,svoja noći,svoje ruke,pjesme,ramena i nadanja..Ja sam ostala suzdržana..Hladna kučka stoljeća..Gazila sam ga,kao opušak cigarete,kao osušeni list na pločniku...Kao otkinuti konac s odjeće..
Osveta se servira kao hladno jelo,tada je bolnija i duže traje..To mi nije bilo jasno,sve dok mi oči nisu ugledale otrov,crnku u njegovim rukama..Pritisak je potiskivao suze i one nisu mogle natrag u srce..Oštra bol prostrujila je tijelom..Sebična kuja u meni zapitala se:"Gdje je naš svijet?"

W H O   M A D E  U P   A L L   T H E  R U L E S W E    F O L L O W      T H E M   L I K E   F O O L S