Letim, zivim, ljubim jos i sad

Usnuo sam, sanjajuci kako sam sretan u zagrljaju dragom. Lice su mi poput vela pokrili poljupci njezni. Zatvorio sam ocne kapke, osjetio njezne usne, kako ljubeci mi oci, zapinju za moje duge trepavice, ljubeci me sve dublje u san. Dah mi je postajao sve dublji, sve mirniji. Toplina se sirila, mojim tijelom. Sve u mome tijelu se pripremalo za jedan novi zivot...dati.
Nozdrve su mi se ponovno sirile, udisuci jedva primjetan miris, koji me je na neki neobjasnjiv nacin podsticao i umirivao istovremeno. Postojao je samo jos taj reski miris, koji je pri prolasku zraka kroz nozdrve, parao sluznicu. Svijet je nestao sa obzorja. Razum - nije nikada postojao.
Cula su se budila, jedno za drugim, igrajuci ponovno svoj neponovljivi ples, kovitlajuci hormone u mome tijelu - smirujuci me i budeci jednu novu snagu u meni - snagu zivota, koja je pod maskom svakodnevnice vec odavno tiho venula.
Usnuo sam, vozeci 200 na sat. Izletio sam iz krivine - produzio naprosto ravno - u ponor. Napustio sam cestu moga dosadasnjega zivota - konacno. Tockovi, koji su me tako dugo i tako pouzdano svijetom nosili, vise nisu imali tlo pod sobom. Vjetar je oko mene sumio, kao i sva moja cula, koja su naprosto eksplodirala. Bljesak u mozgu i zadnja slika na mreznjaci oka...Brda, nebo, more, otoci... Tebe nije bilo nigdje na toj slici. Moj put me znaci ipak nije vodio tebi...
Usnuo sam, spremajuci se za jedan novi zivot...zivot bez tebe i za jedan korak blize sebi.
Tebe nema na toj slici...nema te vise u mojoj buducnosti.

U ovoj ljubavi nemam iskustva. Ne znam zasto je moje srce pocelo brze kucati kada sam je ugledao. Ne znam niti zasto sam potrazio njene usne mojima. Znam, da se moje ponasanje opire svakom razumu. Da, toliko znam.
Pametan se uci na tudjim greskama. Meni to ovaj puta nije moguce: mojih prethodnih ljubavi se vec odavno vise ne sjecam, a i one kojih sam se sjecao, sam nakon njenog poljupca zaboravio; njezine bivse ljubavi pak, ne mogu pitati - nije red, a mozda ih je i previse bilo...
Znaci, u ovoj cu ljubavi ciniti greske, kao da mi je prviiiii put. hihihi
Da, nije sve tako lose, kada se nema iskustva. Svaki dodir i svaki poljubac nose radost i veselje upoznavanja jednog novog, dragog bica. Zaljubljenost daje masti krila i marljivosti novi elan. Ali, ponekad me malo uhvati nesigurnost i strah...kao prije neku vecer, kada nisam bio siguran, da li je dobro upravo je sada nazvati...pa sam je ipak nazvao. huh
Neka mi neko jos kaze, koliko sam neozbiljan - pa jos u mojim poodmaklim godinama. Neeee, za mene je ljubav i suvise ozbiljna stvar, ali ja eto trenutno jos nemam previse iskustva u ovoj, mojoj trenutnoj, za sada i u ovom momentu mojoj jedinoj ljubavi.
Ne, tocnije receno nemam uopste iskustva...u ovoj...na ja...ljubavi...
...ili je to mozda samo zaljubljenost, pa ce proci...
...ah da, ljubav se zajednicki gradi, a zaljubljenost, dodje i prodje...
...ma ne znam sta je, ali evo opet nadolazi....kao tsunamiiiiii...svaki puta me nanovo iznenadi...iz korijena me izchupa...i ostavi nakon kratkog vremena na nekoj novoj opustosenoj obali...
Ne, tu nemam iskustva, znam samo da je beskrajno kao more, ludo kao vjetar, razigrano kao sjaj sunca na morskoj povrsini i lijeeeepo kao ...?... (za to poredjenje nije jos pronadjena prava rijec). Morat cu jos malo od toga prozivjeti, pa mozda pronadjem i neki priblizan opis te ljepote...
Koliko ce to jos potrajati?
Ne znam, ne interesuje me i lijepo mi je, koliko god da traje.
Hvusssschhhh...evo jos jedan tsunamiiiiiiiii....

Strah me je napisati, kuda me misli moje vode...
Oprostio sam se od stare godine, ali jos ne i od proslosti...a ona...prati me...kao zatrovana rana - boli me...
Predugo sam cutao, gutao, sebe sputavao...u ime mira, sigurnosti, razuma...a nisam razuman...razularen sam...oduvijek...pomalo bio...ili..rado bih, da sam takav barem malo bio...
Tesko disem...zrak zakuzeni jos uvijek udisem...ali znam, negdje daleko...je more...njene usne...i par zvjezdica na nebu, koje trepere samo za nas i za sve zaljubljene...
Ma nije ona...zaljubljena. Ne, ona bi se samo igrala. Ali ja...eto...jos uvijek nesto trazim, zudim, zelim. I ne usudim se napisati, kuda me misli moje vode - kada pronadjem malo tisine i mira - kad ih ponovno cujem. A, vjerojatno bih pisao, kako me opet vode do nje, usnule pod toplom dekom...nakon dugog dana...nakon previse kava i najnovijih traceva...nakon velikih odluka i pranja sudja...nakon sto je zbrinula djecu...
I opet se vratim ovdje, gdje jesam...ne, nisam uz nju...pogledam oko sebe - i zakunuo bih se, da mi je dobro - a to nije tocno...
Oprostio sam se od stare godine, ali jos ne i od proslosti...jos ne od njenih poljubaca.

"Znas dragi moj" - rece meni jednom davno moj dida, davno kad sam tek ulazio u pubertet - "...lijepa zena, ti je svacija zena...Svako ju zeli imati i svako ce joj kojesta ponuditi. A ni ona nije od kamena. Kad, tad ce ona izazovu popustiti, poci ce za obecanjem neke nove, neke bolje, neke ljepse srece. Ostavit ce ona i najboljega i traziti srecu dalje."
Pomislih upravo na tren zlobno: "i probirac, dobije otirac..."
"Nego ti sinko moj" - nastavio je moj dida mudro - "uzmi pamet u glavu i ponasaj se po onoj narodnoj:
...Uzdaj se u se' i u svoje kljuse - pa dokle ide. A kada ne ide dalje, onda nesto promijeni, pa ce opet nekako ici dalje..."
Bile su to mudre rijeci, ali ko ce mladome jarcu pamet u glavu utjerati... Ama, da budem iskren, ni danas nisam mnogo pametniji...Pamet bih gubio, zbog zenske suknje...Musko sam...

Svijet se prethodno sastojao od atoma, a onda smo se susreli...

Jednom, kad mi ponovno rijeci ljubavi ne zatalasaju snove, kada mi ljubavne pjesme ponovno nista ne budu znacile, kada mi jednostavne slike seoske idile i romantike ne izmame osmijeh, bit cu zatvoren iza teskih zidina, koje sam podigao, kako bih se odbranio od sivila svakodnevnice.
Jednom, kada ponovno zaboravim voljeti, pokrit ce me sjena ruzne maske, kojom pokusavam zastitjeti svoje njezno lice od oluje podsmjeha i nevjerice.
Jednom kada ponovno povjerujem, da cu u toplini mirnog doma naci mir, nestat ce snaga, koja mi sada krila daje.
Jednom, kada ponovno zaboravim sto zaista zelim, ostat ce od mene samo prazna ljuska, sa mojim imenom.
A sada, zelim zivjeti...u tvoju vrelu utrobu zaroniti...rastopiti se...tebe se napojiti i od zivotnih sokova nabreknuti...tvrdi korijen rastociti...po svijetu se prosuti...sebe razmnoziti i...vrelinom zivota zaogrnuti.
Promijeniti cu ovaj svijet i ostaviti ga - onakvog, kakav nikada bio nije...
Ovaj svijet bit ce opet samo moj i ja - barem za tren - samo tvoj.

Bili smo mladi, ljubavlju zaneseni. Ona naivna, a ja za njom lud. Ljubio sam je duze - duze od svih bezbrojnih prije i od onih malobrojnih poslije nje...
Bilo je toplo ljeto. Zrak je mirisao na toplu vlagu, na isparavanja od netom pokisnule trave ispod nasih nogu. Stajali smo pored rijeke, u daljini veliki grad, iznad nas noc puna zvijezda.
Zagrlio sam je s ledja. Naslonio bradu na njeno rame, pomirisao njenu kosu, njen vrat. Privio sam je k sebi jace. Zaklopio sam oci i zelio samo jedno - da vrijeme zauvijek stane.
Ako ima boga, onda ce upravo to i uciniti. Ali taj se ne mrda. On pusta vrijeme da i dalje nekontrolirano u bespovrat tece.

Zamolio sam je, da pogleda zajedno sa mnom to zvjezdano nebo i da barem taj tren naseg zivota sacuva u sjecanju za vjecnost.

Zapamtila je. Pa ipak se nakon svega, udala za drugoga.

Uopste, sve moje "bivse" su se od reda, nakon mene udale - i to od kako mi je bilo 16 godina.
Taj urok me vec od tada prati. Nakon veze sa mnom si je svaka nasla onog "pravog", za koga se "morala" udati...

Ma nije mi zao njih, i nije mi zao mene, ali nju jos ponekad sanjam, milu, naivnu, mojih usana zednu.

I tako mi se i sada iznova desi, kada sam u zenskome drustvu, a zvijezde iznad nas trepere, da popustim sebi i svojoj zelji, da je ponovo ljubim, da se u njenom poljupcu rastopim i izgubim - i onda ljubim prve zenske usne, koje mi se ponude. Ljubim, kao da nece doci sutra. Ljubim, volim, zudim...

Gledam zvijezde iznad nas, i opet sam puno godina mladji. Tijelo u mome zagrljaju, miris kose, putenost, dodir usana - zasto bih jos neku novu volio? Najbolju sam vec imao. Ostale - su prolazne - poput zvijezdica iznad nas...

Kako ovo izracunati?
Svakodnevnica = nemilosrdna borba + otimanje od svakoga po svaku cijenu
Ljubav = njeznost + nesebicno pruzanje sebe drugoj osobi
 
Svakodnevnica - Ljubav = uspjesna karijera + usamljenost
Ljubav - Svakodnevnica = predivna ljubav + bijeda i glad
____________________________________
Svakodnevnica + Ljubav = ..........???...........
 

...nepravedan, gadan i lud - i ljepsi, no sto bi u bilo kome snu mogao biti...vrijedi ga svakog trena zivjeti, oprobati, uzivati...

Tko spava, ne grijesi - ko prethodno grijesi, spava bolje.

Bio je to samo treptaj ludog srca i pitanje vjecno: "Vjerujes li u srecu?"
"Zivis li vec punim srcem, ili jos uvijek treperis od straha pred zivotom neizvjesnim? Zivis li vec, ili se jos uvijek potiho nadas, da ce te zlo jedino onda mimoici, ako se dovoljno dobro i dovoljno dugo primiris, utrnes, napravis se mrtvom i na kraju tiho i nezamjetno uvenes."

...ne vjeruj iskricama...nestalne su one, lude, razigrane...cas su tu, cas ih nema...cas su tebi bliske, a u drugom casu vec ko zna kome...brzo planu, ali se brzo i ugase.
Ako, ako mislim u sebi lako...ako su iskrice i nestalne, stari korijen polako gori...ima taj vatre u sebi jos zive, pa ce on lako i iskrice ponovo upaliti...tja, ne kaze se uzalud: kad se stari panj upali, pola sela popali...
Ma, pusti ti meni price o iskricama, ne znaju one sto je oganj pravi...
Ajd, u zdravlje. :)
 
(eh, sto se mogu pravit vazan...)

Nema te vec dugo ovdje. Dosadile su ti uzaludne price, dokonih ljudi. Ti znas sto ti je ciniti...
Tvoje istine vec si pronasla i sada eto sama od sebe ides. Tvoj je i put, tvoje su i zvijezde. Tvoji su i nebo i more. Svoja si i ne treba ti niko.
Tako je i dobro... Tako je i najbolje... Tako to jedino ide...
Kao da te je moj poljubac oslobodio, lance teske pokidao, zivotu tvome opet dusu vratio...Znala si odavno sto ti je ciniti, jos mnogo prije nego sto si mene poljubila......ostaviti muza prevarenoga, poslati ga materi, djecu uzeti i - zivjeti...slobodna.
Nema te vec dugo ovdje. Dosadile su ti uzaludne price, dokonih ljudi. A ja bih da te ljubim...
Ne stignem do tebe vise - nikada vise. Sa tvojim muzem, ostavila si i mene. Ti ides svojim putem, ne osvrces se - nemas se za cime osvrtati - i zasto bi? Zivot i vrijeme koracaju dalje, pa zasto onda ne bi i ti?
Tako je i dobro... Tako je i najbolje... Tako to jedino ide...
Ali eto, rado bih te jos jednom barem poljubio...ma, ne - nikada te vise ne bih iz zagrljaja pustio...A ti, stitis se tisinom, neumoljivim velom neprisutnosti, potpunim nedostatkom interesa.Ma, na kraju krajeva, cemu sva ta bol? Sretna si. To je najvaznije, to je i meni dovoljno znati. :)
Nema te vec dugo ovdje. Dosadile su ti uzaludne price, dokonih ljudi. A kada ti jednom bude tesko...
...tada osvrni se - bit cu samo na korak iza tebe. Poljubi me, rijesi me ovog prokletstva i podijeli sa mnom brigu. Poklonit cu ti opet radost i toplinu - kao jednom davno - iskreno, nevino i samo tebi posveceno.
Tako je i dobro... Tako je i najbolje... Tako to jedino ide...
Nije to zapravo niti za tren bila  neka ljubav velika - bio je to tek poljubac dvaju svjetova. Svjetova toliko razlicitih i toliko dalekih, da se u stvarnosti nikada niti ne mogu dodirnuti.Moj svijet - lijep, naivan, pa i pored svih tuga iz proslosti ponovno nevin. A tvoj svijet - tmuran, tezak, nepregledan, ludosti zeljan, kao i vjecne snage zaborava.
Nema te vec dugo ovdje. Dosadile su ti uzaludne price, dokonih ljudi. Tebe interesuje jos samo tvoja sreca...
Ti nisi nikada sebi oprostila, sto si muza vec toliko puta prevarila, kao da on nije tvoju ljubav vec odavno svojim ravnodusjem tako ruzno izdao.Ti dugo nisi sebi dopustila, biti sretna. U tome nisi niti prva, niti posljednja.
Sada, kad si konacno korak put slobode napravila, vjerujes, da znas sto ti je ciniti: Raditi, graditi sebi vilu i utvrdu  istovremeno. Djecu hraniti, od muza se braniti i - nikada - nikada vise ne pokleknuti...
"Tako je i dobro... Tako je i najbolje... Tako to jedino ide..." Rado bih ti jos jednom ovaj refren ponovio, ali na zalost - ovaj puta sam siguran da nije tako...
Nema te vec dugo ovdje. Znam - dosadile su ti uzaludne price, dokonih ljudi. Ali ako me jednom procitas...zaronit ces jos jednom u dubine moje duse. Naci ces tu opet smiraj, srecu i ljubav koje si tu jednom davno svojim poljupcem zasijala, ostavila i zaboravila.
Pomiluj me, poljubi mi obraz i reci tiho: "izvini, za sve ove godine...", reci mi: "nisam znala..."..ili...ili tako neku sitnu laz. Povjerovat cu, mozda jos koju suzu pustiti...i tebe se jos jednom sit nagledati.
Hajde na spavanje sada. Dosta je bilo tuznih prica za veceras.

Javila mi se...konacno...nakon dugo vremena...i carolija je opet tu...srce kuca brze...osmijeh mi se siri licem kao najljepsi pozdrav...a i da otjera svaki strah od ponovnog susreta...jos vise, da otjera iz mene i strah od neminovnog rastanka...adrenalin tece mojim arterijama u rijekama...pogled postaje njezan, ali odlucan - polazim u jos jedan boj...njeznost struji mojim tijelom...njezin miris u nozdrvama...udahnuo sam opet punim plucima...spreman na ono sto me ceka...sve cu od sebe dati, kako bih je uvjerio, da sam bolji od svih koje je imala...da cu joj biti muz, kakvog ni u snu nije mogla imati...da cu je voljeti do kraja svijeta - kao i ona mene...a sto joj mogu dati?...ona nosi vec sunce u srcu - ne mogu joj ga vise ponuditi...zvjezdice na nebu poznaje svaku ponaosob bolje nego ja - niti njih joj vise ne mogu sa neba skidati...pa ipak, nadam se, mozda joj uspijem jedan osmijeh izmamiti...sve, samo kako bih je malo jos za sebe zadrzao...sve, samo zato da bi mi se ponovno javila...mozda javila...mozda...i jednom...samo moja bila...djecu mi rodila...mene ubogog ljubila...srecu i tugu sa mnom dijelila...(ma dobro zlobnici, ako vec istinu hocete - i moje carape oprala)...
Sve nade i strahovi sakupljeni u dvije rijeci: "Kako si?"

I pored svih lijepih hrvatica, najdraza mi je ostala jedna madjarica... :)
"A hold a felhok koze rejtozottKet csillag van csak az egen,mint a szemeid, mint a gyongyharmat, "mint a gyongyviragon...
(hvala ti Djole)
Usne pohotne, poljupci vatreni, tijelo pozudno...
Lijepa ti bila noc i sanjaj me nocas - zeno, matero, bludnice.