ima muškaraca koji znaju voljeti!!!!!

MI NISMO JEDNOSTAVNE FORMULE UZROKA I POSLJEDICE.KVALITETA NAŠEGA ŽIVOTA UMNOGOME OVISI O HRABROSTI S KOJOM PODNOSIMO ŽIVOTNE NEDAĆE I NAŠOJ SPOSOBNOSTI DA NAĐEMO IZLAZ.A IZAZOVA UVIJEK IMA NA PRETEK...

...nije mi žao trenutaka patnje,svoje ožiljke nosim poput odličja....znam da je cijena ljubavi visoka,visoka poput cijene ropstva....jedina razlika je to što se plaća s užitkom i osmjehom,čak i kad osmjeh prate suze...

ljubav ne teži da zadovolji hir,sebičnost je nikad nije tekla,
samo drugom ona daje mir i stvara nebo u očaju pakla....
     w.blake

jutros me šokiralo kako se pretvaramo u grube i bezosjećajne osobe...nitko lijepe riječi...a kažu ona svaka vrata otvori....zar zbilja nestade čovjek....??

KAKVE ŽENE MUŠKARCI VOLE....DA SU ŽENE,ŽENE,NJEŽNE,MAZNE,ŽENSTVENE???ILI VOLE JAKE,KOJE SE PONAŠAJU TIPA-MOGU SAMA??
MOLIM SAMO OZBILJNE MUŠKE ODGOVORE,PITANJE JE ŽIVOTA ILI SMRTI...HVALA

On i ona upoznali se preko iskre...on je tu bio dugogodišnji gost,a ona tek stigla i njega prvog srela....nekoliko susreta,razgovora do dugo u noć,samo pogleda i nevino provedenog vremena...
Kad je zapleo prste u njenu kosu,znala je da je on taj,a kad je usnama taknuo njene pokrenulo se more i zaplovilo je nebo....On je bio plamen u njenom tijelu,a ona nježni cvijet kojem nije mogao odoliti...Ona je voljela,snažno i iskreno,čisto i jednostavno.Ljubav nema filozofiju,slušaj srce i sve će ti reći.On je volio njeno tijelo,njene oči,usne...ali ne i dušu.Jer ne poznaje ljubav,i ne zna voljeti srcem,on voli tijelom...A Bog mu je podario božanstveno tijelo...
Kad je u njegov život ušla druga žena,ona se slomila,ali nije pristala biti druga žena...Nije prodala tijelo za tijelo,htjela je ljubav....
Dani su prolazili u bolu i suzama,otimala se mislima koja su je njemu vraćala,lomila se i padala....ponekad je bol bila tako jaka da bi za okus njegovih usana i život dala.Tražila je mir za snove,mir za te misli što poput rijeke k njemu plove....Znala je da nema povratka,ali srce je voljelo jače nego si je priznala...
Onda u priču dolazi on...iz jedne duge i tužne noći,dok je pokušavala pobjeći od slika prošlosti....i odmah su razgovarali kao da se dugo znaju...I otpočele su noći,dugi razgovori...ona je čistila dušu,a on je slušao...kad su joj potekle suze,on ih je brisao,kad je na usne dolazio jecaj,on ga je tjerao....na njegovo rame naslanjala je glavu,tražila mir za umornu dušu i nemirne snove...
Ali ljubav koju je nosila,nije istopio....
Znala je i osjećala da je on onakav kakvog je cijeli život tražila i željela.Njegovo srce i njegova duša progovarali su iskreno ičisto.Sve riječi koje je rekao,sve utjehe koje je dao,sve su bile iskrene.Ona se lomila,jer još ljubav prošlu nije zaboravila.Pitala se često,da li je dovoljno to što za njega osjeća....nije ljubav,jer ona je još zarobljena...
Ali osjećala je puno za tog čovjeka što joj je ponudio ruku kad god je pala,osjećala je da i njegovo srce kao i njeno može i zna iskreno da voli...
Iste duše...??Jesmo li se našli...??Zašto onda još mislima odlazi onom koji joj nije znao ljubav da vrati?
Kad joj je priznao da je zavolio njene oči,njen osmjeh i glas...da mu zaigra srce i da mislima često priziva njen lik...rekao je-opasno je to za mene....ti voliš njega a ja sam zavolio teba.....
Kako da kaže,kako da utjehu mu da,kad utjehe nema za bol što mu je nesvjesno dala...Plakala je dugo,povrijedila je njega kojeg nije smjela....praznina i tuga,izgubila je druga....da li smo druga...da li je pustila...???
Kažu da često ljudi nađu svoju srodnu dušu,dođu do nje,ali je ne prepoznaju i onda prođu pored nje i ne znajući....
Jesam li prošla pored nje....?
Ali šta je to što nedostaje pa je ne mogu uzeti??
Zašto se život tako igra s nama....
Recite mi....

Želim još večeras da te vidim
dok ležim u postelji plača.
Gledam te zamagljenim pogledom
mojih očiju i
osjetim tvoje vrele jagodice
u mojoj ruci.
Uljuljkana vizijom iluzije
sanjam o sreći,čarobnoj sreći svog života,
gdje zajedno stajemo
na stazu sutrašnjice.
Ali kada otvorim oči
ugledam prazan prostor
i pustu grčevitu ruku
na jastuku mojih snova,
sitnih i isčezlih
kao pahulja na mom dlanu.
Ah,hladna je i tužna ova noć,
u kojoj shvaćam
da sam obično samo drvo,
sa svojom sjankom,
u čijoj se hladovini
umoran prolaznik odmori,odahne i
krene dalje putem u nedogled....

NISMO LI DOVOLJNO ODRASLI DA BISMO USTA OTVARALI ZA RAZGOVOR,A NE ZA VELIKI GULP??

Kao iskrica vječnog sna
trperiš u zraku tišine moje
ponekad u zjenici bez dna
razliješ mi sve dugine boje.
Pa milujem te nijemo
ko
nedozrelu trešnju kap rose,ko mjesečina svoje nebo
milujem tvoju put ispod rasute kose...

Noć od snova satkana,
mi sami i ludo opijeni,
neutaživo žedni,
čudesno blagi i sretni,
plešemo naš ljubavni ples.
Noć od snova satkana
u trenu nestaje
mi griješni i trijezni,bolno ranjivi i sjetni
gubimo naš nedosanjani san..

U dalekoj sjeni vjetrovi nas brišu
i odnose davne uspomene naše...
Ne volim ni snijeg,ni prokletu kišu
toliko me sjete,toliko me plaše...
Noćas vjetar cvili,i donosi boli...
Za tebe se mili,noćas duša moli...
Dok dalekom sjenom tražim tvoje ime
u srcu još uspomene šute...
Kao nekad noću slažem tebi rime,al noćas suze našu pjesmu mute...
U zaborav idi,ne nanosi boli...
Duša se ne stidi,tjera te,a voli...

Što smo zapravo bili,to doznajemo tek kad to prestanemo biti,kao što i najljepše trenutke u životu cijenimo tek kad prođu...

on nikada neće znati koliko ga volim i to ne zato što je lijep,nego zato što je on više ja,nego što sam to ja sama.Ma od čega su napravljene ljudske duše,njegova i moja su iste...

...hej,hajde sad mi iskreno kažite,koliko vas vjeruje u ljubav??u srodne duše i da će te ju naći??Večeras ću vam ispričati priču...a vi mi kažite jesam li je srela...pusa...uživaje u suncu...:-))))

Nije mi stalo!"Lažeš!",kažem."Slabić sam,kukavica...!"Nesposobna da prihvatim sumnju i činjenice.Jesam li htjela pobjeći od istine?Ne vjerujem!Od sebe se ne može pobjeći1
Ponekad plačem zbog stvarnosti.To nije ono što sam htjela.To je ono što neminovno dolazi.I onda se oslanjam na maštu,žestoko se opirem svemu što je izvan nas...
Zamišljam te sa očima prelivenim sjenkama čežnje.Vidiš li me??
Po malo te mrzim,često te trebam i u tom mnoštvu suprotnih osjećaja,voleći te neizmjerno,a samim tim i varajući,volim,a zapravo,mrzim sve muškarce...
Sad je san izgubljen.Snovi se sanjaju prije...poslije se na život lijepe zakrpe,ali se ide dalje sa sviješću da ništa nije savršeno...