ima muškaraca koji znaju voljeti!!!!!

jutros razmišljam....opet,a dobro mi vele,mani se razmišljanja...a ja tvrdoglava ko...i tako mislim,i kažem sama sebi,nije ispravno suditi sve na osnovu svog iskustva...koje,eto na žalost i nije ružičasto....biti nepovjerljiv jer te je netko slagao i lažima povrijedio je ok...ali ne,nismo svi isti....odgovorno tvrdim da ima muškaraca koji imaju srce...i koji mogu voljeti....znam,jer poznajem takvoga....ne znam ga dugo,ali dosta da bi to shvatila...:-))i onda kažem-zašto se nismo ranije sreli...???možda smo mogli izabrati sreću...sve u svemu,ta je osoba iskrena,ona je moje rame za pjakanje,moje boli i njene su boli,jer me vidi onakvom kava jesam,on je tu u dugim noćima da me tješi i suze briše....znam da će se prepoznati u ovome ako pročita,i zato mu želim poruiti-hvala ti,tvoje prijateljstvo koje mi daješ za mene nema cijene...pusa....
 

Odagnaj sa svog čela i iz svog
toplog srca
male jade isjenke,
i oblake koji prolaze,
ti zaslužuješ nebo.
Ljubav koja nastaje
vidi samo život,
ljubav koja traje
vidi vječnost.
I opet su na kraju priče
najstarije riječi
koje rekoše ljudi,
riječi koje stvoriše svijet,
i koje stvoriše moje srce.
volim te...

Zaželi večeras
i ruke će nam se spojiti.
Zaželi da mrak bude vječan
i mi zvijezde što traže se u mraku.
Još večeras možeš da zaželiš,
plave me magle zovu,
šume traže da dođem.
Neugašene vatre
ostavljam za sobom,
otiske blata,
polomljena grane,
komadić sebe
i...
...idem dalje...

Tako je loše kad ništa ne znaš.Vjerujem,još je gore kad mnogo toga znaš.I zato se pitam otkud mi hrabrost da se ovako istresam na papir.Znam,nije to hrabrost.Ni snaga.Kukavičluk?Samoća,praznina i oboje zajedno...
...Gledam li ga još?Vidim li ga?Nisam li predugo bez njega u mislima?A bez sebe?
Da razmislim....Da prebrojim patnju?Razmišljam,znam da ne mogu prenijeti osjećaje i dio ovog mog trenutnog stanja,na komad papira.Riječ će za mnoge ostati skrivena.
Pišem.Da su me pustili da govorim,manje bi pisala.Gorko?Ne,tužno.Istina je često tužna.Istina je nešto sasvim relativno.Zato,lažem kad kažem "DA",lažem kad kažem "NE",lažem kad kažem "MOŽDA",govorim istinu kad šutim.
 

Sjedim sama
noći su tihe od bola.
Prolaze uspomene
i s njima prošlost moja.
Ne želim biti
uveli list
na koji ćeš svojom nogom
stati.
Ja želim da volim
i trebam nekog
tko će mi znati
jednakom mjerom ljubav da
vrati.
Zbog dalekog sunca
kojeg nisam uspjela stići
u mom sa oku ugasio sjaj
i srce moje žalosno pjeva.
Sad sjedim sama
i noći prolaze tihe.
sad sjedim sama i
nadam se
sreća će mi prići...
možda...

ti uz sebe još njenu sliku nosiš
i dok mena ljubiš
svome srcu prkosiš.
njeno ime još ti na usnama sniva
i svaka tvoja misao
još uz nju biva.
ja sam samo blijeda sjena
u tvom plavom oku
zbog nje skrivaš
svoju bol duboku.
dok pored mene ležiš
bićem cijelim k njoj bježiš.
moje lice prazno gledaš
a njenim usnama u snu
se predaš.

KAD PONOVO
SLUTNJA MI
GRUDI STEŽE,
KAD MI SE OTIMA KRIK,
PRED KIM MOGU
UMORNA PASTI
GDJE MOGU NAĆI MIR?
TKO ME SAD
PIJANU MOŽE IZVUĆI
KAD ME JE SATRO BOL
TKO ME JOŠ MOŽE
VRATITI SEBI
KAD NISI VIŠE MOJ.
 

Voljela sam
duga čekanja
skrivena
negdje
duboko
do kosti.
Uzdizali se
vrhovi sivi,
visoki kao
spomenici
nečem čega
više nema.
Bio si
prezrela
breskva
na drugoj
obali
života,
a voda
mutna
stajala je
između nas.
Sve je postalo
zaborav
vremena,
a ja
ostala
netaknuta
u svome
čekanju.
I u tom čekanju
želja
za umiranjem
i
umiranje od želje
postalo je
isto.
 

Kad postigneš ono što si želio u borbi za sebe
i svijet te učini kraljem dana,
samo priđi ogledalu,pogledaj se
i vidi što TAJ čovjek ima za reći.
Jer to nije tvoj otac,ili majka,ili žena
čije sudove moraš proći;
osoba čije mišljenje najviše znači u tvom životu
ona je koja te gleda iz ogledala.
Neki ljudi mogu misliti da si iskren prijatelj
i smatrati te divnim,
ali čovjek u ogledalu veli da si samo protuha
ako mu ne možeš pogledati ravno u oči.
Njemu treba ugoditi,ostali nisu važni
jer on je s tobom otvoren do kraja.
I prošao si svoj najteži ispit
ako je čovjek u ogledalu tvoj prijatelj.
Jer na putu života možeš prevariti čitav svijet
i u prolazu će te ljudi tapšati po ramenu,
ali će ti konačna plaća biti bol srca i suze
ako si prevario čovjeka u ogledalu.

Nema više ni jednog grumena ljubavi
o koji bi se spotakle riječi
dok traže poznatu sjenku.
Nema iznenađenja
kraj je poznat
prije nego što stvorimo početak.
Čudno je postalo
ovo naše nebo,
čudan je postao dragi lik
i njegova sjenka u mom oku.
Čudno je ovo
novo proljeće
i mi čudni stranci u njemu.

gledam ga danas i pitam se šta sam to zavoljela na njemu?nije lijep,nema neodoljive oči,čak ni usne...tanke su...jesam li ja to ozdravila....??jesam li ga se oslobodila??

šta zapravo znači kad on kaže-zavolio sam te na neki način...koji način....a s tobom je...da li to znači da je kukavica i ne može reći pravu istinu u oči pa je zapakira u sjajni papir,da ljepše izgleda....molim samo zbilja ozbiljne odgovore...

...moje je srce mrtvo i ne voli...ako je mrtvo i ako ne voli,reci mi...zašto me boli..??

Ti koraci što se javljaju
u gluhom svitanju
krici su tvoga odlaska
u mojim kostima.
I bolna sreća
uznemirenosti,
opasna i slatka
i ledena kao mrtvac.
Bez riječi
odvajam istinu od sebe,
zaboravljam krikove
obojene svjetlom poraza.
Uza se pamtim
rosu u tvom oku
na odlasku.
Jer meni treba
malo
da živim.
 
 
 
 
 

poći ću jednom
na vrh planine
i tko zna
hoću li ikad
do njega stići...
ako na tom putu
padnem
čija će me
ruka dići...
poći ću jednom
plovit po moru
da vidim
sunce kako se rađa...
ako me bura
na putu snađe
hoće li mi
pomoći
nepoznate lađe...
poći ću
jednom
u ranu zoru
i budem li
do vrha
ikada stigla
hoće li mi
sunce
biti draže
ili ruka
koja me digla...