Crtice

Bijahu jednom dva svećenika. Jedan vjerovaše da je sve u životu unaprijed predodređeno. Drugi vjerovaše u slobodu izbora. Jednoga dana dogovoriše se da će sljedeće nedjelje zamijeniti propovjedaonice i susresti se na sredini puta između svoje dvije crkve. Kada su zaustavili svoje mazge da se pozdrave, svećenik koji vjerovaše u predodređenost svega reče:
- Od početka svijeta blo je predodređeno da čemo se mi danas susresti i zamijeniti propovjedaonice.
Svećenik koji je vjerovao u slobodu izbora okrene mazgu i vrati se u svoju crkvu.

JATO DIVLJIH GUSAKA LETI U OBLIKU SLOVA "V". MAŠUĆI KRILIMA SVAKA PTICA STVARA UZGON I TAKO POMAŽE PTICI KOJA LETI IZA NJE. DOK GUSKE LETE ZAJEDNO, DOMET LETENJA JE 71 % VEĆI NEGO KADA JEDNA PTICA LETI SAMA.
LJUDI KOJI IMAJU ISTI CILJ I SMISAO ZA ZAJEDNICU MOGU MNOGO LAKŠE I BRŽE DOSPJETI TAMO KAMO SU SE UPUTILI UPRAVO ZATO ŠTO JEDNI DRUGIMA PRUŽAJU PODRŠKU I POVJERENJE.



KADA DIVLJA GUSKA NAPUSTI FORMACIJU, ODMAH OSJETI TEŽINU I OTPOR, PA SE BRZO VRAĆA NATRAG KAKO BI SE KORISTILA PREDNOSTIMA UZGONA PTICE ISPRED SEBE.
IMAMO LI BAREM TOLIKO RAZBORA KOLIKO GA IMAJU GUSKE, OSTAT ĆEMO U FORMACIJI S ONIMA KOJI IDU U ONOM SMJERU U KOJEM I MI ŽELIMO IĆI I PRIHVATIT ĆEMO NJIHOVU POMOĆ KAO ŠTO ĆEMO JE I SAMI PRUŽITI.



KAD SE GUSKA NA ČELU JATA UMORI, VRAĆA SE NA BILO KOJE MJESTO U FORMACIJI, A DRUGA GUSKA PREUZIMA ČELNO MJESTO.
PRIHVATIMO ČINJENICU PREMA KOJOJ ĆE SVATKO DOĆI NA RED DA RADI TEŽAK POSAO I DA VOĐENJE MORAMO DIJELITI MEĐUSOBNO - JER KOD LJUDI, KAO I KOD GUSAKA, POSTOJI MEĐUOVISNOST.



GUSKA KOJA LETI U ZAČELJU POVREMENO SE GLASA KAKO BI OHRABRILA ONE SPRIJEDA DA ODRŽE KONSTANTNU BRZINU.
BUDIMO SIGURNI DA JE NAŠE GLASANJE IZ POSLJEDNJIH REDOVA OHRABRUJUĆE, A NE NEKAKVO DRUKČIJE



AKO SE NEKA GUSKA IZ FORMACIJE RAZBOLI, OZLIJEDI ILI BUDE POGOĐENA, DRUGE DVIJE GUSKE ĆE IZIĆI IZ TE FORMACIJE I SLIJEDITI JE KAKO BI JOJ POMOGLE I ZAŠTITILE JE. ONE OSTAJU S NJOM SVE DOK ONA NIJE SPOSOBNA PONOVNO POLETJETI ILI DOK NE UGINE. TEK SE TADA DAJU NA PUT, LETE SAME ILI SE PRIKLJUČUJU DRUGOJ FORMACIJI.
IMAMO LI BAREM TOLIKO RAZBORA KOLIKO GA IMAJU I GUSKE, I MI ĆEMO - KAD SMO U NEVOLJI - OSTATI JEDNI UZ DRUGE, KAO ŠTO UVIJEK OSTAJEMO KAD NAM JE LAKO I LIJEPO.
 

Htio neki otac zaštititi svoju kćer pred opasnostima života. Izrasla ona, naime, u prekrasnu djevojku, te ju on pozove da joj objasni svu niskost i podmuklost svijeta.
„Draga kćeri, dobro me slušaj. Svi muškarci žele samo jedno i vrlo su lukavi u želji da to i postignu. Nećeš ni primijetiti, a već ćeš se naći u kaljuži njihove pohote. Pazi, najprije se muškarac zanese tvojim lijepim licem i divi ti se. Onda te pozove da s njim izađeš. Onda, kao slučajno, prođete pored njegove kuće, a on ti kaže da je nešto zaboravio i pozove te da ideš s njim da to uzme. Onda ti ponudi čaj, slušate zajedno glazbu, a onda se on odjednom baci na tebe. I tako si osramoćena i ti, i tvoja majka i ja. Cijela nam je obitelj osramoćena, a ugled propao.“
Kćer ozbiljno shvati očeve riječi. Nakon nekog vremena dođe ona pred oca sva ponosna i ozarena: „Oče, pa jesi li ti prorok? Otkud si samo znao kako se sve odigrava? Bilo je točno kako si mi opisao. Najprije se divio mojoj ljepoti. Onda me je pozvao van. Prolazili smo pored njegove kuće. Tu je jadnik primijetio da je zaboravio ogrtač i, da me ne bi ostavio samu, pozvao me da idem s njim da ga uzme. Bio je vrlo pristojan, ponudio me čajem, a vrijeme uljepšao divnom glazbom. Mislila sam na ono što si mi rekao i točno sam znala što mi se sprema, ali vidjet ćeš da sam dostojna da budem tvoja kći. Kad sam osjetila da se bliži trenutak, bacila sam se na njega i osramotila sam ja njega, njegove roditelje, njegovu cijelu obitelj i upropastila njegov ugled i dobar glas!“

Bože moj, bože! kako je danas sve čudno! A još jučer stvari su tekle kao obično! a se možda nisam noću ja promijenila? Čekaj da promislim: jesam li bila ista kad sam se jutros ustala? Ako zapravo razmislim, malo se sjećam da mi je bilo nekako drukčije. Ali ako nisam ista, sljedeće je pitanje: Tko sam zaboga onda? Eto, to ti je zagonetka! I stala je redom zamišljati o poznatoj djeci, njezinih godina, da vidi nije li se možda pretvorila u koje od njih. - Sigurno nisam Ada - rekla je, - njezina kosa ima jako duge kovrčice, a moja uopće nije kovrčava; isto tako znam da ne mogu biti Mabel, jer ja znam svašta a ona, pih!, malo pa ništa! Osim toga, ona je ona, a ja sam ja, a - jao, bože, kako je to zagonetno!
 
Lewis Carrol Alisa u zemlji čudesa

- Ti mi se doista diviš? - upita on malog princa
- Što znači diviti se?
- Diviti se znači priznati da sam ja najljepši, najbolje odjeven, najbogatiji i najpametniji čovjek na ovoj planeti!
- Ali ti si sam na ovoj planeti!
- Učini mi to zadovoljstvo! Svejedno mi se divi!
- Divim ti se - reče mali princ lagano sliježući ramenima - ali zašto ti je toliko stalo do toga?