*Babinjak*

...
Ovih dana...s jedne sasvim udaljene stepenice...imam (na žalost) priliku promatrati osobu koju trenutno udaraju bure i nevere. To je onaj beznadan osjećaj...preglupa situacija..u kojoj jednostavno ne ide. Ne ide..ma što učinio ..ma što želio. Plus kaj te jeb...ovaj zafrkavaju nakalemljeni vampiri...s teorijama o uspjehu koji dolazi snagom volje i upornosti...ili 'pameti'. A tebi se peh za pehom reda...da ti se povraća od nevjerice kako je to uopće moguće. Ah...bila sam tu.

Grozno je to. Uglavnom.

I zamisli sad...nešt' razmišljam o tome svemu..i sjetim se one neke biblijske priče o sedam gladnih i sedam debelih krava. Takva dugotrajna i pehistična razdoblja...događala su se pojedincima i prije.

I dok ja tako pokušavam samoj sebi kronološki utvrditi debele i mršave krave..nazove me moja 'astrološki vudrena' frendica..i sva uzbuđena mi kaže: Ej...slušaj, sad sam nešt gledala tvoju natalnu,progresiju i solar...i znaš kaj? SAD...sad napravi sve promjene koje misliš da ti trebaju...idealno je vrijeme za zakoračiti u nove dugoročne priče.

Nasmijem se ja...prvo zbog njene simpatičnosti..a drugo zbog toga što sam već pokrenula promjene..jer kao da sam i sama već osjetila da je pravi trenutak.

Volim s njom popričati...potpuno me prešalta u taj ezoterični svijet tisućljetne nauke...i sve dok s njom pričam...sve to ima smisla. Poslije zaboravim. Ne marim.

Najzad...veli ona meni: Sa zadovoljstvom te obaviještavam da si svoj karmički dug...posljednjih sedam godina..i više nego otplatila. U ovom životu si...s time završila.
Hahaha...ako ništa..lijepo je čuti. Iako ne vjerujem u svoja dugovanja, prema nečem..navodnom. No..recimo da karmom nazivamo te mršave krave...koje su moguće u svačijem životu.

Vrlo je simpatična ta moja frendica....pa tako ona bez okolišanja meni fino zaprijeti - sad možeš napokon skinuti i tu bitchie masku i pokazati se svijetu kakva uistinu jesi! Jer to je bitno do kraja godine..kad upoznaješ svog budućeg muža. Samo da znaš..drugi brak ti je dobro aspektiran!

I šta'š...opet ja odvalim turu urnebesnog smijeha...i mislim si, morat ću jednostavno prestat pokušavati objanjavati ljudima...da meni kao prosječnoj ženi..NIJE životna misija imati muža...i furati se na te ljiga-patetične ideologije o ljubavi do smrti! Štoviše...smatram to smiješnim i nižeklasnim poremećajima.

I s tom odlukom (da neću nikoga razuvjeravati..nego šutke furati svoje) pitam ja nju...jel' taj moj budući barem zgodan.
A veli ona: Je..vrlo je ugodan...umiljat..i baš će pasati tvojoj osobnosti. Uživati će u tvojoj slobodi da budeš ono što jesi...i neće ga to ugrožavati!

heh...priznajem...ovo je fakat zvučalo idilično. Kao i svaka 'i živjeli su sretno do kraja života ' bajka.

-A jel' pametan? Pitam ja..kad već zalazimo u savršenstva.
-Izrazito pametan..ambiciozan..i znaš kaj još? Vrlo popularan!

-Nemoj zezat? Da nije neka estradna zvijezda...ili političar? hahaha...ajme..HDZ-ovac neki? - (dobro..odmah skužim da sam rekla nešt kaj nije popularno)
..kad eto ti nje: Čuj...ne mora značiti da popularnost dolazi od mase....nego od tebe. Tebi će biti iz nekog razloga TOP..a poanta je da pozadinska 'javnost'...može značiti razne medije. Što znači da ga možeš upoznati i preko društvenih mreža!

Reče ona..i ne slutivši krah mog raspoloženja!
hahahha

Zamisli....da 'skončam' s nekim iskričarem..ha!?

isss....ahahhah

a kao...odradila karmu!?

..koliko živcirate okolinu oko sebe... (ok, okolina i JE oko tebe...pa je ovaj nastavak nepotreban) ????

Dakle...sjela sam na terasu jednog majušnog caffea i naručila kavu. Za stolom pored mene, sjedio je neki lik. cca 40-ak godina. Sam.

U trenutku kad mi je stigla kava...razgovarala sam na mob i uzela šećer u ruke kako bih ga istresla u kavu. Neko vrijeme sam ga držala u rukama...dok sam (i dalje) vodila telefonski razgovor.
Po završetku razgovora...shvatim da je šećer bijeli..a na stolu nema posudice sa smeđim...pa odložim te dvije vrećice bijelog i osvrnem se ..kako bih zamolila konobara da mi donese smeđi, ako ima.

Uspijem uloviti njegov pogled i zamolim smeđi šećer.
U trenutku kad mi je donio te dvije vrećice drugog šećera..imala sam novi telefonski poziv...pa sam držeći ih u rukama (vrećice šećera)...obavila i taj razgovor. Iako je slijedeći pozoiv već bio na čekanju.

Vadim iz torbe notes i javljam se na taj drugi poziv, predviđajući da ću nešto morati zapisati. Odlažem šećer na stol, pored šalice kave.
Nakon razgovora...napokon uzimam šećer ponovo u ruke...promatrajući što sam zapisala....i sjetim se da sam u autu zaboravila drugi mobitel...te odlažem šećer (opet pored šalice) i otrčim do auta.

Sjedam nazad na svoje mjesto...uzimam šećer u ruke...i buljim u taj drugi mob...iščitavajući propuštene poruke i pozive.
Odjednom... onaj lik za susjednim stolom nervozno ustane...otme mi vrećice šećera iz ruku...otrgne rubove, istrese u moju kavu...i žličicom brzinski promiješa.

-Evo! - reče i vrati se na svoje mjesto.

...svježa napokon. Nestala napetost...i sve ono što mi (meteoropati) jedva izdržavamo. Ja jučer na aspirinima zbog cjelodnevne glavobolje...a danas 'lahka' kaj pero :))

Uglavnom...obavila jutarnju šetnjicu do placa, skuhala si kavicu..pustila laganu mjuzu...i evo me, blogam. Ok, subotom ide retrospekcija...

Završila sam srednju školu...a moj dečko (kasnije muž) bio je na odsluženju redovnog, obveznog vojnog roka. U to vrijeme upravo je položio čin Razvodnika...i ponosno mi napisao u pismu: Sprema se velika akcija čišćenja nametnika. Nadamo se da će pozvati i nas (novake), kako su i spominjali. Buraz (stariji) je već na pripremama i volio bih da zajedno vratimo svoj rodni grad (Knin)!

heh...evo i sad mi zatitra smješak na licu kad se sjetim pisanja pisama dragom u vojsku. Kao i ona iščekivanja kad će stići njegovo. Nekoliko puta sam poslala paket s kojekakvim sitnicama..a jednom i pramen svoje kose. U slijedećem pismu, napisao mi je kako je bio ponosan pred drugima, koji nisu imali djevojke, koje ih čekaju. Hahaha muška posla..šta'š :)

Kad je šogica javila da se buraz pobjedonosno javio iz oslobođenog Knina...i da potrebe za novacima nije ni bilo, odahnula sam. Ubrzo smo dobili fotke. Užasa i jada. Sve što je nekad postojalo i bilo očevina...sada su ruševine...paljevine i trulež. I dobro kaže alex..tko takvo što nije doživio, trebao bi posjedovati popriličan empatijski osjećaj da si može zamisliti kako se osjeća onaj kome nasilnik oduzme i uništi dom. Prvenstveno dom. Djetinjstvo...egzistenciju,sigurnost...naviku....snove ...a ako ne i život, ili život njegovih prijatelja, rodbine...braće.

I tako...

..a onda čitam gospođu 'ajme ova Oluja će na čitav dan skrenuti pažnju na nešto drugo a ja ću biti u drugom planu'...kako se potrudila uzurpirati prostor gdje ni na jedan jedini dan u godini, oni koji imaju potrebu podijeliti svoje uspomene, odati počast izgubljenim životima svojih prijatelja, domova i dijela duše...ne mogu u miru i slobodi ..pa i demokraciji biti poštivani. Ni taj jedan dan!

Drugim riječima, okupatorica.
Pa se pritisnuta prozivkom na savjest...pospe pepelom i pokuša opravdati svojom neizmjernom empatičnom brigom za neke druge traumatizirane ljude, koji kopaju po kontenjerima i nemaju za život, jer su im to Hrvati manji od nje oduzeli. A sve to ..donosi 'zavaljena na nekoj terasi gdje uživa u svoj svojoj uzvišenosti'. I nad jednima i nad drugima.

A koliko joj je stalo do ljudi koji nemaju ništa...čitali smo u njenoj višednevnoj prozi: Ja imam posao, ti nemaš ništa, ja imam stan, ti nemaš ni za podstanarstvo, ja imam auto a gdje je tebi auto, ja imam 50kuna a ti ni na more nas ne možeš odvest....plus vršiš nuždu u MOJOJ wc školjki!

Uglavnom..da nije žalosno, bilo bi smiješno.

ecco...uz moju najomiljeniju, najromantičniju i obožavanu Purple rain...želim vam dobro jutro! :)

...i upadnem ja tako u taj tattoo studio, s predumišljajem...i promatram majstoricu prepunu raznih tetovaža. I skeniram. Raspitujem se koliko košta, kakva je procedura...bla

Osvrnem se oko sebe..i ugledam taj polusjedeći stol za tetoviranje...nekakvu opremu pored...hrpe fotografija na zidovima, razne predmete na policama i na podu psa.
Hm...zatim se potrudim pogledom malo detaljnije istražiti postoji li negdje vidljivo..nekakvo dezinfekcijsko sredstvo. Ubrzo se uznemirim iznutra...i potpuno ovladana nekim brzoumišljenim strahom..provalim:
-a...to je sve sterilno..jel' ???

Majstorica uozbilji lice..podigne obrve..pa kaže: Mislim da je to malo uvredljivo pitanje. Kakva bih ja bila umjetnica i prezentirala svoj rad, ako nisam u stanju odraditi OSNOVE svog posla??

I ja se zasramim.
Fakat mi je pitanje preglupo.
21. stoljeće je! Ljudi se tetoviraju na svakodnevnoj bazi...i nikad nisam čula da je došlo do nekakvih komplikacija kod majstora.
Uostalom...debilček sam. Umjesto što sam samo tako nespremno banula..mogla sam se raspitati. Mogla sam guglati jel'!? Mogla sam...zaista istražiti.
Ali nisam. Prepustila sam se svojem neukom mišljenju. Koje je samo od sebe projiciralo sliku tattoo prostora..maltene kao operacijsku salu....a tattoo majstore kao kirurge pred zahvat. Ono...u sterilnoj, jednokratnoj medicinskoj odjeći...s maskom na ustima...nogom guraju vrata dok ulaze..i ruke drže u zraku s navučenim sterilnim rukavicama.

Naravno da se moja zamišljena slika nije poklapala s onim što sam vidjela...i u bulji mi je nastala panika.

Ispričala sam se.
Objasnila joj da sam totalni laik, koji nema pojma o tome...i zamolila je da mi pruži sve informacije...kao da sam retardirani debil.

Shvatila je na kojoj razini saznanja o tome jesam...i zaista se potrudila..kao malom djetetu..SVE mi objasniti i pokazati. Pokazala mi je mašinicu s kojom radi i kako i čime je održava. Na netu mi je pokazala recenzije o toj marki i preporuke. Zatim igle, koje su (nećete vjerovati..hehe) sterilne. Zapakirane u svoje ambalaže...i jednokratne su. Zatim male spremnike s bojom. Također jednokratne...sterilne.

Objasnila koje su mogućnosti da sam majstor pogriješi. Preduboki ili preplitki ubod. Naravno..plus čitav postupak održavanja friško tetovirane rane, te što u naaajgorem slučaju bilo kakve komplikacije.

I tak...
Znanje uvijek...ali uvijek..fino razbija predrasudu.

..''da ima tipa (frajera/dečka/muža) onda ne bi pristala ići na kavu sa (starim) frendom! ''


ahahhahahhahaha

Ček'..kaj još?
Zaključak: Ako je ljubomorna - voli me.
Ili ... ako NIJE ljubomorna, onda je ravnodušna.

- Ako ima povjerenja u mene a ljubomorna je - voli me.
-Ako NEMA povjerenja u mene i NIJE ljubomorna - ne voli me.

(ahahha za poludit)

Ovo je VRH - Ako postavimo TEZU da sam oženjen, a nisam, znači ČINJENICA je da sam oženjen!

hahahhah - ma moraš voljet' blog :))

ps. neki ovdje postavljaju takva pitanja, zbog čijih odgovora..recimo guglu ne mogu reći: -Ok, ti imaš svoje mišljenje, ja svoje!

ahhahahah

kemičara?

Trebam info...jer se u kemiju kužim samo onak..najosnovnije.

Dakle..koliko vas...i da li vas uopće..živciraju oznake rokova trajanja na proizvodima (kao mene) ??
Npr. na nekom uopće nemrete skužiti gdje je...na nekima se ne vidi tisak...a na nekima trgovci i prekucavaju...

Pričam ja tako s jednom trgovkinjom...i veli ona da između ostalog..u opisu posla joj je paziti na rokove artikala..te ih stalno preslagivati po principu first in - first out.
Za ono kaj previdi...odgovara sama .. i naravno..plaća ceh.

I nešt si ja mislim sinoć...a nakon jednog finog hladnog, tamnog Leffea ( s dobrim rokom)...kako bi bilo zgodno proizvesti nekakvu jeftinu verziju umetka na ambalažu, koji bi vizualno pokazivao rok trajanja.

Npr...oznakama u bojama. Kao na semaforu.
Zeleno - vrijedi još oho-ho
Žuto - pred istekom
Crveno - istekao rok

To bi mogla biti samoljepljiva trakica...ili nešto što bi možda već pri proizvodnji bilo ugrađeno u ambalažu.
Eh sad...zanima me....da li je moguće..nekom kemijskom rekacijom postići te efekte izmjena boja u vremenski određenom roku??
S time da treba uzeti u obzir i to da artikli stoje i na plus i minus atmosferi.

Kada bi takvo što bilo izvedivo..zamislite koliko bi nam to olakšalo i kupnju i držanje proizvoda. Plus..kaj stariji ljudi ne bi imali muke s iščitavanjem...a prodavači sa zametnutim istečenim rokovima.
To bi fakat bilo vidljivo..i vrlo jasno.

Kaj velite?

...pozvala sam Sanju na kavu da se malo vidimo, napričamo..i da joj pokažem kaj sam kupila Joeu za godišnjicu. Došla je prilično nervozna, kisela...i nekako suzdržana. Većinu vremena je govorila u stilu 'muškarci ovo...muškarci ono'....a ja sam bila totalno u drugom moodu. Vesela, entuzijastična i bazično uživala u svom životu...baš takvom kakav je.

Zapravo je pokazivanje otkačenog 'nakurnjaka' za Joea, kupljenog u sex shopu...trebala biti urnebesna ženska smijurija uz škakljive primisli i komentare. Kako to uostalom i treba biti na babinjaku.
No, Sanja je imala ozbiljnu facu...i nije joj bilo ni smiješno ni simpatično. Odmahivala je rukom...i pokušavala promijeniti temu.

Dok sam 'darak' umatala u šareni papir...pomislila sam da Sanja možda ima kakvih problema, koji je muče...i ne želi me opterećivati dok sam ja u nekom vrckavom raspoloženju. Uozbiljim se..i nježnim glasom..primivši je za ruku..pitam:
-Sanja...jel' sve ok? Jesi li dobro?

Pogledala me širom otvorenih očiju..zatim spustila pogled u svoju šalicu kave. Napokon je uzdahnula...
-Pam...nema idealnog načina da se ovo kaže i muka mi je što jedino ja imam potrebu to reći....ali nadam se da ćeš razumjeti da to kao frendica, koja te voli...jednostavno moram. To je moja dužnost.
-Hm...ok....što se dogodilo?? - malo se zamislim.
-Gle...to dakle nije slutnja...nego je, na žalost, potvrđena činjenica....Joe te vara!

Prvo sam poželjela prasnuti u smijeh...valjda iz neke unutrašnje potrebe da to bude psina..šala...nešto što ćemo prepričavati kao šok-terapiju. Ali...pogled na njeno lice..nije odavalo ni trunke humora...i ja sam samo izustila neki nepovjerljivi..
-Kaj?
-Istina je Pam. Da stvar bude gora...saznala sam to iz prve ruke. Moja kolegica Mirta me već mjesecima tlači pričama o nekom tipu s kojim se ševi skrivečki, jer on..kao..čeka pravi trenutak da znogira curu. Neki dan me toliko davila da vidim njihove zajedničke fotke...i kad sam napokon pogledala...knedla mi je zapela u grlu. Jedva sam se iskontrolirala da se ne odam kako znam tko je on.

Njene riječi...zvučale su mi kao preglup, loš..niskobudžetni scenarij iz još jadnije..turske sapunice....i mislim da u tom trenutku uopće nisam bila sposobna to razumjeti..prihvatiti a kamo li probaviti.
Zapravo sam nijemo zurila u nju.

Još je nešto govorila..plakala..grlila me...ali ja kao da sam se odvojila..fizički iz svog tijela..i više nisam bila prisutna.
To je valjda jedan od načina na koji ljudi primaju vijesti..koje se nikako ne uklapaju u njihovu trenutnu percepciju života...ili kad takve vijesti jednostavno ..mijenjaju SVE!

Joe je trebao stići na večeru do 21h. Kako bismo proslavili godišnjicu. Zamolila sam ga da namjerno ne dolazi prije, kako bih imala dovoljno vremena i slobode sve pripremiti.
Dok Sanja nije došla..ni na kraj pameti mi nebi bilo..što ću zapravo do večeri pripremati.

Temeljito i s brižnom pažnjom...do 21h ..spremila sam i fino spakirala sve i jednu..i najmanju njegovu stvarčicu u kofere i torbe. Sve sam složila na hrpu u hodniku...i u svojoj naljepšoj haljini, našminkana i mirisna....čekala sam da se pojavi.

-Hej Pam...nešto fini miriši...sretna ti go.... - zastane uočivši kofere. Zbunjeno me pogleda....a ja se naslonim dublje u fotelju..prebacim nogu preko koljena..otpuhnem dim cigarete i zadovoljno mu poručim:
- Bok Joe...ovo su tvoje stvari, imaš 10 minuta da nestaneš iz mog života zauvijek!
-ha?..Pam?...jel' ovo neka šala...igra koju si smislila??
-Ne. Samo te više ne želim. Nestani. - ljubazno objasnim.

-Isuse..daj Pam! Otkud sad to? zašto?
-Zato jer te ne želim. Jednostavno je. Gotovo je. Slobodan si!
-Dobro..hoćeš li mi bar reći razlog....pa ne možeš iz čista mira...
-Mogu sve što hoću. Voljeti te čitavom dušom...i prestati. Događa se Joe!

Prstima je nervozno prošao kroz kosu...još me jednom u nevjerici pogledao....a zatim uhvatio kofere i izašao zalupivši vratima.

Tu noć sam mislila isplakati....ali zapravo sam do jutra igrala tetris. I pojela pol kile nutelle.

Nekoliko mjeseci kasnije, Joe me posvuda i stalno ogovarao. Govorio ružne..pa i intimne stvari o meni. Bilo je i pokušaja da se vrati..pa zatim vrijeđanja...pa sve do toga da je pokušao i moje prijatelje uvjeriti da nisam normalna, da sam luđakinja poremećena i da se trebam liječiti.
U jednom povećem društvu, gdje je bio i moj frend....Joe je opet pričao o meni na najružniji način..a zatim dodao ' i onda njoj nešto puhne u toj ludoj tintari i spakira mi stvari i izbaci na cestu! Samo tako! Luda 100% kažem vam!'

Frend više nije mogao to slušati...pa mu je objasnio: Joe...Pam je znala za tebe i Mirtu. Mirta je pokazivala vaše fotke dok je Pam smišljala kako tebi uljepšavati život! Ostavila te s razlogom koji ti itekako dobro znaš. Samo nisi znao da ona zna!

I tak...
puuuno godina poslije...tj. neki dan....pošalje Joe selfie svojih nožica s plaže.

Kajaznam...valjda traži nekoga s kime bi varao Mirtu.

...baš cool narod?
Tj. bar ono kaj znamo o njima?

Dobro...ok..nisu li Indijanci MENI cool narod?
E pa jesu.

Još kad bih znala 'kako' živjeti njihove principe..tu u Zagrebu..u Hrvatskoj...brijem da bi mi bilo VRH!
Duhovno mislim.

I tako ja..u prosjeku svake godine...po špranci, skoro kao i sistematski...obavljam ta razna psiho-testiranja, IQ, EQ...bla. I redovno me začudi kako već nekoliko godina za redom...između ostalog (skoro pa savršenstva..heheh)..ispadne i jedan opis, koji kaže: smirena, bez drastičnih oscilacija u raspoloženju, gotovo jednak doživljaj kaotičnih situacija kao i onih izrazito radosnih.

I mislim si ja..onako iskreno...- seru!

Dobro...nikad me nebute vidjeli da popizdim toliko da nešt razbijem, bacim...udarim i tak....ali ruku na srce, itekako se ja izujem iz cipela nekad da brijem da bih mogla pogledom nekog..zapalit npr.
I onda ja povisim ton.
Na vrlo visoke frekvencije.
A bome i iznađem rečenice za koje u prosjeku ni ne znam da postoje u mojoj 'sobici za intenzivna stanja'.

moš mislit kak sam smirena tad!

Isto tak....evo npr. danas, prije cca pol sata sam primila PREdobru vijest. Je..baš sam bila smirena i kul...ahhaha. Čagala sam svoj 'happy dance'. Micekica me gledala u čudu..pa zbrisala od straha!

No...da sam sad recimo..Indijanac...bila bih kul. Bila bih onak kak tvrde 'stručnjaci' prema testovima osobnosti :))

ps. možda sam uspjela zbrejkati sustav!


Nego...našla sam nešt zanimljivo na netu...pa sam si razmišljala kojom od 'tehnika' se koristim. Našla se čak u dvije!
A vi?

Uredi zapis

29.07.2016. u 17:24   |   Editirano: 29.07.2016. u 20:04   |   Komentari: 23   |   Dodaj komentar