*Babinjak*

...ah...kako bih se ja bavila..bome svim i svačim i onda to analizirala..tumačila, komentirala...raspredala...prije i rađe...nego te svoje 'silne' moždane kapacitete (hehe) raspustila kako bih si 'smisao' i tijelo stavila na raspolaganje toj fizičkoj aktivnosti u prekomjernim količinama.

ahahhah

Imam takav stav već...preko godinu dana.

No dobro, pričam ja s frendicom i tako ona nametne temu seksanja sa svojim mužem. A to mi se sluša...otprilike kao i ...ne znam...Užičko kolo (ako se kolo uopće sluša). Al' šta'š...frendica je...a i ja sam, pristojna.

I veli ona...ah, kak' smo se nekad ševili...bez brige i pameti....na klupi..u autu...na stubištu..u kuhinji....stalno i svuda. A sad....muka mi i pomisliti da to 'moram' odraditi.

Ok...sve mi znamo da muškarci trebaju seks...da je to nešt...ne znam..od životne važnosti....pa sve do onih budalaština po kojima seksom iskazuju emocije.
To kad slušam...nemrem si pomoć...al kao da slušam o nekom retardiranom biću...koje uopće i nije čovjek...pa 'komunicira' nekim svojim jezikom....koji, da bismo razumjele, moramo stalno biti koncentrirane na njegove potrebe....koje često uopće nisu i naše.

Kao kad imaš pesa. Pa ga moraš izvest van bar tri puta dnevno. Iako on laje, dahće, slini...i sav je sladak dok je bio mali...ili kad ti 'zna' donijeti papuče! Oujeeee....zbog donošenja papuča...i 'sjedni'...eventualno 'daj šapu'...šetamo ih tri puta dnevno..i gledamo kako vrše nuždu, provjeravamo sadržaj drekeca...a onda isti i skupljamo za njima.
Jer on je 'naš'..i mi ga volimo....i odlučile smo se brinuti za njega.

heh...tak nekak meni to zvuči..o muškarcima koji vole, žene se, imaju djecu, grade kuće i kupuju nam parfeme a s nama komuniciraju zadovoljavajući svoju nasušnu potrebu.

I veli ona meni: čuj, znam da neke žene znaju 'zadržati' muškarca seksom i znam da pametne žene stalno nešto smišljaju da mu ne dosade.
A sve to, zamisli...da on ne bi otišao to tražiti od neke druge.

ahahahhaha

a to je jebeno teški križ...jer a) inače nam pružaju nevjerojatno puno zadovoljstva u životu
b) nemamo kome prati veš, cipele i auto....peglati i kupovati stvari, kuhati jela koja on voli, vidati njegove rane zbog kontrolirajuće mame, oca pijanca, šefa drkadžije, izgubljene utakmice, temperature 37,5..starijeg modela auta od susjedovog, gubljenja kose, nepoznavanja administracije...pa sve do uraslih nožnih noktiju i onog jednom..kad mu se nije dig'o!
c) jako nam imponira što se njemu sviđa njegov vlastiti ku*ac u našim ustima, čmaru i ne znam..u uhu valjda....dok se pritom baš nikad nije potrudio ni saznati što znači obična kratica PMS...a o drljanju po klitorisu da ne pričam.
d) strašno i užasno je biti žena bez muškarca! To je kao da nemaš općeprihvaćen društveno-statusni geđet ili bar privjesak za ključeve sa znakom Mercedesa. U tom rangu...ofc.

Kaže ona: al' lijepo je ugoditi svom muškarcu i pokazati mu da ga voliš..i brinuti o njemu s pažnjom.

Pa ja kažem: I ja mislim da je to njemu lijepo. Bio bi debil da nije. I meni bi bilo lijepo. Zamisli odživjeti čitav život..a da nemaš pojma što znači ne brinuti o kuhanju, pranju, peglanju, čišćenju, odlasku u šoping, plaćanju režija, depiliranju, poderanim najlonkama, šlaufima na trbuhu promjera..ne znam..metar i po' recimo...i još koječemu...
Ha?
Zamisli takav život!
Pa mora da je prekrasan.
I još pored svega...postoji živuće drugo biće..kojem je VAŽNO ispunjavati i zadovoljavati sve tvoje potrebe...samo da to ne potražiš drugdje.
Pa jbt! ... Kakva je to kraljevska sreća...!!! Da sam ja takav kralj...bila bih presretna...a svoje podanike..obilno bih nagrađivala!!

Najzad ona veli : Znaš kaj...sad sam malo razmislila...i zaključila sam da bih se mogla potruditi malo osvježiti taj naš seksualni život u braku. Možda iz zajebancije unajmim hotelsku sobu i nagovorim ga noć provedemo tamo..uz šampanjac..i haltere. ... evo mi naviru ideje.....odoh doma...moram nešt izorganizirati....vidimo se...cmok!

Takoc.
Ja sam super frendica.

:))


ps. ako postoji muškarac pored kojeg ja ne bih morala misliti....i ja bih se samo ševila s njim. Na lusteru...neboderu...na štriku za veš...ma gdje god hoće.....:)) (čak i ako nema pojma čemu služi klitoris)

..nemam pojma kaj mi je danas.

U firmi mi je raspad sistema.
Čitav dan mi šalju mailove tipa: dobila otkaz, dao otkaz...ne radi više..odlazi za 2 tjedna...bla.
Atmosfera sumorna.

Čak me nadređeni zvao da se nađemo negdje na kavi i čovjek potpuno devastiran...govori: ne vidim se više ovdje...ne mogu više....nemam volje...bla...

(a to je sve sa stvarnim razlogom...radimo za idiote, psihopate...)

al'...uopće se nisam mogla ufurati u taj mood.

ja sam danas vidjela goluba koji je ...bogec...slijetao .. tražeći neke grančice i potom ih odnosio na obližnje drvo....pa brat bratu jedno 30-ak puta u 20 minuta.
Bio je tako neumoran...dosljedan...i uporan.
Toliko me fascinirao da sam o njemu razmišljala pol dana.

Vidjela sam i vrapčića s jednim izrazito narančastim perom! Uopće ne znam jel' to 'normalno'.

I oblak u obliku sladoleda. Onog dječijeg...u kornetu..s velikom kuglicom.

I neka velika osa..a možda je i stršljan...je teglio gusjenicu. Kaj mu treba gusjenica!??

I tri mace, koje sjede u tri lavora..u nekom dvorištu. Nepomično. Mislila sam da nisu prave...ali jesu. I sjede u lavorima.

To u Jurjevskoj. Za koju sam danas nekako imala intenzivan osjećaj da bum tu živjela. Nemam pojma, osjećala sam se baš..doma, nekako.

U Tomićevoj sam 'ručala' kolač. Neki s višnjama, kaj im dobavlja Vincek. Osjećala sam te višnje čitavim tijelom.

Kroz Teslinu me pratil neki pes. Jezika ispruženog do poda....pa sam mu istočila svoju vodu u ruku. Poslije smo zajedno odšetali do zrinjevca..pa je tam ostal valjati se na travi.

Pred zgradom su nam pošišali živicu.
Neravno.
I to me sad užasno živcira!!

...mislim...ako za ikog s ovog bloga..onda se za mene zna da ne podnosim masu muških ponašanja i manifestacija...i da to fakat uvijek zdušno kritiziram..

ali...
ALI...
što više čitam neke žene....issss

da sam muško...stvarno nisam ziher da bih uspjela biti toliki gentleman...pa stoički izdržat ove torture iz silnog spektra 'sjebana sam na 1000 načina, a ti me moraš obožavati'....

majketi mile...

...jutros sam (na semaforu) ugledala jednog poznanika...
Nisam ga stvarno vijela godinama....ali uvijek kad ga se sjetim, iskoči mi ista slika pred očima...koju sam potpuno vezala uz njegovu pojavu...za vijeke, valjda.

Bili mi na nekom ročkasu (ova umanjenica za hejtere) ...i priča on meni..onako uznemiren, kako je tekao njegov razvod braka.

Živjeli su u njegovoj kući, trokatnici. Njegovi roditelji u prizemlju, oni na prvom katu..a u potkrovlju su uglavnom držali višak stvari.
Žena mu je rekla da želi razvod..jer je zanemaruje, nema više strasti i više ga ne voli.
I onda je on malo uredio to potkrovlje i preselio se iznad nje i djece.

Razvod je započeo sudski proces u kojem je ona tražila pola imovine, veliku alimentaciju, kontrolirana viđanja s djecom i još ga optužila za maltretiranje i svašta.
A on je možda smotan...ali nasilan nije ni koliko je crno pod noktom.

Zapao čovjek u depru...pokušao se pomiriti s njom...obnoviti brak, ali jok..ona nije htjela ni čuti.

Saga do zaključenja rastave zvučala je klasično osvetnički.
Iskopčala mu je struju, zatim grijanje....pa telefonsku žicu (a on plaća režije za cijelu kuću)...ahahha, zatim je naparkirala svoj auto iza njegovog u dvorištu da ne može van...a potom se nije htjela javiti na telefon niti je htjela otvoriti vrata.
Djeci nije dozvolila da borave s njim.
Nije se željela ni iseliti.
Svu njegovu odjeću i stvari, koje su ostale kod nje..uništila je ili izrezala na krpice i ostavila na hrpi u dvorištu.

Po noći ga je zvala na mob pa prekidala poziv.
Dva puta mu je došla na posao i pred njegovim kolegama i kolegicama iscenirala svađu u kojoj ga optužuje da ona i djeca nemaju kaj jest dok on plaća kurve. (hahha)

Pokušala je potplatiti njegovog odvjetnika da ga 'loše' zastupa na brakorazvodnoj parnici.

I kad je sve bilo gotovo, sud je odredio da ona ima pravo na taj stan...ali i da je on može isplatiti da ode. Svi krediti ostali su njemu...a alimentacija je određena na 5000 kn za dvoje djece.
Viđanja s djecom su određena svakim vikendom i pola školskih praznika.

A onda je došao trenutak..kad je 'napokon' totalno popizdio.
Došlo je ljeto i trebao je pokupiti djecu na more. Kad ih je spremila..s njima je poslala i psa, kojeg je u međuvremenu nabavila.
-Psa??? Kak' da vodim psa u autu...s toliko stvari, klincima...i na put od 6-7 sati??? Kako??? E pa u sudskoj presudi NE PIŠE da moram skrbit o psu!

Pitam ja njega: I kaj si napravio?
-Vodio sam psa! - slegne ramenima.

-Ali osvetio sam joj se! - nastavi on ponosno.
-Zbilja? Kako? - pitam radoznalo.
-E pa kad je objesila veš na svom balkonu...ja sam fino 5-6 kanti vode izlio na svoj balkon, iznad njenog i ..kao..prao ga! Sve joj je pokapalo po vešu! Eto joj! - podigne prst u zrak napravi zadovoljnu grimasu.

-To je bila tvoja osveta??
-Nego! Stvarno mi je prekipjelo Pam!

ahahhahahahah....
nikad neću zaboraviti tu priču. Tim više kaj je poslije fejsal selfije kak cmače tog psa. Pa pas i ja u šetnji...pa pas i ja se kupamo...pa pas i ja spavamo...ahahhaha

i tak...nemreš 'naučit' biti zao..ako to nemaš u sebi :)

Iako uglavnom imam neke svoje teme i dileme...već neko vrijeme griješim...čitajući što ste pisali, pa me prođe volja za 'mojom' temom.

Od aktualnosti...užasno mučna, nekulturna i raskalašena je manifestacija jednog najobičnijeg prekida veze. Jbt...kao da se radi o manijaku, siledžiji i pedofilu...kojeg sada treba društveno i intimno potpuno uništiti, devastirati... Jer čovo nije više htio biti u toj vezi. No, kao i svako muško (ok...veeeelika većina)...odradio je to klasično kukavički i pizdinski...bez 'muda' da se u bebu kaže : Čuj straja...okončao bih ovo...išao bih dalje.....ali..jbt...ništ novo ni neočekivano!

Nadalje...već vas godinama čitam...i kod mnogih stalno i beskrajno uvijek...čitam isti obrazac.
Mnogi od vas...su zastrašujuće OVISNI!!!
I muški i ženske.

Nikada vam nisam, kroz blogove i komentare uspjela dočarati koliko je neprivlačno, odbijajuće..i užasno ...spoznati da netko ima toliku ..očajničku potrebu ovisiti o tebi da mu konstantno i neiscrpno zadovoljavaš njegove potrebe.
Ima li išta odvratnije?

Kaj je najvažnije...masovnost ove pojave je stvorila nekakav...ne znam..privid u čitavom društvu da je to prihvatljivo...čak i da tako treba biti.
Masovnost vjerovanja da služimo udovaljanju tuđih potreba...je bolesno nevjerojatna. I jebeno pogrešna ljudi moji....Otuda toliko očaja, jada...i frustriranosti.
Muški misle..mahom da su žene te koje trebaju zadovoljiti njihove potrebe...a žene misle da su muški ti koji trebaju zadovoljiti NJIHOVE potrebe.

Ta epidemija devijantnih psiho ponašanja i razmišljanja je uzela toliko maha...da se i oni normalni..ne usude upuštati u odnose...iz opreza da im se nakači neki vampir...ono..jebeno potrebit vampir...koji, kad ga otpiliš..izgubi tlo pod nogama..i krene u krvav, osvetnički pohod..jer ti, eto..đubre jedno ne želiš živjeti da bi udovaljao njegovim nepresušnim potrebama.
U-ŽAS !!

U nastavku zgodan tekstić s neta.

Emocionalna samostalnost: kako prekinuti ovisnost o drugima
Ako nas drugi ljudi trebaju usrećiti i ispuniti naše potrebe, onda smo potpuno bespomoćni, kaže poznati zen bloger Leo Babauta. Postanite zadovoljni i emocionalno neovisni


Sreća je nepouzdana i varljiva
"Moram priznati da sam mnogo, mnogo godina imao velike emocionalne potrebe", piše popularni zen bloger Leo Babauta u svom blogu 14. ožujka ove godine. "Ne na onaj luđački, očajnički način... već onako kako imaju mnogi ljudi. Želio sam da me netko drugi usreći, krivio sam druge kad nisam bio sretan, tražio sam da mi drugi zadovolje sve emocionalne potrebe.

To je dovodilo do raznih problema, a mnogih nisam bio ni svjestan. Imao sam problema u vezama jer bi me odbijala partnerica koja ne bi ispunjavala moje potrebe. Često sam bio nesretan jer sam vjerovao da je sreća negdje izvan mene i, shodno tome, nepouzdana i varljiva. Bio sam bespomoćan jer - ako me drugi trebaju usrećiti i ispuniti moje potrebe, što bih ja mogao učiniti da me ne iznevjere? Što ako me povrijede?

Tek u zadnjih nekoliko godina počeo sam se oslanjati na sebe u emocionalnom smislu. Zahvaljujući tome, odnosi su mi bolji i puno sam sretniji. Ne tvrdim da sam stručnjak za ovu temu, ali rado ću podijeliti s vama ono što i sam učim. To je vrlo korisna životna lekcija, što mogu potvrditi i oni koji su već emocionalno neovisni.

Testirajte svoju emocionalnu samostalnost
Odgovorite sami sebi na sljedeća pitanja:

Tragate li za partnerom koji će vas usrećiti?
Ako imate partnera, tražite li od njega ljubav, seks, podršku kao potvrdu da ste vrijedni?
Jeste li nesretni kad partner ne reagira onako kako želite i ne zadovoljava vaše potrebe?
Kad ste sami, osjećate li potrebu da ispunite nečim tu prazninu samoće? Razgovarate li obično telefonom kad ste sami?
Žalite li se često na druge? Ljutite li se zbog njihovih postupaka?
Jeste li centar univerzuma u svojoj vezi? Kakva je situacija u odnosima s prijateljima ili s djecom?
Je li vam dosadno kad partner radi nešto u čemu ne sudjelujete ili prekida nešto što "radite zajedno"?
Jeste li ljubomorni?
I sami možete dodati slična pitanja i biti sasvim iskreni u odgovorima. Ako su odgovori većinom potvrdni, ne znači da ste loša osoba. I sam imam toliko toga na čemu trebam raditi, ali sve sam bolji.

Kako voljeti zbog ljepote ljubavi
Jednostavno moramo naučiti da za našu sreću nisu odgovorni drugi. Prvo, drugi ljudi su krajnje nepouzdan izvor sreće. Oni dolaze i odlaze, a i kad su tu, mogu biti nepouzdani iz nekih svojih, osobnih razloga. Drugo, nije njihov posao da zadovoljavaju naše emocionalne potrebe. Oni se bore da zadovolje svoje potrebe.

Sreću treba tražiti u sebi, a ja predlažem sljedeće:

Sjedite sami, bez ikakavih naprava, telefona... Zagledajte u sebe. Zagledajte se u svoj um. Pogledajte kako je fascinantan, beskrajan izvor zabave i učenja. Jedan od mojih izvora beskrajne sreće je stvaranje, smišljanje novih ideja, kreiranje. Za to mi nije potreban nitko. Osim toga, volim učiti. U tome nalazim sreću jer osjećam kako se razvijam.
Znatiželja je, također, neograničen izvor zadovoljstva.

Učim rješavati svoje probleme. Ako vam je dosadno, riješite to. Ako ste usamljeni, pronađite utjehu. Ako ste ljubomorni, razuvjerite sami sebe da nemate razloga za to.

Preuzmite odgovornost. Ako često okrivljujete druge, recite sebi kako drugi nikada nisu izvor problema. Jer ako mislite da su oni krivi, očekivat ćete da oni i riješe probleme.

Umjesto neprestanog žaljenja na nešto, nađite ono zbog čega ćete biti zahvalni.
Osjećate li potrebu da vam se daje, nađite način da vi nešto nekom dajete.
Osjećate li potrebu da vam netko pomogne, budite vi ta osoba! Pomozite sebi.
Stvorite sami izvor svoje sreće. Budite taj izvor. Budite cjelovita, sretna osoba kojoj nije potrebno ništa. I onda iz tog centra cjelovitosti volite druge. Ne zato što želite da vam ljubav uzvrate, ne zato što želite biti potrebni drugima, već zato što je divno voljeti nekoga."

...bivši su si našli bolju od mene!

Zato sada žive sretno .. zauvijek :))


I nek mi netko sad veli da nisam nikome uljepšala život??!! Pfff....

:DD

..a bile smo prijateljice!
Zapravo, ja sam tebi bila prijateljica…a ti si me samo iskorištavala.
Se sjećaš prvi put kad si me zvala da ti porežem nokte na nogama? Meni to nije bilo teško, jer sam čovjek, imam dušu..a i zavoljela sam te.
Sjećaš li se kad sam ti došla izribati wc školjku samo zato jer si ti bila umorna. Iako sam i ja bila umorna..ali učinila sam to zato da ti pokažem djelima kako se voli prijatelje.

A sjećaš li se da sam podijelila s tobom svoju jedinu bocu Jane..i to one s okusom jagode. Jer to prijatelji čine. Dijele sve među sobom.

A ti?

Prestala si mi odgovarati na sms-ove. Svih 87 ..i na pozive..a zvala sam te od 4 u jutro do ponoći svakih sat vremena…tak da ne možeš reći da nisi vidjela pozive!!
I dok sam ja čekala da mi uputiš bar jednu riječ…i sjedila doma buljeći u mobitel…sve otkazala..i posao i obveze..sve…
Ti si za to vrijeme postala frend s nekom novom curkom na fejsu!

I pišem ti ovo javno…jer ne želiš komunicirati sa mnom normalno. Možda ovo dopre do tebe. Iako znam od prvog dana da si takva..i da mijenjaš frendice ko čarape. Svaki put nova naivka, koju iskorištavaš…jer si lijena sama sebi porezat nokte, oprat školjku i nemaš nikad love da si kupiš bočicu vode.
Eto..a ja sam te i takvu prihvatila, jer sam divna, velika ..a ti to nisi cijenila.

I bez obzira na sve, da me sad zagrliš..nakon svega…
Ja bih ti oprostila!

:)


koje emocije prepoznajete?

Slučaj 1.

- Kad bih pitala tvoju bivšu što misli o tebi, što bi mi rekla?

odgovor: Ma sve što bi ti rekla , bila bi čista izmišljotina. Ona je jedna lažljva luđakinja!

Slučaj 2.

odgovor: A šta ti imaš nju ispitivati? To je neka ženska solidarnost protiv muškaraca?

Slučaj 3.

odgovor: A rekla bi ti..ko i sve vi žene, da sam gad, svinja i sve kaj ide uz to.

Slučaj 4.

odgovor: Od nje ne možeš ništa saznati, bolje pitaj moju mamu, ona me najbolje pozna.

Slučaj 5.

odgovor: Nemam pojma, pitaj ju pa mi javi da i ja znam.

evo ovako...

svako jutro oko 6...(moja Milena...ahahha) on šeta pesa pod mojim prozorom. Primjetila sam ga prije par mjeseci.
Naravno da jesam...kad je od onih ..koji su baš onako..lijepi. Tjelesno.
Široka ramena, lijepa linija kralježnice..od potiljka do guze...koja naglašava i lijep vrat..i ispupčenu guzu...
Snažne noge...ruke...
Visok, crn..s plavim očima. (al fakat)

I onda je to meni postala ugodna navika.
Snimati ga u 6.

Poslije sam sasvim slučajno skužila da radi kao konobar u našem kvartovskom bircu.
To je bila..zapravo dobra spoznaja.
Dok bih ispijala kavicu..promatrala bih ga kako se kreće...kako mi se osmjehuje...i super.

Ok, lako sam uhvatila ritam njegovih smjena. U svako doba znam kad radi. hahhaa....to mi nekako 'prirodno' sjelo, bez tlake razmišljanja.

I onda ja..kad god mi je zgodno..i paše mi njegova smjena....odem sebi po kavu...i dozu 'ispaše' svojih okica.
Mogla sam tako još...godinama.
Da nije sve pokvario kompliciranjem.

Prvo je ..kad mi je donio kavu..pitao : Želiš li smeđi šećer? Jednom si uzela smeđi.
To mi je na prvu bilo simpa...ali nisam željela biti 'primjećena' od njega.
I velim ja onako spontano: E može, hvala što si se sjetio!
A on odgovori : Nema frke Pam! ..i ode dalje..

Pam???

Hej...ček malo, ne sjećam se da smo se upoznali. Otkud mu moje ime?
To je sad već malo...bizarno.
Ja nemam pojma tko je on..ni kako se zove..ni gdje živi..ni koliko ima godina, bračno-imovinski status...ništa! I sasvim mi je ugodno tako.

Zbog toga nisam dolazila neko vrijeme.
Al sam si sačuvala 'sačekušu' u 6!

Nakon toga sam ga ugledala ..niže u ulici..kak nekoj ženskici nešt 'prčka' ispod podignute haube njenog auta.
Hjoj...izgledao je...baš, baš...
Pa sam opet došla na kavu.

I evo ti njega: A ti živiš tam gore...gdje i Joe? (a Joea svi u kvartu znamo)
Pogledam ga zbunjeno...(hej..ne želim da se 'poznamo')...i kao da sam mu htjela vratiti istom mjerom..pa pitam : A ti imaš psa?? ( to mi je jedino palo na pamet...jbg...ništ drugo ni ne znam. Nemrem reći : a ti imaš dobru guzu! ..Ili ti imaš te..ludo plave oči...i zgodan si..i tak. Nemrem to.)

On se sav nasmije...(onim svojim slatkim čubama) pa veli : da..da...šetam s psom..često pored tvog prozora!
(ha???..Kak zna??...jbt...jel' me vidio da ga škicam??)...isss...problijedim.

Pruži ruku: Ja sam taj i taj...!
I jbg...morala sam se 'službeno' upoznat.
I sad mu znam ime.
Još mi je rekao i gdje on živi.

Ma..previše informacija....i pokvario mi gušt.
(sad se pitam koliko ima godina, s kim živi..bla..kak se ljubi...)

Eto!
Jel' morao komplicirat??

...i tako se ja dovučem..s noge na nogu...do ulaza u zgradu, tegleći ogromnu torbu za laptop prepunu papira za ovo, papira za ono...izvještaja, otvorenih stavki, statistika, planova...tablica...pizd...materinih, ....pa drugu torbu s privatnim stvarima....pa vrećicu s namirnicama...i u rukama ključevi, mobiteli i etui s vizitkama...

..pogrbljena...kre-pa-na...razmazane šminke..obješene kose....nakon 11 sati rada, bez pauze, bez ručka...a danas i doručka...

sretnem susjedu, plavu, friško našminkanu..sisatu i prpošnu...koju uopće i ne poznam...osim kaj ju redovno pamtim po lošem parkiranju...
..i veli ona meni...nakon pristojnih bok-bok....: Kaj tek sad s posla? Joj kak vam zavidim susjeda..ja nemrem sjedit doma. Teško mi pada ova penzija!

Penzija???
Da, veli ona..starosna. Imam 61 godinu!

KAK' jebote??..Mislim si....otkud tebi takvoj 61???
Pogledam svoj odraz u staklo...ma..sažalim se sama nad sobom...i zamaštarim o penziji. Ma dobro...u tom trenutku sam i onak malo...zavidjela njoj. Ma..vraga malo...išla mi na jetru...i to dobrano! Da ne kažem..kako sam pomislila da je kučka. Sretna kučka.
Možda čak i bahata ..ne znam, sisulja...razmažena plavuša..i koješta.

heh...jbg, umor mi prevladao dobronamjernost.

hm...sad sam se opet pogledala u ogledalo...i vidjela da JA imam 60...a ne ona. Ona ima 40.

Ne znam...jel dovoljno reći u-mo-rna sam! ..Ili treba opisivati osjećaj olovna tijela...kad ekstremiteti bride...kad iz ruku ispadaju predmeti uslijed nedovoljne snage stiska prstiju...kad stopala od natečenosti prerastu redovni broj cipela...kad ...nemaš snage žvakati ..svoje prvo današnje jelo...kad ti je mozak ispražnjen da ne možeš uhvatiti ni jednu misao...kad su usta suha a grlo poderano...kad te..ne znam..uška boli od mobitela...

heheh...i posegneš za 'navikom'..koju pamtiš kao 'relaksaciju' - iskrica...a tamo neki potentni lik pita : hej..jesi za avanturu večeras?

isssss....ahahah...
da imam 60 ... moooožda bih i bila.

..pročitala danas na fejsu o tzv. top pitanjima na razgovorima za posao...koja pobliže daju dojam o našoj osobnosti. Manje-više...pitanja su simpa...al' jedno mi je bilo prekul.

Da se možete obratiti samome sebi prije 10 ili 15 godina..iz sadašnje pozicije, što biste si savjetovali?
To je baš zanimljivo pitanje....a ja bih ga općenito postavila i sebi i drugima...bez obzira na karijeru. To je zapravo vrlo životno pitanje...i prvenstveno nam otkriva tko smo bili, tko smo sada...kako je izgledao neki naš put...i što možemo očekivati od sebe.

A ja bih svojoj mlađoj sebi rekla : Samo tako nastavi Pam!! Bravo! A kad ti zazvoni telefon u veljači 2015.(znaš već tko) ...NE javljaj se! Samo to. :)

hehhehe

Da mi je bar upoznati svoju sebe iz budućnosti! :))
Tko zna kaj bi mi rekla...

Link

Zateknete li nekad sebe kako volite čovječanstvo..ali ne volite..ljude!?

..zato jer su drugačiji, zato jer ne misle kao vi, zato jer izabiru drugačije navike, zato jer donose drugačije odluke, zato jer vole drugačije stvari..nego vi.

Zato jer ih ne razumijete.
Zato jer ih ne poznajete.
Zato jer ih ne slušate.
Zato jer ih ne čujete.
Zato jer ih ne vidite.

Zato jer ih ne osjećate.

Zanimljivo je ovih dana bilo vidjeti..koliko nas sport ujedinjuje. Kako svi znamo pravila igre ma odakle dolazili. I kako se kroz sport promiče tolerancija, rasna i spolna sloboda, kako se ne tolerira agresija, nasilje.

Ali..postoji i još nešto što nam je svima još bliskije duši. Na kojoj strani kugle bili.
Glazba.

Ona nas sve povezuje.


ps.ovaj link....danas mi je sjeo savršeno! Ovakvu mjuzu i atmosferu bih voljela negdje slušati sada!
Zapravo..obukla bih bijelu platnenu..lepršavu suknjicu..kaubojke i šešir...i čagala s nekim dobrim pićem u ruci....

nja...sva sam se ufurala..hehe

(a nije ni petak)

...Imamo novog veta u lokalnoj ambulanti.

Prošli tjedan su mi curke rekle da je fantastičan pa sam za danas naručila micu na pregled zubića.

I upadnem ja sva u majici s macama ( hehe)....a vet ono...PREzgodan!
Kaj da velim, naručila sam nas još i u srijedu..i u ponedjeljak...
i tak..

Uvijek nešt treba oko tih maca..ne!?

hihihih

...onda u to unosiš emocije...a kad su tu emocije, onda ima i suza ako ispadne da sva tvoja ljubav i angažman nisu bili dovoljni da donesu prosperitet.

To se dogodilo sinoć.

Nisam razočarana..i ne tražim krivce...nego sam ljudski i bez patetike iskreno tužna.

Moji dečki počeli su igrati nogomet sa svojih 6 godina. Prvo u trećeligaškom klubu. Imali su treninge tri puta tjedno a vikendima tekme.
Pržilo sunce ili padala kišurina...dječica su trčala i borila se za pobjede i pritom se ni malo štedjela.
Mi, roditelji...bili smo navijači, bodritelji, taktičari, treneri...ma svašta. Već u tim nekim prvim nastupima, shvatili smo da nas klinci uopće ne čuju..niti žele slušati. Njihove misli su tamo na terenu....i sve što do njih dopire je glas trenera i oni međusobni.

Senior je imao sjajnu ekipu i bili su zbilja uigran tim. Zapravo su se zajednički odlučili na nogomet nakon nekoliko uspješnica u rukometu, gdje je senior bio u selekciji.Tako je njih 5-6 zajednički prešlo u prvoligaški klub, te igralo u prvoj postavi. Treninzi su postali svakodnevni a tekme su se znale igrati i subotom i nedjeljom...pa turniri..pa prijateljske u tijeku tjedna. Već tada sam pomislila da je to fakat puno za klince. Možda i puno za..hobi. Ali oni su to željeli i uživali u tome.
Senior je bio vrlo talentiran na pozicijama bekova, veznog srednjeg i odličan u obrani. Ima snažan šut, preciznost dodavanja lopti i sposobnost pravovremenog reagiranja.

Neki klubovi su razvijali taktike kako ga okružiti da ne dođe do lopte, jer kad je jednom u njegovim nogama..ni trojica mu je nisu mogli uzeti.
Mana mu je bila brzina. Nikad nije trčao brzo, a kad bi par puta pretrčao teren i ostvario i zgoditke, brzo bi se umarao. Ni treninzi, ni njegove slobodne odluke da u slobodno vrijeme trči po kvartu...nisu pridonjeli njegovoj brzini.
Najzad je odlučio okušati se kao golman.

Ta pozicija mu je odlično sjela. Visok, snažan..pronicljiv s brzim refleksima...često je bio igrač utakmice. Posuđivali su ga i drugi klubovi.
Uživala sam gledati te tekme i njega kako savršeno koristi svoje mogućnosti i pritom uživa. Treneri su ponekad vršili pritisak na mene u smislu da ga držim pod kontrolom i forsam kad uđe u pubertet, jer tad obično mnogi napuste sport. Nisam imala vlastitih ambicija po tom pitanju...i pustila sam da moji klinci sami izaberu svoje misije u životu.
Tako je i bilo.
Dosadilo mu je.
Prestao je igrati...i odlučio isprobati ples, gitaru, jezike, maketarstvo...itd.

Junior je počeo kao stoper. I mrzio je tu poziciju. Dvije godine molio je trenera da ga stavi u špicu....ali trener to nije želio. često je sam probijao čitav teren i zabijao golove iz silne želje da se nađe naprijed.
Kada je dobio ponudu u klubu iz druge lige...odmah je prihvatio zbog obećane špic pozicije.
S tim klubom doživio je svoje najljepše pobjede. Tim ga je obožavao...tjednici su pisali o njegovim hattrickovima....a on...je ubrzo postao mali umišljeni Ronaldo.

Zapravo je bio toliko umišljen i samouvjeren...da je to čitava ekipa neosporivo uvažavala i počela igrati igre..u kojima se svi lome da se lopte na bilo koji način dostavljaju Junioru...a on je sve češće prestajao i sam osiguravati prilike. Ponekad bi se kretao unutar svega par metara..doslovno čekajući loptu.
Doduše...koju god bi dobio, nepogrešivo bi je strpao u mrežu...ali.. To nije bilo ni timski ni nekako ugodno za gledati.

Takav, pozvan je u prvoligaški klub....gdje je nakon par utakmica stavljen u rezervnu postavu.
Ubrzo je slomljen njegov ponos i ona umišljenost....pa se sve svelo na molećive poglede s klupe kad će...i da li će zaigrati koju minutu.

Ponekad je prošlo i po nekoliko utakmica a da nije ni dotakao teren....a onda pak kad je dobio šansu..od silne želje da se dokaže...gubio koncentraciju i fulavao zgoditke.
To ga je ubilo u pojam...i odlučio je trenirati za golmane. Mislio je...tako će barem sudjelovati u tekmama.

Kao golman, igrao je jednu sezonu...s više obrana nego primljenih golova...ali izgubio je motivaciju. Napustio je klub.
Danas igra rekreativno i iz gušta....ali bez ambicija za profesionalnim nogometom.

I kad se sjetim svih tih treninga, razvoženja, opreme, utakmica...godina i godina....uopće si ne mogu zamisliti što su sve uložili oni koji su danas na profesionalnoj sceni. Kolike su njihove želje bile i za određenim klubovima..i za velikim natjecanjima...a poglavito za dokazivanjem sebi da to mogu.....stvarno me jako rastuže lupetanja po portalima..a i lokalnim birtijama o njihovim plaćama....ili još gore..o njihovim godinama u kojima je 33 staro!!

Ove trenere s tribina, naslonjača i lokalnih buffeta neću ni komentirati....ali bih ih voljela pitati koliko oni dnevno treniraju na svim vremenskim uvjetima da bi bili uspješni u svom poslu..pa i plaćeni? Koliko srca daju u svoj posao kojim se bave? I najzad...kako izgleda i kolika je šteta kada oni pogriješe u svom poslu?

njaaa....
Dečki su bili zakon. Radili su ono što treba. Svaki na svojoj poziciji. Svaki svoj posao. I uz navlačenja, podmetanja, gaženja, udranja...i svega onoga kaj uopće nije sportski....ostali su dostojanstveni ..pokazujući samo i jedino ljubav prema onome što rade. ne štedeći sebe.
Bravo!

Političari bi se mogli ugledati na njih.