*Babinjak*

...buđenje mi je jutros prošlo nekak prebrzo...jer već po otvaranju kapaka...pala mi na pamet ideja da se zaletim u banku po izvode..tam nekog zatvorenog računa. Ono..da imam.
I onda sam se fino spremila...i odlepršala u banku. Zapravo, kad sam došla pred varata...skužila sam da je 15 do 8...a na vratima piše da rade od 8.
Odem u obližnji birc na kavicu.....i kad je bilo cca 8 i 15...moja faca je bila prilično zatečena zatvorenim vratima banke.
I stojim ja tako..u nevjerici..i mislim si...sigurno su prešli na ljetno radno vrijeme pa rade od 9...ili možda čak subotom uopće ne. A nema obavijesti.

I pizdim ja lagano...pred tim vratima dok guglam ljetno radno vrijeme...dok me prolaznici sažaljevajući promatraju. Nemrem ništ izguglat...nema informacije. To me, naravno, totalno raspizdi....i da bog mater i bankama i roza košuljicama lijenih guzica za napisat obavijest..i bla....
U obližnjem dućančiću upitam lika od koliko radi banka. A on meni raznježeno: A neeee...danas vam ne radi, pa praznik je!

Iss....praznik! Fakat.

Pokunjeno i naravno srameći se...šmugnem kroz neki prolaz i odem okolnim putem do auta. Taj manevar je..ofc...zato kaj sam imala osjećaj da čitav svijet prati kaj radim i misli si : gle je kak je glupa! Pa ja onda...okolo..da zametnem trag.

Ok, znam...bedasto...al'...

I odlučim ja skoknuti do Maksića...da bacim pogled na one nove bazene i vidim jel' to meni privlačno.
Do tamo..razmišljam o svom, uzbuđenjima deficitarnom životu. Mozgam...zaključujem..rezimiram. Anhedonija! Možda je to. Otuda i aseksualizam. Ma..i općenito nedostatak uživanja u životu. Ja, nekad teška hedonistica...zašla u debelu kontru.

Ma..i zabrinem se ja onako malo..nad sobom. Kud to vodi?
Pa se sjetim frendice koja mi je rekla da je to samo 'faza'....a ja to sve na silu želim nekako utrpati u predmenopauzu. Jer...ne znam...moram za sve imati razlog i opravdanje.
a kaj ako nije? Možda je štitnjača!

Pa da...sjetim se kaj sam sve čitala o njoj.
Prođem rukom kroz kosu...i ostanu dvije, tri vlasi među prstima. Prođem rukom po nozi..i osjetim suhoću...
To je.
Štitnjača. Ispadanje kose, suha koža...loš vid. Hipotireoza....100%. Zato sam stalno umorna, zato me ništ ne veseli...i ništ ne uzbuđuje.
Pogledam u retrovizor....a tamo, isuse bože...iza mene se vozi Mustang!!

Obuze me neko uzbuđenje..i propele se dlačice na tijelu. Mustang!
Vozio je dugo..i polako iza mene... uživala sam promatrajući ga u retrovizoru. Kad je skrenuo u neku ulicu...uspjela sam ga vidjeti i bočno.

ah...život je lijep. Totalno.
Možda mi fali samo malo testosterona :)

...ono kad se natjeraš situaciju pogledati iz drugačije perspektive.!

I tako ja ..svako toliko komuniciram s jednom kučkom, koja je baš svaki put, nepogrešivo kučka u toj našoj komunikaciji.
Prvi put kad je bila kučka...mislila sam -ok, naletjela sam joj.
Drugi put sam pomislila, ok, fakat si kučka..a ja prema tebi lijepo.
Svaki slijedeći put..ja unaprijed pripremam još ljepši i ugodniji nastup...kako joj ne bih dala povoda da opet bude kučka.

Ali ona je konstantno kučka.

I onda sam ja, naravno..kao i svi pravednici zaključila: Ja sam super, ona nije! Amen.

Nekoliko puta sam pokušala i sama biti kučka...pa je kučka bila još kučkastija.
O isssati!

Opet sam zaključila da ja nemrem bit kučka, ako to nisam....a nisam, jer sam super. Naravno.

Jutros mi je palo na pamet da ja možda nisam super. Da sam ja možda isto kučka...i da se mi kučke međusobno ne šnjofamo...i bok.
Kad sam je nazvala, razgovarala sam uobičajeno...ali u podlozi sam gajila misao da sam kučka.
Prvi put danas...bila je ljubazna, ažurna, trudila se..ispričavala za neki propust...i na kraju mi rekla : Bok draga! Čujemo se.

hm...

...Imala sam čitav jedan period u životu u kojem sam spoznavala svoju prilagodljivost gotovo svim situacijama. Zatim sam imala još jedan period u kojem sam na to bila ponosna...smatrala čak nekim svojim adutom.
Potom sam zašla u period u kojem mi je to počelo ići na živce i smetati mi...da bih zakoračila u fazu u kojoj mi je nesnosno i pomisliti na prilagođavanje nečemu kaj mi se ne sviđa.

...Jesam li se predozirala raznim iskustvima i shvatila da su neke situacije potpuno nepotrebne...ili čak i glupe da bi bile sprovođene ponovo i na način koji je, dokazano neadekvatan? Moguće da jesam.

...Može se to reći i - naučila sam.
A to što sam naučila je moj kapital.

...I ja ga vrlo cijenim. Jer nije pao s neba, jer je detaljno građen nizom godina.

Sada sam u periodu života...u kojem mi se već drugi put za redom događa da me angažiraju napraviti nešto što upravo tim svojim iskustvom i znanjem mogu....a onda mi se na svakodnevnoj bazi krešu krila, vežu ruke....ograničavajući me u sprovođenju tog 'know how' iskustva, prisiljavajući me da to činim na njihov, nepotreban, glup, nazadan....i neadekvatan način.

Frustrirana sam.
Ne ide mi prilagođavanje nečemu kaj znam da ne valja. Tim više kaj je ideja i postavljena iz pozicije : Ja ne znam - daj to ti! A onda : Daj to ti, ali na moj način u kojem ja to i dalje ne znam.

...ah...smišljam način na koji ću se prilagoditi (na silu) toj situaciji....a sve iz mene vrišti - suludo je!!!

Takoc...sad sam to izbacila iz sebe....sad mogu o nogometu.

Dakle...ono sinoć...bilo je vrlo zabavno, vrlo poučno i antologijski.
Ne znam za druge...ali za mene je vrlo drag trenutak bio onaj...u kojem je prilično nenaklonjenom sudcu bilo zgodno dosuditi jedanaesterac. Čitav taj trenutak mi je bio nabijen emocijama iz razloga što (još uvijek) inatljivo reagiram na nepravdu. Iako je Srna, kao kapetan vidno pokazao svoje nezadovoljstvo i protest...fantastično je bilo vidjeti..kako je iz te situacije vrlo brzo uspio uspostaviti timsku povezanost i dišpet pretvoriti u otpor na nivou.
Upravo taj trenutak, kad je došapnuo Subašiću strateški manevar...uzdrmao je sigurnost protivničke ekipe.
Naravno da je sve ovisilo o Subašiću...ali ja vam kažem, osjetila se pravednička energija...koja je morala biti jača od picajzlastih i dupeliških fora sceniranja prilika.

Znala sam...jednostavno sam znala da će obraniti taj udarac.

To je bilo bitno...ako ne i presudno...da ostatak tima osjeti zadovoljštinu..da se motivira pokazati i dati svoje najbolje u nastavku ostvarivanja ciljeva.

Možda sam to tako emotivno doživjela baš iz razloga što bih i sama voljela ponekad u životu...ovakav preokret, nečiji šapat podrške i energetski unverzum na svojoj strani...kao gorivo za otpor prema nepravdi, koja me nezasluženo snađe.

Čak i da nije obranio. Svatko bi razumio. No, razumijevanje nije TO, što je potrebno nakon tuđih sranja ... To nije satisfakcija!

Uglavnom...hoću reći, samostalna vjera u sebe...je dobra i pohvalna, ali je puno snažnija..kada je pomnožena i vjerom mnogih drugih u tebe. To je sinoć bilo jako lijepo demonstrirano.

..jel' pala vlada?

Jel' UEFA donijela 'presudu' ?

Kaj ima?

...je, najavila sam temu o porodu...al' zbilja mi se ne da o tome ni razmišljati..a kamo li čavrljati.

Imam zanimljiviju temu. Meni. Danas.

Kad sam prije nekoliko godina, na jednom redovnom sistematskom pregledu, saznala da imam nekakvu cistu od 16cm fi u abdomenu, poliklinika me žurno poslala po mišljenje na kirurgiju.
Jedan vremešni liječnik, koji me primio toga dana...bilo je toliko zapanjen sličkom magneta, koju sam donijela, da je kolegu ..koji je u tom trenutku vršio operativni zahvat u sali..odmah nazvao i zamolio ga da čim završi s operacijom dođe i pogleda ovaj, neobičan slučaj.

Neću sad o tome kako sam ja sva bila zbunjena tim reakcijama i generalno nemala pojma kaj mi se događa....nego bih ja o znanstvenom istraživanju..koje je tada uključilo i mene u svoje studije.

Taj kolega kirurg..inače doktor znanosti me najzad i operirao. Nikada nije ustanovljeno zbog čega se ta cista stvorila, kako je uspjela narasti tako velika unutar godinu dana...pa čak ni nakon biopsije, nije ustanovljeno kako je i zašto došlo do stvaranja njena sadržaja. Koji je, srećom, bio potpuno benigan.

Taj moj kirurg me po otpustu iz bolnice pitao imam li psa.
Nemam psa.
Objasnio mi je da radi i na drugom doktoratu, te me želi uključiti u svoja istraživanja. Pristala sam. Zašt ne? Sve za spoznaje!

Od tada...svako toliko, netko iz njegova istraživačkog tima, asistenti ili stručni suradnici (nešto a la naša coco) me zovu i postavljaju mi ovakva pitanja: Imate li psa? Jeste li u to vrijeme bili u doticaju s bilo kakvim psom? Jeste li alergični na pseću dlaku?
I onda je svaki put odgovorim: Ne. Zahvale se..i za nekoliko mjeseci, postupak se ponovi.
Zadnjih par puta mi je već malo, onak..dopizdilo! Mislim si...jel' zapisuje netko to kaj velim...pa da ne utvrđuju gradivo već godinama bezveze. Ili misle da se nešt' promijenilo u međuvremenu a u odnosu na prošlost!?

U petak me dočekalo pismo. Doktor znanosti me obavijestio da bi želio da dođem na iscrpno ispitivanje slijedeći tjedan. Objasnio je kako je želio pronaći poveznicu između stvaranja onakvih cisti kod čovjeka s učestalom pojavom stvaranja sličnih kod pasa. Sada je napokon odlučio istražiti i ostale mogućnosti uključivši i ostala pitanja...o svemu. Navikama, dobi, spolu, krvnoj grupi, obiteljskoj anamnezi, životnim uvjetima, prehrani, pa i stresnim ili traumatičnim događajima.

I tak...napokon malo proširio vidike.
Šalim se, lik je odličan, staložen, spretan i realan.
No, kako to obično biva...čini mi se...kao da ljudi sebi nešto prvo 'umisle'...a onda krenu u istraživanje i traženje dokaza svojoj teoriji. Iako je to, možda, zabavno....mislim da nikako nije neuvjetovano predrasudom i ograničenjima.
Tek kad se prema nečemu postavimo potpuno nepristrano i oslobodimo se bilo kakvog osobnog zaključka..a uhvatimo se samo za vlastitu snalažljivost u propitivanju i 'slušanju'....pa kad uključimo velik broj istraženih poveznica...tek tada valjda možemo donijeti zaključak, koji je dokaziv na ultimativan način.

Mada...mislim da je vrlo isprazno i usamljenički...proživjeti život bez mišljenja. Čak i onog jedinstvnog, našeg....drugačijeg od većine...i stvorenog iz guts-a :)
Pa kako bude...

Neke puteve fakat stvaramo sami samcati :)

Ne mogu više o huliganima, bakljama...vladi..i svemu onome što zadnjih 24 sata kruži po kuloarima.
Svi su već ..na ovaj ili onaj način izrekli i predstavili svoja mišljenja o tim temama i to je to. U moru kojekakvih naslova i osvrta na nemile događaje...isplivao jedan članak o incidentu u nekom restoranu. Mislim da se nedavno pojavio i sličan..u tramvaju. O ženama koje doje na javnim mjestima i reakcije okoline na to.

Tu su, dakako..opet podijeljena mišljenja i vlada demokratsko pravo da se svatko izjasni o tome. Bez obzira na to, kako će situacija teći nakon objave 'mišljenja'.
Eto, kad već svatko ima mišljenje, kao i guzicu..a neki i sise...imam i ja ponešto od toga.

Dakle, što znamo o dojenju?

Dojenje je vrlo odgovoran i proceduralan čin. Bez obzira na to koliko puta dnevno i koliko uzastopno beba ima potrebu za hranjenjem, postupak uvijek mora biti na nivou.
Dakle, znamo da male bebice nemaju razvijen imunološki sustav i da ih moramo vrlo pažljivo štiti od mogućih izlaganja bakterijama, virusima i ostalim mogućim uzročnicima komplikacija.
Ista stvar je i s dojenjem, koje započinje još i prije....kada svaka odgovorna majka prvenstveno pazi što jede i pije, kako bi svojoj bebi osigurala zdravu papicu putem vlastita mlijeka.

Nadalje, dojilje često imaju nekontrolirane laktacije (izlijevanje mlijeka) te mnoge koriste predviđene upijajuće tufere. Kada se sprema na dojenje, žena prvenstveno ...vrlo temeljito opere ruke, također to učini i s dojkama, s time da prije dojenja uvijek izdoji prvi mlaz...zbog mogućnosti da se zaostaci u površnim kanalićima ukisele.

Kada je obavila sve potrebne higijenske predradnje, tek tada započinje s dojenjem.
Nakon dojenja, ponovo higijenski obradi dojke...posebice bradavice, jer su u žena, koje doje..pretežno podložne ranjavanju. (bradavice).

Nakon toga, bebicu se podigne u uspravan položaj i prisloni na prsa...kako bi glavica i dišni putevi bili slobodni..te ju se lagano tapša po leđima, kako bi se bebica oslobodila progutanog zraka kod dojenja, a koje bi joj stvaralo bolne grčeve. Pri tom, podrigu, bebice često i 'bljucnu'..tj, s izbacivanjem zraka, povrate i nešto progutanog mlijeka.

Čitav taj proces zahtjeva pažljivo organizirane uvjete i odgovornost u postupanju.

I sad mi recite...kako je to izvedivo na javnim mjestima?
U tramvaju? Restoranu? Na klupi u parku? Autobusnoj stanici?....???

Tko to radi javno?
Sorry...ali po meni, to rade samo neodgovorne, neuke i nebrižne majke.

Ok, sila je sila.
Možda baš moraš biti u tramvaju..ili restoranu u trenutku kad je bebica gladna.....ali za to se pripremaš prije. Dakle..u sterilnu bočicu..obzirna majka izdoji mlijeko. Bočicu obvezno drži poklopljenu odgovarajućim poklopcem i odgovarajućoj termo zaštitnoj torbi.
Kada slučaj to zahtijeva, brižna majka može sa sigurnošću nahraniti svoje dijete.

A za sve ostale, koji vole reći da su nekad žene dojile svugdje..u polju, u štali..bla.... Neka samo bace pogled na statistike smrtnosti dojenčadi iz tih..davnih vremena i razmisle bi li voljeli riskirati svoje vlastito dijete, gurajući ga namjerno i nonšalantno u takve uvjete!?

Takoc.

Jedino ne znam je li ista procedura kod dojenja kad dijete ima već..npr. dvije godine?? ili četiri??... Al' to je druga tema za posebno 'mišljenje'.

...pa dobro...jedva sam dočekala taj petak. Od jutra sam bila dobre volje i sve mi je išlo danas veselo i glatko.
Eh...posvuda se pričalo samo o iščekivanom trenutku...s početkom danas u 'šest' !

Ma..čak sam se i priključila nacionalnoj aktivnosti šeranja...onog nečeg po društvenim mrežama da Eiffel zasvijetli u hrvatskim bojama.

I otpočne napokon ta 'najvažnija' stvar danas....sve bude sjajno...dečki tresu protivničku mrežu...ma bajka..

Ma..joj..
I ok...kaj je točno problem?
Nema Hajdukovih igrača u repki?
Protest Šukeru i Mamiću?

Ako je ovo prvo.....onda mislim stvarno...možemo zaključiti otkuad je potekao poznati hrvatski jal.
No..ako je ovo drugo.....e to su već ozbiljne rabote.

Možda cilj nije naštetiti direktno samoj repki..već debelo oštetiti HNS.

Ok..i meni je draži bio Marković...nego ona ljigica Šuker (iako poštujem doprinos 98.)
A Mamić?
Issati.....mogla bih reći da su nam tamo...u Francuskoj...i pred Europom...danas ugled (kakav god) srozali jednaki huligani kakav je Mamić i sam...i koji općenito sramoti i sebe i svoju obitelj..i muškarce..i nogomet....ma ...svašta.

Zamisli živjeti u zemlji...kompletno grafitima ispisanoj 'Mamiću odlazi'!!! Pa mislim...valjda ti to nekaj govori!?

Uglavnom...uopće nemrem definirati kak se sad osjećam. Ja mala..mizerna..mrvica, koja se veselila tv programu u 'šest' na drugom. Ok...nisam ni ja za opijanje, urlanje i ludilo ..kao navijačkom euforijom....ali sam definitivno za svu pozitivu, uživanciju i dobar mood...koje čovjeku može priuštiti gledanje ovog zanimljivog, strateškog, organiziranog timskog sporta.

I tak...
ovo je baš jedan školski primjer omjera miroljubivih i divljih....i koliko zbog miroljubivosti većine, vlada divlja manjina.
ZATO ja tvrdim da se s divljima postupa divlje, s budalama ludo, s grubima žestoko, s bezobraznima agresivno. Jedino tako se može održavati mir..i krojiti atmosfera!

Tjah....
a evo i Španjolska povela...

...Dragi moj...nepostojeći, netko!

Život s tobom je odličan.
Ništa na svijetu ne može poljuljati moju duboku ljubav prema tebi, jer bi bio grijeh i propust ne voljeti sve ono što ti jesi.

A ti si čista ljepota.
I tvoj stas i tvoj osmjeh..i vedrina..i glas...ruke i frizura...pogled ispod obrva...i način na koji se krećeš..i riječi koje izgovaraš...i djela koja stvaraš i srca koja osvajaš.

Volim jela koja kuhaš, volim kako slažeš odjeću u ormare, volim što iznosiš smeće i brineš o našem ljubimcu. I to kako popravljaš kut stajanja tv-a..i razmještaš zvučnike zbog bolje akustike. volim i to što ti smeta parket koji škripi...i što organiziraš renoviranja. Volim kad nam bojiš zidove...i kad imaš ukus za detalje.

Volim tvoje moderne ideje i razloge zbog kojih se ljutiš.
Volim što ti ne moram birati odjeću..i volim što ne tražiš da te pitam za mišljenje o mojoj. Hvala što mi ne kupuješ parfeme i donji veš, nakit i mobitele...hvala što u tome apsolutno prihvaćaš moj izbor.

Volim što imaš prijateljice s kojima se družiš i prema kojima si fin. Volim što imaš priljatelje koji te poštuju. Volim što odgovorno radiš svoj posao i ne donosiš ga kući.

Volim što imaš hobije..i to koliko uživaš u njima. Volim što te vesele i moja uzbuđenja zbog mojih hobija.
Volim što uvijek paziš i osiguravaš nam 'naše' vrijeme.

Volim s tobom pričati o svim temama. volim kad buljimo u dosadni film...i kad urlamo na tv kad je tekma.
Volim što mi javljaš ako kasniš, ako ćeš obaviti kupnju..ako imaš neku ideju koja te spopala u trenutku. Volim što poštuješ moje prijateljice i što nam kuhaš kave i praviš sendviče ako se družim s njima doma.

Volim što brineš o svom i mom zdravlju.
Volim što poštuješ moje tijelo i njegove prirodne cikluse.

Volim kako predano vodiš ljubav sa mnom...i što si motivirano educiran za one trenutke kad poželim hard verziju.
Volim s tobom šutjeti. Volim se s tobom smijati. Volim tvoj smisao za humor i način na koji rezimiraš svijet.

Volim što kupuješ žive biljke i susjedima kosiš travu.
Volim što ideš u šoping bakama iz ulice...i što klincima iz kvarta daješ dobar uzor. Volim kad s njima igraš nogač ili bacate frizbi. volim kad ih sve pofuraš u McDonald's ili u kino.

Volim kad o meni pričaš smiješne zgode kao i kad me s ponosom predstavljaš u društvu.
Volim kad se ušuškam ispod tvoga ramena...i ostanem tako dok ne zaspem. slineći po tvojoj košulji. Volim što je tebi to slatko.

Volim....kako me voliš!

Takoc. Puno ljubavi je ovdje :)

...ok.
Utopija je inače fino rasprostranjena kao dugotrajna autosugestija za postizanje efekta - ugodno mi je ovdje i nema boljih.
Mislim da je netko..neki dan spomenuo NLP...i baš si mislim kako je bolesno i zastrašujuće taj fenomen uspješan. Zapravo..zastrašujuće je kako je jednostavna verzija NLP-a tako uspješno usađena u mentalitet žitelja Hrvatske. Nadalje, zastrašujuća je činjenica da je moguće čitav narod manipulirati prostom, prejednostavnom i niskobudžetnom tehnikom. Šte će reć'...narod nam je...ono...(zaključite sami)

takoc...mislim da sam dotakla dramaturgiju u ovom prvom pasusu.

Postoji, dakle..svega par izjava, kojima se čitav narod grupira i drži na kognitivno-emotivnoj lajni. Neke od njih otprilike zvuče ovako mutavo:

- Oni (prema potrebi - komunjare, kradeze, četnici, jugonostalgičari..bla) rade PROTIV Hrvatske!!
- Hrvatska je prekrasna nezagađena, bogata prirodnim ljepotama - zemlja!
- Oni bi (koji god na vlasti) rasprodali našu zemlju!
- Demokracija je kad nam život ortodoksno kroje oni koji su rekli da vole Hrvatsku!
- Uništit će nam šume, vode...prirodu i ekologiju!

etc..da ne nabrajam sve te indolentne budalaštine.

Palo mi na pamet obraditi svu nelogičnost, nedostatnost argumentirane podloge, nejasnoću ciljanog fokusa ovih izjava malo onak, sarkastično secirati...no shvatila sam da bi to ispala disertacija..a ne blog. No to ne znači da ne smijete koristiti mozak!!! svoj vlastiti.

No blog bu mi se odnosil na utopijski mainstream o ekološkoj osjetljivosti u Hrvata, kako imam prilike vidjeti kao blošku temu danas.

Dakle...Hrvatska NIJE najljepša zemlja na svijetu. Pogotovo nije najnezagađenija! A o iskorištavanju potencijala, koje ipak ima...nešto bih rekla.
Šume i golf tereni.

Možda neki znaju...ali većina sigurno ne zna...
Npr. postoje zakonom zaštićena područja na kojima se ne može graditi. U toj skupini su šume.
No, kako to biva u ekonomiji..posebice u kapitalizmu, koji svaki pošteni domoljubni Hrvat podupire (jer smo mi inače veliki stvaraoci materijalnih dobara, neosporni biznismeni i veleposjednici) Hrvati su se dosjetili kako predivne lokacije za biznis....a zaštićene, ipak pretvoriti u 'plodno tlo' za svoj megalomanski naum.

Tako su se neki primili 'ekološki osviještena' posla...i popalili (namjerno) šuma i šuma. Najviše (za sad) po otocima i isturenim poluotocima...zbog predivne lokacije.
Kada izgori šuma (a to ofc. nema veze s ekološkom katastrofom)...ostane krnje tlo! Krnje tlo se može iskoristiti za 'dobronamjeran' plan - urbanizacije i ekonomskog doprinosa zajednici, regiji i državnoj blagajni.

Onda su se oni drugi (koji nisu ekološki osvješteni i koji rade 'protiv' države) dosjetili i rekli : Ok, ajmo neke lokacije iskoristiti kontrolirano!

Očito je da nam je industrijska proizvodnja, takva kakva je. Da nam je državna žitnica neiskorištena i ne doprinosi bogaćenju države. Što nam ostaje? Turizam.
Turizam nam je najjača sfera prikupljanja love u blagajnu.
Ok, imamo more.
I kaj s njim?
Tko nam dolazi? Zakaj ljudi idu u Tunis? Grčku? Egipat? Paris? Irsku? Austriju?...Ma na Havaje!? Kak to..kad je Hrvatska najljepša???
Možda zato kaj za stvarno nemamo kaj ponuditi.
Ništa ne diramo, sve je svetinja..sve je 'prirodno'...a samim time i neodržavano...zapušteno...bla. Ljudima je na moru - dosadno! Uglavnom. jer turizam nije - ležaljka na plaži i plivanje kad se pregriješ. Ljudi žele i vole sadržaje. Bogate ponude. Hrpa noćnih klubova i restorana - jedan na drugome - nije bogata ponuda sadržaja. Ni lokalni jet-ski i banana- iznajmljivači.

Al' oke...i o tome se da nadugačko.
Vratimo se na golf terene.

Engleska bilježi preko 5 milijuna kratkih noćenja ...samo od golfa!
Ej...5 milja!!!!!

Golf tereni se izgrađaju uz maksimalni stručan nadzor i visoke ekološke standarda..OBVEZNO predviđajući obnovljive energije, kao i dugoročnu zaštitu okoliša.
Golferi su ljudi, koji su imaućni..i oni koji aktivno sudjeluju u ovom olimpijskom sportu. (nisam ziher, mislim da je olimpijski sport)
Resori golf ponude uključuju MASU..ali stvarno masu radnih mjesta. Također, jedino vrijeme kada nisu u funkciji je - kad su pokriveni snijegom. Što je u Hrvatskoj..prosječno max. 2 mjeseca. I ne na svim lokacijama.
Zbog specifičnosti golferskog okruženja, koje preferira prirodu i 'ruralni' okolinu kao turističku atrakciju - za očekivati je da će životinjski i biljni svijet, u sinergiji s ovim tihim i nezagađujućim sportom, biti poštivan i zaštićen. Zbrinut.

Pa još ako terene približimo moru...svakako ćemo privući imućan nautičko-sportski dio populacije.

Hoće li se rušiti stabla?
Ne. Biti će uračunata. Ostala će biti premještena. Sve pod nadzorom (kako se i podrazumijeva) Europske udruge za zaštitu okoliša.

Tako kad uključimo mozak...i napustimo blaženu utopiju ljenivizma....možemo uvidjeti korisnost, znanost i razvoj potreban i dobrodošao za Lijepu našu...i da je to itekako dobro ZA Hrvatsku..a ne protiv nje.

A kaj se tiče zagađenosti - prije samo par godina, Karlovačka Pivovara je ubila čovjeka..ispuštajući otrovne (ekološki nesavjesno zbrinute) otpadne tvari u obližnji potok - naše prirodno bogatstvo!
Do jučer nas je (a i još uvijek) ubijao smrad nerecikliranog otpada navoženog na 'planinu' smeća uz sam grad i rijeku.
Kod svakog jačeg pljuska, poplavi pola grada i dignu se sve fekalije naše ekološki riješene kanalizacije.
Da ne spominjem da je PET ambalaže (sve do pojave otkupa) bilo posvuda. Tako i tiskovina s teškim, olovnim i bionerazgradivim bojama...

Na kraju...koliko nas je, koji razvrstavamo svoj kućni otpad? Zbrinjavamo električne aparate, baterije, potrošene tonere, stare mobitele....bla!?

I još dalje...koliko nas je koji plaćamo porez? Ništa ne kupujemo 'na crno'...i sl.

Danas sjedim na terasi kafića...uživam u jutarnjem pjevu ptičica.....a čovjek za susjednim stolom, odvrne čep sa svoje mineralne...i baci ga na cestu..ni da trepne.
Ni da itko reagira.
Osim mene. Koja sam imala unutrašnju potrebu podići taj čep i baciti ga u koš...iz razloga što a) Netko će rasjeći gumu, b) neće se razgraditi još 20 godina i c) ružno izgleda na tlu Lijepe naše!!

...-Heeej Pam, si kaj planirala za nedjelju?
-Ola...kaj je u nedjelju? Nemam neki plan...tj. plan je - debeli odmor!
-Pa u nedjelju je tekma...naši igraju!
-Aha to!?...To bum gledala...zakaj?
-Ma htio sam organizirati neku klopu..cugu...nabavil sam projektor..
-Kaj..kod tebe?
-Pa da....bi došla?
-Pa nemam pojma...A kak to da ti nekam ne ideš , s ekipom?
-Ma ne da mi se...možda kasnije, kad se zahukta..
-A tko bu sve došel?
-Pa ne znam...tebe sam prvu zvao.
-Jel' to neko upucavanje?? (hehe)
-Ma nije Pam...ideja je da svatko da 100 kuna.

hahahhahahahah

Sad sam skužila kak to funkcionira.
Ako te tip...kojeg nisi vidjela pun kufer...zove na druženje....to NIJE upucavanje ako te zove da ti platiš to druženje :))

oujeeee

kaxte?

''… Jebemti , koji ste vi pederi ! Ma neću više igrat s vama i nemojte me ni zvat više. Gle onog majmuna, koji nemre dodat ni jednu točnu loptu a trči ko' pičkica! Pa ne mogu ja spašavat cijelu momčad! … A onaj tamo se boji uprljati štucne, valjda da mu žena ne kvoca!!...''

''U buduće me zovite samo kad ste na pivi i kad ima zgodnih trebica…!''

Hm, kad smo već kod zgodnih trebica, fakat nisam dugo. Valjda već skoro mjesec dana. Eksplodirat ću ako pod hitno nekaj ne poševim. Automatski uzimam mobitel i krenem zvat Sanju…al' se sjetim da je nešt' srala i divljala i da smo sad, kao, prekinuli. Ma neću nju zvat', ispast ću papak. Uostalom sigurno je našla jebača…zato se i pravila tak' hrabra kad me spucala. Ko' ju jebe.

Ček, kak se zvala ona mala iz Centra…!? Ona neka opičena umjetnica kaj melje 100 na sat, al' se dobro ševi..!? Silvija!!!! Pa da…nju nisam dugo vidio.

-Đes' Silva, kućo stara…kaj ima?
-Ništ'… šetam pesa.
-Pa mogla bi mene malo prošetat! Ha?
-Ne sjećam se više ni kak' izgledaš!
-Mogla bi se podsjetiti…kaj radiš večeras? 'oćemo na neku cugu?
-Ma..ne znam…. Zakaj??
-Pa onako, uvijek si mi bila draga…i želim te vidjeti!
-Ne znam, idem s dečkom na cugu.
-(a u kurac) … Ajde onda koji drugi put..može?
-Važi…

Sad je našla imat dečka!!
Buljim u mob, listam…nemam pojma kog da zovem. Listam po galeriji fotki..i snimim sise lude Željke! Ma Željka….i ja sam 'željkan' danas….

-Pa jesi ti živa Željkice?
-Ej bok!
-Pa nisam te vidio sto godina. Gdje si, kaj radiš?
-Hehe, otkud ti Joe?
-Ma evo…baš sam mislio na tebe i pitam se kaj je s tobom, kak si..
-Super sam. Ti?
-Ma odlično sam! Daj…jesi za neku cugu večeras? Aj da te vidim malo…
-Ajde, baš me ulovila neka dosada. Kad se vidimo?
-Pokupim te u osam! Može?
-Može. Bok!

To beba! Tata bu se igral večeras!
Da kupim neku čoksu..ili cugu..pa da ostanemo kod nje? ..Hm, to mi je dobra ideja.

Dok sam si uređival jajca, da se sjaje…klipan se počel propinjat. I to samo na pomisao na Željkine sise. Nisam smio počet razmišljat kak smo se nekad prašili, jer bi majmun postal Stojko pod punom spremom. Da ga išamaram malo..? Daj..misli na Miki Mausa! Miki Maus…Miki…

Dok sam se parkiral u Željkinoj ulici, sjetil sam se da joj moram neku spikicu prosut. Možda da nabacim koju ljigavu o tome kak sam u kurcu jer me Sanja znogirala!? Pa da…ženske se pale na te gluposti i mogla bi me poželjeti..utješiti. hehe

Kad je otvorila vrata, odmah sam je 'prijateljski' zagrlio…da malo osjetim te sise..i tak. Dobra je.
Brijem da je namjerno obukla te kratke hlače i topić.
Uvijek se palila na mene, samo kaj stalno brije na te neke emocije i pokušavala me 'odgojit' kao svog dečka za pokazivanje pred frendicama….
(a dobre su joj frendice…)

Sat i pol nakon dolaska…ona još melje o nekom krpelju na svom pesu…i ispitu, koji nije položila…i kak joj stara smanjuje džeparac….a ja buljim u te gole noge, hipnotiziram se na micanje njenih sisa…zurim u te usnice, kaj ih stalno oblizuje….
O jebote mala…daj da iskoristimo te tvoje čube….ma daj mi picu pokaži…lud sam. Vrti mi se u glavi…teško dišem…bomba sam!

Ma nisam više mogao izdržat…zgrabil sam je i uvalil joj jezik. Prihvatila je.
Nije mi se više čekalo..odmah sam prepipal te sisice i skinul joj majicu. Ideššš…mozak baj baj…

Gurnul sam joj ruku u gaćice i odmah sam skužil da je mala spremna ko' i ja. Kurac mi je već pol' sata bil drven….jedva sam čekao da joj ga stavim.
Obgrlila me nogicama…kao da joj je zadnje….a ja sam se luđački zabijal u njenu toplu i vlažnu picicu. Toliko mi se toga nakupilo..da sam podivljao.
Malo mi je bilo i žao…fakat sam je luđački nabijao. Al' mi je kurac bio ko' batina…i fakat sam se osjećao kao da osvajam Himalaju.

Mala je stenjala..vrištala….ma palila me ko idiota! Morao sam par puta opet mislit na Miki Mausa…da ne svršim prebrzo….
Počela se grčit…jbg…nedam joj do zraka…
Htio sam gledati veliko finale….Jeben mi je taj trenutak dok gledam svoj kurac kak se uvlači i izlazi iz njene sočne pice….
I napokon….aaaaah….valjda sva tekućina iz tijela..izletjela mi je kroz kurac. Kroz čitavu kičmu prošli su me neki trnci…ma, dušu sam ispustio!
Ovo mi je fakat trebalo! (moram pazit da mi ne izleti 'Hvala')

Kad sam došao do zraka i popio pol boce vina sa stola…pogledam u nju…a ona…jebote…plače!!! Smrzo sam se. Kaj sad? Fakat sam bio divljak i nisam je štedio! Koji glupan….kaj ću sad?

-Željkić…si dobro?
-Jesam.
-Plačeš! Te nešt boli?
-Ma ne….nikad mi nije bilo ovako dobro! Ne mogu vjerovati da smo prekinuli…
-Ha..? (kaj sad to znači? Bilo joj dobro..a plače, jebote!?)

Ja fakat ne kužim te ženske. Kad pomisliš da je luda…ona je…ma, ne znam..totalno luda.

Do doma sam vozio 20 na sat.
Osjećal sam se glupo. Ono..ispražnjeno…al' glupo.
Morat ću neko vrijeme izbjegavat Željku…..ovo je fakat neugodnjak!

...Ljutice i osvetnici :)

Znate one ljude koji se mogu ljutiti..onak...godinama? Dugo, dugo..predugo.
Heh...ja sam jedna od tih.
Iako se u prosjeku vrlo teško naljutim...jer masu toga prvo odvagnem, u stilu procjene koliko me to stvarno 'košta' živaca, novaca ili nečeg bitnog.
No, ka se zaista naljutim....e tu sam ko' stari panj. Ponekad čak prođe toliko vremena da i zaboravim što je točno bio povod ljutnje...ali ne zaboravim da sam se bila naljutila. ...hehe...nekima bude užasno teško sa mnom zbog toga.

Postoji i ona vrsta ljutica...koji se snažno i afektivno naljute u sekundi...i planu..i eskaliraju...a onda se za par minuta potpuno odljute..i ponašaju kao da se ništa nije dogodilo. E takve fakat nikad nisam kužila. Možda baš iz razloga kaj mi čudna ta logika iz ekstremnog bijesa i rusvaja, kao da se svijet raspada do vrlo brzog prijelaza u nirvanu...i nikakav značaj!? ... Kak?

A osvetnici?

Ima ljudi koji na neku nepravdu odmahnu rukom.
Ima onih koji nikad ne zaborave, ali ne osjećaju potrebu za osvetom.
Ima i onih koji ne mogu nastaviti normalno živjeti ako se ne osvete. Kao i onih, koji smišljaju gadan plan..i čekaju (pa i godinama) pravi trenutak za 'zlatni revanš'...

hehehe

Inače mi se ne da osvećivati. Obično tog nekog, tko se ogriješi o mene..stigne već neki svemirski protuudar, kao balans. No, postoje situacije...u kojima se baš želim osvetiti. Kad mi se ne da čekati svemir....kad želim da poruka bude jasna...ono..da je od mene.

Za vrijeme faze..u kojoj sam jako obraćala pažnju na horoskope...nekako se stalno provlačilo da su škorpioni najosvetljiviji....a da se najduže ljute ribe.

...eeh



...pomislim ja tu i tamo da onda kad sam neshvaćena, da je ziher u pitanju neki moj zajeb. Ali...znate kaj? ..Ne, nije. Ne znam odakle bih počela. Recimo...sam pojam bloga. Na blog ne dolaziš pisati ako ne znaš ni čitati...el' tak? Ako znaš čitati...onda ti je lako pročitati da ovo nije SEX-dating site....već samo DATING site. Site...koji ima osnovnu funkciju (core segment) i dodatnu poslužiteljsku uslugu - blog. (nek' bude to..Special).

Svatko tko zna čitati, zna i PROčitati..što znači BLOG. U našem slučaju...blog ne znači da se blogeri međusobno žele ševiti. Niti iz tog razloga pišu blogove. Naravno...mogu..ako žele, ali to nije CORE funkcija bloga.

Ok...jednog dana, možda nove...mlade osobe, obrazovane po reformiranom obrazovnom sustavu ( :PPP)...budu apsolutno baratale ovim JEDNOSTAVNIM stvarima i pisale cool blogove. Pa i o politici i seksu.

A kad smo već kod tih dviju...najomiljenijih tema....plus nogomet, ma ono...aj...ajmo zeru bit' realni. Aj please! Na blogu nema frajera ispod 4 banke. Možda ni ispod 45.
Heeeej....jel' vama ikaj govore te godine? To je pun kufer ljudi moji. Od 20-te do 40-te...se..jebote naživiš!!!
I onda taj od 45 ...po internetu....ne samo ovom sajtu..maše pimpekom! hahhahah....ma dajte stvarno!!! Ali nije čak ni poanta u mahanju....nego je poanta u mahanju s PREDUMIŠLJAJEM da je seksi!!!!

HAHAHAHAHAH

Mislim da sam preblaga kad ih svrstam u samo dvije neprivlačne kategorije...i to svojom vizualizacijom. Masni i anoreksični.
Kategorija je puno više : smrdljivi, ćelavi, krezubi, smrežurani, zarasli, bolesni (inficirani)....bla...

Ali..imate pravo! NEMA ništa ružnije i neprivlačnije....od GLUPOG muškarca!
To je ultimativna kategorija....kojoj treba zabraniti (desničarski) bilo kakav predumišljaj da su seksi. Čak i pokušaj...novčano kazniti...ako ne i zatvorom.

I ne...nisam ja neshvaćena jer sam nešt zabrljala....GLUP muškarac me ne može shvatiti. Glup muškarac misli da me treba dobro 'izjebati'...glup muškarac nema muda reći svoj stav, nego me tračati kod neke druge ženske, glup muškarac ne može shvatiti da dirty talk nije nauka milenija i samim time javna stvar....glup muškarac ne može shvatiti što spada pod intimu a što je univerzalno seksi SVIMA...glup muškarac koristi 'protokol' iz časopisa za upoznavanje žena, glup muškarac je zainteresiran za SVE žene, glup muškarac posvećuje život divljenju svojoj kiti, glup muškarac misli da su žene glupe...

..i da ne nabrajam.
A zašto sve to? Zato jer je GLUP.
Tko je glup...ne može biti seksi! Amen. Glupost je neprivlačna, gadljiva...i tjera na povraćanje.

a sad....tko je shvatio - shvatio je.
Tko nije....glup je.

ps. još jednom za podkategoriju - PRIGLUPE - blog nije dating site!

eto..jebite se! (al to ne znači da ste seksi) :P

...to mora da je neki naučeni...ili čak možda marsovski gen kod muškaraca, zbog kojeg ..ne samo da vole (često vulgarno i nepristojno) buljit' u žene....nego ih i pipkat. To..pod pipkanjem mislim na zavlačenje ruku kojekuda. I to je njima onda wow..mrak...i nešt'..ne znam..neki big deal!

a ja razmišljam o ovim nadolazećim vrućim danima...kad će ljudi izlagati sve veće površine svoje kože....i kako ću, vjerojatno rijetko uspjevati izbjeći poneki kontakt s tom njihovom..kožom. Ma...pri samoj pomisli na to...mi je jeza. A kamo li tek u usporedbi s time što to muški priželjkuju...vesele se tome...ono...jbt!?

Mislim da se meni..(nadam se ne i drugima)...općenito ljudi..kao neka prirodna kreacija - malo...gade. Da ne spominjem sve moguće izlučevine.

I opet razmišljam (ili recimo..prihvaćam) da muški u svakom ku*cu vide intrigu i seksualnu maštariju. Dobro..ne ku*cu...nego u svemu kaj ga zapravo..nema. Pitam se...je li to nešt' naj naj na svijetu? Maštat o seksu? Biti napaljen? ...Jel' to neki uber poželjan osjećaj..onak, na dnevnoj bazi? 24/7 ? Ja bih baš voljela da mi netko to pokuša opisati. Trebam objašnjenje...da bih mogla shvatiti/prihvatiti....jer sama taj i takav osjećaj/potrebu..uopće nemam....a kad imam...nije mi na listi TOP 3!!

E da....znam da se tu vjeruje (šire glasine) da ja imam nešt' opako protiv debelih. ..Hm...uopće nemam. Ali da se razumijemo, pretilost..koja je ekstremna...je, mišamu...ružna. I tko god se preserava drugačijim izjavama - laže na kvadrat.
No...ružna je meni i ekstremna suprotnost. Moža čak i više.

..i svaki put kad ovdje pročitam neke seksualne aluzije...skovane u riječi ' prstići', 'intrigantno', 'mazno', 'seksi'....ili u hard verziji...'nabijanje', 'pušenje', 'kurac', 'pičkica'...i sl....kao formacija intelektualnog zavođenja....zamišljam si jednu od gore spomenutih verzija izgleda takvih tipova. I bude mi zlo.

Posebno je degutantno..kad takve stvari piše tip..poput ovog:


Bokte....fuj!
Kome bi ti zabijal?? Majketi....? I što to?
Ono...daj se nahrani...jebote!
Kome si ti seksi?
Issss...


ps. Moooožda bi se potencijalnom čitatelju moglo učiniti da sam nešt' nabrijana...heh :)
Ali nisam. Fakat nisam.
Samo sam 'umjetnički' pojednostavila neka usputna razmišljanja.

Aj' nek se bar netko složi sa mnom. Da ne stršim baš uvijek...solo!

..nisam još stigla do solarija. Bome ni ne znam kad ću. A bijela sam toliko...da si mislim kak' sam garant iz neke plemićke familije. Davne, davne.
I zato sam navukla najlonke. One 'taman' boje.

Inače..ne podnosim najlonke. Ježim se na njih. Kad si slučajno rukama dotaknem noge, dok nosim najlonke...odmah se stepem..i dlanovi mi se zaznoje. Zapravo...tak je valjda cijelom mom tijelu...dok ih nosi, neugodno.

I odlučim ja poslije prvog sastanka otići u toalet i skinuti ih...
Naravno...prić-prać-pruć....zaboravim.
I tako se na svakom sastanku sjetim koliko mi smetaju...a poslije svakog zaboravim otići skinuti ih.

Na kraju sam iznervozirana njima i osjećajem neugode....odlučila skinuti ih u autu.
(to mi je bila jedna od jačih ideja..!!!?)

Ne..nisam nosila suknju...nego trifrtaljke. I pazi sad pametnice..!
Spustim se u garažu...i kaj napravim? Platim parking.
Odem u auto i počnem se skidat. Malo mjesta...izvodim akrobacije...osvrćem se da li netko gleda...
I onda mi zazvoni mob. Javim se..i odžlabram koju minutu. Doslovno u gaćicama.

Odjednom skužim da vjerojatno imam svega par minuta od naplate do izlaska iz garaže....i ja brže bolje krenem van.
Mislim si...čim izađem, navući ću te hlaće..i ok.

Na rampi mi fino piše da moram platit. Isteklo mi vrijeme.
Iza mene dva auta.
Ja polu-gola.
Dolazi čuvar...ide prema meni....ja mašem i pokazujem mu da se makne....ali ne, on ravno k meni na šajbu.
U sekundi zgrabim svoju glupu mini torbicu i bacim je u krilo...da sakrijem..jel'...

A tip ..kao da je znao...pa mi gura glavurdu kroz šajbu i pita u čemu je problem.
Ma u čemu....ah.
Objasnim ja njemu da mi isteklo vrijeme a nemrem nazad jer su auti iza mene....fokusirajući pogled u njegove oči. Da ne skrene pažnju...
I pusti on mene...

Izađem van....i navučem ja te hlaće, dok stajah pod 4 blinka uz nogostup.
Kad sam se napokon zakopčala...i još jednom osvrnula gleda li tko....ugledam lika iz Čistoće, naslonjenog na svoj bicikl-košaru..s nekom plastičnom bocom u ruci. Bulji u mene. I ja zabezeknuto u njega. Upravo spoznajem da je sve vidio.

Podigne on tu svoju bocu u zrak..i onako, nazdravi mi!

issss...

proklete najlonke :(
i ponedjeljak

i sve..