*Babinjak*

...
kad sam bila mlađa...nisam baš bila svjesna toga, ali sam poslije shvatila da sam živjela po principu 'imati'. Imati lijepu kosu, imati dobru liniju...imati lijepi dom, imati dobar auto, imati dobrog dečka...imati dobar posao, imati dobru plaću...imati vremena za hobije..imati pametnu djecu...imati...bla...

I tada sam zaista mislila da se ljubav može imati...ili u svojoj protuteži - nemati.

Naravno...što bih više ostvarivala 'imanje'...to bih se osjećala uspješnijom, to bi meni samoj život imao smisla...a time bih imala još više ambicija za dostizanje novih ciljeva..'imanja'.

Sam život...odnosno ono što proizlazi iz življenja..je fantastično...jer življenje je jedno divno učenje. Ako to želiš. Ako ne...stagniraš...i sve manje 'imaš'..svega onog nabrojanog. Čovjek je biće stvaranja navika i biće koje razvija šprance ponavljanja (ovisnosti, običaji..(OKP)hahha...etc)

Tako sam i ja navikla živjeti po špranci 'imanja'...toliko utabano da sam čitav svoj identitet poistovjetila sa svojim 'imanjem'.
A kako 'imanje' ima svoje uvjete, naravno da ponekad ..zbog raznih okolnosti...možeš i ostati bez tih 'imanja. I kaj ti se dogodi s identitetom? Nema ni njega više?

Ma dobro....o'šla ja u litanije.

Ipak...opali te dobrodošla spoznaja da postoji puno ležernija opcija..u kojoj se fakat ugodnije živi.

Biti.

Kad si dozvoliš biti...onda možeš biti i mlad i star...i bogat i siromašan...i suprug/a i solo...i zaposlen/a i nezaposlen/a...etc.
Jer kad JESI...onda nije bitno da li imaš/nemaš auto...jer znaš da si vozač/ica...imaš li ili nemaš djecu po šabloni jer znaš da si roditelj....imaš ili nemaš vitku liniju...jer znaš da svejedno postojiš....imaš li ili nemaš dečka/curu...jer znaš da si ionako već ostvaren kao biće..koje živi.

Eh..sad...što ljubav ima s tim?
Ljubav je zaista nešto osobno. Dolazi iz nas. Introvertirano je. (dakle stečeno na vlastitim spoznajama) I ono što je najbolje od ljubavi...je upravo njena lakoća slobodnog postojanja. Ona nema uvjete..razloge..niti je itko na svijetu može osporiti, zaključati...oteti...ubiti...

I što god napisali o ljubavi...ona to opet nekako NIJE. Jer ljubav ne ide u riječi..okvire...i pjesme..djela...etc. Sve to...samo je ekspresija nekih tuđih, naših...interpretacija subjektivnog doživljaja ljubavi.

Kada bi navela primjer razlike između ljubavi i zaljubljenosti....u mom slučaju...zaljubljenost se uvijek rodi zbog načina na koji se netko ponaša prema meni...zbog nekog razloga koji se može opisati (lijep mi je, pametan mi je, pristojan mi je, častan mi je..bla..)...no, ako još malo razmislimo..to sve spada u uvjete. Ta osoba to nešto ima...a ja to isto želim imati/dobiti s njom.
I onda mi to razmjenjujemo i 'koristimo'...zbog osjećaja ugode. I tada mislimo da 'imamo' ljubav.

No...rekoh...'imanje' je teško održavati...a i zbog one crte navikavanja...nemreš se iznova zanositi jednim te istim 'razlozima' svoje zaljubljenosti....pa ti prirodno osjećaj ugode zamjenjuju neke nove ambicije...i naravno...uvijek želiš više, bolje, originalnije..zanimljivije..svježe..bla (svako prema svojim afinitetima)...

Pa se to sve 'uvjetovano' razvodni i raspadne....pa dođeš na iskricu (ili posvuda) tražeći da ti netko drugi..netko novi...donese, pokloni...novi razlog, novi uvjet...zbog kojeg misliš da ćeš se opet osjećati onako ugodno.
I sve dok tako živimo....mi zapravo ganjamo neke šutove ugode..poput narkomana...sve dok ne postanemo imuni...i sve dok nam ne postane potrebno sve više i više...za sve manje i manje zadovoljstva.

No..kad poželimo samo i jednostavno BITI...onda naučimo osjećati i živjeti ljubav. A ljubav onda zamjenjuje onaj umjetni dop kratkotrajnih ugoda...i doslovno nam, bez roka trajanja i uvjeta, razloga...daje trajno zadovoljstvo. Kao nešto..što smo zauvijek instalirali u sebe.

I da me pitate zašto neke ljude volim...ja nemam odgvor na to pitanje. Volim ih..kao što volim sebe...i ne znam pronaći razloge ili opravdanja za to!

Da li ljude koje volim nužno i 'imam' u svom životu, razmijenjujem li ugodu s njima? Ne nužno. Nekad ne uopće. A i dalje ih volim.
Što me podsjetilo na Kralja :)
Razlog....zbog kojeg ne razmjenjujemo ugodu se može nabrojati, ispisati riječima..objasniti 'činjenicama'...i opravdati nedostatkom onog 'uvjeta' za zaljubljenost....baš kao što bih zbog svega toga mogla osjećati nezadovoljstvo. Ali kad osjećaš ljubav....ona te štiti od nezadovoljstva.
Nezadovoljstvo osjećaš onda kad si sebičan...kad želiš IMATI 'razlog' za ugodu.

heh...a kad sam ga već spomenula....
ovaj link me neopisivo raduje...veseli i stvara 'ugodu' ... potpuno subjektivnu :)


Link

...Preživjeli?

Dakle..popila sam sveukupno (od Božića do Nove) 2 dl. vina.
Za poludit....uopće mi se nije ništ pilo. Gotovo sam na svakodnevnoj bazi bila u dilemi između nekog finog voćnog frapea i vina. Pa prevagne frape.

Dobro...zato sam godišnju količinu alkoholiziranja ispunila u onom adventskom vremenu domjenaka i završnih poslovnih fešti.
Od ove godine...već sam nanjušila da me kopka neki unutarnji poriv za promjenom frizure. A to iz iskustva znam da je vrlo frustrirajuća stvar za mene. Tim više kaj to često radim...a potom uglavnom požalim. Al vrag me tjera...i vrijeme od razmišljanja do realizacije...samo je agonija.

Također...imam filing da bum se ove godine fest naradila. Čak osjećam (pa evo i po tom pitanju) da bum razmatrala i opcije dodatnog posla.

Nadam se da se nebum zaljubila ni ove godine i da će po tom pitanju i ova biti uspješna.

A kaj se tiče kratkoročnih planova i želja...fakat sam htjela da, dok sam na godišnjem, padne snijeg. Volim kad je sve bijelo i mekano...hehe a ja ne moram nikamo.
Osim toga....prije nekog vremena sam si snimila dron koji sam si željela za Božić...i koji je koštal nekih soma osamsto na sniženju. Bih-ne bih...odgađala sam investiciju u to.

Onda sam se prije 15-ak dana s ekipom zaletila do Italije u nekakav komični šoping. Ideja nam je bila Nutella. hahahha. Zamisli, kila u Zg košta cca 50kn a tamo 40!
No..poanta i nije bila u jeftinom šopingu..nego zafrkanciji...pa smo tako, nas 4...s kolicima zujali po šoping centrima Trsta.
Kupila sam gluposti.
Poput dimnjene mozzarelle u štapićima, onak...pol kile...koje smo u autu, putem pojeli. Kupila panettone od limuna i čokolade, neke marzipan kolačiće po skoro 5 ojra...koje moraš odmah pojest, jer se stvrdnu ko kamen ako ostanu otvoreni.

Najveća fora je kaj nitko od nas nije kupil Nutellu :)

Uglavnom...šetam ja tako uokolo i snimim akciju dronova. Takav kakav sam si željela, koštal je 110 ojra. I to je bila pozivnica za mene.

Eh sad...da se vratim na snijeg.
ZATO mi treba snijeg.
Trebam otići van...na neku livadu prekrivenu snijegom...i napokon naučit (s tendencijom niza pokušaja) upravljat tim dronom. Jer ovo kako ga razbijam po kući...me boli.

Ne znam zakaj sam očekivala da je to jednostavno kao npr. autić na daljinski. Ili neki helić...kakve smo klinci i ja đirali i po doma i po kvartu.

I tak...trebam snijeg...još ovaj tjedan :))

ak' vam svima poželim sreću...i to se ostvari, onda bu'te cijele godine sve dobivali i ostvarivali na sreću! A tu onda nema zasluga, truda, dumanja, strategije, angažmana...ničega.

Plus..kaj znamo da neki od vas ponekad imaju i loše namjere prema drugima...i zamisli da vam se 'posreći' !? Uh..ne, ne...nemrem ja bit tak neodgovorna i svima željeti sreću!

Zato ja svima želim pregršt samokritičnosti, dovoljno vremena...vremena za 'drugo' mišljenje...zdrav razum i tijelo...stabilnost duha, da vam nitko ne umre i da ništ 'dobro' ne izgubite :))

A sreću želim sebi :) hihihihi


ps. baš mi žal ove 2016. :) Dobra mi je bila :)

Ok..Freud je nesumnjivo postavio temelje…iako je kasnije u nekim stvarima pobijan..ali neke njegove zaključke suvremena psihologija koristi i danas.
Pa tako znamo da strukturu ličnosti dijelimo na tri bitne podjele: Id, ego i super-ego.

Zakaj mi je ova tema na pameti? Zato kaj ovdje puno čitam o epitetima 'egoist i egomanijak' i tako to…a zapravo ono kaj nam smeta kod drugih su uglavnom njihov nekontrolirani ID…ili preumišljeni superego.

U cijeloj priči…ego je super. Ego nam je frend. Ego pomaže…i ego nas štiti. Usmjerava i balansira.

Pa da pogledamo:

''Id – je urođena komponenta ličnosti, nalazi se u nesvjesnom. On sadrži sve ono psihološko kod pojedinca, sve ono naslijeđeno, a to su kao prvo instinkti ili nagoni, automatske reakcije. Sva psihička energija dolazi iz ida. Ego i superego ne bi mogli funkcionirati bez ida. Id je središte svega animalnog, neograničenog, životinjskog. On ne priznaje nikakve zakone, ograničenja, pravila, ne želi biti sputan, ne poznaje nikakve zabrane. Id radi i djeluje po principu ugodnosti kako bi smanjio psihičku napetost. On je iracionalan, narcističan i impulsivan. U njemu je najprisutniji libido (nagon).

Ego – Prisutan je kod odraslog čovjeka. Ego je struktura koja funkcionira po principu realnosti. Frojd kaže da je ego tu da bi kontrolirao id, da bi ga ograničio, usmjerio… On je onaj koji usmjerava ličnost prema napretku, razlikuje realnost i fikciju. Ima sposobnost trpljenja: trpi napetost, odgađa je. On zna planirati da bi došao do zadovoljenja na realan način. Sposoban je na promjenu. Raspolaže kognitivnim kapacitetima, ali ne funkcionira bez ida.

Superego – to je dio ličnosti koji se najkasnije razvija. Nije urođen, nego se razvija socijalizacijom. On je moralni čuvar ličnosti. Na osnovu usađenih normi on sudi što je dobro a što loše u postupanju ličnosti, je li to u skladu s normama ili ne. Funkcionira po principu idealnosti i straha. Ego pomaže da superego ne ode previše u idealnost. ''

Fora ha?
Ispada da probleme stvara preslabi ego…a ne prejaki!

Ok..imamo još i alter ego. Ne halter…nego onaj 'drugi ja' ili više njih u tijelu jedne osobe. Iliti podvojena ličnost. Ali taj već spada u dijagnozu…a ne analizu :)

Ja sam sigurna...ma ne 100%..nego milju...da postoji pun kufer ljudi...koji će me željeti uvjeriti da imaju POTREBU udariti nekoga ili razbiti nešto.

Dat će mi milijun argumenata..a neki će sezati i u znanstvene teorije da su ljudi u osnovi agresivni...pa sve do toga kad je moralno 'opravdano' zadovoljiti tu potrebu.

No..jebeš potrebu za koju ti treba netko drugi. Ili treći. Nebitno.

Za disanje, pijenje, hranjenje i pražnjenje crijeva/mjehura..ti ne treba nitko. TO je potreba. PRIRODNA!

Dobro..nekad ti trebaju aparati..tuđa pomoć...uvin čaj..ili laksativ....al kad dođe do toga..znaš da si u banani.
Dakle..ak ti za zadovoljit potrebu za seksom treba netko drugi - u banani si!

ahahhahahaha

jel' se i vama nekad sviđa kako razmišljam..kao što se meni sviđa??

...Mjesto radnje - središnja Hrvatska.

..sve je počelo od prve polucije.
Joe se probudio s nekim čudnim osjećajem...a odmah potom shvatio da su mu gače i plahta mokre. Sablaznio se od pomisli da se u tim godinama upiškio u krevet?? ... Ali nije...dobro je proučio sadržaj...opipao prstima i pomirisao. Nije urin.
U to je u sobu ušao tata...i dok mu je pripremao odjeću za taj dan...primjetio je da je njegov sin jutros sramežljiviji nego inače.

Toplom očinskom gestom, objasnio je sinu što se upravo dogodilo...i da je sada 'pravi' muškarac. Odnosno da će od sada...svako toliko morati koristiti specijalne uloške za muškarce..i živjeti s tim.

Zatim je suptilno majci naglasio - sin nam je od jutros muškarac!
Mama je, naravno nekom humorističnom gestikulacijom prokomentirala - Ajme meni...još jedan PPS u kući!!! (predpolucijski sindrom)

I tako je Joe pomalo učio kako 'normalno' obavljati sve životne obveze (škola, treninzi, nogomet, izlasci i druženja) za vrijeme polucije..i sa ulošcima.
Ubrzo je shvatio da postoji stvarna i realna 'opasnost' da uložak procuri...ili nema dovoljno vremena za adekvatnu izmjenu...a ponekad se dogodi i da zaboravi ponijeti dodatne...kao i to da ga polucija može iznenaditi..onda kad to ne očekuje. A tada...tragovi njegove muževnosti..postaju vidljivi svima...i smiju mu se. Ponajviše cure...jer im se to gadi.

Kasnije...dok čavrlja sa svojim najbliskijim frendovima...naravno, nameće se tema seksa.
Tko je kad..ili je li uopće..pa sve do..kad će. I s kim. Te teme postanu gotovo ultimativne...i počnu stvarati pritisak. S jedne strane...uče te da ne smiješ to..jer si mlad....s druge strane, stara bi te ubila ...možda i istjerala iz kuće da to napraviš...a bome i sve susjede i familija..nazvale bi te droljanom!
A opet...ima par djevojaka koje ti se sviđaju...i skojima bi baš htio to probati...onak, da vidiš kaj je to...i zakaj je to takav tabu. Zakaj se o tome s tolikom radošću govori.

No...kako odabrati pravu?
Što ako je neka neznalica...pa ti to prvo iskustvo zgadi za cijeli život? Što ako je neka alapača koja ispisuje recke na zidu pa se ostalim curama hvali da je i tebe potrošila? ....Ajme..a što ako zatrudni...pa ćeš morat napustit školu i dobit izgon iz kuće...pa morati ići šljakati na bauštelu da zaradiš skrbeći za dijete? A možda te nitko ni neće htjeti zaposliti jer imaš dijete..i nemaš završenu školu? ...ajme...

Onda je Joe upoznao Marinu. Marina je bila mezimica svojih roditelja. Jedinka u familiji i svi su od nje imali velika očekivanja. Bila je osrednja u školi..ali je zato imala svoje školske novine...i radio emisiju. Svirala je u bendu...a i bila je pivot u lokalnom rukometnom klubu.

Marina mu je namignula jednom na hodniku i dobacila : Mali..imaš dobre uši i nos!
Joe se osjećao super. Zapravo...bio je zahvalan bogu, genima i kojećemu što nema klasične klempave uši i kukast nos, kao većina muških.
Zapravo..toliko mu se svidjelo što je baš Marina to primjetila...da je do kraja dana bio već smrtno zaljubljen u nju.

Kako to biva...Marina ga je pozvala na cugu. Zatim i van. Upoznao je njeno društvo...i skužio da ga sve njene frendice škicaju ispod oka. Naravno...Marina je turbo zabavna..i super pleše. Totalno je slobodna i nikad ne mari što će okolina reći.
S njom se osjećao nekako posebnim i sretnim.

Jedne večeri Marina ga je počela strastveno ljubiti. Zavukla je svoje ruke pod njegovu majicu..i grickala mu uši. Bio je opijen...mislio je da je čitav u vlasti Marine, koja očito zna što radi.
Kad je Marina zavukla svoju ruku u njegove hlače...prva pomisao mu je bila - ako ovo vodi u seks, ne želim da prestane!

Marina ga je pozvala k sebi.
Joe je tada prvi put doživio seks i imao je osjećaj da je odjednom najveći, ako ne i najpametniji na svijetu!
Iako je Marina koristila zaštitu, rekla mu je da joj to baš nije ugodno...i da bi on u buduće trebao poduzeti nešto po tom pitanju.

Siroti Joe...bio je na sto muka. Ako ne smisli nešto..Marina više neće htjeti seks s njim. A kako nabaviti kontracepciju..kad imaš 17 ? Tati nemreš to reći...jer tata vjeruje u tebe i misli da si uzoran...a stara..ajme..ni slučajno! Stara bi te valjda premlatila istog trena.
Možda frendovi imaju neko rješenje.

Imaju. Svaki svoje.
Jedan veli ma samo ga vadi na vrijeme...drugi tvrdi da se može kupit 'na crno' neke pilule..al' koštaju puno. Treći veli..odi urologu da ti nekaj prepiše. Ali kak će ti prepisat kontracepciju kad imaš 17..i kad on ima 'priziv savjesti'...?

Ipak Joe, zaluđen Marinom..ode urologu i nažica ga da mu da kontracepciju. Ovaj se smiluje..i objasni mu da se po jedna tabletica mora piti svaki dan u točno vrijeme.

Isprva je Joe bio sretan...al' poslije je živio u agoniji da mu starci to ne nađu..ili da nedajbože zaboravi popiti pilulu. To kaj su ga hormoni zbog pilule izdeformirali...bilo mu je manje važno.
Npr. pa kaj ak se malo udebljal. Pa kaj ak' je ostal bez svih 'strateški' važnih dlaka na tijelu...pa kaj ak mu herc malo preskače....i kaj je češće agresivan.
Najvažnije je bilo uživati s Marinom.

Al' Marina ko Marina...češće je izlazila..i puno se više družila okolo...pa se upucavala i drugim dečkima. Neke je i 'okrenula'. Kad je Joe to saznao...srušio mu se svijet. Osjećao se odbačeno, poniženo...i smatrao je da je Marini samo broj i ništa više.

Do druge godine faksa nije želio imati više ni jednu curu. Što je relativno bilo ok, jer je prestal piti one odvratne pilule...a i jer se drugi dečki često toliko osjećaju povrijeđeno pa se počnu ševiti na sve strane..iz nekog glupog inata..ili osvete..ili jada, koji osjećaju.

Na faksu je Joe upoznal Sanju.
Sanja je svojim ponašanjem i stavovima odražavala neke obiteljske vrijednosti vrlo slične Joeovima. Volio je biti u njenom društvu...a često su i odlazili na kave, razmjenjivali skripte...telefonirali i gradili mišljenja o koječemu.
Jednom su se zajedno pripremali za ispit kod Sanje doma.

Sanja mu je rekla da ga želi od prvog dana. Joe je u nano sekundi pomislio da Sanja sigurno nije kao Marina...i da bi veza s njom mogla biti daleko više smislenija.
I tako su Joe i Sanja hodali do zadnje godine faksa. Joevi starci ...a pogotovo stari...stalno su ga ispitivali kad će se ženiti...kad će djeca..bla. To isto su radili i ostali članovi familije. I frendovi. Onak..svi. Osim stare....njoj Sanja baš i nije bila nešto.

Kad se Sanja zaposlila na jednom prestižnom odjelu BI-a u velikoj korporaciji...Joe je bio jako sretan...pa je aplicirao na slična radna mjesta.
No..obično bi ga pitali ima li djece i namjerava li ih imati..misli li se ženiti i sl. pa su mu radna mjesta nekako isklizavala.

Bilo mu je mučno živjeti na račun roditelja...pa je predložio Sanji da počnu zajedno živjeti negdje drugdje...a zbog želje za doprinosom u zajednici, Joe se zaposlio kao konobar u obližnjem kafiću. Posao je posao, plaća je plaća. Razmišljao je.

Sanji je dugo trebalo da se odluči na taj iskorak. Zajednički život s Joeom...tim više kaj su njeni starci tvrdili da je Joe iskorištava i sputava u karijeri.

Joe se radom u kafiću baš i nije osjećao ugodno..što zbog ostalih žena koje su ga tamo doživljavale na određen način..što zbog potencijala koji upornim, a neuspješnim potragama za boljim poslom, ne uspjeva realizirati.
U svoj toj mučnoj psihičkoj fazi...zaboravio je piti svoje kontracepcijske pilule..i eto vraga..Sanja zatrudni.

Poludila je.
To će joj uništiti karijeru...optužila ga je da je to i bio njegov plan od početka...da je nemaran i ne koristi zaštitu...
Joe se osjećao posrano.
No...srećom..kad se Sanja malo smirila...zaprosila ga je! Morala je. To je moralno..i tako su joj savjetovale frendice.
Joe je bio presretan.
Imat će svoju malu obitelj sa Sanjom i s bebom koja je na putu.

Kad je Sanja rodila...brzo se vratila karijeri i svojim izvankućnim aktivnostima..poput rukometa i tenisa s frendicama...a Joe se potpuno posvetio djetetu.

U međuvremenu je Sanja tražila da Joe napravi vazektomiju...kako bi na taj način kontrolirali svoje živote. Naravno da podvezivanje jajnika nije dolazilo u obzir. Pa to je nešto što ženu određuje kao ženu....uostalom, zna se da žena ne može zatrudnjeti bez sve te navale spermića.

Joe je obavio vazektomiju...što mu je kasnije u životu...nakon puno godina braka sa Sanjom dalo određenu slobodu.
Jer...nakon nekoliko Sanjinih izvanbračnih seksualnih izleta, potpune odsutnosti od događanja u obitelji...i prilično mehaničkim odrađivanjem posteljnih aktivnosti s Joem....
kad je upoznao vrlo mladu Maju....mogao je bez straha od trudnoće uživati u seksu s njom...

jer..u 22. stoljeću...abortus je zabranjen!

...jučer sam na nekoliko tv programa pogledala neka 'svjedočanstva' o pronalaženju Isusa...a potom i o nekakvoj nadnaravnoj sreći i euforiji zbog korjenite promjene njih samih.

Najviše me dotakla priča jednog tipa...koji je cijeli život bio nasilan, gnjevan i arogantan. U tučnjavama je skoro ubio čovjeka...u ratu (Vijetnam) je masovno ubijao...ženu je vrijeđao i maltretirao...a kad ga je htjela napustiti...imao je namjeru ubiti i nju i djecu.
I onda mu se Isus obratio...preko nekog tv show-a..koji se u tom trenutku vrtio na telki.

I sada je on divna krasna osoba...koja 'pomaže' drugima kroz svoju crkvu i bibliju..i tako...

Ja sad ne znam...jel' treba spoznati Isusa...da ti postane jasno da se nemreš ponašati kao luđak, da nemreš bit nasilan...da nemreš maltretirati druge ljude...etc?

Iliti...što ako Isusa spozna osoba koja već je civilizirana, dobra i poštena? Jel' se njoj dogodi neko drugo čudo..ili se ništ ne dogodi?

...Sretan, čestit, blagoslovljen...i sve što si i sami želite za ovaj blagdan!

...ovak....dobro je što su jučer..a i danas (do sad) zaista jako malo..gotovo uopće, pucali! Nadam se da su kampanje za ljubimce zaista doprle do mnogih duša!
...dobro je i što svi, koje poznajem, imaju topli dom, hranu na stolu i vjeru u život!
Dobro je i to što su se mnogi dragi ljudi, toplih srca potrudili uljepšati blagdane i onima koji su nemoćni, nezaštićeni, siromašni i zaboravljeni.

U našem kvartu organizirana je akcija pečenja kolača, mesnih obroka, kruha i kupovanja sokova, koje svako kućanstvo donosi na dogovoreno mjesto i dijeli onima koji nemaju. Također, kupovala se i kuhala hrana za 'slobodne' pse i mačke našeg kvarta...kao i postavljanje lojnih kuglica sa žitom po granama...za ptice.

Bez obzira je li kršćanski..i poziva li na feštanje povodom Isusovog ročkasa ....ako ovo nije Božićni duh...onda ne znam što je!

I tak...
Jabuke i cimet....(na nekoliko načina)...mici u krilu...filmek na telki...i mir! To je moj Božić :)

…toliko..koliko je prošla godina bila loša, ova je bila vrlo zanimljiva. Utoliko što me ova…na neki način 'vratila' u moj način življenja. Prošla je bila..ono..slijepo crijevo. Čep. Zastoj..i stagnacija na mnogim poljima.
Možda zato od slijedeće očekujem još više vjetra u leđa.

No..kako bilo da bilo…idemo dalje!

Još sutra i prekosutra odradim..pa na ugodni godišnji…kada ću se ultimativno posvetiti rezimiranju prošlih događaja…i planiranju budućih. U svakom slučaju…volim kraj godine. (možda sam upravo osvijestila da mi bolje leže završetci nego početci)…kada se sabiru i uživaju rezultati minulih radnji.

Kad sam već kod euforije zbog odmora…evo, došla sam se prpošno hvaliti na koji način mislim uživati.
Za početak…društvo će mi praviti delicije istarske kuhinje…pa se tako spremam (sama) pripremiti kapešante (na dva-tri načina)…domaće pljukance s tartufima (bijelim )… švoje u škartocu…i komad pravog boškarina s fužima. Sve sam to već dovukla iz Istre..zahvaljujući divnim ljudima, koje sam tamo ovih dana posjetila.

A sve to… pod mojim nepcem..divno će se sljubljivati s raznim vinima vinarija Degrassi, Rossi i Novacco.
Hm..ok…ovom moram posvetiti posebnu pažnju…pa naglasiti da su mi Degrassievi darovali prefinu Malvaziju iz selekcije 2015….i Merlot Contarini iz arhive 2012.

Rossievi su za mene velikodušno izdvojili Malvaziju iz limitirane edicije Templara iz vinograda starog preko 50 godina.

A obitelj Novacco darovala je svoj Muškat u buteljki od pola litre…čiju sortu tradicionalno uzgajaju još od 1837.



Svakako…našlo se tu i ekstra djevinčanskog maslinovog ulja bogatog okusa, mirisa i boje. Također…i ponešto zrelog istarskog sira…i kobasica od boškarina s tartufima.

I tako si ja već danima vizualiziram svoj savršeni gourmet trenutak…u rapsodiji prefinih okusa jela ..s čašom vina u ruci…glazbenom podlogom iz nekog albuma klasične glazbe i miomirisima lavande iz aromalampice…

Ah….jer ja to zaslužujem!

ps. sve više i više me napušta anhedonija :))

zapravo....fakat sam (još uvijek) mlada :)

Kako to znam?
Pa...evo, u tri dana odvozila sam 900 km...u štiklama.
Spavala 9,5 sati.
Popila cca 4 l vina. Raznih.
Pojela SVE morske plodove. :)
Zapalila Joju (hehe)
Čagala 6 sati bez prestanka.

I nije mi ništ..!
Baš ništ :)

Reggae rulz!!!!



a ovako je to zvučalo (predobro)
Link

...već tri-četriri dana me drma elektricitet. I to onak..fest, da zaboli. Kaj god da dotaknem. I kosa mi lebdi u zraku. I ulične lampe se gase kad prođem. Neke se i upale...

Koji vrag je to..??
Jel' se trebam uzemljit nekak ?

I kaj taj mjesec tak blješti?

E da...imam i dvije današnje 'premudre' misli.

1. - Život je kao vožnja po zavojima. Nemreš uletit ko manijak i očekivati da ćeš ga savladati kad sila otpora preuzme kontrolu. Ako ne znaš, ako nemaš dobru opremu i ako okolnosti nisu lagane...jedina šansa, ako uopće....ti je da ga svladaš još jačom silom. Dakle...gas! I sijeci. Ne radi široke lukove....Ne čekaj da te vanjska sila iznese ili izgura. Nemaš toliko ni vremena ni snage ni znanja...a često ni ..sreće!

2. - Gledajući M.Jacksonovu Billie Jean (spot)...razmišljala sam o .....
Ma ništ'....prošla me ta misao.

(do daljnjega strujim....i pucketam...)

..u spomen jednoj bivšoj ljubavi...

...ispričanoj perom Ksavera Šandora Gjalskog.
Varaždinski lajtnant spasi život četrnaestogodišnjoj Anastaziji, koja se umalo utopila u varaždinskoj bašči (opkop oko starog erdedijanskog grada).
Od tada...često je posjećuje u njenom domu....a kada treba krenuti na bojišnicu, Anastazija mu daje stari obiteljski medaljon da ga čuva od pogibelji.

Na svoj rođendan...i nesuđeni dan vjenčanja 29.09.1918. Anastazija umire. Shrvani lajtnant Milić odriče se svoje vojničke službe i slijedećih pedesetak godina svaki dan dva puta odlazi na grob svoje ljubavi.

Siguran u datum svoje smrti, 29. rujna zauvijek usne i napokon se sjedini sa svojom Anastazijom.

U čast ovoj tragičnoj ljubavnoj priči, Varaždin je instalirao skulpturu pod nazivom Krinolina ljubavi, djelo akademskog slikara Ivana Meseka...kako bi ljubavni parovi zaključavanjem lokota na skulpturu, doživjeli neraskidivu ljubav.

Uz simbolične zavjete, ključ se baca u bunar u dvorcu na Starome gradu....na čijem je prozoru ljtnant Milić viđao duh svoje Anastazije.



Cmok vam.
Ovaj sam detalj današnjeg posjeta Varaždinu baš posebno odabrala za Iskricu :))

kad bi nebo...u svoj svojoj moćnoj veličini i raspodiji svjetala proizvodilo i zvukove, vjerujem da bi to bilo nešto veličanstveno!

Petak!

Mislim...evo, zbilja se istinski divim i dajem svoj maksimalan support svima koji večeras imaju volje i snage ići van! Za mene je to...čista, punokrvna snaga življenja!

Nakon skoro dva soma kilometara u pet dana...i kojekakvih rokova, utrka..stizanja...rješavanja problema ili iznalaženja konstruktivnih ..pa i korektnih inačica radnog tempa, oko četvorke sam sjela u ured i nepomično se držeći za šalicu kave..jednim prstom ruke otipkala ovotjedni zadnji mail.

-Pam...ne ideš doma? - pita kolega.

Tek tad me svladao totalni umor. Sad se još i doma odvesti!! Ajme...a magla..a mrak..a gužva...a petak!

Dakle..grad nam je krcat. Valjda ovo adventsko vrijeme donese hrpetine turista.i .gastarbajtera, koji za blagdane dolaze 'doma'...plus svi mi, koji i inače masovno radimo gužvu po zagrebačkim prometnicama.

Uglavnom..moja 'srećica' za petak popodne bila je policijska pratnja nekog srpskog vozila po zaobilaznici.
Rotirke i sirene...tako su lijepo čistile lijevu traku da je to milina. I ja za njima.
Nevjerojatno je..kako ni na čitav ovaj show svjetala i sirena..pojedini jednako NE reagiraju...i voze svoje dosadne..odsutne vožnje..smetajući onak...svima oko sebe.

No...ne živciram se više. Stigla sam za 25 minuta.

I sad...kad mi je toplo...ugodno i bez stresa....uz čašu crnjaka, mislim da me ni Robert Downey Junior ne bi iskamčio van. A znamo dobro koliko je zgodan! :))

A ova sličkica gore....je neki idilični trenutak van Zagreba.
Pokazuje smiraj...čistoću i ljepotu u svoj svojoj oprečnosti. Hladnoća okupana suncem.

Promatrajući je, podsjeća me na nešto što kod ljudi ne volim. Blještava fasada. A iza ili ispod fasade...mrtvilo. Ničeg toplog, ni živog.
Tako se jedan ..meni omražen čovjek, rugao kući svoje sestre: Koliko je sposobna, vidi se po tome što već 15 godina nije u stanju zaraditi za fasadu na kući!

A ja vidim ipak nešto značajnije. U njenoj kući hrpa djece, vesele obitelji...smijeha i ljubavi. U njenu kuću svi rado dolazimo i ispunjeni odlazimo. A tvoja kuća sa šljaštećom kičastom fazadom je prazna...hladna....i sumorna. Uvečer...iz nje dopire svjetlo samo jedne sobne lampe....i muk. Toliko si TI sposoban.

I tak...puno je kičastih pojava, kojima se divimo izvana...zamišljajući kako je i iznutra lijepo i ugodno...a kad tamo..sahara!

e da....večereašnjim 'lumpašima'...želim odličan provod i ...ono...dovoljno parkirnih mjesta :))

…ovih dana sam teklić.
Razvozim Božićne darove poslovnim partnerima.

…Danas sam krstarila vijugavim zagorskim cestama…i uživala u prekrasnom krajoliku, obasjanom suncem. Između ostalog, ruta me nosila i kroz kraj naše drage blogerice, a meni posebne …još otkako je prije nekoliko godina udomila mog psa. Max je voljen, mažen i pažen…i nadasve u dobrim rukama uvijek nasmijane vlasnice. Sretan je..i bilo mi je toplo oko srca kad smo se danas ponovo susreli. Veliki poljubac najljepšem osmijehu bloga , mojezlatnegodine_

Nešto kasnije, nakon Zlatara prema Mariji Bistrici….krajičkom oka zapazim idilično imanje okruženo drvoredom..na čijem se proplanku nalazi vidno stara građevina. Odlučim je bolje promotriti i skrenem na puteljak koji vodi do nje.
Izgledala je zapušteno….na prvi mah kao neko triler mjesto mnogih tajni, intriga i povijesnih ljudskih sudbina.

Ograde nema…i prilično sam se približila….no onda sam ugledala neke osobne stvari oko kuće…pa shvatila da se nalazim na nečijem posjedu.
Okinula sam fotku….u nadi da ću kasnije saznati nešto više o toj kući.



Kod obližnjeg poslovnog partnera…raspitala sam se o tom imanju pokazujući fotku.
-Ooo…pa to je dvorac Hellenbach! Od pokojnog baruna Mladena Hellenbacha! – reče moj sugovornik.
: To je sada napušteno…ili netko tamo živi? – pitam.
-Nije napušten. U njemu živi Ruth Hellenbach s djecom. Ona je barunova udovica. Ima nekih 60-ak godina.
: Ooo…znači imanje ima svoje živuće nasljednike Hellenbach!? …Je li to u privatnom vlasništvu? Čime se bave?
-Neee….barun je bil posljednji iz loze. Ruth je 'naša'…reklo bi se pučanka…i kad ona umre, nema više pravih nasljednika…pa dvorac postaje državno vlasništvo.
: Stvarno? A djeca? …Zar oni nisu Hellenbach??
-Ma ne znam….ali znam da i danas žive od zlata, koje baštine još od 19. Stoljeća otkako su počeli rasprodavati Mariju Bistricu.
: Marija Bistrica bila je njihova?
-Da. Čitav ovaj kraj. Ma Ruth je moderna žena…trebala si vidjeti Gisele Hellenbach, barunicu. Umrla je prije 15-ak godina….eeee ta je bila dama.

Nekako sam žalosno još jednom prošla pored dvorca. Imala sam tisuću pitanja u glavi. Željela sam čuti njihove priče…Pitala sam se tko je Ruth…tko je barun Hellenbach….Gisele. Tko su djeca…i kako dvorac izgleda iznutra. …

Jedva sam čekala da se dovučem doma i sve izguglam.
Laknulo mi je kad sam saznala da je dvorac ipak u privatnom vlasništvu….i da obitelj u suradnji s turističkom zajednicom promovira sačuvanu autentičnost dvorca. Našla sam i fotografije. Ruth i pok. Mladen Hellenbach su baš simpatični ljudi. A barun je umro prije samo dvije godine. Imaju dvoje djece..pa i unuke.



Koliko sam shvatila…dvorac Hellenbach…kao i čitava Marija Bistrica…u vlasništvo Hellenbachovih su došli ženidbenim putem. Kada se visokorođena Klotilda Jelačić udala za baruna Lazara Hellenbacha i Mariju Bistricu pripojila kao miraz.
U svakom slučaju…daljnjim istraživanjem…saznajem da je obitelj Hellenbach baš zanimljiva…i osim kroz povijest…pojedinačne značajne utjecaje prenijela je i u 20. Stoljeće…pa i 21.

I tak…do danas nisam ni znala za njih…jer Trakošćani su uvijek nekako u prvom planu…zar ne?...a sad su mi baš dragi.
Kao što sam sasvim slučajno postala obožavateljica misteriozno ubijenog švedskog premijera Olofa Palme. Jednom…kad sam pokušavala pronaći definiciju ekonomsko-društvenog uređenja po mom ukusu. I nisam ga našla….ali sam pronašla Palmu, koji je imao stavove slične mojima.

Uglavnom…imala sam lijep i zanimljiv dan…
Sutra malo među Zrinske.

(možda i tamo pronađem nešto posebno…i lijepo...)