ujutro alapača, navečer romantična udavača:))

Otisla sam.
Iz svog doma.Privremeno.Kako kod nas kazu
u bijeli svijet.
Trbuhom za kruhom.
Kruha sam nasla,trenutno si mogu priustiti svasta.
Love ima.
Ali vremena da si priustim,nema.
I nitko ne razumije,zasto se vracam.A vracam se.
Zato sto ovo nije zivot za mene.
zato sto mi fali...
Moj stan,nekom mozda sasvim obican pogled s mog balkona.
Ali moj je balkon zlatan.Tamo sam cekala njega,sva ustreptala i sretna.
Nije vazno sto je prestao dolaziti.
*Pamtim samo sretne dane*.
Fale mi moji prijatelji,da otipkam broj i u roku odmah je neka kava, neka cuga, i uvijek smijeh.
Fale mi moja djeca. Iako vise ne zive samnom, i nisu blizu sasvim. Ali kad ih pozelim za par sati sam s njima.

Valjda sam prestara da selim korijenje, da selim zivot.
Nemam vremena cekati da se prestanem osjecati kao da nisam pala s Marsa.
Vracam se.

Dobar dan zelim,znanima i neznanima,starim nikovima(malo ih je),
novim nikovima a starim iskricarima

sam te srela,bila sam ptica.Koja je upravo napustila gnijezdo u kojem sam godinama spavala.I nije znala kzda da poleti.Dok nije cula tboj sapat.Ljubav.Zabranjena.Al ko ga jebe.Ljubav je ljubav.I ukradena.
Kad sam te srela,moje je tijelo bilo spremno.Za dodire.Za
valjanje po zguzvanom krevetu.Za vrisak.Kad si u meni.Kad si TAMAN
Kad sam te srela
Vise te ne srecem.
Vise te ne volim
S tihom zahvalnoscu uzivam u nekoj novoj njeznosti.Koja nije zabranjena.Koja donosi sigurnost i radost.
Samo ponekad ,glasno vrisnem.
Kad nitko ne cuje.

Vrisak je samo moj.

Dugo sam ovdje.
Skoro deset godina.
Nema veze sto me nije bilo koju godinu staž je staž :)
Bijah Ja ovdje i zaljubljena.
I ostavljala.
Bijah i voljena.
I ostavljana.
Sto je je:)
Sad vis ne trazim bad ljubav.
Ali svrativsi malo vidjeh da jos uvijek mozes naci osobe koje te mogu nasmijati.ugrijati.
Utopliti.

ps.Neki su mi falili.
Neki su mi se iskreno obradovali.

Pa sta ces vise :)

Ajme otkad me nije bilo.
Staro mjesto.Drago mjest.Dodoh da vas malo vidim :)
Citam:)

A mozda se i udam :):):)

DUSO MOJA

Duso moja, ja ne znam vise
koliko dugo ovdje stojim
dok slusam kako liju kise
pod mracnim prozorima tvojim

Duso moja i kada krenem
tako bih rado da se vratim
ti ne znas da je pola mene
ostalo s' tobom da te prati

Ostalo s' tobom da te ljubi
kad budes sama i bude zima
jer ja sam onaj koji gubi
t prije nego ista ima

Duso moja, k'o kaplja vode
i ti se topis na mom dlanu
jer s' tobom dodje i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu

Duso moja, ti umorna si
i bez tebe ti lezaj spremam
na nekoj zvijezdi sto se gasi
ja trazim svijetlo koje nemam

Pod hladnim nebom ispod granja
stavices glavu na moje grudi
jer ja sam onaj koji sanja
i zato necu da te budim

Link

I nije neki dan za pamcenje.Samo se nizu takvi.Kad niceg nema.Praznina i kisa.Koja mi se gadi.
Jer me podsjeca na cmoljavu osobu koju nalazim i ogledalu.
Radije bih plakala
Nego tavorila ovako nasukana na suhom.
I da,dobila sam cokoladi od Nikole (drugacije se zove u mojoj
prici.)
Gorka je.
A ne bi trebala biti.
Sutim i grickam.

U mojoj ces sobi pronaci
Posljednje zrake sunca
Pred maglovitu jesen.
I rasute rijeci dobrodoslice
Njezno zgazene nestrpljivim ocekivanjem.
Naci ces trag vrelog daha
Na staklu prozora.
Miris ceznje iz pomno
Ispegnih plahti.

Ako ikada dodes.

P.S.A kad ne zagrlis,ruka ce savrseno pristsjati u zaostali otisak

Suzom ću oprati smrdljivi utorak...
i dati sve od sebe učiniti srijedu danom što vrijedi.

stvarno se rijetko logiram.
i jutros, ponudiše mi "sendvič"

e i to baš kad nisam gladna :)

ne da mi se...

bio si i ostao mi najdraža slučajnost.

Čak sam i slučajnim odbirom birala iz sasvježđa madeža na tvojoj koži koji ću ljubiti tog dana.

budi mi dobro slučajni moj.

i zatrubi kad slučajno prođeš mojoim ulicom.
možda vješam rublje.
možda čitam knjigu na balkonu.
a možda, samo čekam...

slučajno.

slobodu.

znam da je skupa.
ponekad peče.

ako ju zasoli svjesnost samotnih noći.

Sunce kroz prozor puštam
ili ne puštam, kao jutros.
u ovaj svijet.
Njega ne ograničavaju ni zidovi ni svjetlost.

Moje su misli ta čudna, nemoguće rastezljiva granica.
neke dane preskočim. jednostavno. skokom u neki ugao sebe.
u neke uronim pjevom sirene.

Svjetlucavi kamenčići vatre kojom se grijem,
prevrću se u duginim bojama,
nježno milujući trenutke
u kojima sam školjka.

biram slobodu


unatoč.

me zateklo nespremnom.
za svaki zvuk.

da otvorim oči.
da pokrenem misli.

da dišem.svjesno.
kroz uske prorede na reletama
sunce pokušava započeti razgovor.

ne razumijem što govori.
zgušnjavam roletu.

Danas je dan za šutnju.
I za preskočiti dan.

"Život, to nisu oni dani koji su prošli već oni koje smo zapamtili!" P.A. Pavlenko.