žvrljarije

mali žuti cvijet
sam u planinskoj travi
okružen zelenilom i sijenam sivim
sunce zaziva da mu društvo pravi

vjetar ga povija
na suncem opečeno tlo tiska
bezvoljan da pogleda gore
na posivjeloj travi ne pušta piska

u noći ni mjesec mu volju ne pobudi
od latica njegovih sivo tlo požuti
i kad poželje viknuti glasno i više
padoše prve kapi proljetne kiše.


okupan opet nadu oćuti
misli, to su moja livada i stijene
ako me ne bude
dosadno će im biti bez mene

u tom mišlju ga san sputi
zaboravljajući razarajuću tugu
kad jutarnjom se rosom probudi
otkri oko sebe livadu maslačcima žutu

http://www.youtube.com/watch?v=ZrJngCioc4o&feature=related

nisam sretan
nezadoljan prijeđenim
ravnodušan prema nadolazećim
trenutcima koji čine život

osnovno pravilo sam zanemario
na greškma nisam učio
oči od trbuha veće
u shvaćanju ostario

nisam naučio ništa
niša košta previše
kada se godine iza ne vide
a neumoljivo ura curi

nije tuga ovo
ni žalopojka
već tren u kutu oka
što stvari istinskime uhvati

vrijeme je da se življenje
obrati

stojim sam u noći
nestale su mi zvijezde
hladnoća kumuje samoći
i burama što u meni gnijezde

o vjetrovi hladni
što mi kosti propuhujete
ne bojim vas se koliko god slavmi
samo mi nju studeni poštedite

u mom naručju je čeka sigurnost
u srcu mi je već podugo jedina slika
mojenat ću svoju gordost
samo neka mi dođe srca britka

kopne snjegovi
i svijet se opet rađa
Božija bića doživljavaju ushit
svjetošću što nas tame oslobađa

možda bih prost bio
i nezahvalan života darom
ali u tmini se ne vidi
kakvim živimo nemarom

mračnost duha osvjetljava punina srca
vodi te u tami dok ima za kog da kuca
kada svjetlost srca putokaz nije
nek tmina sve sakrije

kako sve prolazi
i osmijesi i suze
kako tuge i brige su nebitne
kada milom ti biću zdravlje uzme

sve želje ostaju puste
kada boli u noći
a nemaš mogućnosti i znanja
kako biti od pomoći

sve što mogu je biti tu
gledati snagu tvoje volje
možeš prkositi životu
jer bit će bolje , samo bolje

kada pred noć zaspu svi
mirno u sne možeš poći
jer sada su saznali
kakav heroj se nalazi u tebi

pitali mudraca na vrhu dinare
koji je nabrži put do ženskog srca ?
Motornom pilom kroz prsni koš im odgovori nakon par trenutaka razmišljanja

ne volim kuhanu piletinu draga
i nemoj da ti obraze kvase suze
kupit ćemo novi lonac od inox dna
pošto je naš sad samo hrpa lima

lijepo sam rekao
da ne volim kuhanu piletinu
i znam da ti je bilo neugodno dok si rastjerivala ispred kuće svjetinu

oprosti za lonce i sve posuđe
i za razbijenu prozorsku šajbu
ako tako voliš piletinu
ma kupit ću ti pilića gajbu

samo meni ne nudi kuhanu piletinu

gdje si sada jagnje moje
tišina oko mene teško mi dođe
ofucano je ali bez blizine tvoje
ljutim se i na snijeg što nikako da prođe

ni otpratio te nisam kako treba
samo u prolazu ti poželjeh sretan put
a brine me sve dok te nema
od brige postajem ljut

ali sva ljutnja će da prođe
kada tvoj vlak na kolodvor dođe
onda ni snijeg ne smeta dok pada
dok prolazimo zagrebačkim ulicama

kako da stavim link direktno na prilog sa you tubea ?

na moje rame klonula ti glava
golica me tvoja kosa tamna
ruka na mom ramenu
drži me čvrsto kao da sutra neće doći
grliš me kao dijete roditelja
u strahu od noći
nježna mi daješ obećanja
spominješ divna sjećanja
kada sam sav tvoj bio
a ti život moj bila

a tvoja kosa tako lijep miris ima

i protiv svoje volje
zagledam se u oči tvoje
iz njih je dolazila moja ispiracija
voljela si da ih opisujem
prisjetih se svih stihova
pa i poderanih listova
i boli što dođe kad dan bez tebe prođe

opet si tu i grliš me
zaklinješ se da je ljubav slijepa
progutah ponos i priznajem
Bože dragi kako je ona lijepa .

http://www.youtube.com/watch?v=YaO9Nc4ZYlo&NR=1

bez svjetla u tamnoj noći
umorni putnici u hladnoći
snatre o toplini svoga doma
izgubljenog , zapostavljenog

svjetski putnici bez savjesti
pregaziše ga iz obijesti
ali im srce ne nađe mira
bez plama što u rodnoj grudi titra

da sam ptica gdje bih odletio
gdje bih svoje gnijezdo svio
samo pored tebe bih svoj dom napravio
i istinski sretan bio

tko će smirivati bijesove u meni
godinam sakupljani
čežnjom za tobom zalivani
kako ih sada obuzdati

bijah ljut na cijeli svijet
kao da je on svemu kriv
kleo i proklinjao sve
dok , kakvog klišeja ,ne upoznah te

tvoji bijesovi mi se učiniše zanimljivim
nekako uspjeh sa svijetom da te pomirim
kroz tvoje oči ugledah drugačiji svijet
na tren učini mi se i lijep

i vječnost je sazdana od trenutaka
a mi poput krpenih lutaka
na uzicama nekih ludaka
bjesomučno tražimo razlog za pad

gledao sam avatar (normalno preko torentza)
dobar je ali da toliko klafraju o njemu ?

Blind side mi je bolji