žvrljarije

nježna duša tvoja me inspirira
i u zraku čujem melodiju kako svira
po notama što samo moje srce zna
tvoja bit je tako prelijepa

nije me mazilo vrijeme
do sada je bilo poteško breme
koje sam iznosih na plećima
dog sada letim na krilima novog poriva


dok te držim na rukama
opčinjen svim bojama
što ih nanovo primjećujem
samo tebi ovo posvećujem

ti se tako lijepo smiješ
sada banalno ali iskreno
osjećam da ti to moram reći
inače će mi taj osjećaj pobjeći

ti mene nadom griješ
i zauvijek želim da se smiješ
znaš da su nas osjećaji razbudili
žar u srca ulili


ti me tjeraš da razmišljam
o počecima i krajevima
i tome kako je tišna ugodna
kada zajedno šutimo

mislim da je vrijeme
da si priznamo kako više neznamo
ali zajedno tako nam je svejedno
sve dok smo zajedno

tišina ovog jutra me plaši
ni buke vozila ni galame ljudi
mrtvilo sve preuzima
nema ni sunca da me budi

puni grijeha ljudi oproste traže
čineći im samo grijehe najdraže
zaboravljajući da oprost pravi
ne daje se iz potrebe nego iz ljubavi

sa tobom u mislima na počinak krećem
jutrom zaboravljam isanjane sne
buđenjem ti izgovaram ime
bilo bi ugodnije da si češće kraj mene

dali si ti žena za mene
previše često pitam se
nikada nisam želio promjene
a sada mijenjam se ..

i kada te za tren zaboravim
nenamjerno i slučajno
uvijek me podsjetiš
kao da osjetiš

dali ti misliš na mene ?
i ti se bojiš promjene
godine su nas dosta naučile
greške su nam sada preskupe

kažeš da me sanjaš
da se jutrom
sa mojim imenom budiš
kada nisam kraj tebe osjećaš da me gubiš

najsretiji sam dok te ljubim
najsretnija si dok te držim
i sve sumnje nek u stihovima ostanu
bez tebe se ne veselim što dolazi danu.

snježne pahulje skrivaju tragove
što su prema njoj vodili
zabijeljele su se ulice
svuda od Centra dalje preko Ilice..

ledena daha prolaznici plove
tražeći upor na ledenoj stazi
gdje su se njene stope nalazile
sav ta narod gazi..

nemojte pahulje skrivati njene tragove
stanite ljudi da je pronađem
međ svim ovim stopama
njene ću uvijek da prepoznajem

kako ovo društvo velikim koracima stupa u eru kretenizacije sa velikim zadovoljstvom mog naglasiti da ni sudstvo nimalo ne odmaže tom trendu.
više no ikad su podložni manipulacijama i inim sredstvima je je pravičnost i pravednost pojam koji je samo figurativan
.
katastrofa

bez pozdrava
tragove gledah iza tebe
kako lutaju u samoći
sitni i uporni odlaze od mene

stajah na snijegu
dok on sve tragove sakriva
samo neznani obrisi malih stopa
a tama poćima da nas cjeliva

vraćam se u toplinu doma svoga
da ugrijem tijelo
poznanstvo nas je izmorilo
volio bih da je duže bilo

ti si moj dar
moj razlog da pamtim
moja potreba da patim
odjednom nisam star

ti si moj dar
toplina oko srca
adrenalin u meni jurca
za sliku savršen par

ti si moj dar
svjetlo što sije
u hladnoći me grije
i potpiruje mi žar

ti si moj dar
i uvijek ćeš za mene biti
ma gdje da će te sudba skriti
ja ću biti tvoj dar

pusti me u svoje srce
da osjeti što znači voljeti
u samoći ako vene
teško će to podnijeti

otvori se za mene
uvijek sam tu zbog tebe
pratim tuge i umore
što te vuku u ponore

u mom srcu ima mjesta za tebe
samoći bi odbrojala vrijeme
tvoje tuge i umore
zajedno bi podijelili na dvoje

prolazimo kao i sve oko nas
u neizvijesnosti i bez cilja
bojimo se tražiti spas
mladost nas baš i ne blagosivlja

vjetar ti petlja kosu, a ti čekaš
poznato lice da zaokruži dan
tako danima mu tepaš
kako je bitno da je sretan

petljajući ti kosama
vjetar zakuplja misli
ne misliš na tugu
i nemir što se nakuplja u prsima

sanjaš da ćeš pobjeći u vjetar
izvikati sve strahove
da počneš sanjati svoje snove
a ne njegove

hvala ti za osjećaje
sto u nutrini mi probudi
svojim samim bićem dižeš me u sfere
gdje ne dolaze prolazni ljudi

teško je oprostiti
a u blizini ti milo biti
ne zamjeri što mi je teže
zaluđenost kriti

ne tržim ništa od tebe
samo budi tu
razlike su velike
možda smislimo novi put

ali do tada
trebam tvoje osmijehe
i tvoje nesigurnost
dok ih rješavamo imamo mogućnosti

možda samo kupujemo vrijeme
neodlučni da slijedimo promjene
svaki dan sve se više bojimo
da jedno bez drugog ne postojimo

duša je tvoja bolna
izlaza ti ne vide misli
ranjena si i oplakuješ sate
pitaš se na svijetu ovome di si

bojiš se da ti ne prođe vrijeme
utjehu i smiraj tražiš u meni
koliko god tvoja vanjština je lijepa
ponekad je i križ tebi

i sada kad niz rame tvoje suze klize
a usne ti prema mojima krećukoliko primamljive bile
takve ih ne želim i odgovoriti neću

dobila si što si htjela
imaš me i imat ćeš u meni prijatelja
i nemoj da očaj to pokvari
kao i ljubav prijateljstvo može da se pokvari

zatvorene oči starog prosijaka
da ne svjedoće poniženju
kada majka dijete nutka
da mu odnese kiflu jednu

skupilo se nešto kovanica
dovoljno za bočicu ruma
al slađa je kiflica
što mu dijete pruža

http://www.youtube.com/watch?v=rBYUSp0vtxo&feature=player_embedded#