žvrljarije

posljednji puta ljubim tvoje usne
imaju okus po soli
što donesoše suze na njih pune
imaju okus po boli

u zagrljaju klize mi niz vrat
dok me čvrsto držiš
trudiš se a one neće stat
moju odlučnost crpiš

dok od tebe odlazim ,bježim iz sjene
stojiš na ogradi i očekuješ da se vratim
suzam i jecajima si ucijenila mene
za prevaru ti ne opraštam
kao tebe mene ne mijenja vrijeme

ja nisam sa ovoga svijeta
brine me jad i tuga što oko mene cvijeta
rastuže me nesretne ljubavi
jedan dan se druže
drugi dan se tuže

nepravda i nered ulaze nam u živote
zar je tako teško pokazati malo dobrote
samo jedan nesebični osjećaj
može pokrenuti pozitivan val

zašto jedni na kiši stoje i prose
a drugi velikim autima voze
nije baš svatko na ulici od lijenosti
život nekome baš napakosti


i dok se bavimo svojim problemima
ništ nas drugo ne zanima
a vani toliko njih ima
naši problemi nisu ništa prema njihovima

http://www.youtube.com/watch?v=o0VwTw1eZ1k&feature=fvst

varajte me , kradite
veslajte me i oberlatite
lažtie me i ogovarajte
ali nemoje djecom da se zaklinjete

ako vam i oprostim koju laž
nije zato što me prevariste
nego da vam sa istinom neugodno ne bude
ali nemojte djecom da se zaklinjete

ako me morate iskorištavati
nemojte umjereni biti
ići če dok ću ja to dopustiti
ali nemojte djecom da se zaklinjete

nemojte njihove nevine duše
vragu u nemilost dati
svoju podmuklost iza njih skrivati
nemojte djecom se zaklinjati
mali anđeli nisu ničemu krivi

pronašla si me usnulog, usamljenog
kako sjedim i gledam more
galebovi lete oko mene
a valovi stijene bodre

kažeš da si me promatrala
onako kad bi ja tebe gledao kad zaspeš
kako mi glava počima na hridinama
i ipak sniva

probudih se sa tobom u naručju
kosa nošena jugom zagolica mi lice
nakon rastanka u bijesu
njen miris mi umiri srce

tvoja koža ima okus mora
ponekad ima okus suza
kada plačeš kao plime
rastu tuge u oceanima

nemoj da plačeš
plakat ću i ja
ako plime narastu
potopit ćemo svijeta dva

tonem u bezdanu
zanose me daleke glazbe zvuci
negdje slična stoji u sjećanju
tijelom mi prolaze trnci

grijesi mladosti
i opet ti zvuci
napalate u starosti
što me prolaze trci

tvoj glas što pjevuši
pjesmu koja ostade u meni
koju nosim u duši
i zagrljaj tijesni

http://www.youtube.com/watch?v=D3j80K6afKk

koji sumrak taština u lovu na sreću
i sam vrag je stao u red da kupi srećku
da nahrani svoj ego milionima
da nas more tlačit još eonima

pored njega studentica,
pijana kućanica,
i kćer što kupuje sreću za svog tatu
i ja ne bih li namaknuo kredita ratu..

koji sumrak taština.
radi se narodno veselje
nije vašno što se priča
svako svoje melje

samo jedan brojeva niz
i ostvarit će svoje snove
samo jedan niz
a vragu prodane duše mole

misle, nečastivi će dati njima
a dobri Bog
mora da udijeli svima

http://www.youtube.com/watch?v=_NdBi30oyF8&NR=1

o moji snovi
tko sada cjeliva njene usne
i sklanja kosu sa lica
dok je uzima san

nemoje mi reći
iako mislih da nije
iza svih maski stalo mi je
nemojte mi reći..

po navici svaki dan slavim
veselim se kao nikada prije
samo sjena na licu pobjegne
kad je netko spomene

ne popkušavam ni truditi se išta ovdje komentirat al preleti po ovim blogovima
pa se onak pitam

koji je vama klinac jeste li vi normalni

u najtamnijem dijelu noći
stojim pod starom lampom
neumorna mliječna svjetlost
vodi borbu sa sveprisutnom tamom

leptiri oko nje letaju
i u njihovoj bedstoj igri jasno je
sunce je puno svjetlije
veće i vječnije


u krugu lampe je sigurnost
izvan nje izazovi razni
biti pod svjetlom nije osjećaj lijep
više nalikuje kazni

dodajem jednu pametnu za kraj
nešto u stilu voliš me znaj
koračam hrabro bez osvrtanja
poslije jebanja nema kajanja.

i iza prvog ugla
još mi hrabrost nije pukla
ljubav tko šljivi
motivi su drugi ,trenutci krivi

početak svega glupoga
istina je uboga
kad se puno o ljubavi govori
zaboravi se zašto se voli

istina kao otrov kola venama
polako , polako me oduzima
najteže je u noćima
zbog nje me tjeskoba prožima

tišina uzima moje biće
mada mi osmijesi svijet uveseljavaju
i svima govore da bolje bit će
istine se moja nadanja užasavaju