SUZVUČJA LJEPOTE

- "Tisuću mu pogodaba na stablu istine!" uzviknuo sam.
- "Ta zaboravismo na susret sa Corbenom !"
- "O kojemu li Corbenu govoriš oj ti , psu logičaru ovoga svijeta?" upita me elokventno mačak.
- "Mačjih ti brkova na toj kustravoj glavi," odvratim mu na to, - "ta o onome Corbenu pričam!"
- "Opet ću ja," mamurno će mačak,
- "koji li ti je to Corben na pameti logičkoj tvojoj?"
- "Primoran sam ti citirati onaj heksametar, smušeni moj druže i brate po dvopogodbama..." nevoljko mu odgovorim te započnem u glazbenom raspoloženju:

Gdje je nestao Corben ?
Gdje se skrivao?
Iz Smullylanda viteza
Varalica ispao
Gleda ima li obrata
Koji non je vel
Može li Corben znati
Kako et se krati

Samo traži viteške sluge
Sve varalice doći će same
Samo stoj uz Venna
I vidjet ćeš dijagrame...

Kakva je to istina
Kad skup je paradoks
Izvrnuti dijagrami
Nijek, samo nijek
Nepostojeće protuslovlje
Kratiš ono što ne smiješ
Ali mogu ti reći
Koji pojam je veći

Samo traži viteške sluge
Sve varalice doći će same
Samo stoj uz Venna
I vidjet ćeš dijagrame...

Kako dugo će vrednovati
Kako dugo će dostajati
Pogodbe, njekovi, stuporedi
Koji koče i poriču
Etove, velove sve to vrijeme
Silogizmi na bacanje
Da mogu ti reći
Je li Corben to u vreći...

.

.

( kopija prepiske uživo sa mojom ljubavi...necenzurirano)


sad
bi ti trljao hladne noge
grickao uho
i ljubio tvoje lijepo tijelo
po vratu milovao s bradom
pa mazio trbuščić
prstima grijao nogice
pa ljubio prepone
tamo dolje
pa divlje uživao u tebi
u tvom mirisu
u tvom okusu
ljubio ti noge
i ruke
stisnuo te k sebi
grickao uho i vrat
doslovno te volio !
i uživao u tebi
u svakom tvom dahu
u svakoj tvojoj usni
laaagano te jezikom istraživao
jel je sve na svom mjestu
da se uvjerim da ti ništa ne fali
da osjetim kako ti kuca
srce u mojoj šaci
i zavibrira cijelo tvoje tijelo

dahtao ti u vrat
stiskao se uz tebe
zato jer te volim...
zato jer uživam
u svakom milimetru tebe
u svakom tvom pokretu
u svakom osjetu tvoje topline
i svakom mirisu tvog tijela
jer te volim...

beskonačno i bezuslovno.

.

kad si mi rekla u Gajevoj
da je tamo ribarnica i guma
nisam vjerovao

majkemi!

ali, sad, sad...kad si tu
jesen.
ah!
lišće, lišće, gle lišće i tramvaje.
nas.
mi.
ti.
ja.
mi.
nas.
kužiš?
mi.
jesen.
gle!
nas u jeseni!
ja.
ti.
mi.
ti.
ja.
jesen.
kestenje.
ti.
mi.
ja.
slovo.
ah!
broj.
4 12 100 8200
zaključani smo u plavoj kutiji.
gdje je grad?
nebo. nebo.
duga.
djevojčice u oker boji marcipana.
Ne ! mi nismo drvosječe !!
zar će i zrikavci obuči kostim frankensteina?
i šetati ulicama u pakao.
ejjjjj!
pakao.
ah!
Esmeralda, pička ti materina!
salo i cuga...
Ne ! mi nismo drvosječe !!
ako ti kažu da sam signal.
na gsm-u.
odjebi priče jer dolaze kukuljice srebrnožutoplavetnih vjetrova.
zar i mi, kosti i kruh?
zorama, zorama.
da te budi broj ili pauk.
šššššššš!
gle, mala prašnjava cesta.
gdje smo? gdje smo?

tik-tak, tik-tak
tik....ne radi...
halo? halo?
ne, ne....

ne ! mi nismo drvosječe !!

Zabava još uvijek stanuje ovdje samo je niste u stanju prepoznati !
Malo moderiranja i usmjeravanja vaših sprdačina i sranja nije na odmet:
- imali ste nekoliko "tema" za hit blogove i sprdnju, a niste ih baš iskoristili.
- pa pojam "pravog muškarca" kojim većina vas barata zdravo za gotovo je rupa bez dna ...
- mogli ste i definirati, ali mislim da nema toliko prostora u svemiru za takve uratke.
- mogli ste se povesti za egom i kačiti slike vlastitih vozila
- mogli ste pohvaliti nečiji link i zavesti ga...ili nju ...
- mogli ste osnovati novi filozofski pokret u 5 minuta ...
a što vi radite ? sranja i beskorisne gluposti...
Mogao sam i ja sve to.
Ali onda ja ne bih bio ja.
To nije onda to.
Kad bih ja to napravio sam...onda sam to ja...

To je i razlog postojanja ovog smeća od mog bloga.

.

Koliko ste puta pročitali dobrodušno pristajanje uz new age kriticizam, svu tu bagru apsolutnih debila koji preziru su-per-mar-ke-te, govore o konzumerizmu i misle kako je apokalipsa dvije, tri krmačice na trećesvjetsko selo od kartona i žbuke? Koliko ste puta gledali sve te ljude-kriple zabavljene citiranjem nekog postmarksističkog imbecila kojeg su rijetko svrbila jaja i koji je mislio kako je svijet stvoren da bi se u njemu reproducirala a-p-s-o-l-u-t-n-a bića dobrote i sklada?

Oh, naša je humanost mrtva!
Brrrrrr! Kakav užas!
Oh, gdje je nestao Duh?
Brrrrrr! Duh je mrtav!
Oh, izgubljeni u supermarketu!
Brrrrrrr! Koje sranje!

Sve to apsolutno cinkanje i relativna nezainteresiranost i mogućnost da se napokon prizna shvaćanje kako sam nevin do imbecilnosti prestaje biti internom zabavom nekolicine odmetnika iz kantine FF-a.
Širi se.....
Postaje dijelom "stava". Reproduciraju ga mase po svojim pljesnivim, smrdljivim stanovima. Na tulumu vegana svira indie, mračno je, bljuje se po WC-ima i izražava u eliptičnim rečenicama.generacija proždire vlastite pirseve u gnoju bljuvotine, krvi i urina. Nahorsani zombiji bauljaju pizdom sestre Bernardice i skupljaju sekret u svojim gnojavim, nabubrenim ustima.
A-po-li-ti-čni do be-smi-sla.
Vegani do prvog krvavog pernatog jestiva.
Antihegemonisti do para ispranih Dieselica.
Alternativci do sms nagradne igre Top of the Pop's-a. Umjetnici do rubrike horoskopa.
Oslobođenih nagona do prve penetracije u zapišanom toaletu podzemnog kluba.
Neshvaćeni genijalci do prvog maminog valunga.
Glupe kurve u otkriću lezbijskog nagona nakon poljupca Madonne i Britney.
Gu-ta-či kur-ca.
Kurac od šećerne vate s okusom jagoda.
Jagoda u jogobelli s extra komadima voća.
Kvazipisci s nečitkim kolumnama u tjedniku s reklamama dijetnih proizvoda.
Kulturanjaci s paučinom u materničastim mozgovima.

...Opera....

Wagnerijanci s umjetnim zubalima. Kokošja krila u crijevima na premijeri Molierovog "Mizantropa". Glasači na stolu iz serije Oriolik polica. Penetrirajući osobenjaci s bobi frizurama i šaljivim T-shirtima. Žderači ekstazija na open-air festivalima. T-mobile preziratelji T-mobilea. Odbijači VISE electronic. Gnušatelji spram folk subkulture obrijanih bosansko-hercegovačkih popurgerenih mafijaša. Pizde u nepizdovitom prizoru pizdastog seksa.
Yeats i hašiš.
Apostrofiranje folka kao odobravajućeg odbijanja uzvišene nedobrohotnosti šund alternativaca. A-l-t-e-r-n-a-t-i-v-a.
Stado od ljudskih JMBG ništica. Outfit osmogodišnje drolje s mašnicama od fima.
Boje.
Šećerna vata.
Kurac od grčkih složenica.
Latinske poslovice.
Poslovičnost erekcije.
Erekcija u bojama.

...Lila, plava....

La- la- la - la !

.

jednog sivog dana, no po ničemu sivljeg od drugih susjednih dana, išao sam ulicom, negdje između Like i Gorskog Kotara. no nisam znao da će taj dan za mene biti kraj početka kraja!!
(početak početka kraja je bio na Veliku Gospu). na svoju, i našu, veliku žalost, nisam znao da je to kraj početka kraja. a čak i da sam znao, netko bi došao i uvjerio bi me da ne znam pa bi mislio da ne znam da ne znam.
ali zeko zna !
no zeko je ležao baš u tom grmu čekajući da prođe kornjača, dok su ljudi spremali ražanj za njega. a nisu znali da se ne stavlja ražanj dok je zec u šumi. usput budi rečeno, zeko je imao kompleks manje (plus/minus 2) vrijednosti, a razlog tome je bila činjenica da je medo s njim obrisao guzni otvor.
sada kad ga netko bilo što pita, zeko samo vikne:
- "NEMAM mekano krzno !!"
sad sigurno mislite kako je ovo luda priča i kako bih trebao dobiti Grammyja ili tako nešto. ali je nažalost Kirk Douglas već podijelio sve oscare pa ću se suzdržati do 2030. godine.

Nego, čitajte dalje...

Ja sam, kao što mi se može naslutiti po prezimenu, bio kompozitor, i to baš kompozitor apstraktno-dadaističkih skladbi. gle slučajnosti: zekin stric ima rođaka koji zna jednog lika iz Njemačke koji je bio na apstraktno-dadaističkoj likovnoj izložbi. (no koincidencije ne prestaju ovdje. jer sam ja bio zečev otac i unuk, dok je zec sam sebi stric i brat blizanac. nego, dosta digresije, da se vratimo na mene...).
Iako sam bio kompozitor dostojan jednog Bacha, Wagnera i Schwarzeneggera, mnogi su smatrali da ne mogu stajati s njima rame uz rame. zato jer nemam ramena. stoga je zeko odlučio financirati plastičnu operaciju koja bi mi omogućila da dobijem ramena. no ušao sam na krivi odjel pa sam završio sa tri para silikona. kasnije sam pokušao ponovno, no moj zli brat blizanac klon android zombie iz paralelnog naopakog svemira je pomutio planove tako da je ubacio malo mulja, pa je cijela procedura bila na rubu mutne sive ekonomije. a pazite ovo, zec je bio sive boje !! eto zla 666 !!
zeko je bio optužen za samoubojstvo iz nehaja i haja, a pošto je bio haj na ljepilu (ukrao iz operacijske sale ljepilo za umjetne kosti) optužba je iznijela 13 točaka protiv njega.
on je točke uspješno obranio plohom jer je ploha neomeđena dok su točke omeđene sa svih strana. no još je slijedila jedna točka a to je bila optužba za dilanje pitoresknog tvorničkog dima. zeko se branio tvrdeći da je umro. sudac mu nije vjerovao te mu samo rekao:
- "kako ja mogu vjerovati mrtvacu ako kaže da je mrtav?
kad bih tako svakom mrtvacu vjerovao na riječ, gdje bih stigao?
- 666!"
zeko je osuđen na 15 godina smrti....
na sreću je pobjegao iz lonca ključajuće (i bravajuće) tekućine par trenutaka prije nego bi se raspao.

zec je kasnije umro na putu prema doma kad ga je pokupio bus od Čazmatransa, a ja sam umro od tuge od kuge.

.

.

Probudio sam se na krevetu, kao i uvijek, i to na lijevoj strani, kao da pored mene spava trokrilni ormar ili omanji jumbo jet. Dakle, probudio sam se i to uz otvoreni prozor.Nego, opet sam zabrazdio u digresiju poput traktora u mulj. Dakle, prozor je bio otvoren, a radi se u biti o balkonskim vratima veličine hangara durexovog skladišta kondoma za oveću afričku državu s postotkom zaraženih sidom koji prelazi 100 posto. Sinusi su mi se osjećali kao da su ih poharačili Mongoli sa jako velikim spolovilima. Idem raditi nešto konstruktivno.
Pečem palačinke...

Dok pečem palačinke, razmišljam o prolaznosti života. Jednog dana si mrav, drugi dan si mrlja na đonu nečije pumice/najkice.
Ima li život uopće nekakvog smisla?
Živimo da bismo mogli raditi.
Radimo da bismo zaradili.
Zarađujemo da platimo račune da možemo nastaviti živjeti.
I tako u krug.
Tu i tamo ostane neki višak od kojeg kupimo sve one pizdarije koje olakšavaju život, od mp3 plejera i mikrovalnih pećnica, preko vibratora i vatrenog oružja malog kalibra.

A zašto?
Da zaboravimo na rad, čija je jedina svrha da se i dalje održava taj život. I komuniciramo, u manjoj ili većoj mjeri, s drugim ljudima i stvaramo nekakva prijateljstva i zaboravljamo na taj rad kojeg radimo samo da nastavimo živjeti kako želimo.

A čemu sve to?
Jedino što možemo postići da ne umremo odmah nakon smrti jest da nekako ostanemo zabilježeni u povijesti. Ali opet, i čemu to, kada tu povijest znaju samo oni koji će na isti način doći, kao i mi, i zatim nestati?
Čini li ikakve razlike to hoćemo li biti zaboravljeni ili ne? Imamo li ikakvog smisla, gledano s nekakve veće razine?
Ima li se smisla truditi?
Zašto ne bismo trošili vrijeme onako kao želimo, bez stresova, napora i ičega što ne želimo raditi?
Zašto se moramo nadograđivati i proizvoditi bolje sutra?
Kome smo mi to dužni?
Nema nikakvog smisla.
Nema razloga.
Trošimo vrijeme na nešto što nam samo može omogućiti da budemo iskra koja će sijati dijelić sekunde dulje od drugih, a zatim se poput ostalih ugasiti.

Kroz otvorena balkonska vrata veličine veličine hangara durexovog skladišta kondoma za oveću afričku državu s postotkom zaraženih sidom koji prelazi 100 posto pogled mi pada na cestu (ok, serem, pogled mi pada na parking, ali for the story's sake, recimo da pada na cestu).

A na cesti stoji Ante Starčević i dere se:
"Phalus est mortus ab anno domine 2013.!*"

---

*lat. kurac je mrtav od 2013. godine gospodnje.

.

jedne polarne noći,
vidjeli nismo,
ježić je, kažu,
dobio pismo

pismo je stiglo po poštaru zelembaću,
koji je ježiću donio plaću
radi ko drača -
plaća ko drača
nitko tu ne zna,
tko pije, tko plaća,
tko jede meso, a tko puža golaća
nitko osim poštara zelembaća
ali ne odati tajnu je njegova daća

stoga mi ćemo reći
što reko je mesar
da ispriča tesar
što mislio bravar
da rekla travarica
a njoj mljekarica
što ispriča ježeva gazdarica:

cijele noći bio jež doma
a u domu kaos i koma
jer starog mu boli, o kuku lele,
kroz sve meridijane i paralele.
glava ga njegova jako boli,
takvoj boli jedva odoli.
da stari ne poklekne,
jež onda mu rekne:

miran budi, stari moj,
samo čekaj, dobro stoj,
jer idem sada ja u boj,
ne svoj boj, nego tvoj,
proć' će tebi tvoja bol
čim dobiješ panadol!

ali nema love jež -
bit će sada drpi-bjež,
jer ljekarnica lija nikom ne pozajmljuje -
ni najboljem kupcu ona ne vjeruje.
ne daje na račun, čak ni ako je čist,
jer to je njoj sve samo list.
zna jež - treba to u svoje ruke
to je bolje, al bit će muke.
al kako reko ježov stari:
bez muke nema nauke!

sprema jež se sad u boj,
ne svoj boj ni moj
ni njegov ni tvoj,
za starog ježa već
ide on na meč.
pa oštri bodlje oštrilom
šilji kandže šiljilom
i priprema uši
ali ne one na glavi,
već na dlaku stavi
uši male,
što su boli svake dale
od kraste i gnoja
do krvi i znoja
jer nisu to uši mikroskopske
već su one černobilske
što ljutu bol ljutuju,
s kožom rat ratuju,
al dobre su u boju
da obraniš stranu svoju.

jež spreman je već
al za rat, ne za leć,
ide prema lije kući,
ide brzo putujući,
želi on što prije stići
i svoju misiji obaviti,
guju-liju udaviti
ko što ona kokoške
vraća joj se natraške
jer sve se vraća,
sve se plaća,
sve vrti se u krug,
svak plaća svoj dug,
svak ima svoj kraj,
nekima je raj,
a nekima je dolje,
malo južnije, prema albaniji,
al svi su u nekoj agoniji,
što biti će i lisici,
kad dohvati je jež,
bjež od ježa bjež!

došo jež, na vrata kuca,
kuca žila kucavica,
kuca šapa, kuca, kuca,
iza vrata lija stoji
a njoj opet srce kuca,
al stoji mirno kao štruca,
ne mesna već štruca kruha,
dok jež samo kuca, kuca,
kad ono bum! daska puca,
puca kvaka, pada vrata
a na pragu stoji jež,
crven kao rak!
lija diše tanak zrak
jer ovo joj je kraj
i neće ići u raj,
već prema albaniji.
prisjeća se pilića,
prisjeća se pačića,
prisjeća se kokoški,
koje je zadavila,
kandžama podavila,
šapama uhvatila,
i onda pojela.
kolikim je pticama
otrove prodavala
pa ih onda hvatala
više neg je trebala
jer to joj bješe zabava,
al sad je ona lovina.

sad ćemo ispričati što bješe sutradan,
nakon smrti lijine što je prošo jedan dan:

reče vuk šumi tada:
od ježa hvatam sada!
jer ubio je liju
pred očima sviju,
pa treba da plati
svoj dug da on vrati
i da puno pati
jer samo će tako stati
i neće nastaviti
životinje ubijati
niti likvidirati
ili atentirati
ili asasinirati
jer prije će iskrvariti!

juri vuk juri, što brže može
da osveti liju, tobože,
no zapravo gleda on svoju zaradu,
zato je i pokrenuo ovu paradu.
odjednom, ispred njega, stvori se blato.
što tričiš vuče? upita svinja
zašto trčim? bezveze, zato!
reci mi vuče! reče svinja,
i stade vuka za nos da vuče,
dok mu na kraju živac ne puče,
pa svinji reče što to bješe prošlo veče...

trče vuk i svinja, trče kroz muk,
trče kroz šumu, iza njih huk,
trče tiho al brzo ko strijela,
ko strijela kad je odapinje luk.
no vuk valjda loše vidi ili nije gledo'
jer se ispred njega stvori medo,
kojemu vuk već duguje stotku
al nikad da mu vrati ni za vodku.
halo maratonci, reče medo,
gdje žurite u ovaj kasan sat?
kad dvanaesti put na satu udara bat?
pusti me, medo, reče vuk,
za dug ti nemam,
a za borbu se spremam
vrijeme je da ježu netko pokaže,
da i u ovoj šumi ima straže!
tada vuk stade i reče medi,
što to bješe prošlo veče...

što dalje bješe, kakav je kraj?
priča nam kaže, potanko, znaj:
sivoga vuka, jadna mu rodbina,
progutala ogromna morska grdobina.
grizlija medu, što med voli jesti,
pogazio kamion na auto-cesti.
a divljoj svinji, koliko znamo sad,
od tog dana se izgubi sav trag.
niti jedno od nesretne trojke
ne prekorači više svoj prag,
kao da sve ih proguta vrag.

po šumi danas, pokraj autoputa,
ježurka ježić ubija i luta.
je li on luđak, il ima PTSP?
ne znamo mi,
pitajte doktore...

.

.

Sunce tog dana kao da je bilo veliki div još veće žute, blještave guzice, koji je sjeo na staklenu atmosferu Zemlje. Drugim riječima, sunčano za popizditi, a oblačka na nebu nema ni da ga tražiš pincetom za čupanje stidnih dlaka tek rođenih klokana. (Klokani su inače veličine pčele kad se tek rode). No ni klokani, ni pčele, a bogami ni stidne dlake nemaju nikakvod udjela u ovoj priči niti su važni za ono što slijedi. (Za više detalja o klokanima, pčelama i stidnim dlakama pročitajte "Ispovjest jednog klokana: kako su me stidne dlake zaštitile od pčela"). Da ne zabrazdim dalje u digresiju poput Hrvatske u inozemni dug, nastavit ću priču...

Marica je tog jutra bila sretna što će proslaviti Davorov treći rođendan. Iako je imao tek tri godine, mališan je bio živahan poput trakavice, veseo poput napušene hijene i bistar poput rijeke Save kada prođe kroz bio-pročišćivač. Imao je vlastitu sobu koja je, za jednog Davora, bila više nego prostrana. No to jutro je bilo drukčije. Marica je sanjala da je goni krdo divljih svinja.
"Kuda idu divlje svinje?" panično je priupitala oca probudivši ga u ranu zoru.
"Svi putevi vode u Rim..." odgovori joj on diplomatski (bio je pijan) te se okrene na drugu stranu kreveta, izguravši Gospođu Majku. U taj trenutak, čuo se nekakav zvuk iz Davorove sobe.
"Davor!" vikne Marice te se zatrči prema sobici.
"NEEEEEEE!" vikne ona strašno te problijedi od prizora - Davor se posrao po krevetu.
"Prokleti pas!" vikne otac dotrčavši.
"Trebali smo kupiti mačku..."

Eto, to vam je priča o Davoru. Mislim, umro je kasnije, u dubokoj starosti, od otkazivanja srca i metka u čelo, ali to je već druga priča. A poslije? Poslije je bio sprovod, što drugo

.

Razlika između isto i jednako ista je jednakosti različitosti istog i jednakog.
Isto tako, ista je nejednakosti istog i jednakog.
Da li je onda isto nejednako nerazličitosti istog i jednakog ili različitosti neistog i nejednakog?
Ili je možda isto što i jednakost razlike i različitost jednakosti?
Što je isto, a što jednako?
Oba su prilozi. Hm. Ili nisu? Ne znam.
Da li je to isto? Ne. Ali nije ni jednako. Jer da je jednako, ne bi bilo isto.
Zašto?
Pa zato jer sam već na početku rekao da isto nije isto što i jednako, niti je jednako jednako što i isto.
Nema smisla?
To vam je isto kao da vam netko kaže da je jednako isto a nije jednako.
Da li isto može biti isto a da u isti trenutak bude jednako?
Da li isto može biti isto što i jednako ali da jednako ne bude isto što i isto?
Je li to isto ili jednako?
Nekad su jedni bili manje istiji od drugih i manje jednakiji od istih. A sada? Da li je sad isto ili različito?
Ništa više nije isto, među istima postoji istijih a među jednakima jednakijih, a opet svi kažu da smo isti i jednaki.
Zašto onda nismo?
Ne znam.
Sve je to meni isto....

.

.

Ne stvaramo ništa novo, nego uzimamo tuđe riječi i stavljamo ih sebi u usta. U vremenu nevještine pokušavamo se probiti na najjednostavniji i najpristupačniji način, ostavljajući isto ono što su ostavili mnogi prije nas ali samo u drukčijem redosljedu, u drukčijem kontekstu. Ono što pišemo služi anonimnim čitateljima nekoliko trenutaka, a zatim i oni to zaborave, samo čekajući novu porciju svrsishodnih informacija bez smisla, razloga i potrebe. U svijetu gdje umjetnost izjedaju slova, mi smo prozori u jedan veliki bezdan na dnu kojeg se nalazi nečiji kurac.
Čiji je to kurac?
E, dragi moji, da biste to saznali, trebate shvatiti prozu....

.

.

Jednom je napušeni Zeko naišao na veliko polje mrkava. Bilo ih je preko tristo tisuća, ako ne i tristo petnaest tisuća. Trčao je od veselja po polju mrkava, sretan što će se najesti. Mrkve su bile goleme, tako da je mogao ponijeti samo jednu, ali to nije bio problem jer su stvarno izgledale super. Odjednom, čuo je iz daljine kako dolazi poseban ratarski stroj za čupanje mrkava (traktor). Znao je da nema mnogo vremena prije nego što ga vide ljudi i otjeraju s polja mrkava. Ubrao je mrkvu i potrčao. No skužio je da je nekako gnjila pri kraju. Ubrao je slijedeću mrkvu i potrčao prema šumi. No mrkva je bila nekako manja od ostalih. Dotrčao je do treće mrkve i počeo je povlačiti. Uspio ju je nekako iščupati no pukla mu je na pola. Što će sad? Dotrčao je do najveće mrkve koju je vidio i iščupao je te krenuo prema šumi. No malo prije nego što je izašao iz polja mrkava, spazio je jednu još veću. Bacio je mrkvu od prije i navalio na ovu drugu. Mrkva je izašla iz zemlje, a Zeko je veselo uhvatio mrkvu i krenuo prema šumi. Buka traktora i glasovi ljudi bili su sve bliži. No onda je spazio *još* veću mrkvu na drugoj strani polja. Bacio je ovu divnu, prekrasnu, veliku mrkvu, koju je jedva našao, te krenuo prema toj najvećoj mrkvi na drugoj strani polja. No onda su stigli ljudi i otjerali ga.
I što je Zeko dobio?
Kurac od ovce, eto što.
Nije dobio ništa jer je bio neodlučan i nezadovoljan onim što ima. Otišao je doma roneći suze za onom mrkvom kojom je bacio, čak i za onom prvom, najgorom.

The fucking end....a sad pouka priče ;

.

Budite sretni s onim što imate i nemojte pod svaku cijenu tražiti nešto bolje.
Uvijek postoji šansa da boljeg nema, a da ste morali ono od prije odbaciti da biste to shvatili.
Tek kad nešto izgubite shvatite koliko je to bilo vrijedno.
Ne shvaćajte gubitke tragičnima ali ih shvatite ozbiljno.
Ne budite neodlučni jer nećete ni kurca dobiti, a kamoli ono što želite.

Budite zadovoljni s malim, jer uskoro možda nećete ni to imati.

.

mislim da se nešto posebno događa samnom...
nešto neopisivo.
nešto isijavajuće.
blistam energijom tisuću Sunaca.

prvi put u životu, osjećam se posebno.

.

lijepa sumorna večer,
vani ugodnih -100.
hladno ko u frižideru "Karlovačke".
Vidim par pingvina kako hodaju unaokolo pa ukrug.
Ispod sata stoje četiri ženske...
Izgledaju poput mini Sunčevog Sustava jer je ova jedna toliko debela poput Sunca, a ove tri ostale kruže u gravitacijskoj orbiti oko nje...
dogovoriš se u podne, ona dolazi u pola noći i šiba mi SMS poruke kakti je sat vremena čekala tramvaj na Mikulićima negdje u šumi.
Dolazi SMS da tramvaj nije vozio od Reljkovićeve nego je išao prek Vinogradske, a u drugoj SMS poruci kaže da je na Pantovčaku presjela na "šesticu" koja nije vozila do Trga nego do Cmroka...

Stiže mi SMS poruka...Skužila je da je u krivom tramvaju pa je u "dvanaestici" presjela sa zadnjeg sjedala na prvo...
...da bude brža !!
Onda stiže SMS da nije bilo taxija, nego je uzela bus jer u taxiju ne primaju godišnji pokaz ZETa.
Stiže SMS da se pola sata vozila u autiću u luna-parku jer je mislila da je to Cameo...stavila je čak i borić na vrat !!
U intervalu gledam kako na Trg svake sekunde dolazi po nekoliko tramvaja iz svih smjerova vjetra i strana svijeta.

ma....ok.mislim si....
ode ja u birtiju kadli sjednem a "neki" pingvin me prati.sjednem za stol...on zamnom !
kulturan momak kakav jesam šutim i pozovem konobara s mutavim pogledom i naočalama sa lošom dioptrijom u ofucanoj majici.
uzmem si pivu i velim konobaru s mutavim pogledom i naočalama sa lošom dioptrijom u ofucanoj majici da uzme i sebi cugu...uzeo je Whiskey jer je čuo negdje da je to dobro i skupo i to mu je bila jedinstvena prilika u životu da i proba !
a dotična oplete "uvertiru" po litri-dvije kuhanog crnjaka i napadne neke cure za drugim stolom da su joj ukrale papirnate maramice...
Uto zovne mene konobar s mutavim pogledom i naočalama sa lošom dioptrijom u ofucanoj majici u panici ;
- "čujte gospon, vaša gospođa majka može popit,a ? "
- " ko ? ono tamo ? nije mi to mama ! prvi put vidim ženu u životu !" rekoh ja konobaru s mutavim pogledom i naočalama sa lošom dioptrijom u ofucanoj majici rezignirano...i bio sam u pravu.ženu nikad vidio u životu !
Rekoh ja konobaru s mutavim pogledom i naočalama sa lošom dioptrijom u ofucanoj majici ;
- " dajte joj još...kaj imate ? špirita? antifriza? ma može ! "
onda mi se pokušavala uvaliti sa spikom kak "bend" dobro svira, nebi li od mene pogonila ikakvu reakciju...
mislim si...koji bend sunce ti jebem ?
dok sam ostavljao jakne uleti mi opet polupijani konobar s mutavim pogledom i naočalama sa lošom dioptrijom u ofucanoj majici mutavog pogleda ;
- "čujte gospon ! hočete joj reći da ne frče duhan u račune ?"
- "neću !" odgovorio sam rezignirano gledajući ju kak skače na improvizirani stejđ pjevat karaoke.
orila je po birtiji :

"Zeleni se jorgovan !
moj je dragi partizan !
zagrljeni ! zameteni !
sve se ori !
val se pjeni !
ajme meni !
ajme meniiiii !!

.u tom momentu je konobar s mutavim pogledom i naočalama sa lošom dioptrijom u ofucanoj majici popizdio i izbacio nas van...ja sam produžio doma, a ona na "šesticu" koja je otišla preko Tkalčićeve na Radnički Dol...
eto.pa ti odi na sudar.

.