SUZVUČJA LJEPOTE

.

Nemogu spavati.
pijem kavu.
slušam Link
hladni tuš.
bio jamac.
sjela FINA.
ili selidba.
sreća je da sve što imam u životu
stane u jedan ruksak....
ili boemski život.
ili opet spavanje po tramvajima.
.





:-(((
.

.

Slušali smo Link

Rezao sam nešto dugim oštrim nožem na drvenoj kuhinjskoj dasci.
Pijan, jako.
Sjedio je na stolici i pogledao u mom smjeru.
Bio sam zaljubljen.
-Ne mogu više ! - viknuo je i udario šakom o stol.
Kratka kosa mu je opisala putanju sličnu onoj koju je moja šaka opisala maloprije prema njegovoj faci.
Imao je lijepu kosu.
-Dobro. Tko te jebe. - završio sam.
-Šta?
Nisam odgovorio, ali sam pomislio: hm..." Nije bilo upitnika...." ?

Pričao je još ponešto.
Vikao je.
Psihotična kuja.
Krasni dečko.
Rezao sam kruh nožem.
Rezao sam jebeni paradajz.
Pričao je, još uvijek.
Rezao sam sir, i još neke pizdarije.
Pretvarao sam se da ne znam kako je biti sam.
Rezao sam...dok oko mene nije postalo tiho.
Jeo sam...
Buljio u monitor...
Obrisao folder s njegovom glazbom...

...Zaspao....

Sad me baš zbilja boli kurac.
Jebem se i pijem.Baš je zabavno.
Najviše se jebem. I pijem.
Sreo sam starog prijatelja na placu. Nisam ga bio vidio dvije godine. Vječiti antialkoholičar i nepušač. Romantik. Tip koji je otkidao na borilačke filmove. Začudo, vrlo inteligentan i rječit. Upitao me kako ide. Super, rekoh. Kako si ti, upitao sam ga, pokušavajući igrati tu odrpanu sociološku igru.
Nisam baš dobro, odgovorio je, i zapalio cigaretu. Naručio sam bambus i upitao ga što pije. Bambus, odgovorio je.
Imaš li curu, upitao me. Curu ? Ne...
I bila je istina.
A ti, upitao sam, nastavljajući sa soc-prozom.
Nemam, odgovorio je. Ostavila me cura. A zbilja sam bio zagrizao. Posvađali smo se, rekao je. Šutio sam i gledao ga u čudne, velike oči. Činilo mi se da će zaplakati. Tada je zadigao rukav ružne karirane crno-crvene košulje i pokazao mi velik ožiljak na zapešću desne ruke. Odmahnuo sam glavom.
Prošlo je otada par godina.
Moj prijatelj je u sretnoj vezi.
I dalje puši i pije.
Ja tek pijem i jebem...ali i dalje ne vjerujem u ljubav.

A SAD JEDNA POUČNA PRIČA :

Iza sedam gora i sedam drolja, živcirao se Tomislav zvani " ". Jebalo ga je što nikako da dobije na lotu, a tako bi znao iskoristiti te pare, ihaaaaaj, da... iskoristiti! Napravio bi on sve da bude ljepše!
- Ali šta ćeš, ništa nećeš, onda dobro, sljedeći! - izviknu sestra Bogorodica, te nadoda
- "Doktoru je danas zlo. Neće ga bit u ordinaciji pa sam zato ja tu, a kad sam ja tu onda nema zajebancije. Ajmo, ti sa tekutima! Prvi si na redu!".
Tomislavu se to svidjelo, jebat ga, da jednom bude prvi. Makar i za odstrijel. I ništa, sestra ga opali preko ušiju i pošalje kući.
- "Moraš spavat puno, majmune! Ajd ukurac!", na što Tomislav zakoluta očima i hladno se odgega u Caritas po papuče za šećeriti trulež u pothodnicima. Vražje doba je to bilo. Isuuusssss. !!!
Zečevi otpadali sa borova kolko je bilo vjetrovito. Odasvud su se čuli glasni povici revolucionara ;
- "Jodler najobičniji! Oslobodite kretenariju! Muletina svima!", što je Zorana pomalo živciralo, no ipak sačuva dostojanstvo uspjevši se othrvati nagonu da ih sve stjera u kurac i započne samostalnu karijeru vizažiste. Prokleti danak u jogurtu, pomisli i zatetura u pravcu pothodnika. U pothodniku nije bilo bog-zna-šta ; pije.....
Oko podneva pojavio se Tomislav, Zoranov dobar prijatelj sa Bahama, inače inženjer i kreten, te pasionirani karaoke amater. Počeli su njih dvojica raspredati o općem kretenstvu i zatupljenosti, nebi li došli do kakva plodonosna zaključka, no samo su se napili i bauljali u krug, snubeći pokoju drocu u prolazu usklicima
- "Dodvori mi malenu!",
- "Poljuskam ti krmetinu!",
- "Ektoplazmu ti jebem sveukupnu!",
- "Nestandardna kujice!" i slično

Ne imavši previše uspjeha, odlučili su se ipak za krmačenje do jaja, te se uputili na obližnju farmu gdje je bilo prvenstvo u lansiranju krmača. Stigavši na odredište, odmah su primjetili dva dabra koji su uljili lansirnu rampu, praveći se pametniji nego što u biti jesu. "Gamad uhvati dobre komade, tužno je to", prozbori glas iza njihovih leđa. Bio je to Ivica - zvani Petrolejka. Petrolejku je tukao glas velikog ženskara i ubiboga. A šta znači ubibog, to nitko nije znao.
"Pa, seljoši, kako ste dospjeli ovdje?". Na to mu Tomislav pokaže dvije VIP bekstejdž ulaznice za komuniste i pankere.

* TO BE CONTINUED! *
Continued!
CONTINUED!
CONTINUED!"

Kontinuirano je odjekivalo u Zoranovoj glavi dok mu se vid sve više oštrio, kao nož na brusu starog cigana. Čudna, hladna metalna senzacija koju je isprva osjetio na dlanovima, a sada je otkrio da se radi o nečemu glatkom i skliskom, natjerala ga je da jače razmisli o mjestu na kojem se nalazio. Kako mu se vid sve više bistrio, kao kad kroz baru vode na cesti prođe auto pa treba dva dana da se razbistri, Zoran je počinjao uviđati da će biti sranja. Kad se magla vanzemaljske droge razišla, skužio je da stoji onakav sisat za šipkom u striptiz baru, a horde pijanih obožavatelja kliču u ekstazi. Jebat ga, pomisli tekut, šta je tu je. Kad si u striptiz baru, ponašaj se kao striptizeta, sjetio se on stare izreke. U tom momentu obližnji pijanac nasrnuo je na njega grlom razbijene boce i odrezao mu sisu, a krv je počela liptati na sve strane. striptizetaNa taj čin, Tomislavov nož svijesti ponovo se otupi i on nestane u ništavilu kako se iz njega i pojavio. I to je uglavom to.

E NOJE! Tj, E NIJE! NIJE NEGO!
Nikako nije nego Penda...
Nego je sam bio u alatnici dok se sve to dogadjalo. Inače, Penda zvani C bio je bratić po sestrični kumove svekrve Tomislavovom stricu babe unuk. Uplićem Ca u priču jer je u sekundi padanja Tomislava u nesvijest C osjetio žarenje u kuku i odma zgrabio sjekiru otrčavši prema obližnjem parku nebi li posjekao panj za koji je sumnjao da se u njemu kriju izvanzemaljci, a ako ništa drugo, možda nađe neko blago pod korijenom, ipak, nisu legende za baciti. Ko zna kakvih budala je bilo prije, pa zakapali blago pod panjeve.

Ektoplazmu ti jebem sveukupnu!

KOOOONAČNO sam odlučio sašiti hlaće (nije "ć" nego "č" ) KOJE mi pašu uz moje Marte...... di su mi se malo rasporile..neznam di mi je druk mašina no i ovo je okej....malo bode ako se otkopča no brzo se krpa !.hehehe..(jebote tek sad vidim koji sam ološ.heheh...)...hehehehehehehe---

nego !!! imam OPET poruku za svog providera mrežnih usluga...dakle...idemo nježno ! :

bog vam jebo mater sa zlatnim kurcem i brončanim jajcima ! najebo vam se bijesni pavijan mamu i njezinu prijateljicu s kojom kupuje banane koje joj trpa u pizdu dok vam tata gleda nogomet konji jedni idiotski dabogda vam se sestra pretvorila u brata a brat u istrošeni kondom a taj kondom puknuo dok vam mama bude radila drugog brata u nekom jeftinom motelu dok vam tata doma gleda nogomet......
...aaaaaaaahhhhhhhhhhh !
Zazvonilo vam je crkveno zvono !!
Vjetar vam je zapuhnuo nad tom kobnom kućom i izlogom na Iblerovom Trgu tog kobnog jutra u pola dvanaest !!
Kobno lišće i smeće nošeno tim istim kobnim vjetrom kroz izlog je gledalo kristalne suze krupne poput dječjih očiju kako kližu niz vaše izloge !
Vrane su se probudile, kopale vam oči i započele vam kreštati svoj kobni sablasni ton koji nimalo nije podsjećao na kobnu Lakukaraču !!
uuuuh šta mi je lakše ! mogu mirno na koncert u subotu !

.
Link


.

pas mater ! #$%&#%$ !! jedva našao dugačke žnirance za svoje Martensice...jebemti blesav post.

gledam u zrno graška...
bolje nego da ono gleda u mene i sebično čuvam tekstove i jebem mater debilima koji izlaze petkom u „Studiju“ Jutarnjeg. Želim se slikati na predzadnjoj stranici, pokraj rebusa i dnevnog horoskopa, želim pisati kolumne, koje izlaze u serijama, između tjednog preglednika „Vrta i održavanja hrčkovog kaveza“, i jednog dana, želim sjediti u velikom studiju državne televizije, obasjan reflektorima, i kopati nos u vrijeme propagandnog jinglea HAK-a.

.

.


Link

.

PRVO STAVITE OVU GORE STVAR PRIJE ČITANJA...JESTE ? AJDMO....

Iz moje ograničene mašte izvukao sam jednu poučnu basnu.
Radi se o lisici i škorpiji.Stoje obje životinje na rubu potoka i žele prijeći na drugu stranu...Lija veli da će bez problema preplivati...Uto veli škorpija lisici ;
-pa hajde i mene povedi na svojim leđima !! ja ne mogu preplivati potok !
- neću te uzeti zato da me ne ubodeš ! kaže lisica.
- ali...ako te ubodem onda ćemo se obje utopiti ! kaže škorpija.
...Lisica malo razmisli i misli fakat, logično...i popenje se škorpija na njena leđa i zajedno zaplivaju.
Odjednom...usred potoka škorpija ubode lisicu, i dok je lisica u agoniji umirala, obje životinje se počnu utapati...
- pa zašto si me ubola !? vidiš da ćemo sad obje poginuti !! -zavapi lisica...

A škorpija kaže ;
- Sad vidim....oprosti, no to mi je narav...to mi je u krvi..

Nazvala me frendica i veli da sam prokleta kučka...jer ju ne zovem..Živim poput Bukowskog,ponašam se poput Dalija,nosim Gaultiera,mislim poput Tesle, brijem poput Hells Angelsa,pijem ko Krleža, pišem ko Castaneda...

jebote, kad razmislim...fakat sam promašaj.
.

__________ je u kurcu
__________ je u kurcu
__________ je u kurcu
__________ je u kurcu
__________ je u kurcu
__________ je u kurcu
__________ je skoro izbjegao biti u kurcu...

molim čitatelje da nadopune svoja imena na prazne crte.hvala.

osim toga, našibao sam slike u profil pa mi možda napokon netko i priđe u tramvajubi pozove me na cugu.

Mrtvi sivi blokovi
Guše se u obilju cementa.
Mrko ih gleda
Prljava boca Karlovačke.

Beton guši crvenilo cigala
Prašina se slijeva sa
Mlazevima znoja i urina
Niz neožbukani zid

Čelični egzoskelet
Gasi slobodu armature
Koja u plaču nestaje
Ispod vesele žbuke.

Obojani zidovi
I onaj metalni kurac
Od Bauhausa
Za kojeg ne znam čemu služi

Hladan vjetar sa sjevera
Rupe na tenesicama
Radnik u padu
Truplo na podu

Dok ga gledaju sjetno
Kako leži u smjesi
Krvi i žbuke, pitaju se
Zašto nije išao u rokere

Pepeo na nebu
Mraz oko srca
I Narodni Radio
Na devedeset i dva....

....Megaherca...

.

.

i osjećam se zatočen u nečemu, kao da znam da neću više biti slobodan. Strepim pred krajem, a još više se bojim onoga što će doći poslije. Nema pomoći, nemam se na koga osloniti. Jedina osoba koja mi je bila oslonac, ne može mi više pomoći jer je umrla i ovaj put je sve drukčije.
Jesmo li na sukobljenim stranama?
Zar smo neprijatelji?
Nema pomoći.
Samo prazni savjeti koji apsolutno nikako ne mogu popraviti situaciju.
Ali pokušat ću sve što mogu i što znam i sve što je u mojoj moći da ne završi.
Ali kako? Tko zna?
Milijun pitanja u glavi i paranoja....
Da sam bar suicidan....
Dok šetam uskim ulicama Dubrave, češem se po desnom zglobu .. jedan jako jedinstven osječaj me prožme u tim trenucima ... U daljini se je čulo Link , a sebe osjetih neko mlado golo tijelo koje je zračilo svojom nevinošću.. polako sam se počeo okretati i zapažati neobrijane noge koje su se naježile tu kraj mene.. podižem glavu i polako očima prelazim preko ostalih dijelova tijela.. naravno oči zapažaju dosta toga.. ogrebotinu na lijevom koljenu , masnicu na butu ... bio je sav ušminkan kao neka glumica .. otprva sam mislio da se zajebava samnom...sa dlakama na nogama.. on je bio avion sa perjem.. Onda sam lagano počeo hodati po pustinji koja nikada nije dozvolila da ostanem nov, nego me umarala sa svih strana..gurao sam se sve dok snijeg nije počeo da moje čizme napada..osjetio sam tu hladnoću na svome palcu koji je trenutno amputiran i operacija će mi brzo..

znam da je nekada u bolnici dosadno, ali ja volim otići u bolnicu da se poigram sa infuzijom, vozikam u kolicima za nepokretne, štrcam si onaj kurac za astmu u usta, ližem igle iskorištene i

.

.


Ovdje pratim samo jedan blog.ostali me ne zanimaju i NIKAD ne čitam blogove jer se večinom radi o blesavim slikama, poremečenim ličnostima i mentalnom izdrkavanju po internetu...Postoje ipak i korisnici koji vam jednostavno daju inspiraciju....Ponukan nedavnim lošim vijestima odlučih diljem Rvacke posjetiti i vidjeti familiju...pa vozeći se vlakom, padaju mi svakakve bjesomučne ideje i scenariji..pa zato eto još jedan u niski mojih kroki scenarija za opaki super spektakl SF Thriller dostojan Oscara i Maričine gibanice sa sirom...
Film je baziran na istinitim događajima iz moje mašte...

Film se zove :

" GeorgeClooney_pravi - iskupljenje na Zrinjevcu "

GeorgeClooney_pravi je trepnuo. bio je odsutan neko vrijeme. sjedio je na klupi na Jarunu. pogledao je na svoj Mickey-Mouse sat. bilo je 12:34, još malo do ručka.
ustao je i krenuo kući....
GeorgeClooney_pravi je zabrinuto koračao ulicom. gledao je kapi kiše kako se cijede po tmurnim krovovima zgrada. pogledao je iza sebe. gospodin u ružičastoj kabanici ga je pratio ovamo sve od Jaruna. GeorgeClooney_pravi je ubrzao korak. gospodin u kabanici ga je slijedio. nema sumnje, prate ga. ali što će sada? policiji ne može reći, oni ga traže zbog krađe koju nije počinio. GeorgeClooney_pravi je potrčao i uskočio u bus. pogledao je kroz prozor i vidio gospodina u ružičastoj kabanici kako ga ljutito prati pogledom.
u slijedećem trenutku, GeorgeClooney_pravi se našao licem u lokvi blata i kišnice. pored njega je prošao policajac i smijao se. GeorgeClooney_pravi ga je pogodio blatom i otrčao.
trčao je poput Bengalskog tigra kojeg hvata Bengalski metak ispucan iz Bengalske puške nekog Bengalca u sred Bengalske prašume. došao je do Zrinjevca.
tada se GeorgeClooney_pravi sledio ! ugledao je nešto za što je mislio da može vidjeti samo u snovima. bolje reći, morama.
Mnogo toga je GeorgeClooney_pravi proživio. mjenjao je ime iz Zorana u GeorgeClooney_pravi jer su mu se smijali da ima smiješno ime. jednom je slomio glavu kad je pokušao ukrasti teglu s balkona na trećem katu zgrade. jednom mu je čak bankomat progutao karticu u sred Indije. ali ništa se nije moglo mjeriti s onim što je sad vidio. nakon šest godina, ugledao ga je. promatrao ga je kako ravnodušno gazi po lokvama kao da su javno dobro.
i u sred mraka bi prepoznao te prodorne oči koje su isijavale zloćom.
bio je to...DIES-DAS !!

u istom trenutku, jedna medicinska sestra je greškom umjesto "Hanibal Lecter" napisala "Don Chico Felipe Cayetano Lopez Martinez y Gonzales".
bolničari su uzeli papir i ušli u auto. krenuli su u lov na opasnog manijaka, a to mora biti točno obavljeno !
znači, samo pola litre vina prije puta.
Dok su bolničari nazdravljali jedni drugima, GeorgeClooney_pravi je pratio Dies-Dasa. mislio je da je Dies-Dasa ubio onaj metak koji je fulao tangentu kosinusa kuta nakon što je obletio zemlju (pogledaj prethodne priče ). GeorgeClooney_pravi ga je pažljivo pratio.
Oko njega su bezbrižno letjele ptice kukavice...
bolničar je uzeo list papira na kojem je pisalo ime osobe koje traže te pročitao policajcu. no umjesto "Don Chico Felipe Cayetano Lopez Martinez y Gonzales", policajac je zabunom zapamtio " GeorgeClooney_pravi".
dok je zbunjeni policajac išao gradom, mrak se spuštao poput gavrana koji nosi krizantemu u kljunu. Dies-Das je ušao u mračnu uličicu. sve je bilo mračno, osim mokrog tla koje je izgledalo kao da je poliveno uljem. GeorgeClooney_pravi je napipao u džepu tupi predmet kojim je odlučio dovršiti Dies-Dasa, grickalicu za nokte.
Imao je i nož ali ubojice uvijek, barem na filmu, ubijaju tupim predmetima. bio je spreman, sad ili nikada! Upravo u tom trenutku, policajac je guglao "GeorgeClooney_pravi"...

i policajac mu je našao sliku !!

nije mogao vjerovati. to je isti onaj tip koji ga je pogodio blatom! sjeća mu se lica, kao da je bilo jučer. policajac je otrčao u auto i krenuo prema Zrnjevcu...

GeorgeClooney_pravi se spremao potrčati za Dies-Dasom kad je odjednom spazio policajca s plakatom. na plakatu je bila njegova slika. tražili su ga. policajac je svakog prolaznika upitao:
- "jeste li vidjeli ovog čovjeka?".
GeorgeClooney_pravi se bojao da će doći i njega pitati. nikad nije znao dobro lagati. jednom davno ga je učiteljica pitala tko je bacio klupu kroz prozor. GeorgeClooney_pravi je samo rekao:
- "obećao sam Dies-Dasu da ga neću odati!"...

GeorgeClooney_pravi je otvorio oči.
iznad sebe je vidio bijeli strop. u zraku je bio osjećaj vlage i sredstva za dezinfekciju. zidovi oko njega su bili obojani masnom bojom radi lakšeg čišćenja. htio se počešati po lijevom dijelu desne obrve, ali nije uspio. imao je rukave svezane na leđima. iskočio je iz ležaja. pored njega, na podu, sjedila je žena koja je zubima rezala nožne nokte.
GeorgeClooney_pravi je uzviknuo poput ranjene ljame tijekom zadnjeg stadija parenja.
-"hej, čovječe, aha, izgleda da su ti dali duplu dozu, aha." rekla je žena pored njega.
- "duplu dozu... čega?" pitao je zbunjeno GeorgeClooney_pravi.
-"inaprovalina. 5 cc je standard." mirno je rekla žena i nastavila gristi nožne nokte.
- "gdje smo?" pitao je GeorgeClooney_pravi.
- "u ludnici...ja sam Marta-Marta..." rekla mu je žena i osmjehnula se. između zubiju su joj virili komadići odgriznutih noktiju.
GeorgeClooney_pravi ju pogleda i reče:
- "a zašto...-"
- "....grizem nokte iako to može uzrokovati infekciju i gnojenje tkiva? zato." rekla je Marta-Marta i nastavila gristi.

GeorgeClooney_pravi se nadao da će njegov plan uspjeti. uspio je prokrijumčariti komad žice. već se skroz dogovorio s Martom-Martom koja grize nokte. ponoć je odzvonila. zadnji stražar je prošao. GeorgeClooney_pravi je pomoću žice oslobodio sebe i Martu-Martu od luđačke košulje. grizačica noktiju se bacila na pod i primaknula se ventilaciji. počela je gristi beton i proširivati rupu.
i tako do jutra....
i tako sedam dana....
osmi dan je uspjela probiti rupu do dvorišta. GeorgeClooney_pravi i Marta-Marta su uskočili u rupu čim je straža prošla. nisu gubili vrijeme. probili su se do površine i našli se u sred dvorišta. tiho poput afričkog slona u sred azijske prašume, odšuljali su se do vrata.
GeorgeClooney_pravi je pažljivo zapalio šibicu.
-"ovo nam je jedina šibica, tako da ne smijemo pogriješiti!" rekao je svojoj ludoj cimerici koja je namjestila guzicu pored šibice. iz dubine njezinog hranidbenog trakta oslobodili su se plinovi poput metana i amonijaka te poput slapova Nijagare potekli debelim crijevom. čim su došli u dodir s plamenom šibice, eksplodirali su snagom 4 štapića TNT-a !!.
to je bilo dovoljno da uništi sićušne polužice u lokotu od dvorišnih vrata. lokot se raspao i pao na pod. GeorgeClooney_pravi se zaletio prema vratima, no tada se ispred njega, kao grom iz vedra neba, iznebuha, usred mraka stvorio nitko drugi doli...DIES-DAS !!!

Spremala se strahovita bitka...
Dies-Das je drsko stajao ispred GeorgeClooney_pravog, lebdeći pola metra iznad zemlje....
odjednom se zaletio prema GeorgeClooney_pravom . GeorgeClooney_pravi je skočio tridesetčetiri metra u zrak,napravio trostruku piruetu, dvostruki salto, tri goblena te izvukao pištolje skrivene u čarapama.
počeo je pucati, ali Dies-Das je metke izbjegavao kao muha koja leti kroz kapi kiše. Dies-Das je napravio double kick-flip,trostruki salto, kolut naprijed i stoj na glavi, i skočio prema GeorgeClooney_pravom ! U tom momentu je Marta-Marta iz svoje anus iskoristila kao plameno-bacač te ispalila snagom napalma vatru na Dies-Dasa ! No Dies-Das je vješto izbjegao i taj napad, ali nije znao da GeorgeClooney_pravi ima asa u rukavu !! zapravo ne asa !... nego svjetlosnu sablju !
"lajtsejber "!!
GeorgeClooney_pravi je izvukao svjetlosnu sablju "lajtsejber" i upalio je.
Dies-Das se točno nabio na nju !!
crijeva su mu polako curila kao lava iz Havajskih vulkana. ruke su mu bile zgrčene. GeorgeClooney_pravi je gledao kako mu oči tonu u mrak, kako se gase...

GeorgeClooney_pravi je gledao oko sebe. nije bilo ničega osim bijelog beskraja. pored njega se stvorila Malamaza7 i rekla mu ;

- "čestitam, GeorgeClooney_pravi ! uspio si izvršiti prvu zadaću. sad se vrati na Zemlju, još te mnogo toga čeka...".
GeorgeClooney_pravi je promucao:
- "ali... tko... što... gdje... kud... kako... zašto... kada... kamo... koliko...".
no istog trenutka, stvorio se na klupi na Jarunu.
pogledao je na svoj Mickey-Mouse sat.
bilo je 12:34.
još malo do ručka...

TJEDAN DANA POSLIJE ;

-"dobar dan, želim poslati brzojav"
-"kome?"
-"gospodinu GeorgeClooney_pravom..."
- "a vaše ime?"
-"samo stavite... 'Dies-Das' "....

.

Sanjao sam san...i pogledam se u ogledalu ljubopitljivo...zašto bi, nadopunite sami...

GOJIRA ! GOJIRAAAA !....vikao je starac deliriju dok ga je hvatao muškarac oboružan motornom pilom. Preskočio je drvenu ogradu spretnošću skakača u vis te, prije nego je dotakao tlo, ustao i nastavio trčati. Mračna noć bez mjeseca otežavala mu je trčanje po neravnoj livadi punoj lokvi. "Gojira! Gojira!" derao se i dalje bez prestanka. Progonitelj mu se približavao, bez obzira na pilu koja ga je trebala usporavati. Starac je zapeo i pao. Otkotrljavši se koji metar, našao se u lokvi. Zaronivši, ugledao je neprozirno crnilo koje nije bilo ispunjeno ničim osim njegovom vlastitom maštom. Učinilo mu se da je vidio bijelu mrlju, kao da gleda u negativ Rorschachovog testa. A onda je mrlja poprimila boju, i to crvenu. Lokvu je ispunila krv. Iznad površine vode, lanac motorne pile mu je kidao kičmu kao da reže maslac. Komadi kostiju, mesa i unutarnjih organa letjeli su po okolici. Ubojica se u ekstazi toliko zanio da je nesretnog starca ne samo rasjekao na komade već pretvorio gotovo u kanibalsku paštetu. Izderao se iz petnih žila toliko glasno da su se stabla savinula kao pod vjetrom. Krik koji je istovremeno nosio užas i bijes ali i zadovoljstvo protezao se beskrajnim liticama i proplancima koji su bili jedini svjedoci događaja. Zatim je ugasio pilu, i ubrzo je sve umuklo. Dok mu je tuđa krv kapala po licu pomiješana zajedno sa znojem konačnog oslobođenja, bacio je svoje oružje na stranu te ostao nekoliko trenutaka stajati nad truplom. Rukama je ščepao kosu te počeo jecati, padnuvši na koljena ispred neprepoznatljive lokve ljudske tvorevine. Jedna suza mu je kapla u krvavu mješavinu, nakon čega se sagnuo i rukama pokušao sastaviti komade starca, koji su mu, poput muhe u šalici čaja, uporno bježali. Gledao je prizor još nekoliko trenutaka plačući, a zatim je odjednom ustao, prestravljen. Pogledao je oko sebe. Bio je mrak. Pogledao je još jednom na tlo. Jedini dio bivšeg starca koji je ostao čitav bio je komad lica, koji je tvorio blagi osmjeh. Ubojica je obrisao suze, i prošao rukom kroz kosu koju je raznosio lagani noćni povjetarac. Uzeo je pištolj iz džepa, naslonio ga na sljepoočnicu i povukao okidač. Dok mu je beživotno tijelo padalo, kroz misli su mu tekle posljednje riječi donedavno živog oca: "Sine, ubij me."

...kemo-igrica je prosla okej, osim nekih nuspojava...:-/

.

Ivica je bio veseo dječačić dok jednog lijepog lipanjskog dana nije upoznao heroin preko prijatelja Marka. Doduše, upoznali se jesu, ali Ivica nikad nije shvatio kako ga konzumirati. Heroin, a ne prijatelja Marka. Pokušao je sve, od miješanja s Nivea kremom te trljanja goljenice istom mješavinom, začinjanja juhe heroinom i majčinom dušicom, do udaranjem glavom od vrećicu istog (heroina a ne majčine dušice) te trpanja praha u analni otvor. Na kraju mu je prijatelj Marko pokazao kako, te ga je Ivica počeo uzimati intravenozno. Heroin, a ne prijatelja Marka. Jednog popodneva je prije spavanja kao i uobičajeno uzeo iglu, zabio je u venu i počeo sipati blagotvornu drogu. Za špricu nije znao pa ga je morao upuhivati u iglu. Zbog nakupljanja zraka u krvi a vjerojatno i velike gluposti u mozgu, dobio je napadaj, srušio se na pod, te se udavio u vlastitoj povraćotini.

Tomislav je, kao što mu ime kaže, bio iz Siska. Upoznao je Silviju, djevojku iz susjedstva, i ubrzo su završili skupa. On i Silvija a ne on i susjedstvo. No nije Tomislav znao da mu je djevojka zapravo mudro prerušen muškarac-povlaka-hermafrodit-povlaka-peder, koji se vješto prerušio u ženu. Lukavog prevaranta mogle su odati samo dlakave noge i prsa, brkovi, brada, dubok muški glas, te ono na što je Tomislav najmanje sumnjao - kurac. Silvija ga je jedno jutro jednostavno upucala u trbuh te se pokupila doma, u susjedstvo. Iskrvario je do smrti. Tomislav, a ne susjedstvo. Dok je u agoniji umirao gledajući poluprobavljenu hranu kako mu izlazi kroz rupu na sred tankog crijeva, ponavljao je: "Eli, Eli, Eros Ramazotti!" (što će reći, "Bože moj, Bože moj, zašto si me razmazao?"

Latinsko ime bi neupućenom strancu moglo pridonijeti stvaranju misli da se radi o učenome čovjeku, no zapravo se također radi o spameru. Mario je bio prosječan, veseo trinaestogodišnjak koji je pohađao treći razred osnovne škole za službeno normalne ali neslužbeno idiotske ljude. Prvi razred je završio sa "smješkom" (":-)", u drugom je jedva "sunčeko" ispravio na "smješka", a u trećem je već počeo dobivati "tužnog smješka" (":-(". Odao se alkoholu i čaju od mente, te je ubrzo počeo koristiti nepoćudne izraze poput: "govno", "pišo", "guzica" te "jebat ću ti mater sa kineskom torbicom od zmijske kože na Badnjak". Ubrzo je počeo pomišljati na samoubojstvo. Mario, a ne Badnjak. Kad su ga policajci pitali zašto je ubio staricu iz susjedstva, odgovorio je: "Ali to je bilo samo ubojstvo!" U zatvoru nije mogao dugo izdržati pa je pokušao pobjeći. Dok se spuštao niz zid od popravne ustanove (tj. dječjeg zatvora veselog naziva "Klatareća trupla maloljetničkih vrana", konop mu je iskliznuo te je pao točno na vinograd kojeg je domar posadio tik do zidina.

.