Cvijet kraj izvora...je sjena duše

...još sam uvijek u dilemi koji mobitel kupiti? Nokia ili Samsung...

...što se ne mogu odlučiti koji mobitel bih si kupila...ili da uzmem novi lančić, jer mi je upravo sada puknuo ovaj koji sam nosila ....???

...što se ne mogu odlučiti koji mobitel bih si kupila...

Imam Nokia 6131 staru 3 mjeseca na hr, sve kartice i mijenjala bih je za Nokia 7370; zlatna,??????
ovu imam, a mijenjala bih je za ovu:
ili da uzmem ovaj model samsunga SGH Z400V

Zločinci nose često u srcu više čovječnosti nego oni hladni, besprijekorni građani vrline, u čijim se bijednim srcima ugasila snaga zla, ali i snaga dobra.

Tin Ujević: "Ove su riječi crne od dubine, ove su riječi zrele i bez buke."

BIK, 31.7.2007. Ako dosad niste vjerovali u ljubav na prvi pogled, danas ćete shvatiti da je to moguće, i to u trenutku kada se vaš pogled susretne s pogledom te osobe. Imat ćete razloga za sreću i zadovoljstvo, jer ta će vam osoba vrlo brzo predložiti prvi ljubavni sastanak. Prihvatite ga svakako, bit će nezaboravno!

Salvador Dali  - "Najiskrenije želje žene moraju se proučavati sa njenih zatvorenih očiju."

U svakoj riječi ...pokrivaš me u razne oblike, kroz trakove svjetla i sjene spajaš se sa mnom i izlaziš kroz nevidljive izlaze, hranim te malim dozama, uzimaš me u velikim količinama. Dobivaš me u navikama odlazaka, odlazim u navikama dolazaka. Noć je topla, meka, podatna. Teška, bolesna, nezaobilazna, proživljena. Kroz slučajnu riječ otvaraš neke zaboravljene pukotine iz kojih izlaze momenti što me gutaju. Ulovila sam sve leptire ovog svijeta i sakrila ih ispod struka. Ne čuje se nijedan. Još malo i dan će ubiti ovu tešku noć, umnoženu bez tebe, jedinu bez mene. Mekano... i nikad više ...treperit će još leptiri ispod struka… danima.

Slučajna riječ, slučajni dodir, slučajni pogled. Sve je veća svjetlost, što prolazi kroz mene, sve su dalje one moje sjene. Nikom nisam ukrala tu vatru što je spavala u tamnici duše. Sama me obasjala i rastjerala sjene, koje su se množile zadnjih godina. Između prve i zadnje karike našeg postojanja u ovom vremenu je prostor, što nas je spojio te predivne noći kad su tvoje oči zaronile u moje i kao nježan cvijet ostale na mojim trepavicama. Uz tebe ponovno osjećam. Uz tebe gospodari plamen i grije. Uz tebe je odsjaj predivnog jutra i mir mekane noćne tame. Uz tebe odlazim iz tog razrušenog grada i ostavljam kamen ispod kojeg me netko pronašao sklupčanu kao zmiju. Pronašle su me skitnice i dovele do tebe i kao trak svjetla pratim svaki naš trenutak, svako naše lutanje, koje nas vodi jedno drugom. Polako... i slučaj više nije slučaj. Je li bilo slučajno?

Tko sam?· Zašto sam ovdje?· Kamo idem?

Vrijeme mi nije vječno. Iz dubine noći u plavom snu vidim crvene ruže. Tamno crvene ruže. Misao je bljesnula i okrenula mi slomljeni dan prema kraju. Ne radujem se sumraku, ne radujem se sjenama. Teku misli, teče vrijeme. Spržene livade zaoblile su fini pejzaž u grubi reljef što se položio ispred mene, tako da moram zastati. Na usnama nema čuđenja, ali tko me vidi sada, dok ovo pišem? Možda ću se okrenuti iza sebe, možda ću poželjeti vidjeti tvoje plave oči i u njima potražiti onu mirnu zavjetrinu? Možda. Ne znam. Gledam odsjaj sebe u sebi. Ne vidim se. Moje oči su zalutale u beskraj i opet su te pronašle. Daješ mi snagu za dalje, jer imam osjećaj kao da sam te zaboravila. Nisam. Glasovi anđela i mutni snovi uvijek podsjete na tebe.