Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Seneca "Nakazno tijelo ne unakazuje duh, ali ljepota duše krasi tijelo."

Kad ih poljubim, prepoznat ću ih. Tajna te spoznaje sanja u tebi mene, za uspon u život treba ti par koraka. Znaš da se polako približavam tvojoj samoći, znaš da znalački odabirem pravi tren i znaš da nikad ne kasniš na otkrivanje tog misterija. Uvijek se pojaviš kad treba, uvijek sa istim žarom pohodiš već prohujale staze kojima su prošle neke tvoje legije, uvijek sa istim nadama odjekuju tvoje jadikovke u noći, uvijek, uvijek, uvijek. Znaš da ćeš iznad nekih prohujalih vremena, iznad nekih "uznemirenih voda" sijevnuti kao munja i pohoditi me jednog vrućeg ljetnog dana  i tek tada znati da su naše obale stoljećima bile udaljene, a bile su samo dio iste rijeke što je tekla među njima. Poleti sve do pustinjakove oaze, preleti te dvije obale. U ovom vrućem ljetnom danu spojit ćeš svoje dlanove s mojim, donijet ćeš vodu na žedne usne i svoje strašne demone položiti pred moja koljena da ih ukrotimo zajedno. Tom žestokom igrom dat ću mira tvojoj muškoj duši da se odmori pod mojom sjenom.

§ 1. poglavlje (tj. prvi uvid) - Kriticna Masa (naziv 1. poglavlja) Ravno u glavu: Prvi uvid se zbiva kad postanemo svjesni podudarnosti. Jeste li ikad imali predosjecaj u vezi neceg sto ste htjeli uciniti? Pitali se kako se bas to moglo dogoditi? Sreli nekog, nesto procitali, otisli negdje, a to vas je dovelo ravno do prilike koju ste predvidjeli? Ili niste, ali ste znali da kad bi se nesto dogodilo da je to to. Prvi uvid je svijest o cudnovatim zbivanjima koja mijenjaju zivot pojedinca, osjecaj da se oko nas zbiva proces. (kao sto morcheeba kaze: it's all part of the process) To se ne uklapa bas u svijest o nasem suvremenom zdravom razumu. Iako ponekad imamo jasan uvid da se u zivotu dogadja nesto vise, uobicajeni nacin misljenja je da te ideje shvatimo kao nespoznajne i odbacimo ih. Tu uskace Drugi uvid.
§ 2. Duze Sada - Da bi razumijeli gdje se sada nalazimo, vratimo se 1000 godina unazad. Dakle, godina tisucita. Srednji vijek. Stvarnost tog doba objasnjavaju mocni crkveni ljudi. I opisuju svijet kao, iznad svega duhovan. A sve pojave u zivotu - od slucajne oluje s grmljavinom ili potresa do dobre ljetine ili smrti voljene osobe - definiraju se kao Bozja volja ili Vrazje zlo. Ne postoji koncept meteoroloskog vremena, geoloskih sila, hortikulture, bolesti. Svijet koji se prima zdravo za gotovo funkcionira iskljucivo po sustavu duhovnosti. Jeste li zamislili takvu stvarnost? E, sad zamislite da se ta stvarnost pocinje raspadati. Jer taj pogled na svijet se rusi u 14. i 15. stoljecu. Martin Luther trazi da se stane na kraj vladavini nad ljudskim umom. Prevrat. Do 1600. postalo je jasno da je Zemlja samo jedan mali planet koji se okrece oko omanjeg sunca u zvijezdju u kojem se nalazi na milijarde takvih zvijezda. Covjecanstvo je izgubilo sredisnje mjesto u Bozjem svemiru, kako je crkva do tada tvrdila. Sve stvari je bilo potrebno iznova odrediti.S tim uvjerenjem pocinje Moderno doba. Da ste onda zivjeli, vjerojatno bi i vi sudjelovali u stvaranju nove punopravne znanosti. Odaslani su istrazivaci kako bi se vratili s objasnjenjem naseg postojanja, no oni se zbog slozenosti stvari nisu mogli brzo vratiti. (42). Pogledali smo se i rekli: Pa, kako se nasa ekipa jos nije vratila s pravom duhovnom istinom, ajmo se malo smjestiti u ovom nasem novom svijetu. Tako je i ucinjeno. Prije 4 stoljeca. Ljudi su se otresli osjecaja izgubljenosti uzevsi stvari u svoje ruke. Usredotocili se na ovladavanje zemljom i koristenjem njenih izvora kako bi poboljsali svoj polozaj i tek sada, na kraju tisucljeca mozemo vidjeti sto se dogodilo. Vremenom je usredotocenost postala zaokupljenost. Izgradjivanje udobnijeg stila prezivljavanja pocelo je bivati dovoljno samo po sebi, postajati razlogom zivljenja i postepeno, metodicki, pitanje zasto zivimo (stvarno djeluje iskliseizirano, zar ne? pa i iritirajuce) i sto se dogadja na duhovnom planu potpuno je potisnuto. Na licima ljudi oko nas mogu se vidjeti dokazi zaokupljenosti, ali cini mi se da se mogu prepoznati trenuci svijesti.  Koliko nas je vec primijetilo te podudarnosti?  (ah, ovo je trebalo nekako poetski zvucati...) (Treba nam kriticna masa.) Preostali uvidi predstavljaju odgovore koji napokon stizu. Nalazi fizike, psihologije, misticizma, religije... stapaju se u novu sintezu, osnovanu na zamjecivanju podudarnosti.
§ 3. Stvar energijeOpazanje ljepote je neka vrsta barometra koji pokazuje koliko je netko blizu stvarnom zamijecivanju energije. Kad nas nesto pogodi kao lijepo, pokazuje se prisutnije. Istice se. Sljedeci nivo percepcije je uocavanje energetskog polja koji sve okruzuje. Treci uvid pruza promijenjeno razumijevanje fizickog svemira. Cijeli Einsteinov zivotni rad pokazao je da je ono sto vidimo kao cvrstu tvar uglavnom prazan prostor koji sadrzi energiju. A kada razlazemo energiju do tzv. elementarnih cestica u kvantnoj fizici i pokusavamo uociti kako se ponasaju, sam cin promatranja mijenja rezultat. Stari skepticni sustav vrijedio je dok smo istrazivali vidljivije i ocitije pojave u svemiru. A postoji i druga skupina pojava, finija, koju se ne moze proucavati, u biti ni vidjeti, osim ako se ne zauzda skepticizam. (think different ili think pink, i guess) Kad ljudi jednom nauce vidjeti energetska polja, poceti ce jesti hranu koja sadrzi vise energije, postat ce svijesni da odredjena mjesta zrace vise energije nego druga, a najvise zracenja ima u starim prirodnim okolisima, posebno sumama. Tako pise. Shvatit ce da je svemir jedna ogromna dinamicna energija, i da su je zanemarili, i da se zbog toga osjecaju slabima i nesigurnima, kao da im nesto nedostaje. Suoceni s tim nedostatkom, ljudi uvijek traze kako povecati osobnu energiju. Jedini poznati nacin: psiholoski je kraduci od drugih, kroz nesvjesnu borbu koja lezi u osnovi svih sukoba u svijetu.
§ 4. Borba za moc Jedna od dvije stvari se dogodi kada pojedinac pristupi drugoj osobi i razgovara s njom, a to se dogadja milijarde puta dnevno. Pojedinac moze otici osjecajuci se jace ili slabije, ovisno o tome sto se dogodilo u toj razmjeni. Jer bez obzira na situaciju ili temu razgovora svatko od nas trazi nekakav nacin kontrole kako bi stekao prednost u susretu. Sve je to kod vecine ljudi jos u podsvijesti. Sve sto znamo je da se osjecamo slabima, a kad kontroliramo druge osjecamo se bolje. Sto ne shvacamo (or we don't give a damn) je da taj dobar osjecaj ima cijenu za druge ljude. Krademo njihovu energiju. Vecina ljudi prolazi kroz zivot u stalnoj potrazi za necijom energijom. A ponekad sretnemo nekoga tko nam daje dobrovoljno svoju energiju. Ali samo na krace vrijeme, jer vecina ljudi nije dovoljno jaka za tako nesto. Kad ljudi shvate tu svoju borbu za moci poceti ce prevladavati taj sukob... zato sto ce napokon moci primati energiju iz drugog izvora. To isto pise.
§ 5. Poruka mistikaA izvor te energije na koju se nismo naucili oslanjati je svemir. Kozmicka zracenja, stuff like that. A svojevrstan proboj, tj. nacin na koji prvi put stupimo u dodir sa tom vrstom energije je, navodno, misticno iskustvo. A onda kad nam se to jednom dogodi, drugi put, i svaki sljedeci ide sve lakse. Prilicno logicno, ne? A u ovoj knjizi misticno iskustvo glavnog junaka izgleda ovako:"Dozivio sam da je sve na neki nacin dio mene. Sjedeci tako na vrhu planine, promatrajuci krajolik sto se spustao od mene u svim smjerovima, osjecao sam tocno da je ono, sto sam oduvijek podrazumijevao pod svojim fizickim tijelom, vrsak puno veceg tijela koje se sastoji od svih drugih stvari sto ih mogu vidjeti. Iskusio sam kao da se cijeli svemir ogleda kroz moje oci."...Joj, ne da mi se to sad sve prepisivati. Ukratko, skonta on big bang, pa vibracije, pa vodik, pa se vodik zgusnjava, pa postane zvijezda, tj, vodik gori, pa se stapa u helij, pa dok on tako dalje gleda (blago njemu), prve zvijezde stare, razlete se, izbace H i He u svemir i sve iznova.  Pa se H i He spoje u Li, koji vibrira na sljedecem visem nivou. Itd... svaki put novi element... Pa nastalo nase Sunce, pa Zemlja, pa na njoj vodena para, pa kise, pa oceani, pa se nebo razvedrilo i "zasjalo je sunce i okupalo novi svijet svjetloscu, toplinom i zracenjem." (sad kuzite kakve glupe strukture recenica sam morala trpjeti.) E, a onda je tvar preskocila iz vibrirajuceg ugljika u slozenije stanje: aminokiseline. "No, po prvi put, taj novi nivo vibracije nije bio stabilan u sebi i sam po sebi. Tvar je stalno morala upijati drugu tvar u sebe kako bi odrzala vibriranje. Morala se hraniti. Pojavio se novi zamah u evoluciji, zivot." Pa malo po malo biljke, zivotinje, u vodi, pa izvan nje, bla, bla... a onda, napredovanje je stalo.(?)  Ta - daaam... "Na samom vrhu stajala je ljudska vrsta. Ljudska vrsta. Vizija je prestala." Pa i nije mu bas neka vizija, a?Ali kaze njemu svecenik blizu Machu Picchua: " ...dozivjeli ste misticno iskustvo koje vam je omogucilo da nakratko sagledate velicinu energije koju covjek moze primiti. No, to je stanje nalik skoku, kojim preskacete sve i svakog i pritom sagledavate buducnost. To stanje ne mozemo odrzati dugo. Kad jednom pokusamo razgovarati s nekim tko djeluje u normalnoj svijesti, ili kad pokusamo zivjeti u svijetu gdje jos uvijek ima sukoba, bivamo baceni iz tog naprednog stanja i padamo na nas stari nivo." (ah, znate te svecenike... nikad stati...) Pa nas junak to rezimira. (a svako malo se nesto rezimira, da valjda ameri skuze o cemu se radi) Pa ovaj nastavi: "Taj nivo energije koji nas je doveo podudarnosti, zauvijek ostaje u nama. Mozemo biti izbaceni iz njega i izgubiti energiju kad smo preplaseni, ali taj nivo sluzi kao nasa nova vanjska granica koju mozemo dostici sasvim lako. Postajemo nova osoba. Zivimo na nivou vise energije, na nivou -zapamtite- vise vibracije. Tako mi ljudi nastavljamo evoluciju svemira do sve visih i visih vibracija." Aha. Zato smo tu. "To objasnjava zasto je civilizacija napredovala i zasto su ljudi postali veci, poceli zivjeti dulje i tako dalje. No sada citav proces osvjescujemo. U tome je zapravo stvar u ovom kretanju prema svjetski rasirenoj duhovnoj svijesti." "No, da, ali to nije tako lako kako mislite.Prije nego sto se mozemo povezati s energijom za stalno, ima jos zapreka koju moramo svladati. A time se bavi sljedeci uvid, Sesti." Ako ste ipak dosli do ovde, a ne da vam se dalje, save file as... pa prije spavanja nastavak.
§ 6. Prociscavanje proslostI "Moramo se suociti s vlastitim nacinom na koji kontroliramo ljude." "Svatko od nas mora se vratiti u svoju proslost, u rani obiteljski zivot i uvidjeti kako je stvorena ta navika. Kad sagledamo taj pocetak, mozemo stvar kontrolirati svjesno. Vecina clanova obitelji i sama je sudjelovala u tzv. dramama kontrole, pokusavajuci iz nas izvuci energiju dok smo bili djeca. Zbog toga smo i mi morali stvoriti svoju dramu kontrole. Morali smo imati strategiju kako da energiju pridobijemo natrag. No, kad jednom prepoznamo dinamiku energije u svojim obiteljima, mozemo prevladati te strategije kontrole i uvidjeti sto se stvarno dogadja." U Rukopisu se govori o cetiri glavna tipa manipulacije energijom. Uglavnom kombiniramo nekoliko tipova, ovisno o situaciji, ali u principu svatko ima jednu dominantnu dramu kontrole (koja je davala najbolje rezultate u djetinjstvu).Evo ih, poredanih po (reciprocnoj) pasivnosti:

Zastrasivac,se koristi glasnim rijecima, fizickom snagom, prijetnjama i neocekivanim ispadima i od sviju zahtijeva pozornost. Energija tece prema njima jer su svi napeti posto se boje izazivanja neugodnih situacija i reakcija. U biti egocentricno, njihovo ponasanje moze varirati od bahatog naredjivanja, neprestanog govorenja, autoritativnog ponasanja, krutosti i sarkasticnosti do golog nasilja.
Ispitivac, je osoba koja manje prijeti fizicki, ali slama duh i volju mentalnim ispitivanjem sviju aktivnosti i motivacija. Ti neumoljivi kriticari samo traze nacine na koje ce kod drugih pronaci pogreske. I sto se vise bave vasim manama i pogreskama to cete ih pozornije promatrati i dok nastojite dokazati suprotno ili im odgovarati, svaki vas dodatni napor njima upucuje nove kolicine energije. Sve sto kazete prije ili kasnije vjerojatno ce se upotrijebiti protiv vas. Kod ovih hiperbudnih osoba ponasanje se iskazuje u rasponu od cinicnosti, skepticnosti, sarkazma, zadirkivanja, perfekcionizma, pravicnosti, do pokvarenog manipuliranja. Oni u pocetku druge privlace duhovitoscu, nepogresivom logikom, cinjenicama i intelektom.
Nedostupni su osobe uhvacene u zamku svog vlastitog unutarnjeg svijeta nerijesenih problema, strahova i sumnji. Oni su nesvijesno uvjereni da ce drugi, budu li se oni drzali tajnovito i rezervirano, doci i izvuci ih na svijetlo dana. Cesto usamljeni, oni se drze na distanci, bojeci se da bi im drugi mogli nametnuti njihovu volju ili u pitanje dovoditi njihove odluke (kao sto su to cinili njihovi roditelji "ispitivaci"). Misleci da sve moraju uciniti sami, oni ne traze pomoc. Njima je potrebno "puno prostora" i cesto izbjegavaju obveze. Njihovo ponasanje javlja se u rasponu od nezainteresiranog, nedostupnog, nekolegijalnog do prijezirnog, suprotstavljenog i podlog.
Jadnik ili zrtva trazi naklonost i suosjecanje, prema sebi privlaceci energiju. Kada se koriste sutljivim pristupom, cesto ce se prikloniti drzanju "nedostupnog", ali dobro paze da ta sutnja ne prodje neopazeno. Kao vjeciti pesimist, "jadnik" na sebe privlaci pozornost zabrinutim izrazima lica, uzdasima, drhtanjem, plakanjem, polaganim odgovaranjem na pitanja i prepricavanjem teskih drama i kriza. Te osobe u pocetku zavode svojom ranjivoscu, medjutim njih zapravo ne zanimaju rjesenja jer bi tako izgubili izvor energije. Oni mogu iskazati pretjeranu zelju za ugadjanjem, sto prije ili kasnije dovodi do toga da ih drugi iskoriste, i to samo pojacava metodu dobivanja energije kod tog tipa ljudi. Oni se otvaraju za mogucnost da ih drugi pretvore u objekte, mozda posredstvom njihove ljepote ili spolnih usluga, a onda su kivni jer ih drugi uzimaju zdravo za gotovo.
E, da i na kraju sestog uvida kazu da moramo skontat svoje roditelje i izmiriti njihove razlike, vidjeti koji su njihovi neuspjesi, koje su njihove teznje ostale neostvarene ili cak zaboravljene, i onda to spojiti u svoj smisleni cilj, uzimajuci u obzir naravno nase nacine i nas same sa nasim zeljama. Pa se ti sad misli.
§ 7. Koristenje toka (using the flow) Sedmi uvid govori o tome kako mozemo svjesno evoluirati. Preporucujem "Iskustveni vodic" onima koje ovo sve bas bas zanima.
§ 8. Medjusobna etikaU ovoj fazi putovanja, Rukopis predvidja da ce se tempo evolucije ubrzati kada se ljudi u ophodjenju s drugima pocnu na nov nacin koristiti energijom. Neke od glavnih natuknica ovog uvida su: Svatko koga sretnemo nosi za nas odredjenu poruku. Jedni drugima mozemo pomoci u davanju i primanju poruka. Romanticna ljubav uzrokuje nazadovanje procesa evolucije ako energiju dobivenu iz veze koristimo kao zamjenu za "svemirsku" energiju.Korjeni romanticne ovisnosti leze u tome sto nismo uspjeli usvojiti svoju suprotnu spolnu stranu.Platonske veze sa suprotnim spolom mogu nam pomoci da svoju musku i zensku energiju integriramo. Tek tada cemo moci biti u "super-vezi" u kojoj necemo imati sukobe zbog energije s partnerom. Da bismo se razvijali, morat cemo prepoznati i reformirati svoje suovisne nacine ophodjenja s ljudima. I na kraju, morat cemo djecu odgajati tako da ona ne moraju prolaziti kroz sve ovo sto ovdje pise.
§ 9. Radjanje kultureDeveti je uvid kratak pregled onoga prema cemu se ljudski rod krece u sljedecem tisucljecu. I za sam kraj, nesto sto se nalazi na kraju iskustvenog vodica,a ima naslov: 12 atributa koji ukazuju na evolucijske promjene u ljudi.

Na ovom mjestu pitanja su teška kao život, što me drži i vrijeme koje me odnosi. Gledam u čašu nade ne ispijajući je više nikada. Bez riječi dodirujem beskrajan prostor zablude i divim se svom licu lude. Ljupko i mirno odmičem pramen sa čela kako bi kasnije, mnogo kasnije stigle neke beznačajne riječi, koje nisu otopile tugu ove lude pune zablude. Večeras mi pašu stvari lagane, fine, umotane u bijeli saten, šuškave i bez ljubavi. Na poleđini prelaska iz jedne sfere u drugu napisat ću ti stihove za miran san i još bolji sutrašnji dan. Kao ptica zarobljena u krletci, sklupčah se i ponovno plivam svojim dubinama. Welcome sorrow, goodbye happyness...

Dobrodošla, shadow-of-soul
Trenutno se osjećam   -cool

Dubina je tamna i u nju riječ ne može doći do kraja, san je stražar tih dubina što se kreću među obalama duše. Most, koji spaja dva plavetnila, dijeli usne na jedan slatki osmijeh kad pročitaš neke riječi sa pozitivnim predznakom. Tad se dodir raznježi nad noćnom tamom i postaje mekan, podatan i ne bježi pred udaljenosti vibracija srca. Znaš da ću uvijek ostati na istom mjestu, rastući između divljih trava i punog mjeseca. Kretat ću se polako kroz vremenske zone do nekih mojih stihova, davno napisanih, već zaboravljenih, koji se kao slučajno opet ponavljaju. Koliko smo samo osmijeha ostavili pokraj puta, osmijeha što smo ih poklanjali drugima? Koliko li je samo ostalo budnih snova i prospavanih stvarnosti u udaljenim kutovima očiju? Opet sam te čudno usnila. Opet sam sa tobom otišla u neke magle, oprane kišom i osušene zelenim lišćem. Dubina je tamna i u nju riječ ne može doći do svog kraja jer kraja nema. Čudna je ta riječ "dubina". Može li se doći do nje ili se uvijek vraćam na početak početka? Vraćam li se stalno na početnu st(r)anicu i uvijek čitam iste tekstove istih emocija, ali različitih poruka? Vraćamo li se ili idemo u krug?

Dossey, koji je ujedno i povjesničar i istraživač folklora, kaže da je strah od petka 13-og ukorijenjen duboko u prošlosti, i da postoji mnogo slučajeva povezanosti davnih nesretnih događaja s brojem 13 i petkom. A kada se spoje broj 13 i petak, dobivamo nekakav super-nesretan dan…. Osim ako ste rođeni upravo tog dana; kruže priče da je u tom slučaju to vaš sretan dan. Strah od broja 13 Dossey je uspio povezati s davnim norveškim mitom o dvanaestoro bogova koji su priredili večeru u Valhali (ekvivalent kršćanskom raju u nordijskoj mitologiji), na koju je nepozvan upao 13-ti gost, nestašni Loki. Loki je nekako uspio navesti slijepog boga tame, Hodera, da pogodi Baldera, boga veselja i zadovoljstva, strelicom od bijele imele. Balder je umro i cjela zemlja zavijena je u crno; bio je to loš, nesretan dan. Od tog trenutka, broj 13 smatra se kobnim i zlosutnim. Također, prema vjerovanjima iz vremena starog Rima, vještice su se uvijek sastajale u skupinama od 12. Trinaesti sudionik okupljanja redovito je bio sam Vrag. I u Bibliji postoji referenca na nesretni broj 13: Juda, apostol koji je izdao Isusa, bio je trinaesti gost na Posljednjoj večeri. Strah od broja 13 snažan je i u današnjem svijetu. Prema istraživanjima, više od 80 posto nebodera u svijetu uopće nema 13-ti kat. Mnoge zračne luke nemaju 13-tu sletnu stazu. U bolnicama i hotelima često ne postoji soba broj 13. U talijanskoj Firenzi, kuće koje se nalaze između kućnih brojeva 12 i 14 označene su brojem 12 i pol. Mnogi triskaidekafobi, kako se nazivaju ljudi koji se boje broja 13, upiru prstom i u neuspjelu misiju na Mjesec, "Apollo 13". Kad je o petku riječ, poznata je činjenica da je Isus bio razapet upravo na taj dan. Neki tumači Biblije tvrde da je Eva upravo u petak navela Adama da kuša zabranjeno voće, a možda je najznakovitije vjerovanje da je Kain ubio svog brata Abela baš u petak 13-og. Thomas Fernsler, znanstveni suradnik u Centru za matematiku pri Sveučilištu Delaware (Newark, SAD), smatra kako se broju 13 čini nepravda zbog njegove sudbine – mora slijediti broj 12. Naime, numerolozi broj 12 smatraju "potpunim" brojem: 12 je mjeseci u godini, 12 znakova zodijaka, 12 bogova na Olimpu, 12 plemena Izraela, 12 apostola… Kad se broju 12 doda 1, narušava se njegova "potpunost", i dobiva se nesavršen broj – Fernsler tvrdi da je upravo to razlog povezanosti broja 13 s nesrećom.

.. i kad se dogodi nešto ovako :)....

...prije nego nam duša odleti u nebo i napusti ovo malo prostora koje zauzima na planeti, bi bile??? Nemam pojma, ali baš me zanima.

jedna, meni i Davoru draga osoba, danas slavi 79. rođendan :), vodimo je na ručak i želimo joj dugi , dugi i sretno zdrav život

Oprosti što u odlutalom danu od tvog snježnog daha sad dodirujem nečije tuđe lice i njegovu kosu…Oprosti što te nisam odtugovala kako treba, oprosti jer ću umrijeti smrću Senece i prije toga ti napisati pismo... koliko si me volio. Oprosti što sam te pokrivala valovima mora i zato što sam dodirivala po strunama tvog života neke teme od čega i gromovi zanijeme, oprosti što sam te čekala u gradu južnog vjetra i što odlazim bez riječi, jer sam mjesecima bila vjerna nekoj slaboj točki, a ti bosonog i bijedan, mislio si da sam tvoje duše samo sjena. Sačuvaj taj plamen neka u vječnost gleda i na usnama druge žene neka pobijedi tog svjedoka, dok ću ja zaploviti sjevernim morem moje ljubavi i otisnuti jednu bijelu jahtu sa udaljenog doka. Bez glasa nestajem, jer sam usnama dodirnula kožu u koju se ne mogu zavući onda kad mi je hladno i ne želim tvoju naklonosti ovih dana, jer mi više nisi u modi i više tvoje usne ne želim ljubiti gladno. Iza leđa od granita ja sam umorna od snova, što mi najavljuju život bačen u apetite tame...ti si mnogo više učinio od zore novog dana i vratio si me na početke mene same. I sad ću filozofski završiti ovu priču o nama, dok pamtim naš susret  kad si me kupio slatkoćom, a vrijeme je od onda do sada između nas satkalo mnogo laži, koje se izgovaraju lakoćom. Nedorečena sam u svom plavom snu o priči koju su mrtvi pričali iz doba kad si crno vino pio, hvala ti, moj mrtvi šapate, što si ipak u jezeru ljubavi jasne poruke od mene krio...

Uzmi bistru kap vode u kojoj se ogleda lice vremena i povedi me u travu gdje ispod kamena spava vilinska suza. Spomeni me u molitvi, možda te čuju anđeli pa te pošalju kao glasnika na moje staze da mi pokažeš zmijoliku sudbinu. Probudi me u svitanje sa 2 mjerice svjetlosti i 3 mjerice noćnog plašta... donesi mi jabuku pod prozor i zaželi mi tu bistru kap vode u kojoj se ogleda tvoje lice... kao lice vremena.

Kao kaktus u pustinji – puna života iznutra, puna bodlji izvana – stojim na suncu ove pustinje života i zaustavljam globus na trenutak – ali neće stati. I dalje se beskrajno vrti sam oko sebi, a i ja bih se zavrtila da nemam te bodlje koje prkose i suncu i kiši. Na koji put ishoda okrenuti život iznutra prema van, a bodlje bezbolno otkinuti? 'Nema ništa bez boli srca' pjeva neki glas s radija, a misli pamte svaku riječ, svaki pogled, svaki udisaj tvog bića. Iz dnevne sobe se izvukla noć dočekujući jutro mirisom tople kave, nasmiješena i spremna ponovno doći. Zašto neke duše odu i ne vrate se nikad? Zašto ih ne privuče miris opojnog vina, pogled lijepih očiju, zov nemirne duše? Neke duše ne odgovaraju na pozive drugih duša ... ne čuju. Ponašaju se kao kaktusi u pustinji, a mrkim pogledom pregledavaju sve koji imaju isto takve bodlje. Bliska mi je svjetlost ovog jutra iznad mog bezdana, koji mi svakog dana uzvraća pogled. Ne bojim se više tog pogleda, prihvaćam ga sa znakovitom pažnjom, jer svaki put daje svoj žig novom danu, a suze koje se gomilaju iza trepavica pretvara u osmijeh na licu. Nabacila sam šesnaesti osmijeh ovog 1. srpnja i nadam se da ću ga moći zadržati nezaleđenog, već opuštenog ... bez odraza ranjene duše tamnih dubina.