Cvijet kraj izvora...je sjena duše

...meteori nisu samo bijeli. Viđeni su i crveni, narančasti, žuti, zeleni i plavkasti meteori. Boja često pokazuje kemijski sastav meteora kao i temperaturne promjene čestica meteora prilikom prolaska kroz Zemljinu atmosferu...

Pronašao si me sklupčanu ispod kamena, tamo gdje spavaju vilinske suze. Iz srušenog grada ostao je samo jedan kamen, što je skrivao nešto živo. Počeo si dodirivati unutrašnjost tamnih koridora kroz koje želiš proći. Iz progona me želiš vratiti u život, iz zaborava same sebe želiš mi pomoći hodati kroz polja maslina. Kako je to težak pokušaj!... ali ti imaš dovoljno snage i postat ćeš istraživač mojih sjena, slavit će te kao nekoga tko je otkrio tišinu usred straha. Kako naivno! Znaš li u što se upuštaš? Čarolije su mi podmukle, znaju biti lukavo skovane i varaju na prvi pogled. Ugasnut će taj tvoj pogled čovjeka što vjeruje prvom dojmu. On je lažan. Prava veličina svega se nalazi puno puno dublje.

Arthur Wing Pinero "Oni koji duboko vole nikad ne ostare; ako i umru od starosti, umru mladi."

Albert Camus "Ne hodaj ispred mene, možda neću slijediti. Ne hodaj iza mene, možda neću voditi. Hodaj pokraj mene i samo budi moj prijatelj." Ezop "Ne treba vjerovati ljudima s kojima smo se tek sprijateljili, a koji pokazuju da smo im draži od njihovih starih prijatelja; tako će se ponašati i s nama kada steknu nove prijatelje."

Seneca "Nakazno tijelo ne unakazuje duh, ali ljepota duše krasi tijelo."
Živjeti se mora, ali umrijeti se ne mora. Besmrtnost dolazi poslije smrti tijela, a tijelo je samo tamnica duši. Jeste li ikada pomislili da na ovome svijetu postoji vaša srodna duša, vaš “soulmate”, netko od Boga poslan ili načinjen tako da ispunjava sve vaše ljubavne, ali još više duhovne potrebe? Romantična maštarija ili stvarnost? Može li se dvoje ljudi sresti samo poradi čuda? Zaljubiti se u dušu onog drugog, shvatiti da su stvoreni jedno za drugo i ostaviti iza sebe svoj svijet, ljude u njemu i sve u čemu su do tada sudjelovali? I ako se to dogodi, koji je izbor onaj pravi? Odbaciti čudo kao kušnju trenutačne strasti ili ga shvatiti kao sudbinu i pokušati pretvoriti u stvarnost?

Ljubav je prirodna vrsta meditacije. A meditacija je iznad-prirodna vrsta ljubavi. (Osho).

Znam da te imam kao tamnu siluetu na obali mog života, dok se strmina spušta u tvoje dlanove. Ispod ljubičaste bluze krijem srce u samo jednom komadu, nerasječeno i nepodijeljeno za mnoge neprohodne ruke, koje nisu donijele čar noćnog neba niti smo zajedno potražili odgovore na odloženo bogatstvo ljubavi, koje čeka samo da ga se pronađe. Želiš da u tvojim rukama doživim tebe i upravo vladam tim stanjem kao jutarnjim buđenjem, dok između trepavica odlijeću jutarnje ptice i odnose tvoje brze pokrete usaglašene sa dnevnim svjetlom rađajuće zore. Dogorjela je svijeća od sinoć, mrak je ustupio mjesto ludoj zori, koja se još luđe objavljuje neizrečenim pitanjima. Nebo mi te šalje da kroz tebe nešto vidim, ali ti još uvijek imaš svoje odgovore na pitanja koja i ne znaš postaviti. Potraži me tamo  u predgrađu snova.... i sigurno ćeš me naći :)

Kao prozirno staklo, pukla je misao u glavi i zaledila se. Zatvorila sam oči, dok je sunce poput zlatnika probijalo tamu istoka. Sjetila sam se nekih riječi obećanja. Zaustavih i drugu misao. Vratih se prvoj. Onoj zaleđenoj. Za ovaj dan je dovoljna. Ne trebam više takvih misli, dok je ova još duboko zaleđena u meni. Nisam je niti otpustila. Stalno joj se vraćam, kružim oko nje poput mjeseca, imam svoju galaksiju u kojoj je ona centralna putanja oko koje se vrti sve. Zapisat ću u pijesak tu misao, jer znam da će je ispred svih, a i ispred  mene pomesti vjetar. Je li možda zapisana u moj genetski kod?
Ne, nije. Stečena je. Izmjerila sam težinu svega i osjećam kako je vrijeme da pokopam tu zaleđenu misao i sve dijelove tijela naučim da više nije dio mene. Smisao svega je pjesma. Neću ugasiti vatru preko njenog toka, već u suprotnom. Kad se počne rasplamsavati, zalit ću je svojom suzom i otpiti led. Vidim da mi je sada bitno ovo što je sada, a ne ono što je bilo. Sve što je bilo, to je mutan izvor iz kojeg ne mogu dobiti ono što mi treba. Imam ime za ovo sada – nove plave oči.

 Dok je tama umirala, a jutro se rađalo u nekim daljinama, srce je opet preuzelo uobičajen ritam sata i pokazalo se kao nepogrešivi vodič kroz neobjašnjene staze kojima će me danas voditi. Proučavam oblik današnjeg dana i ne vidim ništa. Ništa što bi mi dozvalo osmijeh na usne. Običan ponedjeljak, pomalo smušen pomalo bahat jer nastupa uvijek prvi. Izmiče mi spoznaja o tebi. Gubiš se negdje... sve teže pratim tvoje tragove. Kao i svih ovih dana i danas si moja tema. Uvijek si moja tema, pratim iz daljine tvoja buđenja i snove, slušam u blizini kako ti srce ravnomjerno priča o danima u kojima si bježao iz svog pustinjačkog stana u neke knjige simbola i tražio se u mreži nesuvislih riječi i gluhih noći. Sagorijevam polako, mir dolazi kroz moje trepavice u ove oči i zaustavlja se, lebdi oko čela. Da... još si uvijek ti samo moja tema.

Carl Jung "Život je kratka epizoda između dvije velike misterije, koje su u biti jedna."