Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Probudio si me ovog jutra bez tijela, a tijelo nestade u podzemnim hodnicima ispod oceana.  Prohladni vjetrovi potrgali su listove knjige iz kojih sam crpila lica rajskih stvorenja, a ti me pitaš volim li te?  Pitaš me volim li te, sad kad ti srce više ne luta.  Prvo kazni krivce što ti srce još uvijek luta,  a mene probodi usijanim pogledom, zatruj moje tamne vode, pokreni sve rakove u moru, vid mi ugasi, pokreni valove i dovedi ih do mene u prostore novih života.

kad pogledaš u ljubav i ljubav ti uzvrati pogled, što ćeš učiniti?

Najteže je naći sebe.Kad nađemo sebe, svi drugi će doći k nama.

Na jednom otoku u sredini sjećanja dodirnula sam tvoje usne i voljela te plamenom tijela godinama. Rekao si "ne", rekla sam "da" i otišli smo jednog posrnulog jutra, dok nam prijatelji i dalje prolaze kroz koridor ljubavi podsjećajući nas na naše vječne teme. Molila sam te da budeš prisutan kad svijeća mog života dogori, da se nađeš sa mnom u tišini negdje na sredini puta. Obećao si mi to. Vratio si se svom nebu na trenutak i ja sam se vratila svom. Bili smo si bitni za nas, ja nemam odgovor na tvoje pitanje "zašto", ti nemaš odgovor na moju molbu za koju ne znam hoćeš li održati obećanje. Hodala sam tvojim obalama, gledala sam tvoj let galeba negdje na nekim riječnim sprudovima gdje si hodao visokim travama i otimao sa puno mjere vatru iz mene i isto je tako brzo gasio. Ja sam bezazlena stajala pred tobom, kao razgolićena tajna i uvijek su kiše bile na našoj strani, nešto nas je zbližavalo, dok si me uzimao u skupim hotelskim sobama ili me požudno ljubio u visokim travama u noći na kiši. Spajali smo se u rijeci daleko od obala stvarnosti, gorio si noćima, tjednima, mjesecima, drhtao si pod mojim vlažnim prstima u nekim pustim hodnicima Gornjeg grada moleći me da ti ne odem iz zagrljaja. Iz svakog žestokog mraka izlazio si sa grčem na usnama i snježnim dahom dodirivao moje čelo govoreći kako nikad nećeš osjećati tako kao što osjećaš tada i da nikad nećeš toliko uživati uzimajući ženu kao što uživaš dok uzimaš mene. Uzmi Danteov pakao i pretoči mi ga da umrem smrću Senece i bacit ću sva tvoja pisma koja si mi pisao usnama, zaboravit ću sve staze kojima si me vodio kroz noći, zaboravit ću te usne koje su dodirivale i grizle moje grudi i tijelo i ruke koje su prebirale po strunama mog života. Čekao si me, bio uz mene te silne godine, sagradio u pijesku jedan dvorac za nas i nacrtao u pjeni moje oči, dao si mi svoj život. Lovili smo travanjske noći po Gornjem gradu, žestoko se voljeli u nepoznatim gradovima, padale su zvijezde dok si izgovarao moje ime. Kad sam te vidjela da si sazrio u sjenci i pod nebom budnog oka, onako plavook, visok i predivan, mudro i ranjeno si me udaljio od sebe, gurnuo me u daljine, kao bosonogi bijednik i još jadniji stranac, neprepoznatljiv, odlutao u pasju kućicu i od straha umro u sebi. Sad si samo sjena sjene, koja više ne zanima mene. Naša burna sudbina završila je, tvoj glas je ostao isti, živ zvonak rafiniran i provokativan, probudio je opet u meni onu žudnju koja spaja moj sjever sa tvojim jugom.Ti nisi više onaj muškarac …. ja više nisam ona žena.

Hermann Hesse - "Mržnja prema samome sebi dovodi do iste stravične osamljenosti i očaja kao i pretjerani egoizam."  "Mržnja je zastarjeli gnjev." Martin Luther King, Jr. - "Mrak ne može protjerati mrak; samo svjetlo to može. Mržnja ne može protjerati mržnju; samo ljubav to može." Istina rađa mržnju. Tko govori istinu, često se zamjera drugima."

"Dragi, ne mogu proći pokraj ogledala, a da sa zadovoljstvom ne primjetim koliko sam lijepa. Je li to grijeh?" " e, draga moja, to je zabluda!"

Kad te probudi jutro boje ruže i kad neupućen od noći uđeš u novi dan, ogradi se od svakog tko je odavno stavio slatko-pakosnu masku na lice i ljudskom zlobom te želi zatrovati. Iz tog jutra kreni u susret lijepom danu, a pusti ljude koji ne razumiju blagodati mirnog sna, neka na svoj mrtav odar zlobe i jada postave druge idole. Ti kreni dalje i odoljevaj nepristupačnim kletvama, a daleko…. daleko ...kad se približim u tvoj san, znaj….dočekat ćeš opet jutro boje ruže.

U blizini nekih izvora zaustavila sam se na tren i rashladila srce u toj ljetnoj sparini. Svijest je postavila nesretnu dijagnozu, ali srce se opet slatko nasmijalo nekom lošem predznaku, koji je našao svoj krajnji cilj. Nemarna straža čuva jezgru od nekog svjetlosnog bljeska istine u dubini mračne praznine. Neke stvari traju. Neke ne. Trajem ja u svom beskraju i ponovnom lutanju lutanja lutalice. Zlatni zametak još nije rođen, još uvijek čeka pravi trenutak da zabljesne svojim punim sjajem. Hoće li dočekati taj trenutak u ovom mom životu? Nije bitno. Bitno je da taj zlatni zametak postoji u meni i zna kako će njegovo vrijeme jednog dana doći.

 

Iznad neba skupio se oblak boli i prosuo u pljusak što je sinoć padao na dio globusa na kojem zauzimam svoje mjesto. Ispod mene noć se uspinjala i uzimala mi komad po komad tijela, sakrivala ga u svoj mekani tamni plašt i odvodila u koridore vlažnih zidova, mokrih staza zaraslih travom i zatvorenih vrata. Mekim pokretom duše pomilovala sam te u daljinama snova, a iz neizlistanog drveta nikad nije iznikao cvijet. Daleki smo. Sami. Veže me taj zaljev u kojem se osjećam spokojno, distancirano od života i sebe same u sebi. Nisam znala za kraj, koji se vidi na dalekim horizontima kao tanka crta sunčevog izlaska. Noć je dodirnula usne, osušila ih i nestala. Mekane tamne noći, poznate prijateljice, sve više stežu vrat na kojem visi ogrlica pitanja bez odgovora. Duša je opet mekano pomilovala tvoje lice, spustila plahovit poljubac na te plave oči i nestala u daljinama.

Slučajno su nam se isprepleli snovi noćas, možda od trzaja srca ili po nekoj tajanstvenoj šifri duše, ne znam, ali padala su pitanja kao zlatne zrake sunca, bez odgovora. Rekli su mi noćas neka obučem pjenu i odšetam do mirnog jezera, kroz visoke trave i sunčane zrake. Rekli su mi da me nečije oči prate iz daleka, lagano im pogled klizi niz moj vrat, rekli su mi neka ne gledam leptire i njihovu jutarnju igru, rekli su mi puno toga. Šutjela sam. Riječi donose ratove, nije bilo svjetla, grad je bio u mraku. U svakoj dubini duše nešto tiho spava, miruje, taj snop svjetla koji obasja čitavo biće, lice, cijeli svemir. Kad ga trošim u malim dozama, ne vidim to svjetlo. Bez žurbe, obučena u pjenu, došla sam do mirnog jezera tvojih obala i izronilo je to svjetlo što spava u nama. Bila je to ljubav.

u srce sam te.... :)

ne šalji trule lađe za mnom, ni jedan kapetan me neće pokoriti da opet budem "mala" na tvom brodu, te lađe tuge pošalji u nepovrat... ne trebam tvoje kajanje, ja više nisam putnica za stajanje...skupo sam plaćala noći, o tebi sam čula svašta, nije dolazio san... ti si gradio gnijezdo, moja zalutala zvijezdo, a ja nemam snage s tobom naći put u novi dan... kasno je.. ne zovi...(varijacije na temu: "ne šalji lađe" - Goran Karan)

"Kako ljudi mogu fenomen zaljubljivanja pretvoriti u meditaciju? TO JE NAJLAKŠI NAČIN. U ljudskom životu, ljubav je najbliži fenomen meditaciji. Momenat kada se zaljubiš u nekoga, šta se ustvari događa? Šta se desi između dvoje koji su se zaljubili? Oni odbace svoj ego - barem jedno prema drugom. Odbace licemjerstvo i maske. Žele biti zajedno, gotovo jedna duša unutar dva tijela. To je težnja ljubavi. I to je divan momenat da se pretvori u meditaciju. Samo što im niko nije nikada to rekao. Ustvari, rečeno im je upravo suprotno: da je ljubav protiv meditacije, tako da ljudi koji se zaljube nikada ne mogu postati meditanti. ISTI LJUDI koji su od celibata napravili duhovnost, od ljubavi su napravili neduhovnost, nešto prljavo, zagađeno. Ali za mene stvari stoje upravo suprotno. Ljubav ti pomaže da se relaksiraš, što je dio meditacije. Ljubav ti pomaže da budeš radostan, što je dio meditacije. Ljubav ti pomaže, barem na nekoliko trenutaka, da budeš tih, što je ključni dio meditacije. I na kraju, vođenje ljubavi, ukoliko postigneš orgazmičko iskustvo, daje ti bljesak toga šta meditacija jeste, samo što je ona za milione puta više. Tako za mene, ljubav je bazično iskustvo koje ti može pomoći da postaneš meditant. Stare religije su je onemogućavale, i to su spriječavale iz određenih razloga. Ako ljudi mogu transformirati svoju ljubav u meditaciju, onda svećenici i crkve i sinagoge nisu više potrebne, onda ljudi postaju potpuno slobodni. Onda nikakvo duhovno vodstvo nije potrebno. A širom svijeta postoje milioni svećenika, kao parazita čovječanstva. I naravno da će vam oni dati krivu ideje, protiv ljubavi, i oni će vam dati ideje u korist meditacije, ali samo zato jer nemate osnovnog iskustva... LJUBAV JE BAŠ KAO kad uđete u bazen, korak po korak idete u dublju vodu. Onda je dno bazena podijeljeno u dva dijela, jedan za one koji neznaju plivati, tako da je voda do vrata, i drugi dio za plivače. Ali oni koji žele naučiti plivanje moraju učiti u prvom dijelu, koji je za neplivače. Moraju tamo naučiti. A jednom kada nauče, onda će postepeno skupiti hrabrosti i ući u dublju vodu, jer za plivače nije važno koliko je duboka voda, plivač je uvijek na površini. Voda može biti duboka metar i pol ili više, a i ako je pet milja duboka, to ne pravi nikakvu razliku za plivača. To je jedino važno za neplivača. Preko metar i pol, sve je smrt. Ali bazen je jedan - plitak, dubok - on je jedan. I granična linija je linija jedino dok ne naučite plivati. Za mene, ljubav i meditacija su baš takvi. Ljubav je plićak u bazenu, za one koji nemogu meditirati. Ali to je mjesto na kojem se može naučiti meditacija. To je isti bazen, ista voda, ista vrsta fenomena. Jedino niste u stanju ići dublje jer su vas preplašili da pređete granicu. Plićak je okrivljen, a rečeno vam je da skočite u dublji dio bez da prethodno znate plivati. Tako su vam poremetili ljubavni život osjećajem krivice i čisto taktički su vam poremetili meditativni život: kako neznate plivati nemožete ni ići u dublju vodu. Vi nemate nikakvo iskustvo tišine, mira, jednostavne radosti, barem malo ushita, nečega orgazmičkog - a ovo će vam dati nagovještaje da meditacija nije samo mit. Okusili ste je malo. To je polje iste energije, samo morate ići dublje u nju. ŠTA SE USTVARI DOGAĐA kada se jedan par pomjeri u carstvo orgazmičkog iskustva? Šta se ustvari dešava? Svaki detalj se mora razumiti. Vrijeme stane. Za momenat klatno se zaustavi, i taj posebni momenat se čini gotovo kao vječnost. Dvije osobe nisu više dvije - samo za trenutak. Pretopili su se jedno sa drugim. Za trenutak nema misli u umu. Sve je prazno i tiho, i ovo su stvari koje se trebaju produbiti u meditaciji. I jednom kada ih okusiš, bićeš iznenađen da ne ovise o drugoj osobi. Nešto se desi unutar tebe. Nešto se dogodi unutar druge osobe. Ali ne ovisi o drugome. Ako možeš sjediti tiho, ako možeš uspjeti posmatrati svoje misli, da postigneš odmak, stop, iznenada ćeš vidjeti da se vrijeme opet zaustavilo. I sada je to u tvojim rukama, ne u rukama biologije. Možeš zadržati ovo zaustavljeno vrijeme koliko dugo to želiš. I jednom saznaješ tajni ključ.... Ključ je: nema misli, nema ega, nema vremena - ti samo jesi. Zbog toga nikada nisam bio protiv ljubavi. Više sam bio njen osuđenik, prirodno, jer sam rezao samo korijenje biznisa koji prave sve religije. SVAKA RELIGIJA JE protiv mene. Njihova profesija ovisi od osuđivanja ljubavi i veličanja meditacije. Znaju da nemožete doseći meditaciju, i znaju da je sada vaša ljubav osuđena, da je grijeh. Nikada nećete iskusiti orgazmički fenomen, tako da će meditacija ostati samo kao filozofija, a tvoj će život ostati bez ljubavi, i ti sa ljutnjom, pun osvete, spreman da eksplodiraš pod bilo kojim izgovorom. Jer u kom pravcu će tvoja energija teći? Ona je mogla postati mir, tišina, radost, blaženstvo. Nisi joj dopustio da to postane. Ta potisunuta energija se pretvori u otrov. To je razlog što su svi razdražljivi, zlovoljni, zabrinuti, napeti. Jednostavan razlog za to je da su izgubili prirodni izvor relaksacije. Nijedna životinja ne izgleda razdražljivo, zlovoljno ili ljuto, jer oni ne razumiju jezik kojim pričaju svečenici. One nikada nisu čule da je celibat duhovan. Naravno one ne mogu doseći meditaciju, ali su neuporedivo bolje nego ljudi koji su mogli dostići visine meditacije, ali su izgubili čak i jednostavno biološko iskustvo orgazma. OVO SU JEDNOSTAVNO indikacije vaših mogućnosti i potencijala. I puno je jednostavnije u početku eksperimentirati sa nečim prirodnim a tek onda probati nešto što je iznad-prirodno, koje pripada prirodi višeg. I jednom kada znate kako biti tih, kako biti bez misli, kako biti u stanju ne-vremena, ne-uma, doživite takvu orgazmičku radost, koja nema ništa sa seksom, ona ima takvu čistoču i nevinost. Čovjek koji je dosegao tu čistinu i nevinost nema potrebu za seksom, za njega to više nije psihološki problem. Ali isto tako nema ni zabrane. On može uživati i seks takođe, i on će čak uživati više nego bilo ko drugi, jer njegov orgazam će odmah postati meditativan. Iskusivši meditatvni orgazam - još veći fenomen se dešava - njegov seksualni orgazam će aktivirati još veći. On se može igrati sa seksom. Nema nikakve štete u tome. Nema potrebu za seksom, ali takođe nema ni zabrane. Ovisi samo o njemu. MEDITATIVNI ORGAZAM vas apsorbira, jer vi nemate nijednu drugu energiju. Vaša sva energija je seksualna energija, i ta bebskrajna eksplozija sreće jednostavno upije svu vašu energiju. Zbog toga ne morate postati izopačeni, niti nastojati ostati u celibatu. To je samo vaš izbor. Ako se želite ponekad igrati starih igara, to je savršeno uredu. Ustvari, to bi trebalo biti dio svakog života prosvjetljenog čovjeka, da ima svako malo seks, jer to će promijeniti stav cijelog svijeta prema seksu. Bez toga, vrlo teško da će se išta promijeniti. Tada oni mogu vidjeti da čak i prosvjetljena osoba može uživati seks. Nema ništa grešno u tome. I to će spojiti prosvijetljenu i neprosvijetljenu osobu, to će biti most. Barem u jednom obadvoje iskuse istu stvar.. Ljubav je prirodna vrsta meditacije. A meditacija je iznad-prirodna vrsta ljubavi." (c/p Osho, Posljednji testament, Svezak 2, Govor 21 - OSHO MEDITACIJA U SARAJEVU)

Okrenuta na desni bok …spavam... vrijeme je prestalo obilaziti moje oči... kroz sjene mu apetit raste, zabacio je udicu po mom ukusu :).... sklopio je usne oko tijela, prekrio me potpunim mrakom i provukao zlatnu nit do mog srca.