Cvijet kraj izvora...je sjena duše

U zaklonu od raznih iskušenja, nudi mi se velika gozba koja pamti gorak okus nečijih usana. Nježan vjetar promjene lomi mi koljena i oči bljeskaju od želje za tamnoputim lovcem, koji daje hrabrost da me kao rasnu životinju dovede u harmoniju neba. Znam da su mnoge od tebe digle ruke, jer si loše postupao sa njihovim zvijezdama padalicama. Nisi ni jednoj skinuo zvijezdu s neba. Ispod osvježenja ovog jutra, dok osjećam tvoj dah, znam da si u mom centru... nevidljiv, prisutan, bezbolan. Bez okusa si. Bez mirisa. Bez boje. Malo si lud, malo nesretan, malo poluzaljubljen u sebe i u ljubav. Dobro je da si prema meni takav, kakav si, jer bi me mogao naviknuti na sebe i tada vrijeme postaje beznačajno.

... osjetila sam njegov lagani lahor... nešto kao ono kad znamo da nešto lijepo dolazi, a još se ne pojavljuje, ali znamo da će uskoro doći - proljeće...

...može li Bog «namjestiti» neku situaciju, recimo npr. da se ja sretnem u ovom životu sa svojom srodnom dušom? naravno da može, jer smo se ja i moja srodna duša pronašle u ovom životu... i to je – TO :)

... pogled ne mičem... i shvatim sve... pjesma je ta spoznaja... i kamo krenuti, nego tamo gdje vode putevi sudbine? :)

... i dok vrijeme prolazi, proljeće sve brže dolazi...

Što se tiče prijateljstva, mislim da većina takvih odnosa kad-tad dođe u kušnju i ovise upravo o nama. Prijatelji se ne nalaze na ulici i, slažemo se, pravi su rijetki. Zašto? Upravo zato što nas ne ostave kad imamo drugih problema i kad pričamo samo o tome – oni suosjećaju. Kad imamo simpatiju ili novu vezu i zaboravimo da bilo što drugo postoji – vesele se s nama. Kada ne želimo pričati – razumiju. Ne smatram da je nešto "puklo" u negativnom smislu, ako je neka strana dobila izvrsnu ponudu, druga je presretna u vezi ili je okupirana vlastitim obvezama. Vrijeme prolazi, vidici se proširuju, interesi i ambicije granaju...Neka razdoblja ostaju iza nas i s radošću ih se sjećamo. Prijateljstvo se održava razumijevanjem i podrškom i ne podrazumijeva stalnu fizičku prisutnost. Vjerujem da su mnogi razoreni prijatelji sada žalosni i povrijeđeni, ali kako svaki odnos participiramo po 50%, treba se poraditi na toj svojoj polovici da bude što bolja i iskrenija, neopterećena lažnim maskama tzv. prijateljstva. Posebno je zadovoljstvo graditi vlastita iskustva i doživljaje, a onda ih prepričavati frendici ili frendu koje nismo vidjeli neko vrijeme. Treba se strpiti, pružiti podršku prijatelju, ako je treba i veseliti se zbog njih i tako ćemo izgraditi prijateljstvo za čitav život. Uvijek sam govorila da mi je bračni drug ili partner najbolji prijatelj i to je bilo u mojoj dugogodišnjoj vezi, a i sada sa mojim sadašnjim partnerom gradim takav odnos. Istina, neke stvari ne idu preko noći, ali kako je moj partner vrlo receptivna osoba (svakim danom me sve više iznenađuje u nekim segmentima života), mogu sa iznenađenjem i zadovoljstvom konstatirati da stječem jednog novog divnog prijatelja, s kojim dijelim i dobro i zlo. Svatko od nas odrađuje tu svoju dionicu od 50% na najbolji mogući način: tolerancijom, kompromisom, razumijevanjem. Nema ljepše ljubavi od one kad u dragom imaš i ljubavnika i prijatelja i sve. Hvala Bogu, po drugi put sam dobila od života taj dar.

Život, kakav god bio, uvijek je - lijep.

Nakon ludog dana u dnevnu sobu dopuzala je siječanjska noć, malo oblačna... malo nemjesečna, kao u doba davnih divljih kobnih trenutaka i uz molitveni poklon zauzela susjedno mjesto, tanka kao zmija ... hladna kao kamen. Ponadah se pozitivnim predznacima, ali očekivanja nisu ispunjena. Kroz nevidiljivi krug nepostojećeg Mjeseca zakovitlale se neke riječi iza mirnog čela i izlaze kao stare priče iz davnina, romore poput sitne kišice, luče neke raspletene niti i zapliću me sve više u tvoje fine prozračne mreže. Vidim opet buđenje nekih odbačenih kutova sjećanja, bezimenih događaja, kroz vene strujiš lagano, poput otrova, trgaš krhke lance kojima sam vezala svoj ponos i mudro uspravljaš tvoje postojanje u mom životu, koje nikada nije ni prestalo. Neću dočekati jutarnju groznicu užasnuta, već mirna u nastojanju da te ljepljive boli tvog nepostojanja u ovoj stvarnosti pretočim u odbačeno trajanje svakog trenutka kad te ne očekujem... jer te ne želim očekivati

Na jednom otoku u sredini sjećanja dodirnula sam tvoje usne i voljela te plamenom tijela godinama. Rekao si "ne", rekla sam "da" i otišli smo jednog posrnulog jutra, dok nam prijatelji i dalje prolaze kroz koridor ljubavi podsjećajući nas na naše vječne teme. Molila sam te da budeš prisutan kad svijeća mog života dogori, da se nađeš sa mnom u tišini negdje na sredini puta. Obećao si mi to. Vratio si se svom nebu na trenutak i ja sam se vratila svom. Bili smo si bitni za nas, ja nemam odgovor na tvoje pitanje "zašto", ti nemaš odgovor na moju molbu za koju ne znam hoćeš li održati obećanje. Hodala sam tvojim obalama, gledala sam tvoj let galeba negdje na nekim riječnim sprudovima gdje si hodao visokim travama i otimao sa puno mjere vatru iz mene i isto je tako brzo gasio. Bezazlena sam stajala pred tobom, kao razgolićena tajna i uvijek su kiše bile na našoj strani, nešto nas je zbližavalo, dok si me uzimao u skupim hotelskim sobama ili me požudno ljubio u visokim travama, u noći, na kiši. Spajali smo se u rijeci daleko od obala stvarnosti, gorio si noćima, tjednima, mjesecima, drhtao si pod mojim vlažnim prstima u nekim pustim hodnicima Gornjeg grada moleći me da ti ne odem iz zagrljaja. Iz svakog žestokog mraka izlazio si sa grčem na usnama i snježnim dahom dodirivao moje čelo govoreći kako nikad nećeš osjećati tako kao što osjećaš tada i da nikad nećeš toliko uživati uzimajući ženu kao što uživaš dok uzimaš mene. Uzmi Danteov pakao i pretoči mi ga da umrem smrću Senece i bacit ću sva tvoja pisma koja si mi pisao usnama, zaboravit ću sve staze kojima si me vodio kroz noći, zaboravit ću te usne koje su dodirivale i grizle moje grudi i tijelo i ruke, koje su prebirale po strunama mog života. Čekao si me, bio uz mene te silne godine, sagradio u pijesku jedan dvorac za nas i nacrtao u pjeni moje oči, dao si mi svoj život. Lovili smo travanjske noći po Gornjem gradu, žestoko se voljeli u nepoznatim gradovima, padale su zvijezde dok si izgovarao moje ime. Kad sam te vidjela da si sazrio u sjenci i pod nebom budnog oka, onako plavook, visok i predivan, mudro i ranjeno si me udaljio od sebe, gurnuo me u daljine, kao bosonogi bijednik i još jadniji stranac, neprepoznatljiv, odlutao u pasju kućicu i od straha umro u sebi. Sad si samo sjena sjene, koja više ne zanima mene. Naša burna sudbina završila je, tvoj glas je ostao isti, živ zvonak rafiniran i provokativan, probudio je opet u meni onu žudnju što spaja moj sjever sa tvojim jugom.Ti nisi više onaj muškarac …. ja više nisam ona žena.

...nema Te već 13 godina u mom životu, a kao da nisi otišla... stalno si uz mene... znam to.. jer si anđeo koji me i dalje čuva...

... topla kava s mlijekom, slatka baš kako treba i to - doma. Konačno, nakon dugog vremena, slobodan dan.

Već neko vrijeme ponavljam neke stvari od prije... pomislih, od kad sam s njim... nemam inspiracije za neke druge misli... misli su mi zaokupljene našim životom u dvoje... ovim danima koji lijeno teku, a opet su tako brzo prošli ... cijela godina i pol stane u prstohvat živosti protoka i cjelovitosti tog osjećaja - biti s nekim, ponovno živjeti s nekim, ponovno voljeti... i taj prstohvat protoka mogu otpuhnuti u daljine... i vraćam im se i opet oduzimam od sebe sve daljine i približavam se njegovom životu, njegovoj duši...Na jezeru našeg života kod pramca stoji ta duša i kroti moju razasutu dušu, umiruje te nemire koji poput bijelih zmija pomamno izlaze iz zelenih očiju i žele ponovno zagospodariti mojom samoćom… ne osjećam više prazninu bijelog… i cijeli svijet je stao na pola puta… a rijeka života struji tiše, nego ikada… Između mene i neba sklopljen je mir… Znam, dolaze ledena jutra okovana hladnim čeličnim sivim okvirima, ali mene griju tople plave oči i čuvaju mi dušu na dnu, potopljenu kao drevnu amforu punu mirisnih ulja… Ah, život je lijep!

78% žena važno je da je komad zgodan, 65% žena rekle su kako bi dopustile da ih komad impresionira ljubaznim pristupom, a 47% rekle su kako vole da ih maze romantičnim gestama poput paljenja svijeća u spavaćoj sobi ili posebnim darovima. Nešto više od 1/2 žena -51% u komadu traže duboku strast. Ispitanice su rekle kako vole i temperamentna komada: 4 od 10 ispitanih žena "rastapa se" kad se komad bori za njihovu naklonost.

«Povezanost je dugotrajan proces, ali vrijedan truda, iako ponekad frustrirajući, zbunjujući - dovodi u konačnici do osjećaja zadovoljstva, sreće, samopoštovanja i pripadnosti.»

ah, odjednom mi je zamirisalo proljeće... zelena trava, plavo nebo, zlatno sunce, mlado lišće i rojevi ptica kao raspršena kosa .... kako li je to predivno!