Cvijet kraj izvora...je sjena duše

U snu razlomljena duša na dvije polovice nasukala se na tvoje obale. Oštra bol prelomila mi je dah napola, dok se dan uvlačio među trepavice. Srce je stalo na sekundu, preskočilo je uobičajen ritam i ugrizlo me nevoljenim čistim zvukom i dovuklo do tvoje daleke obale. Progurala sam dan, nježne breze su se povile pod silinom bijele vode kristalnih oblika, a mlado sunce se nije probijalo kroz sivu koprenu oblaka. Ostala sam u sjeni tvog dalekog imena, modrog glasa koji me poveo opet niz neke staze da ne izblijedim u tvom sjećanju. Osjetila sam one zadnje tvoje kucaje koji su se otkrili u posljednjim intonacijama, dok si kroz središnju trijadu međuzemaljskog dana pokušavao skupiti razbijene amfore davno potopljene na našem dnu. Bila sam uz tebe taj tren, uzela sam malo tvog daha i opet krenula dalje, u suton.

Tamo kud ideš... beskrajem plove jata bijelih ždralova. Zamisli svjetlo kako te nosi kao da si prašina...Poleti i pjevaj... dok letiš ... neka zvoni tvoj glas i nek' svemir čuje nemir...nebo pjeva sa nama...
(Bajaga)

Ljudi uvijek odabiru "lakši" put (prečac), a to je u stvari - uvijek duži put ... nego da idu onim putem... kojim trebaju ići. :)

Prišao si mi... udaljen si.... Skončava se ovaj turbulentni dan, izlazim iz njega relativno neokrnjena, ali sa okretom koji znači da je tvoje kretanje za mene postalo kao kretanje nebeskih tijela. Vrlo pravocrtno i u odlazećem smjeru. Slomila se jezgra, potopljena je u more leda i razbijena na razne dijelove. Nema više krajnosti, otpali smo iz zvjezdanog kruga, razlišli smo se u oba svijeta. Bilo je to moje vrijeme.... Neke karike koje bih spojila, sada su nespojive, jednako si udaljen, ali si u drugom centru. U mislima me nema tvojim, u očima mojim spavaju tamni oblaci, a između trepavica sada lete neke druge ptice, koje ne poznaju moj jezik poznatog znakovlja. Bilo je to .... tog jednog jutra ...

U ovoj poluplavoj zori kišna koprena prostire se nad gradom. U protekloj noći bolesni um se hranio tvojim pričama i pamćenjima tvog pamćenja. Anđeli na zemlji gledaju me u oči i prate pokrete mojih usana, no ništa ne razumiju. Ne odgovaram ti na pitanje, dalek mi je još put do tebe. Ljudi su me ostavili na blijedim obalama mog života da skončam razvezanu dušu i položim se kao pred oltar nedosanjane sreće. Nebo mi se nagnulo, opet mi je dodirnulo trepavice između kojih više ne odlijeću ni ptice ni snovi. Svakog četvrtog dana spustiš se sa svoga obronka i obgrliš me mirisom svog osmijeha, magija tvojih riječi me uvijek uznemiri, a globus i dalje pokreće svoj ples uvijek u istom smjeru. Očekuje li i mene sreća jednog dana na blijedim obalama mog života gdje su me ostavili da skončam razvezane duše?

Sedam dana mi traje noć ...samo kad mi kažeš 'ljubav', ljubavi najveća... sedam godina proljeća, samo kad mi kažeš 'ljubav', a moja si nesreća, jer znam da lažeš k'o baba prostakuša; ni crkva grijeha se ne nasluša i ne opra rijeka ...koliko si grijeha učinio meni ti, jadna ti duša. Sedam dana mi traje noć... samo kad mi kažeš 'ljubav', ljubavi daleka, sedam godina proljeća... samo kad mi kažeš 'ljubav'. Svih ovih godina i da smo se znali od ranije i da te sveta voda umije, meni je isto... jer na tvome tijelu ne postoji mjesto, a da me varalo nije. Budi mi prijatelj, sad sam u krizi ... za drugo noćas nismo ni ti ni ja. Sutra opet za srce ugrizi...sada budi mi prijatelj, a sutra kad će mi muškarac trebati, odgovori mi na pitanje.
/Zdravko Čolić/

""""""""KONAČNO, PAD U SEBE Pozdrav svima, znanima i neznanima. Tišina je večeras izgovorila prave riječi. Napokon! Već se više od dva mjeseca borim sa opsjenama. Večeras se ova priča  Z A V R Š A V A.Želim svima lijepe snove i da vam se ostvari bar onaj JEDAN SAN, KOJEG, OTVORENA SRCA, A ZATVORENE/ZAROBLJENE DUŠE, SA ČEŽNJOM ČEKATE.........jadranka
21.02.2004. 01:19:16 """"""""""""

Poruka koju sam jutros našla, jer me nije bilo dva dana:
""""Poruka je poslana u subotu, 21.02.2004. u 09:04Pošiljatelj: bluesea Žena, 2004, županija.



Re: xxxxxxxxxxx   Na moj blog o "odlasku" bilo je komentara. Kako su izrazili želju da im se javim, da znju da sam dobro, učini ti to umjesto mene, kao nosti i ludici ili ako možeš, skupno svima, od mene, da sam dobro, živa i zdrava i da se nemam namjeru ubiti. Krivo shvaćeno. To samo pokazuje kako se ljudi sa * malo RAZUMIJU! Voli te jadranka.Čujemo se."""""
"bluesea" je jedna vrlo osjećajna žena, koja se nosila sa svojim demonima koliko je mogla. S vama ovdje je dijelila puno toga, što možda nekim prijateljima ne bi mogla reći. Na kraju svojih snaga, kada je sve postalo glupo, ŽENA JE JEDNOSTAVNO OBRISALA SVOJ NICK. Međutim, kako se vidi iz komentara, mnogi su pomislili o ne daj Bože nečem drastičnijem, nego je brisanje nicka. Zbog svega toga sam stavila ovdje transkript njene zadnje poruke jer me je to zamolila.
BLUESEA je pravne struke pa je po pravilima struke i unajmila odvjetnicu da objasni pučanstvu njenu namjeru.
Eto, draga "bluesea" nadam se da si zadovoljna mojim iskazom.
shadow-of-soul

U zaklonu od raznih iskušenja, nudi mi se velika gozba koja pamti gorak okus nečijih usana. Nježan vjetar promjene lomi mi koljena i oči bljeskaju od želje za tamnoputim lovcem koji daje hrabrost da me kao rasnu životinju dovede u harmoniju neba. Znam da su mnoge od tebe digle ruke jer si loše postupao sa njihovim zvijezdama padalicama. Nisi ni jednoj skinuo zvijezdu s neba. Ispod velikog osvježenja ovog jutra, dok osjećam tvoj dah, znam da si u mom centru... nevidljiv, prisutan, bezbojan. Bez okusa si. Bez mirisa. Bez boje. Malo si lud, malo nesretan, malo poluzaljubljen u sebe i u ljubav. Dobro je da si prema meni takav, kakav si, jer bi me mogao naviknuti na sebe i tada vrijeme postaje beznačajno.

Odgovorila sam: svima po mix .......jer svatko mi je od njih dao dio sebe i svatko je uzeo po dio mene :)
USNE SLATKOG VINA --- Dogorjela su moja nadanja kao noćne vatre zapaljene na širokim ravnicama pradavne domovine. Pamtiš i pričaš sve, vidim tvoje pokrete, slušam tvoje tople riječi, ali odlažem odgovor. Dok je u mojoj sobi noć spavala kao gost, sa blijedih usana se cijedilo neko slatko vino i podsjetilo me koliko sam bogata jer imam tebe. Uvjerena sam u dobar ishod ove priče, dok me grliš svakog četvrtog dana i spuštaš svoj osmijeh na moje usne. Iznad oblaka proviruje ispražnjeni mjesec, kao prazan pogled gleda me i znam da će opet jednog četvrtog dana tvoj osmijeh poljubiti moje usne slatkog vina.

On a dark desert highway, cool wind in my hair warm smell of colitas, rising up through the air. Up ahead in the distance, I saw a shimmering light my head grew heavy and my sight grew dim. I had to stop for the night  ...there she stood in the doorway; I heard the mission bell and I was thinking to myself: this could be Heaven or this could be Hell'. Then she lit up a candle and she showed me the way, there were voices down the corridor, I thought I heard them say... "welcome to the hotel 'California', such a lovely place ...plenty of room at the hotel 'California' any time of year, you can find it here. Her mind is Tiffany-twisted, she got the Mercedes bends, she got a lot of pretty, pretty boys, that she calls friends.  How they dance in the courtyard, sweet summer sweat...some dance to remember....some dance to forget. So I called up the Captain: 'Please bring me my wine'  ...he said: 'We haven't had that spirit here since nineteen sixty nine' ...and still those voices are calling from far away, wake you up in the middle of the night, just to hear them say...:"Welcome to the hotel 'California', such a lovely place, they livin' it up at the hotel 'California', what a nice surprise, bring your alibis. Mirrors on the ceiling, the pink champagne on ice and she said: 'We are all just prisoners here, of our own device' ...and in the master's chambers, they gathered for the feast the stab it with their steely knives, but they just can't kill the beast ...last thing I remember, I was running for the door ...I had to find the passage back to the place I was before ..."Relax,'said the night man, 'We are programmed to receive. You can checkout any time you like, but you can never leave!"

Još uvijek gori ono mjesto na kojem stojim ... svatko od nas zauzima dio površine ovog globusa i koristi ga dok živi ... to mjesto uvijek gori. Želim od tebe saznati, koliko gori tvoje mjesto postojanja na ovom globusu, bacaš li sidro u oblake ili te dodiruju moje mađarske vjetrovite ravnice u koje ulijećeš povremeno i ostavljaš tragove razbijene jezgre da se cijede niz nevidljivu kičmu skupljenu oko postojanja ove ledene kore. Požuri sa istinom u sebi.... i to mjesto na kojem stojiš... znam da gori i gorjet će do zadnjeg trena... dok mi ne utisneš poljubac na vrat.

Da li se bar ponekad sjeti? Plašim se da ne... Jednostavno... kao u opereti, sklopilo se sve: violinist, tužni pajac, lijep muškarac i tokajac...a kulise.. zavijani grad. Vodio me kud je htio.. Dobra sam ja pratnja... Veresmarti, Citadela, i lančani most.. i Vegeta :) .... zavijani Trg Heroja, gdje poželjeh da je moj, i da uvijek bude kao tad...Zvonio je cimbal neku tužnu staru stvar, molio me da mu pišem jednom bar...zateklo nas jutro snježno, same zvijezde dvije, ljubio me nježno, k'o nijedan prije. Pogledom sam poslije dugo pratila njegov trag, zavijanom ulicom Szentharomsag... plašila me slutnja neka, znala sam od prije, sve izdaleka izgleda drugačije...srce malo jače kuca kad se sjetim njega, a Lisztove rapsodije bude stare sne...Eh, da mi je znati gdje je? Da li se sjeti kad snijeg vije? Ili u inat drugu ljubi sad? ... :) naravno da je ljubi :)

Ovaj odgovor s jednog pregledanog profila mi je pokrenuo današnji dan na pozitivno:  "...ako mi se svidi sve ...pa čak i misao na nju (njega)...."

Znam da te imam kao tamnu siluetu na obali mog života, dok se strmina spušta u tvoje dlanove. Ispod ljubičaste bluze krijem srce u samo jednom komadu, nerasječeno i nepodijeljeno za mnoge neprohodne ruke, koje nisu donijele čar noćnog neba niti smo zajedno potražili odgovore na odloženo bogatstvo ljubavi, koje čeka samo da ga se pronađe. Želiš da u tvojim rukama doživim tebe i upravo vladam tim stanjem kao jutarnjim buđenjem, dok između trepavica odlijeću jutarnje ptice i odnose tvoje brze pokrete usaglašene sa dnevnim svjetlom rađajuće zore. Dogorjela je svijeća od sinoć, mrak je ustupio mjesto ludoj zori, koja se još luđe objavljuje neizrečenim pitanjima. Nebo mi te šalje da kroz tebe nešto vidim, ali ti još uvijek imaš svoje odgovore na pitanja koja i ne znaš postaviti. Potraži me tamo  u predgrađu snova.... i sigurno ćeš me naći :)

Vraća mi se okus, kao poslije bolesti
Strah me kad se sjetim,
kuda me to moglo odvesti
Osmijeh mi se vraća,
nećeš me prepoznati
Kao na slobodi, opet učim jesti, hodati
Otkako te ne volim,
Opet noću kiše moje,
Izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.
Otkako te ne volim,
netko mi iz vlaka maše,
Prazno mi je, ali lakše
Otkako te ne želim.
Pitala sam ljude, koliko će to trajati,
Može li se umrijeti,
hoću li se poslije kajati,
Gnjavila sam ljude,
pravila sam paniku
Prejako je svjetlo, s
amo da se oči naviknu ...
...jer - otkako te ne volim....super mi je !
(Arsen)