Emerald forest

... Budi me u zlo doba ,za njega red ne važi .On mora sve da proba - to đavo vino traži . Ne pijem što uživam , nit što mi dobro stoji ... Pijem,  da njega napojim !

Što je to između nas , dok lagano maglu riječima stvaramo , da vatru u očima skrijemo . Možda bi netko , ljubavlju zvao , to što nas jedno drugom vuče . I da , varao bi se , jer mi samo prijatelji , jesmo .

Tužno je , kada nesmijem ruku pružiti - Tebi . Volio bih rađe , da me sva bol svijeta satre , nego ovako da Te gledam kraj sebe - a da Te zagrliti nesmijem .

Mala, još moraš puno rasti ,


Dok shvatiš , što je to igra .


Kad se ne budeš , bojala pasti ...

E, onda zovi svog maznog tigra .

Te tvoje oči beskrajne , i riječi koje si tako vješto prešutjela , ti dani bez i grama razuma - samo srcem življeni ... Te noći od snova i jastuci mokri od suza , tko to može obrisati ? Zar čovjeka poslije svega , kada svoju dušu nekome da , išta više može uplašiti ? Kako su male i slabe tama i samoća svemira , zloća ljudi ili put bez povratka ? Što je umrijeti onom tko je ljubav svoju našao , tko se u očima njenim utopio ? Koliko može išta boljeti više , nego kad do beskraja voliš , i svoje srce zbog ljubavi pokidaš ?

Ne, ne brojim više , svaki dan u meni umire izlaskom sunca , samo sam prolaznik u beskraju svemira - bez Tebe . Mogao bih reči svašta , i svašta zahtjevati ... Mogao bih Te progoniti danima i snovima ; što bi od moje ljubavi ostalo ? A za Tebe ljubavi , još je čuvam . Za ljude lud , zar me je briga , dok se još Tvoj osmijeh blista u mom sječanju . Prolaze dani i godine , tope se snjegovi i vene cvijeće ... I ja ću , ljubavi , jednog dana poći , oblacima ... Sve jednom umire , takav je red , i ja ću , znam . Ova će ljubav jedina ostati , zauvijek sjajna - u tami beskraja !

Odoh nešto . . . pojesti . Adios !

Ja nisam kao Ti . . .  !    Bog nema snage,  da me ubije .

A nas će pokriti , snjegovi i ... Volio bih da sam puno više lud i da puno brže zaboravljam . Nažalost ... A vrtuljak se vrti , i masa se gura nebi li se i oni , koji krug zavrtili . I tamo gore , u općem metežu vrtnje , svatko si zamišlja kako se cijeli univerzum oko njega vrti . Poslije još malo nesigurno tetura , a onda se čežnjutivo okreće i opet bi .

A onda kod kuće otvara pivu i gleda nogomet , ili pajace, što se narodu dodvoravaju . Dok si brat i sestra šalju smsove i piju red bul da im narastu krila , mama si stavlja... s krilcima i maže jednom od tridesetak krema .

Razdvoji , razvodni , razboli ... Zamagli , zacrni , zabrini , zarazi ... Uspavaj , umanji , uljuljaj , užasni , *** ...

Uzalud , uzalud ... Sve je protiv nas !

A ... Moglo je bolje !

Ha ... Nećete mi vjerovati , kad vam svi tako divno lažu , moje su riječi gorke i sive ... Oni vam nude, lijepu roza šećernu vodicu !?!?!?!? Eh , da . Poslije će vam ostati kiseli okus prevare u ustima . I šire ...

Možda , prekasno .




Hm...

Nekad je bila riječ nad bezdanom ... Sad nas riječi , olako i neozbiljno rečene - vuku u bezdan !

Trebamo li nekog da nas voli ili je dovoljno da mi možemo voljeti . Pa mislim da je oboje potrebno, ali da je u nedostatku cjeline bolje imati ovo drugo . Najčešće nema zapravo ničeg , osim narcisoidne želje za posjedovanjem i potvrđivanjem svojeg iskompleksiranog ega . Zato ovo ovdje liči kao privatni blog bolnice za mentalno oboljele i klub bezdušnih diletanata . Ljubav ? Ima je , čak i ljudi kaji znaju i razumiju . Ali , vrane se uvijek skupljaju u jata i progone one koji nisu - crni .

Tražiš li nekog tko je lijep i umišljen , glup i ohol , nerazuman i drzak - i da je prekrasan čovjek !?!?!?!?!?!?!?!?!?  Možeš cio život tražiti , kad neznaš ...
 

Nas ne mogu izbrisati, ni vjetrovi, ni kiše .


Vrijeme samo na zlatu, patinu stvara .



Možda nas neće biti - nikada više .



Ipak još volim , srce ne vara .














Sječanje na Tebe , još uvijek me grije,



I ništa ne znače , oblaci što sunce skriše .


Još u snima vidim, kako mi se anđeo smije


I da zaboravim Tebe ,ne , ne mogu nikad više .

Krenuh kući , al muči me - ima li je još ? Nisu li je oholi srušili, bahati prodali , cijenjeni obeščastili , časni upropastili ... Što ću naći , kad iz sna bunovan putem niz padinu krenem ? Ima li ičeg - osim magle ?

Poznaješ li,brate moj, već riječ "prezir" ? I muku tvoje pravednosti, biti pravedan prema onima koji te preziru ? Prisiljavaš mnoge da o tebi na nov način uče ; to ti visoko zaračunavaju. Dolazio si im blizu , a ipak ih mimoilazio ; to ti nikad neće oprostiti.

Nepravdu i nečist bacaju oni za samotnikom: ali brate moj, hoćeš li biti zvijezdom, ne smiješ im zbog toga manje svijetliti !

Tako je govorio Zaratustra.