Muškarci i žene...i nešto između

Ovdje sam srela podosta ljudi - neki su mi se trebali dogoditi, da upoznam i sebe uz njih, neku drugo ja za koju možda ne bih ni znala da postoji :) neki mi se baš i nisu trebali, ali jesu, više su kao nužno zlo koje toleriram jer znam da su neminovna prolaznosti ili dosadna virtualna stvarnost :P

Medo je od onih zbog kojih se virtuala splatila jer, ajde malo patetike uz njegov današnji dan - kao da se znamo puno duže od vremena ovdje provedenog.

Ima dana kad mi ide na živce jer stvori priču, početak, kraj i zaključak, zatvori mi u ljutnji vrata, a ja mu čak i ne mogu na vrijeme objasniti da je sve ok, da me nije uvrijedio, jer voli malo žbocnuti i pod rebra :)) ali jednostavno tih dana mi vrijeme nije prijatelj jer ga nemam viška.
Ali imam zato privilegiju, kao nitko od vas ovdje (i zbog toga sam mu zahvalna), čitati njegove kratke životne crtice koje mi pošalje u inbox, tako riječima opipljive da čak ni ne moram provjeravati dodirom da li su stvarne, jer jesu kad ih čitam.
I gurkam ga da ih objavi na blogu, ali tvrdoglavac, neće....

Možda smo i frendovi zato kaj smo oboje takvi :)

I znam da i ja njemu idem ponekad, vjerojatno i ne samo ponekad :D na živce, više nego on meni, ali sve je to nebitno, zaboravljivo jer u prijateljstvu nitko ne bilježi plus i minus...

Eto dragi Medonjo, u ovih metar godina izvukao si iz mene ono kaj mi je inače bzvz na blogu - čestitanja rođendana, ali ti si zavrijedio da i samu sebe demantiram ovim zapisom - sretan ti bio i guraj do 80, a onda ćemo se dogovoriti kako dalje.

:*

Moja pravila, podložna promjenama kroz prilagodbu primjene ;):

-imam dug jezik i ako mi želiš parirati, moraš imati isti ili duži ili mi odvući pažnju na drugu stranu, barem na par minuta, dok ne zaboravim na trenutak di sam stala sindromom pamćenja zlatne ribice na par sekundi
-o bitnom pamtim kao slonica i ne možeš mi prodati kontra priču ili ako već pokušaš, neka bude jako, jako zanimljiva ili još više dosadna, pa da odustanem od nastavka i umjesto toga primim se čišćenja zagorene grill tave
-uvijek imam nekaj za dodati, pa to može biti i prednost i mana, ovisi koliko ti idem ili ne idem na živce
-ako u nešto vjerujem i vjerujem da je to tako i nikako drugačije, ili odustani odmah u početku uvjeravanja u suprotno ili prikupi sve moguće i nemoguće argumente da me matiraš prije nego ja tebe uvjerim da je sunce plavo, a nebo žuto
-budi siguran da ono kaj sam napisala nisi krivo shvatio/la jer kako ni sama ne volim dvosmislenost koja može biti i najčešće je razlog nesporazuma, tako ne očekujem ni da čitaš između redova ili čeprkaš u potrazi za skrivenim značenjem
-ako mi jednom staneš na nogu, ok, slučajno je, ako se ponovi, pomaknut ću se, treći put ću ti vratiti s kamatama i nemoj cendrati po blogu da imam previše kila ili da sam nespretna
-da, reći ću ti da si glup-a jer moj majušni ženski mozak nikako ne može odvojiti ponašanje od vlasnika istog pod motom "nije on glup nego se samo glupo ponaša" jer kad je glupost u reprizi reprize i tako nekoliko puta, riječ je o osobi limitiranih kapaciteta, a nikako o usputnom glupom gafu koji se svima nama može dogoditi
-ako nemaš kaj pametnije delati, čak ni kopati nos, pa želiš provokacijom privući pažnju, ok, reagirat ću ako mi se da, ali računaj da ti mogu nametnuti svoja pravila igre koja ti se vjerojatno neće svidjeti
-ispričat ću se svakome i pokušati riješiti nesporazum, ali ne tebi ako smatram da čak ni formalne isprike nisi vrijedan/vrijedna jer nisam brza na riječims i kad prijeđem granicu pristojne komunikacije, ciljano je - kao tebi jedino razumljiv način

Je, grozna sam :)

Ali sa mnom je jako jednostavno i uglavnom ne ovisi o meni kako ću reagirati.
Tko sve to skuži na vrijeme, možemo ugodno, zabavno čavrljati, pa i o ozbiljnim temama pričati.
Tko ne, ježi ga - bloška zabava za ostatak ekipe promatrača na tribinama :P

Dio citata: "... neke žene imaju potrebu" kastrirati" muškarce, u prenesenom značenju… "

Ok.

A tko su to neke žene?
Jer prvo bi i njih trebalo staviti u kontekst spomenutog ponašanja kao uzrok, povod, razlog, štogod, jer bez te informacije sve ostaje na muškoj zloći koja možda, velim možda ;) zbog svog malog lijenog traži alibi u groznim ženama :P

Emancipiranim?
Da i ne.
Da, jer ponuđen nam je izbor - iskorak iz okvira u koji smo umetnute odgojem, roditeljski očekivanjem, ljudima oko nas i ne samo njima.

Budi žensko!

Jel to znači da ne mogu nekoga poslati nekam, za početak npr ciljane komunikacije? Ok, bum žensko, pa neću psovati :D

Emancipacija ima i svoje zamke - pariranje muškarcima tamo i gdje ne trebamo biti kao oni.
Pljunuti što dalje.
Počohati se na javnom mjestu.
Jebati svima sve po spisku, mimo njega i po slobodnoj procjeni i trenutnom raspoloženju.

Pričepiti jaja.
"Kastrirati."
Dominirati…

Svaka dominacija, izvan one koja je dogovorno prihvaćena, nije dobra.
A opet….
Zamjena uloga ima svoje ishodišta i u dokazivanju, vama, dražesnim muškarcima - "mogu sve što i ti", a vi se obično uz ženu sličnu sebi, bilo to dobro ili ne, osjećate kratkih rukava jer vam je oduzeto pravo da budete glavni u igri, kak bi rekao genij našeg bloga, uvaženi eternis - "kastriranim".

A mi?
Kad se ugase reflekori i nestanu suvišnih pogledi, primarno dokazujemo sve sebi samoj - kroz takvu uvećanu vrijednost koju nismo stvorile odrastanjem, sazrijevanjem i formiranjem vlastite osobnosti.
Da li je to tako ili ne, svaka od nas zna kad popriča sama sa sobom ;)

Ono kaj je važno, nema pobjednika.
Win-win.
I ima žena koje žude za muškarcima uz koje će se osjećati sigurno, zaštićeno, uzdišu za nekim prošlim vremenima.
I ima muškaraca kojima žena ne treba kao frend uz pivu, tekmu i podrigivanje u poluvremenu...

Tapkanje, ne pipkanje :D
Tapkanjem do love, posla, vjerojatno ljubavi, pa i seksa :D

Ana Bučević
I vortex

A bome i kako zaraditi na tuđoj gluposti koje netko nije svjestan :P

Do danas sam si još davala mrvu prilike da prihvatim da sam bedasta i ne kužim o čemu je riječ jer nisam toliko evoluirala da skužim suptilnost duša koje vibriraju, ali...
U trenutku kad je vibriranje prošireno na tapkanje uz nesuvislo mantranje, pa miša mu, kaj ima tak glupih ljudi koji u to vjeruju?
Vibriranje
Tapkanje

Daj me nemoj... :))

Ali svaka čast ženi - pametna je jer zna kako zaraditi prodavajući ljudima priču koju žele čuti.
Druga strana je ona, malo upitna - manipuliranje ljudima koji su na neki način okrhnuti i vjeruju u čuda jer čuda su im potrebna...

To me ljuti!
Glupost i ako netko na njoj zarađuje, ne...

Osobni izbor - biti tu ili ne!
Pa i sve ostalo.
Reagirati.
Ne.
Gledati kroz prozor.
Pisati i brisati komentare.
Poslati i maminu jer nam netko ide na tatin...

Ali fakat ne kužim reakcije koje su nepotrebne.
Ljutnju, npr.
Kako se možete ljutiti na nekoga tko vam baš niš u životu ne znači jer ne znači?
Samo s njim/njom dijelite ovaj virtualni prostor, a realno nemate pojma tko je i što je.
Uvrede?
Odgovorite na isti način ako vam se da.
Ignorirajte.
Opet imamo izbor kako reagirati.
I opet - trebaju nam biti nebitni ljudi s kojima smo tu samo dok smo online, jer inače ni ne postoje.

Fuck off!

Svaki put mi je žao kad netko razočaran ili u ljutnji odlazi s bloga.
Bilo je toga prije i bit će i dalje.
Znam da nismo svi isti i na štošta drugačije reagiramo, ali...
Naše reakcije nemaju veze ni sa kim s druge strane nego samo s nama samima.
Kad to skužimo, pa i prihvatimo, možemo reći da smo odrasli.
Pa i tu.

Blog i ovakav način komunikacije s ljudima koje najvjerojatnije nikad u životu ne bi sreli ili ako i bi, zabilazili bi ih, bonus je tko ga zna iskoristiti.
Ne samo za blog nego i za sve ono s druge strane ekrana.

Takoc..

Arapo, vrati se!

Svojedobno su ovdje bile nečije priče.
S guštom sam u njima bila, ja ili netko drugi, neka druga žena, slična ili toliko različita od mene da je bilo zabavno biti u njoj druga ja :)

Tipkam danas s Medonjom o anđelima....
I sjetih se Enđi i Vrageca.
;)

Prije puno godina, na blogu...


Kažu da svatko od nas ima i vraga i anđela.
Skrivenih negdje.
Vidljivih ponekad. Kad treba i ne treba.
Moji su mi jučer skratili dan. Razgrnuli oblake. Noć učinili manje gustom. Čula sam ih kaj pričaju, ali pravila sam se da čitam.

Enđi se udobno smjestila na mom lijevom ramenu, zašušljala se u meku tkaninu, jedva provirujući ispod kapuljače. Malo krmeljava, malo pospana, s maglom u očima.
Na desnom ramenu je Vragec, uspuhan nakon dva kruga optrčavanja po kvartu, posvađan s cuckima po putu, ali oran za nastavak jutarnjih pizdarija.

Enđi je lagano rukama pomilovala perje, protresla krila i sjetno se još dublje uvalila, udahnula puderasti miris parfema i utonula u tkaninu.

Za to vrijeme, ne gubeć' vrijeme, Vragec joj se izbeljio. Namignuo. Pokazao figu, pa potom srednji prst. Ritualnim pokretima zglancao rožićke. Provjerio da li mu je rep dovoljno oštar za novu turu podbadanja.



-I kaj sad, ćeš do jutra cmoljiti? – Vragec ne bira ni vrijeme ni način, i znatiželjno čeka odgovor.
-Tko cmolji?
-Moja baba Luce. 'ajde pogledaj se. Razmazala ti se šminka. Zgledaš ko rakun. Nos ti je crven. Je l' smijem reći ko da si ga gurala nekam di ne trebaš?
-A da me pustiš na miru? - Enđi je pogledom tražila nešto, vjerojatno ni sama ne znajući što dok to nešto ne pronađe.
-Neću. Dosadno mi je. Ionako nemam kaj pametnije za delati. A zakaj i bi? – Vragec se vragoljasto vrpoljio, vrtio palčevima prekriženih prstiju i podsmjehivao se u nedostatku druge aktivnosti
-Zato kaj mi od ranog jutra cupkaš po živcima. Ko žvaku ih rastežeš. Daj se zgasi!
-Enđi, a da si obrišeš nos? Šmrkava si!
-Poljubi me u dupe.
-Hoću, ak' se naprčiš.
-Ti nikad ne znaš stati.
-Znam, kad treba. Ne brini! Ali znaš i sama da sam u pravu. Ne samo večeras.
-Vidim, pameti imaš viška.
-Ti posudim malo? Očito ti treba. A i ovoj dolje, našoj Klari. Čovječe, ženama, kad su muškarci u pitanju, pamet k'o da se skvrči na najmanju moguću mjeru. Ko špek na tavi. Jebote, gladan sam!
-Vragec, kad si tak pametan, kak' to da nisi niš' drugo uspio u životu? Običan si provokator, sigurno ulogoren na Klarinom ramenu.
-Si primijetila da se žalim? Ne kukam po cijele dane kao ti i ona. Vidi u kakvoj je komi. Da je netko trkne, ko domino pločice bi se složila po podu. Uostalom, s ramena imam sjajan pogled na njene cice. 'ajd joj reci da otkopča još jedan gumb, da mi čipka malo zagolica umornu dušu. I snove učini mekšim. Dobro, može i tvrđim.
-Ma da ne bi, pa da se strmopizdiš!
-Enđi, dam se okladiti da sad zaknjavam, nagovorila bi je da mu pošalje sms.
-Kome?
-Susedu Peri. Pa Igoru, naravno.
-Ne bih.
-Aha, mo'š mislit! Da ti vjerujem? Ptico pernata znam te dok si jaje bila.
-I kaj bi ti tak strašno pametan napravil na njenom mjestu?
-Sterao ga u kurac. Ne sad. Odavno.
-Samo tako?
-Ma jok, uz čevape i pivu. Da, upravo tako. I klin klinim izbio. Što prije.
-Ne psuj! Znaš da ne volim tvoje jezične eskapade.
-Enđi srećico, ne glumi mi tu nevinašce. Kaj te puca PMS? Mogla si pričekati pun mjesec, pa bi imala, recimo, prihvatljivo opravdanje za svoju cendravost. I daj, uvuci kandže. Kaj misliš da nisam služio da si jutros, u minuti, promijenila 3 raspoloženja.
-Ne kužim, o čemu ti to trkeljaš?
-Ne pravi se opet bedasta. Ne stoji ti. Jutros, kad si ga vidjela ...
-Si ga i ti vidio? Žurio je, kao i obično.
-Možda mu se pripišalo, pa je produžio i ubrzao korak. Zakaj nisi trknula Klaru da mu potrubi?
-Napredujem.
-Presporo.
-Vragec, mogu te nekaj pitati?
-Pitaj.
-A da šapnem Klari da mu pošalje mail?
-Ma koji kiki se petljaš i koji kurac mu treba ikaj slati? Ups, sorry, ne bum više psoval. Znaš li koji je najbolji afrodizijak za muškarce?
-Domaća sarma i punjena paprika?
-Jok, ne odmah. Nedostupno-nezainteresirana žena.

Vragec se već pomalo narogušio, i nestpljivo migoljio s jedne noge na drugu.

-Znaš Klaru. Nemre ona to. Joj, nisam ti rekla, rekla mu je da ga voli. Dobro, ne baš tak, tim riječima, ali tak nekak.

Vragec je u nevjerici blenuo. Protresao glavom i počeo kolutati prstom u poznatom smjeru prema Klarinoj slijepoočnici.

-Ježi ga. Valjda joj je izletilo, kaj si takav! Fali joj.
-Je, fali i ona njemu, k'o kurje oči na desnoj nozi.
-Baš si odvratan. Od tebe nikakve koristi. Želim joj pomoći.
-Micica krilata, pernata, ak' se ne varam, ne guram se u prvi red. Pomoći ću i ja, ali ne na način na koji ti ili Klara očekujete. Ne bum ni jednoj puhal pod rep. Odjebite obje u troskoku, ti me prestani daviti, a nek' si Klara nađe novu igračku.
-Otkud ti ideja da se s njim igrala?
-Ak' nije ona s njim, morti je on s njom. Dopizdila mu je. Točka. Nema više.
-A da mu je rekla da.....?
-Ma daj, je...i da želi s njim dvoje klinaca, sina i kćer. Koje ste vi tuke, tip vas k'o kornjaču prevrne na leđa, a vi odmah krenete s petogodišnjim planovima koji uključuju bližu i daljnju familiju.
-Aj me još lupi nogom u dupe, da mi bude lakše.
-Ne kužim kaj oćeš od mene? Vrtiš se sa Klarom mjesecima u krug i ne čuješ kaj ti govorim.
-Ma briga me za tebe. Ti ne kužiš o čemu je riječ. Testosteroni su ti mozak ispilili na puzzle. Nagovorit ću Klaru da mu se javi. Mogli bi i na kavu.
-Glupačo! Kozo blesava!
-A jesi kreten. Bezosjećajan kreten!
-Ajme, sad si me fakat uvrijedila. Fuf, jadan ja. Kme....kme...
-Baš si idiot. S pedigreom. Pusti me na miru.
-Puštam. Tak' i tak' si dosadna, k'o i Klara. Idem radije dolje, prije sna i za ljepše snove, baciti oko na njene cice.