Muškarci i žene...i nešto između

Ovih dana sam došla do zapanjujuće spoznaje - većina žena u RH nema nikakvih problema s PMS-om, umilne su i drage žene, promjena hormona, raspoloženja, vremena, za njih je nepoznanica, a muškarcci su i dalje seksistička gamad koja u trenucima viška vremena i manjka pameti, ako ne trebe mucice iz pupka, pričaju gluposti spominjući tamo nekakvu menstruaciju, hormone, genetsku raznolikost i svaštanešto uz sve to.

Sram ih bilo! Muškarce!



Kaj, negiranje biooške raznolikosti je isto jedna od posljedica emancipacije?
Ok, Iličić je osebujan lik koji je ukorijenjen u nekim prošlim vremenima i ne mrda s mjesta, zakeljio se k'o da ga je netko zabetonirao i kao takvog ga treba marginalizirati, ali kaj je tako grozno izjavio da su se fb i ine žene propele na zadnje noge?

Mi žene smo fakat čudna bića, s vremena na vrijeme, poneke i češće od toga – kad nam treba, Amazonke smo, kastriramno muškarce, nitko nam ne treba, a istovremeno možemo se pretvoriti u tuke koje ne znaju same sebi otvoriti vrata, trepćemo okicama i blentavo se smiješimo jer eto, nasuprot sebe imamo bedaka koji će past na tu foru iz x razloga, nebitno sad kojih.
Žudimo za pravim muškarcima, za romantikom, a kad nam se dogodi takav jedan, tražimo mu mane, taman i podarene čarape i palac koji viri, a gadljikavo komentiramo njega kao mlitavca jer eto, romantičan je, ali ne po našoj mjeri kakva bi trebala biti. I on prema nama.

A možda sam ja samo raritetni primjerak žene koja je svjesna svojih hormona i duge jezičine, analize analiza zbog hormonalne klackalice, sumanutog pospremanja i 3x brisanja prašine po istom mjestu kad me uhvati luna.

Bilo kako bilo, volim svoj PMS jer ..jer mogu ga koristiti i kao alibi. Ako prođe :D
I njega jer me trpi takvu ;)

Ljude osjećam kroz energiju kojom struje.
Čak i ona koja mi baš i ne paše jer je pikava, hrapava i ostavlja trag koji mi se ne svida, x puta je bolja od mlake limunade, pive ili stiska ruke u kojem jedva uhvatim prste tuđe prije nego kao glista sklizne niz tijelo.

Znate onaj osjećaj kad bi svoje dlanove nakon takvog rukovanje, iako je nepristojno, i unatoč tome, brzo obrisali o sebe, čak ni ne fingirajuci da popravljate nabore kiklje ili prstima pratite bočni rub traperica.

Ne, ne pišem o ljudima koji su stalno na federima, skakuću po svojim i tuđim živcekima, natežu strpljenje glasom nepotrebnih oktava i rukama dirigiraju sugovornicima ispred nosa. Oni su samo negativ mlakih ljudi koji su uvijek pristojni, nikad ne psuju, kontroliraju svaku riječ, i zarez ako treba, čak ni lišće nogama po putu neće razbarušiti, a kad su šutnuli nogom kamen, ne sjećaju se.

Volim ljude koji se znaju i smijati i ljutiti.
Glasno pričati i šaptati.
Hodati na prstima, ali i zalupiti vratima.
Opsovati ako treba i poslati k vragu, u maminu ili tatin.
Reći hvala i molim, oprosti, ali i ne seri ako riječi smrduckaju.

Takvim ljudima vjerujem!

Njihov osmijeh nije danima uvježbavan do savršenstva.
Tugom ne kupuju empatiju i tuđe vrijeme.
Povišenim glasom ne žele pokazati i dokazati da su stepenicu iznad i da će na njoj i ostati.
Čak i šutnjom ne kalkuliraju jer kad šute, šutnja nije supstitut ni za što izgovoreno ili izostavljeno.

Sve ostalo je samo igra za publiku.
Palac gore ili dolje.
Zvižduk.
Čak i tu….

'dan :)

Kao svaki muškarac koji drži do sebe i ne pada na prizemnu zabavu naganjanja lopte i rezultata, danas bi navečer trebao skinuti prašinu s neke od knjiga i pročitati štogod za vrijeme tekme.
Ili prošetati kvartom, brojeći korake i razmišljajući o svrhi postojanja tratinčica i žabica, možda čak i tigrastih komaraca.

Hoćete?

:)

Pita me Medo zakaj više ne pišem..
Ne stignem.
Kad i uhvatim malo vremena, ode tema u kontra smjeru :P ili mi se ne da, ili, kajaznam kaj. Nekaj.

Nekad davno sam fakat ovdje svaštanešto pisala. I guštala u tome. Fakat guštala.
Nije da nemam kaj više za reći, naravno da imam, ali bolje i da nemam jer ..
Jer dan je sunčan.
Jer konačno me prehlada popušta.
Jer ....blog je blog :D

Čeprkam kaj sam nekad ovdje pisala.
Prije dvije godine...

22.21 minuta.
Četvrtak.
Vjetar dokazuje i dalje svoju snagu.
U susjednom dvorištu jedan bor više ne postoji.
Drugi bi mogao postati naš problem ako se preseli par metara dalje.

Potpuno sam budna.
Jučer u ovo vrijeme sam već bila na pola puta do snova. Ne spava mi se. Mogla bih slušati kako vjetar puše. Osluškivati da li se možda umorio.
Mogla bih se zavući u krevet i pustiti da moje muško dežura.
Ali...




22.37 minuta.

Piše Shale na fejsu nekaj, uz fotku koju je zakeljio, o zdravim vezama koje se događaju u intimi, misleći pri tom vjerojatno da su daleko od suvišnih očiju i ušiju, a bome i ostale anatomije.

Nekak mi se čini da svi oni koji u ovom ne vide baš nikakav smisao, osim svog, da je riječ o skrivanju sebe ispred drugih i drugih ispred trećih, emotivni su voajeri kojima je potrebno svjetlo reflektora da budu uočljiviji. Sebi i drugima.

Da brojim koliko bu trebalo da zbog ovog dobijem po prstima? :D

'ajde probajte zamisliti koliko ljudi čita sve ono što je javno, a privatno, objavljeno na netu, na fejsu, blogovima, tu?
Pa onda sve to stavite u situaciju čavrljanja u tramvaju, u jutarnjoj ili popodnevnoj špici, dok se jednom rukom preventivno držite za štangu, da ne uletite nekom u krilo, a u drugoj vam je šuškavi škanicl s croasanom jer želuček vam je pospan i prazan ili nije još pun jer ručak/večera je daleko, a gablec ste već zaboravili.
I tak, brojeći stanice do svoje, pričate gradskoprijevoznoj supatnici o ....sad tu dopišite nekaj po svom izboru, a da nije o onom kaj ste jučer kuhali, o cipelema koje ste upiknuli na 378 rata ili o plaći koja kasni 10 dana, a već je potrošena.

Ha?
Isto?
Drugačije?

Pretpostavljam da će vam glas ipak biti tiši.
Možda/vjerojatno ćete provjeriti udaljenost do vlasnika uha koji zadnjih 5 minuta dosadu krati slušajući o čemu pričate, a kao zainteresirano gleda kroz prozor i broji prolaznike.
Ili ćete stati na pola rečenice gutajući drugu polovicu kao neizgovorenu, kao pametniju varijantu gdje šutnja potvrđuje zlatno pravilo.

Ha, opet?

Ma znam, bilo kaj ak napišem u nastavku, za one koji na prvu rečenicu frkću nosom, bit će suvišno.
A i za one druge jer upravo ta prva rečenica sama je po sebi dovoljna.



22.49 minuta

Piše mala Andrassy o fensi-šmensi toleranciji, kao IN stavu jer je u kategoriji „must have“ krpica i ostalih šećućih outfit pi*darija, uz figu u džepu, babarogu u mraku i predrasude sortirane po bojama i veličinama, složene di trebaju biti.

Fakat smo postali iznenađujuće tolerantni ljudi, modom usmjereni.
Ne čudimo se više ničemu. Ništa nas više ne može toliko iznenaditi da bi trajalo duže od tračeva i priča uz jutarnju kavu u uredu.
Još samo da se riješimo osobne mjerne jedinice koja je fiksirana na vlastito dupe, pa da sve ono što nam je sasvim ok jer mora biti ok jer ako nije, nismo ni mi ok, zalijepimo na svoju adresu.
A prostitucija vlastitih žena i kćeri, ne samo tuđih kao jednokratni gušt, postane dodatni, obiteljski izvor zarade u recesijskim vremenima.
Dečko sina simpa je lik koji super peče jako fine kolače i nije tema posprdnih priča kao ona o malom iz susjedne ulice koji je čudan i vjerojatno peder, a palac i kažiprst ni na jednoj ruci nisu stisnuti u figu.



23.02 minuta

Piše Rudanica, uobičajenom retorikom i stilom, o muškoj disfunkcionalnoj anatomiji.

Provokacija je uspješna ako iza napisanog teksta ostane dovoljno tragova u prašini, a njoj to itekako uspjeva, pogotovo kad piše o onome što se tiče svih nas – u krevetu ili izvan njega.

Ribafish je kolumnist kojeg volim čitati jer, za razliku od Rudanice, u temama u kojima se preklapaju, muškarce ne tretitra kao velike bogove kojima se male žene trebaju svakodnevno klanjati.

Sve ono što se artikulira kao problem, a gleda se samo u jednom smjeru ili žmiri na jedno oko, angažiran je tekst koji ima smo jednu svrhu – opravdati stav bez da se ostavi dovoljno prostora za kontraargumente, a on kao takav, jednosmjeran, postaje porozan.

Jer žene, za razliku od muškaraca, upitne hidraulike, godine ne dodiruju.
Dođu, prođu, kao da se ništa nije dogodilo.
A sve ono o disbalansu hormoma, štitnjači, osteoporozi, višku kila, manjku žifčeka, ginekološkim i inim sranjima, obična je glupost i muška zlurada izmišljotina kao ravnoteža njihovim andro problemima i pefidna igra stavljanja žena u realne, njihove okvire.

Je, kak da ne!

Snjeguljica je monogamna.
Crvenkapica je fufa koja je zavela Luku.
Trnoružica u fušu pika goblene i prodaje ih na Dolcu.
A prinčevi postoje.



23.10 minuta

I dalje puše. Puhat će i za dva sata.
Kažu, sutra isto kao danas.

Mogla bih u pidžamu.
Zijevam.
Mogla bih i u krevet.

'noć!


***

Bora više nema.
Proljeće samo što nije.
Starija sam dvije godine, ne nužno i pametnija :P
I dalje ne volim prokulicu, ni u kojoj varijanti.
Šmrkav nos, a ne da mi se skinuti rukavice.
Ponedjeljak.
Stalno nasmiješene ili narogušene ljude.


A kaj volim?
Drugom prilikom ;)

:)

Život je lijep i jednostavan ako...

Ako ne kompliciramo zato jer nas je strah pravolinijskog kretanja jer tamo negdje na kraju puta, u nekoj točki iza koje možda nema ništa više ili ništa za nas nešto je što nam se možda neće svidjeti, možda hoće, ali ne znamo kaj ćemo s tim, unaprijed znamo ponukani nekim iskustvima kaj se može dogoditi, ali zaboravljamo da niš nije kao što je nekad bilo, pa ni mi sami.
Ako ne postavljamo pitanja i istovremeno sami slažemo odgovore ne dajući priliku ni sebi ni drugima da bude drugačije.
Ako često, pa i onda kad je to suvišno, tražimo tamu, a jednostavnije je skloniti se, pa i sakriti iza nečijih leđa i pustiti da sunce grije one koji žele njegovu toplinu.
Ako...
Ako ne želimo biti patuljak tužnog lica jer za osmijeh, pa i onaj koji je test proba promjena, potrebna je mimika koja će podignuti kuteve usana i u pogledu izbrisati mutnu boju očiju.

Prvi dani u godini mogu biti početak ne samo siječnja nego i prilika da budemo ono kaj želimo biti.
Netko sretan jer sreća ga je zaobilazila u zadnje vrijeme.
Zdrav jer zdravlje nema cijenu, a uz zdravo tijelo i duša je zdravija.
Voljen jer, lijepo je biti nekome nešto, ali i voljeti istovremeno.
Možda je zadovoljan ipak ono kaj svima nama treba – biti miran sam sa sobom, pronaći balans između plusa i minusa, a i nulu znati cijeniti, ponekad kao bonus.

Kaj da vam poželim, a da ne zvuči ponavljanje i prepisivanje?
Nemam pojma.
Napišite sami popis želja, a s moje strane...
Nemojte se mijenjati zato kaj netko to od vas očekuje, a vi ne vidite ni razlog ni opravdanje.
Preskočite novogodišnje odluke jer ionako pola od njih ostat će samo želje i podsjetnik da baš i ne možemo sve u životu kaj poželimo, a kad postanemo svjesni toga, nekome će spoznaja biti olakšanje, a nekome i teret.
Zaobiđite ljude koji nisu vaš svijet jer ako od takvih ljudi do sada niste ništa naučili, ni nećete, ma koliko se trudili.
Naučite praštati greške, i sebi i drugima jer svi griješimo, jednom, dvaput, pa i ponavljanjem.
I kao što sami želimo da nam netko da još jednu šansu jer smo prvu fulali ili bahato potrošili, dajmo je i drugima. Možda će biti samo dokaz naše gluposti, a možda i ne već potvrda da se isplatilo ispružiti još jednom ruku.
Ali...
Ne tražite u drugim ljudima ono kaj vi sami njima ne možete dati, bilo da je riječ o prijateljstvu ili ljubavi. I jedno i drugo, ako nije u ravnoteži, ostavlja tragove koje mi sami vidimo jer ih osjetimo na svojoj koži ili na tuđoj ostavimo ogrebotine.

Kaj još?

Manje budala u životu. Ostavite ih u njihovom carstvu gluposti. Pa i tu.
Više prilika, čak i onih koje će ostati neiskorištene jer od viška glava ne boli.
Sitnica kojih ćete se sjećati i za godinu dana na današnji dan, a izmamit će vam osmijeh.


Jer život je lijep! :)

Sretno ljudi!

Link

Život je lijep i jednostavan ako...

Ako ne kompliciramo zato jer nas je strah pravolinijskog kretanja jer tamo negdje na kraju puta, u nekoj točki iza koje možda nema ništa više ili ništa za nas nešto je što nam se možda neće svidjeti, možda hoće, ali ne znamo kaj ćemo s tim, unaprijed znamo ponukani nekim iskustvima kaj se može dogoditi, ali zaboravljamo da niš nije kao što je nekad bilo, pa ni mi sami.
Ako ne postavljamo pitanja i istovremeno sami slažemo odgovore ne dajući priliku ni sebi ni drugima da bude drugačije.
Ako često, pa i onda kad je to suvišno, tražimo tamu, a jednostavnije je skloniti se, pa i sakriti iza nečijih leđa i pustiti da sunce grije one koji žele njegovu toplinu.
Ako...
Ako ne želimo biti patuljak tužnog lica jer za osmijeh, pa i onaj koji je test proba promjena, potrebna je mimika koja će podignuti kuteve usana i u pogledu izbrisati mutnu boju očiju.

Prvi dani u godini mogu biti početak ne samo siječnja nego i prilika da budemo ono kaj želimo biti.
Netko sretan jer sreća ga je zaobilazila u zadnje vrijeme.
Zdrav jer zdravlje nema cijenu, a uz zdravo tijelo i duša je zdravija.
Voljen jer, lijepo je biti nekome nešto, ali i voljeti istovremeno.
Možda je zadovoljan ipak ono kaj svima nama treba – biti miran sam sa sobom, pronaći balans između plusa i minusa, a i nulu znati cijeniti, ponekad kao bonus.

Kaj da vam poželim, a da ne zvuči ponavljanje i prepisivanje?
Nemam pojma.
Napišite sami popis želja, a s moje strane...
Nemojte se mijenjati zato kaj netko to od vas očekuje, a vi ne vidite ni razlog ni opravdanje.
Preskočite novogodišnje odluke jer ionako pola od njih ostat će samo želje i podsjetnik da baš i ne možemo sve u životu kaj poželimo, a kad postanemo svjesni toga, nekome će spoznaja biti olakšanje, a nekome i teret.
Zaobiđite ljude koji nisu vaš svijet jer ako od takvih ljudi do sada niste ništa naučili, ni nećete, ma koliko se trudili.
Naučite praštati greške, i sebi i drugima jer svi griješimo, jednom, dvaput, pa i ponavljanjem.
I kao što sami želimo da nam netko da još jednu šansu jer smo prvu fulali ili bahato potrošili, dajmo je i drugima. Možda će biti samo dokaz naše gluposti, a možda i ne već potvrda da se isplatilo ispružiti još jednom ruku.
Ali...
Ne tražite u drugim ljudima ono kaj vi sami njima ne možete dati, bilo da je riječ o prijateljstvu ili ljubavi. I jedno i drugo, ako nije u ravnoteži, ostavlja tragove koje mi sami vidimo jer ih osjetimo na svojoj koži ili na tuđoj ostavimo ogrebotine.

Kaj još?

Manje budala u životu. Ostavite ih u njihovom carstvu gluposti. Pa i tu.
Više prilika, čak i onih koje će ostati neiskorištene jer od viška glava ne boli.
Sitnica kojih ćete se sjećati i za godinu dana na današnji dan, a izmamit će vam osmijeh.


Jer život je lijep! :)

Sretno ljudi!

Link

Život je lijep i jednostavan ako...

Ako ne kompliciramo zato jer nas je strah pravolinijskog kretanja jer tamo negdje na kraju puta, u nekoj točki iza koje možda nema ništa više ili ništa za nas nešto je što nam se možda neće svidjeti, možda hoće, ali ne znamo kaj ćemo s tim, unaprijed znamo ponukani nekim iskustvima kaj se može dogoditi, ali zaboravljamo da niš nije kao što je nekad bilo, pa ni mi sami.
Ako ne postavljamo pitanja i istovremeno sami slažemo odgovore ne dajući priliku ni sebi ni drugima da bude drugačije.
Ako često, pa i onda kad je to suvišno, tražimo tamu, a jednostavnije je skloniti se, pa i sakriti iza nečijih leđa i pustiti da sunce grije one koji žele njegovu toplinu.
Ako...
Ako ne želimo biti patuljak tužnog lica jer za osmijeh, pa i onaj koji je test proba promjena, potrebna je mimika koja će podignuti kuteve usana i u pogledu izbrisati mutnu boju očiju.

Prvi dani u godini mogu biti početak ne samo siječnja nego i prilika da budemo ono kaj želimo biti.
Netko sretan jer sreća ga je zaobilazila u zadnje vrijeme.
Zdrav jer zdravlje nema cijenu, a uz zdravo tijelo i duša je zdravija.
Voljen jer, lijepo je biti nekome nešto, ali i voljeti istovremeno.
Možda je zadovoljan ipak ono kaj svima nama treba – biti miran sam sa sobom, pronaći balans između plusa i minusa, a i nulu znati cijeniti, ponekad kao bonus.

Kaj da vam poželim, a da ne zvuči ponavljanje i prepisivanje?
Nemam pojma.
Napišite sami popis želja, a s moje strane...
Nemojte se mijenjati zato kaj netko to od vas očekuje, a vi ne vidite ni razlog ni opravdanje.
Preskočite novogodišnje odluke jer ionako pola od njih ostat će samo želje i podsjetnik da baš i ne možemo sve u životu kaj poželimo, a kad postanemo svjesni toga, nekome će spoznaja biti olakšanje, a nekome i teret.
Zaobiđite ljude koji nisu vaš svijet jer ako od takvih ljudi do sada niste ništa naučili, ni nećete, ma koliko se trudili.
Naučite praštati greške, i sebi i drugima jer svi griješimo, jednom, dvaput, pa i ponavljanjem.
I kao što sami želimo da nam netko da još jednu šansu jer smo prvu fulali ili bahato potrošili, dajmo je i drugima. Možda će biti samo dokaz naše gluposti, a možda i ne već potvrda da se isplatilo ispružiti još jednom ruku.
Ali...
Ne tražite u drugim ljudima ono kaj vi sami njima ne možete dati, bilo da je riječ o prijateljstvu ili ljubavi. I jedno i drugo, ako nije u ravnoteži, ostavlja tragove koje mi sami vidimo jer ih osjetimo na svojoj koži ili na tuđoj ostavimo ogrebotine.

Kaj još?

Manje budala u životu. Ostavite ih u njihovom carstvu gluposti. Pa i tu.
Više prilika, čak i onih koje će ostati neiskorištene jer od viška glava ne boli.
Sitnica kojih ćete se sjećati i za godinu dana na današnji dan, a izmamit će vam osmijeh.


Jer život je lijep! :)

Sretno ljudi!

(i određeno dogovoreno ;)

Glup si!
E to sam mu mogla reći jer fakat je.
Nemam pojma da li vjeruje da je danas četvrtak, da je sutra petak i da ćemo svi skupa za koji dan početi odbrojavati do kraja godine, zbrajati i oduzimati, sami sebi opraštati greške ako smo egoistično nerealni ili dobrohotno blagonakloni.

A moje?
Moja je jedina jer sam ga zavoljela. I priznala mu. Kao kad izvališ glupost koje nisi svjestan, ni taj dan, ni slijedeći. Možda nikad. U stvari, nemam pojma da li sam mu baš tako rekla.....znaš ja tebe – čak ne mogu sad to ni napisati...ili sam ono kaj osjećam amortizirala suvišnim riječima da razblažim obitno, pa to bitno ne bude toliko vidljivo na prvu.
Kao razblažen ocat za zelenu salatu.
Razvodnjeno vino vodom.
Kišom odraz na staklu.
Ili ljubav umanjena da previše ne strši. Traži odgovor nestrpljivo čekajući.

Je, glup je jer mi nije vjerovao!
Možda nije ni želio jer mu je bilo jednostavnije ostati na površini, ne grebati previše, a tragove, kao one prstima po pršnjavoj površini, lako se može obrisati, čak i rukom. Ili rukavom.
Otresiti prašinu i kao da ništa nije bilo.

Toliko toga pamtim, ali ne i kad sam ga pustila da postane netko tko neće samo popunjavati trenutne praznine, blijede dana i previše mračne i guste noći.
Možda se on toga sjeća.
Nisam od onih koje vješto skrivaju vlažne dlanove, poglede koji ne lutaju u daljinu preko ramena, stišću se koljena ili pažljivo prebacuje noga preko noge da slučajno nešto ne bude vidljivo i dostupno prije taktički određenog roka.
A ja sam se raširila kao čist prostrt stolnjak nedjeljom. Bez tragova preslagivanja u ormaru ili krivo zapeglanih rubova u žurbi. Samo miris lavande, recimo.

Jednom sam mu rekla da ću mu napisati pismo.
Jednom sam bila i jako, jako blizu da to i napravim.
A onda je došao moj rođendan koji je zaboravio, slučajno, nemam pojma, a ja njegov namjerno. I tako u krug.

6 može biti i 9 ako ruka obrnuto ispiše krivulje ili zaokrene papir za 180.
Krug je uvijek krug, u istoj točki vrha olovke i početak i kraj.
Kao ljubav u koju se ne želi vjerovati.
Jer je višak, vjerojatno.
Ili nije, pa dlanovi prekriju oči kao kad klinci žele da se sakriju jer ne spava im se još i još nisu dovoljno veliki da u mraku ne traže zmije koje će ih uhvatiti za noge ako brzo ne skoče u krevet i pokriju se preko glave.

A ja ću sad ugasiti mrak.
I reći mu da je ipak glup.
I ja jer sam ga zavoljela.
Oženjenog.

(na današnji dan prije godinu dana...bome ista priča :P )

***

Čitam komentare i meni tu nekaj grdo ne štima!

A znate, draga muška kontra ženskomeni njurgajuća ekipo, zakaj?
Zato jer da je tak kak ste jučer komentirali – blog nije dosadan, super je, zanimljiv i unikatan (ok je, jer fakat nema ni jednog mjesta na kugli zemaljskoj, a bome ni šire, di bi se skupili ovakvi kakvi jesmo, na jednom mjestu), bome bi tu dnevno bilo više ljudi od 2x5 prstiju jedne i druge ruke, a na naslovnici ne bi čmrljili isti zapisi unutar 24 sata.

Ali ok, ovaj blog je odskočna daska za doskok, način kako se prezentirati u proširenoj slici, pa čak i u interakciji kroz komunikaciju kao navigacija do ženskog/muškog srca, recimo :) ili nekog drugog dijela dijela tijela ;)
Takva bloška aktivnost s definiranim i anatomskim ciljem ima svoje opravdanje i sve kaj bih dodala, usput ili namjerno, ništa sadržajno ne bi promijenilo.

E sad, idem povuć sve ovo na kontra stranu….

Da li je ovaj tu nas blog isključivo i jedino shortcut u međuljudskim odnosima koji se definiraju kroz ulogu uparivanja, nebitno u kojim matematičkim omjerima ili seksualno kompatibilnim?
Ak je to tak, onda sam ja već duuugo u zabludi jer na blog gledam i kao prostor za verbalno oblikovanje određenih stavova, pa i propitivanje mišljenja kroz komparaciju s tuđim, nevažno tko je od sugovornika i na koji način raspoloživ i/ili potrebit.
I bome, da sam u ponudi, ne bih blog koristila kao mamac jer postoji daleko suptilniji način kako potencijalno iskoristivom pripadniku muškog roda privući pažnju.
Blog to nije. Nije na duge staze.
Kao kad visiš stalno na istom mjestu, u istoj obleki, s istim forama kao inventarni višak i očekuješ da će te netko primijetiti i upisati pod slovo A i dodati inventarnih broj kao dokaz „vlasništva“.

Ovak ispada da se gotovo sve u životu dela s namjerom, pomno isplaniranim planom i zacrtanim ciljem, pa i piše na blogu.
A kava, onak usput, samo kava?
Višak vremena i bapsko društvo na cugi?
Neka od tema, potencijalno zanimljiva ne samo autoru-ici bloga, bez dodatnog međurednog sadržaja?
Ha?
Uvjerite me ili razuvjerite u suprotno, a ja neću smugnuti u mračni kut i priznat ću, ovdje javno, svoju zabludu o blogu. Weblogu.

Dobro jutro ili dan, kako kome :)

Znate kaj je ovdje problem ili „problem“?
Godinama smo u istom virtualnom krugu poznatih faca i jedan drugome možemo reći, ako želimo, reci – odjebi, umjesto - bok, kako si – i niš se ne bu bitno dogodilo, ako me kužite.
Kao kad se dvoje posvađa, jedan drugome prebroje sva sranja i cijelu familiju poznatom retorikom, a za pol sata pitanje – oćes kavu, ja bih – tak i mi ovdje.
Predvidivi smo. I u akcijama i u reakcijama.
Znam kako će netko reagirati i prije nego otipka komentar, tko bu se na kaj zapiknuo i za koga…

Nije to ni tako loše, ali je ako postane navika, pa skinemo cipele, dignemo noge na stolić u dnevnom boravku bloga, palac nekom namigne kroz rupu na čarapi, a nama nije ni mrvu neugodno.

Eto, to je naš blog. I mi tu…

;)

(nije 45, ali je 33 :)


1. Za početak, budite svjesni da niste najpametniji na svijetu, ni najbolji, da imate podjednako vrlina i mana, možda ovih drugih i nešto više i da baš niste tako jako, jako dobra osoba da bi vam se uvijek morale događati lijepe stvari, a ružne vas zaobilaziti.

2. Loše u životu može biti test proba vaše izdržljivosti, ali i prilika da nekog s razlogom i guštom pošaljete u maminu ili tatin, pomnoženo s 3.

3. Vaše iskustvo je samo vaše i možete tuđe posuditi, ali ne kao svoje jer kao što ne živite tuđi život, iako bi neki htjeli, tako i nečija iskustva mogu biti samo usporedne vrijednosti vaših i ništa više od toga.

4. Međuljudski odnosi su (ne)svjesno komparativni, ali nemojte vi biti ti koji sami sebe označavate kao mjernu jedinicu u odnosu na druge jer potreba uspoređivanja može imati dvojako značenje suprotnih oznaka, a jedno vam se sigurno ne bi svidjelo .

5. Ako je netko ipak budala po svim vašim kriterijima i s njim ipak želite razgovarati, provjerite dvaput svoje namjere, bilo da se hoćete uvjeriti da ipak nije tolika budala ili ste vi jer vjerujete u to.

6. Kad iscrpite sve opcije pristojne komunikacije, spuštanje na nečiji nivo je jedini način, ako je potreban, da vas netko čuje i vidi. Kad se to dogodi, možete dignuti srednji prst u zrak i otići svojim putem.

7. Ako psujete, ne znači nužno da vam fali kućnog odgoja nego jednostavno koristite smanjeni fond riječi istog značenja, štedite svoje u tuđe vrijeme u namjeri što boljeg međusobnog razumijevanja.

8. Kad inzistirate na odgovorima, provjerite da li znate kaj ćete s onim koji vam se neće svidjeti, prije nego nastavite s novim pitanjem kao nastavak na prethodno.

9. Koliko god je iskrenost na cijeni, može biti prepoznata kao bezobrazluk i nekulturno ponašanje koje kao i košta. Ne morate baš uvijek i odmah reći kaj vas žulja ili pokazati da vas jezik jako svrbi. Ili malo.

10. Važne odluke prespavajte. Uvijek. Sutradan vam nešto više neće toliko biti važno kao dan ranije, a ako i bude, znat ćete da vrijedi čak i onda ako trenutno ne znate kako i kaj dalje.

11. Ako vam netko kaže da nešto možete, provjerite njegove namjere - možda vas perfidno hoće uvjeriti da nekaj napravite umjesto njega jer njemu se ne da ili ne zna, a svoje neznanje ne želi drugima dati vidljivim.

12. Glupo je uvjeravati bilo koga da može baš sve što poželi jer ne može. Biti svjestan i svojih limita prednost je i preventiva nepotrebne potrošnje vremena i energije i štošta drugoga uz to.

13. Ne vjerujte ljudima koji su uvijek nasmješeni. Ili vjerujte im samo onda kad su malo lelujavi na nogama zbog cuge viška.

14. Uvijek će biti onih koji će vas i kritizirati i hvaliti na istu temu štogod napravili, a na vama je da skužite zakaj se jedno ili drugo brže i bolje zalijepi za vas.

15. Ne vjerujte ljudima koji o drugima uporno ružno pričaju ma kako se trudili uvjeravati sugovornike u snagu svojih argumenta jer jednog dana bit ćete i vi tema takvih priča.

16. Ne morate se svima svidjeti – ako ste nekom zanimljivi s podočnjacima, kosom stisnutom u rep i oblekom za po doma, vidi vas onako kako biste i vi željeli da vas gleda i vidi

17. Zanemarite glupe kompenzacijske savjete o šopingu jer osim manjka love na računu imat ćete višak nepotrebnih stvari u ormaru i samo trenutni ushit koji možete postići i na drugi zabavniji način u dvoje

18. Ako unatoč mahnito kompulzivnoj kupovini kao dokazu ljubavi prema sebi niste u minusu, svakako kupite jednu od selp-help literature jer autori takvih priručnika vas poznaju bolje nego vi sami sebe, a njima ćete pomoći da zarade još malo love trgujući tuđim emocijama i down životnim fazama, pa i vašim

19. Kad vam netko kaže da se svako jutro morate probuditi sretni jer imate u novom danu priliku napraviti nekaj kaj vas veseli, sterajte ga k vragu i ako možete okrenite se na drugu stranu i nastavite spavati ili recite mu „jebi se“ i odite na wc

20. Uopće ne morate sebe voljeti svaki dan. Poželjne su i druge emocije jer nećete biti jedan od onih gore spomenutih vlasnika facijalnih grčeva koje mnogi vide kao osmijeh na licu, a oni sretni hodaju ovim svijetom koji je čak i vaš, ali ne toliko koliko je njihov.

21. Ne bojite se reći nekome da ga volite, ali nemojte očekivati vraćenu ljubav kakva vama treba jer vam se najvjerojatnije neće dogoditi – ili ćete ostati gladni ili ćete dobiti više nego kaj trebate, a taj višak će biti opterećujuće obvezujući

22. Naučite dijeliti sebe kroz emocije samo s ljudima koji su vrijedni takvog dijeljenja jer u suprotnom obezvrijedujete ih, a sebe dajete ljudima koji su samo prolazni u vašem životu i s time nevažni

23. Kad vam netko kaže da od limuna možete napraviti limunadu i kiselost života zašećeriti, naručite pivu. Možda i ćevape

24. Nemojte izbjegavati konfliktne situacije, negativne ljude. Ignorirajte ih uporno sve dok vam stvarno ne postanu totalno nevažni.

25. Ako nešto stvarno želite, i tu budite uporni, ali morate prepoznati trenutak kad se više upornost ne isplati i odustajanje je benefit

26. Ako vam se nekaj ne da napraviti, pokušajte nekog uvjeriti da će to nešto napraviti sigurno bolje i brže od vas. Možda vam povjeruje

27. Ako želite da netko dozna neku informaciju, a ne želite vi biti glasonoša loših i inih vijesti, iskoristite vlasnika dugog jezika i brzopletih reakcija jer će sve odraditi besplatno umjesto vas

28. Ako želite ljude upoznati što prije, ugurajte ih u priču u kojoj će reagirati potencijalno ljutiti. Uštedjet će vam vrijeme i znat ćete nakon toga s kim stvarno imate posla. Ili ne želite više imati.

29. Nije toliko važno tko kaj napravi nego zakaj je to napravio. Pozadinsko promatranje ljudi može biti korektiv vašeg ponašanja, prilagođeno namjeri koja cilj opravdava ili ne. A i pogled na sexy muško dupe nije zanemarivo.

30. Autonomni možete biti u odlučivanju samo onda ako posljedice svojih odluka sami nosite na svojim leđima. Sve ostalo je ili neodgovorno ili egoistično. Često puta oboje.

31. Ako vas netko želi uvjeriti da „nije govno nego se pas posra“ ili s vama ili s njim nekaj ne štima.

32. Kad vam se golub posere na rame u preletu, nemojte biti tako bedasti i vjerovati u čuda postoje jer kakica umotana u šareni papir uz svilenu mašnu ipak je samo kakica koja smrdi.

33. Uz kakicu, život je ipak lijep...ako se na vrijeme začepi nos!

A ako ste došli do tu, ili ste znatiželjni ili imate višak vremena :)

Je, znam – totalno je neprimjereno voljeti kišu. :P
I to još u vrijeme kad je na dohvat ruke kraj godine i priprema za godišnju bilancu, pa bumo zbrajali i oduzimali, navlačili srednju vrijednost ocjena, kao utjehu i alibi istovremeno, za sve ono što jesmo, a nismo trebali ili nismo a morali smo napraviti.
Ili budemo samo podvukli crtu.
Bacili grah preko ramena.
Zavirili crnoj mački ispod repa jer se kristalna kugla otkoturala susjedu u dvorište, a s njim ne pričamo godinama, otkad je rekao da mrzi mačke i da su crne, sotonine duše u njihovom tijelu.


Baš me briga – volim kišu.
Kao jučer.
U autu.
I... Link Always On My Mind - Michael Buble

...i nemam pojma kaj da još napišem.
Izašla sam totalno iz bloškog grifa jer sam nekad mogla u par minuta natrkeljati karticu dvije teksta, meni sasvim razumljivog sadržaja. :)

A da isplazim jezik pa da me netko povuče za njega? :P

Svako iskustvo nas mijenja, pa i ovo bloško?

Ne bih rekla!
Niš nas ne može promijeniti toliko da postanemo svoja suprotnost.
Sve smo to mi – i dobri i zli, pristojni i prostaci, ugodni sugovornici i oni koje se zaobilazi – samo ovisi koliko pustimo i puštamo da neka druga naša ja budu vidljiva drugima, želimo li da ih vide ili ih sigurno čuvamo u nekom kutku sebe, preventivno i/ili s razlogom.

Ne vjerujem ljudima koji baš nikada ne iskorače iz svojeg ja, koji su toliko ufurani u ulogu poželjnih osobina da ni sami ne znaju kaj su osim onoga kaj bi željeli biti pa su se tako i odjenuli, zaogrnuli i hodaju ovim svijetom možda i s osmijehom na licu i blagim pogledom koji i nije njihov.

Rado bih neke ljude ovdje vidjela ispod površine jer više o ljudima doznamo kad se ne drže čvrsto svojeg ja kontrolirajući boju i ton glasa, riječi koje koriste pomno pazeći da koja ne bude višak za njih neprimjerenog sadržaja.
Jer...
Zemlja se i dalje bude okretala oko sunca.
Petak bude dan prije vikenda.
Mi ćemo biti oni koji i inače jesmo.

A ako želimo, i blog nam daje priliku da se upoznamo, sami sa sobom, za početak.... ;)