Muškarci i žene...i nešto između

Danas je nedjelja.
Ne, nije.

Oblačno je.
Di ti vidiš oblake?

7:41
Kaj, mi drugi nemamo sat?

Zagrepčanka sam.
Kaj ti to sad znači, kaj se budemo hvalili tko je purger, a tko ne?

Volim mačke.
Nemaš ti pojma o mačkama.

Ok.
Nije ok.

____________________________

I onda skužiš da je nebo žuto, sunce plavo, a u stvari je noć.
I da je beskorisno postaviti čak i mogućnost da nije uvijek tako.
Plavo i žuto.
I odustaneš!
Kao pametniji ili bedastiji, nebitno.
Jer uzalud je.
Čak i onda kad je vrijeme višak.


:)

U EU Parlamentu usvojen je Matićev izvještaj o reproduktivnom i seksualnom zdravlju i pravu žena.

Ok.

21.st.
Čudno?
Ma i nije.
Jer još uvijek je jednostavnije reći da ćeš kasniti na posao jer ideš kardiologu, naručena si na uzv, rtg, još na nekog vraga nego reći da ideš ginekologu.
Psssst….
Pa kad se još zbroje hodači za život, a drhtit će im ruka pomoći već rođenom djetetu, dodaju liječnici s prizivom savjesti po bolnicama, a istovremeno privatno, bez priziva, ali za konkretnu lovu odrade prekid trudnoće i politička desnica koja skuplja bodove na tuđim, nepoznatim maternicama i jajnicima, fakat trebaš biti bedast i čuditi se.
Reakcijama i nekih muškaraca kojima su puna usta i njihovih prava na potencijalno očinstvo, ali zaborave da baš i oni mogu izabrati da li žele ili ne napraviti klinaca.
S kojom ženom.
I kad.

Kondom.
Vazektomija, reverzibilna.
Cuga manje, pa ne bu i seksa na brzaka bez zaštite.
I neplanirane trudnoće.

Jednostavno, kaj ne?

Ili nije….

Uz popodnevnu kavu poslije ručka :)

...da ne bi bilo da nam mom blogu nema i flore :)

...i neverbalno

Dovoljno jasno, bez čitanja između proreda
Ok?

:)

Znam da vam falim kao kurje oči, a vikendom kao žgaravica i da brišete nos kad vas tuga slomi, nadam se ne u svoj rukav....

Od promjena, u ovim čudnim vremenima čudnih ljudi, važnija je prilagodba.
Promjena sama po sebi ako ne uključuje i adaptivni dio, ne vjerujem da ima ikakvu svrhu osim trenutnog dobrog osjećaja mrdanja s mjesta i izvlačenja nogu iz friškog betona.
Vjerojatno i potrebnog.

Prilagodba, u nekakvoj mojoj definiciji, označavala bi i interesno usklađivanje, a to uopće nije loše, čak štoviše dobro je.

Osim onih bazičnih egzistencijalnih potreba, interesi nas i pokreću i spajaju, ne nužno istovjetni.
Ma, nije ni potrebno da se preklapaju ako su u konačnici obje strane adekvatno ili približno tu negdje namirene.
I privatno i poslovno.
Kroz prijateljski odnos ili samo onaj koji segmentalno povezuje ljude.

Za mene ljudi govore, vjerovali ili ne, da sam kao mačka, da ću se uvijek spretno dočekati na sve 4.
Iz sranja izvući maksimum dobroga, a probleme prihvaćam kao izazov. Malo trknuto :) ali tako je, meni, lakše, a i jednostavnije.
U velikom djelu zahvala ide mojim starcima koji su me od malena poticali i usmjeravali, čak ponekad i isprobavali, na dobar način. moje granice.

A kaj sam sama naučila u godinama kad se od ljudi očekuju da su već zaokruženi kao cjelina?

Ne reagiram na prvu. Možda ni na drugu.
Reagiram na motiv, ne na vidljiv sadržaj jer on i nije uvijek tako prezentan.
Ono kaj nas pokreće obično je upakirano, a kad se odmota, tko zna kaj je unutra.

Prespavam odluke.
Neke još uvijek su u fazi sna. Vjerojatno nebitne. Ili sam samo prelijena.

Moja ne mora biti zadnja, iako često i je, ne zbog mene već drugih koji se ili povuku jer me ne mogu nadlajati ili pametniji su i na vrijeme odustanu.

Nemam potrebu baš često opravdavati se jer ne reagiram ishitreno, pa ono kaj velim ili napravim nije baš podložno naknadnim korekcijama.
Znam zeznuti naravno. Znam se i ispričati, čak iako je nekima tu od vas to teško povjerovati.

Kad nekaj obećam, to i napravim. Zbog tvrdoglavosti ne odustajem, pa ni onda kad naknadno skužim da je glupo, bedasto, nepotrebno jer.. Jbg, obećala sam.
Malo zvocam zbog toga, više ritualno nego korisno.

Naučila sam da me ljudi ne moraju prihvatiti onakvom kakvom se ja vidim. Čak se ni ne ljutim ako nam se mišljenja ne preklapaju. Pa ne preklapaju se ni moja s tuđim, i kaj sad…
Čim se počnemo opravdavati razuvjeravajući nekoga, već smo se poskliznuli.
Je, naučila sam to na teži način, ali svako iskustvo je poželjno ako iz njega nekog vraga pokupimo kao primjenjivo, nekad, negdje, s nekim.

Na promjene o kojima pričamo ovih dana, gledam kroz prizmu prilagodbe, i Dovla je to dobro tagirao, ljudima, situacijama.
Kroz reakcije.
Baš kroz njih.
Ako je netko za mene govno od čovjeka, bit će i dalje, ali vjerojatno mu to neću reći jer mogu dobiti po prstima. Jer jednom sam već dobila, pa je bedasto ponoviti grešku i pružiti dlanove da me netko samo tako opet po njima lupi.

Naučimo reagirati.
Ali bitno se ne mijenja.
Ostaje.
Ono kaj nas je oblikovalo kao ljude, sve što prihvaćamo, pa i negiramo...