U stvarnosti, realnost je puno drugačija....

Link


Umro je dragi vođa Kim Jong Il ,hm hm..sliku svoju, cijela koreja plače, i to jako, nadam se da i naš narod samo ne plače danas iz istoga razloga, da možda u nedostatku nekoga svoga vođe, lijeva suze u potocima za neke druge. Bio je to zanimljiv čovjek, izuzetne modne osviještenosti i čovjek koji je bio vrlo pedantan kada je odjeća u pitanju, pa je u duhu toga gotovo uvijek nosio padobranske kombinezoe i cipele debelih potplata, uz to je naravno išla i njegova natapirana kosa. Simpatičan momak je bio, kada je proveo tako dobru reformu poljoprivredne politike zbog koje je milijun ljudi umrlo od gladi, dok je jadna vojska zarađivala od prodaje oružja. Kako bi rekla Marija Antoaneta za svoj narod..ako nemaju kruha, neka jedu kolače, ali i njena reforma nije zaživjela ..jer joj je glava pala u košaru, a onda je teže malo.

Valjda je tako i on mislio da će biti, a inače dragi vođa je odgovoran za radne logore u koje bi strpao i političke zarobljenike, pa i pokoje dijete, jer čemu raditi diskriminaciju među generacijama kako si tako draga osoba. Ljudi bi umirali od gladi i hladnoće, ali na današnji dan svi plaču, možete slobodno i vi. Nije on jedini od onih koji su dali srce i dušu za spas svoga naroda, ima njih još. Imamo tu el presidentea Huga Chaveza, koji vam je poznat već, pa imamo i bolivijskog predsjednika i vođu domorodaca Evu Moralesa. Evo je baš njuška, onako pristao momak kao mamić, i takvoga šarma, i usput je i vođa vođa bolivijskih kokalerosa, dakle uzgajivača koke i vođa stranke pokret za socijalizam. Njegovi stavovi oko droge se mogu sažeti u to da lišće koke nije droga, i to je to.

Tu je također još jedan dragi vođa, Bashar Al Asad, predsjednik Sirije, dobar i drag čovjek, bolji od josipovića, samo što na svakim izborima on slučajno je uvijek pobjednik, predsjednik bez konkurencije, a inače političke protivnike zarobljava i muči, u znak tolerancije prema različitom mišljenju. Jedan momak odskače pomalo, što izgledom što svojom dobrotom prema narodu, pa imamo i Roberta Mugabea, doživotnoga predsjednika Zimbabvea. Za vrijeme njegova režima na hiljade ljudi su ostale bez života, još 80ih godina prošloga stoljeća, dok su kasnije u gotovo jednakom broju mnogi i mučeni. Stopa nezaposlenosti iznosti 80 %, a 83 % stanovništva živi u siromaštvu. Iako je nekada ova zemlja imala dobro gospodrastvo, inflacija je danas astronomska, i najveća je na svijetu. Zatim još jedan dobročinitelj, Isaias Afwerki, predsjednik Eritreje, za koga bi se moglo reći da je onako ¨ dobar¨ prema svojim političkim protivnicima, ako ih uopće i ima još. Dakle vladavina prava je ukinuta, kao i različite religije.

Što se tiče slobode medija čije izvješće izdaju reporteri bez granica, Eritreja drži 169 mjesto…..od 169 mjesta. Vjerojatno bi se našao još pokoji dragi vođa, pa neka mi ovom prilikom oprosti što ga nisam spomenuo, i nadam se da me zbog toga neće kazniti na neki okrutni i nesvakidašnji način. Nedavno je jedan od njih i poginuo, ako se još sjećate Gadafija, a tokom povijesti su još neki završili na vješalima ili bili usmrćeni nekim drugim načinom, sjetite se Saddama ili recimo ako se sjećate Ceausescua, i kako je on okončao, i mislim da čak i njegova žena zajedno sa njim. Danas narod tuguje, gladni su hrane i svega, ali oni plaču za svojim dragim vođom, eto..netko bi hrvate trebao naučiti što je prava nesebična ljubav, a i da nije u hrani sve.

Lijepo je kada je narod tako kolektivno…pametan..i kada se na taj način opraštaju od svoga vođe, ironično, a kada veliš za neki narod ovo ili ono, onda vele da si rasista, nacionalista i da ne voliš druge. Možda nekih vođa ima i kod nas ovdje zemlji, jer neki su ionako rekli da će otići onda kada oni to budu htjeli, a ne kada to drugi budu tražili od njih, a možda je i malo više takvih ovdje, koji se drže poput dragih vođa koji su nezamjenjivi, što se možemo lako i sami ovih dana uvjeriti kako ima onih koji neće otići sa svojih pozicija. A što demokracija ima sa tim? Pa sve..jer demokracija je onda kada svi mogu reći ono što oni misle…

Link


Čujem glasove djece, gosti preko kod brata, jurnjava i radost, samo možda jednoga dana zvukovi dječje radosti će biti samo u sjećanjima ljudi, iako se treba postaviti pitanje, kojih to ljudi, ako ih ovdje još uopće bude. Što je sa natalitetom ove zemlje? Smanjuje se, i moglo bi se reći da se ubrzano smanjuje i da narodu prijeti izumiranje, teško je reći za koliko godina, ali za već 50 godina, moglo bi na biti upola manje, recimo oko 2 milijuna. Hrvatska je među zemljama s najmanjom stopom nataliteta, 9,6 novorođenih na tisuću stanovnika, i to ga stavlja na gotovo najniža mjesta u Europi. Šokirajuće? Žalosno? Zbilja je, nažalost i istinito, a što sve pogoduje da narod nestaje ovom brzinom?

Puno toga. I dok tako zemlja iz dana u dan ima sve više starog stanovništva, i dok sve više stari, smanjuje se broj novorođene djece, zašto? Pokušavam zamisliti dvoje mladih koji žive sa roditeljima, i nemaju riješeno stambeno pitanje, a puno je takvih, da kako se onda uklapa dijete u to sve, još ako obadvoje ne rade, ili ne radi samo jedan, i ne moraš biti genije da shvatiš da im dijete nije moguće, a možda ga žele. Što je sa modernom ženom? Za razliku od nekih minulih vremena, danas žene imaju posao, žele karijeru i uspjeh na poslu. U životu moderne žene, sve je manje vremena da se bavi djetetom, ali nažalost sve je manje i volje da uopće ima dijete.

Očigledno je dijete zapreka u njenoj karijeri. Mnoge ne žele imati djecu, jer su same sebi najvažnije, kao i sve oko njih. Kako su neke zemlje to riješile? Nude novčane stimulacije za svako rođenje djeteta, drugim riječima ¨ kupuju ¨ majke na taj način, da bi spasili svoju populaciju. A opet sa druge strane imamo one koji bi voljeli djecu, a ne ide nikako iz bioloških razloga, a toga je puno danas, ima žena koje bi to htjele jer su htjele biti majke, i jer su imale tu potrebu i želju, da ne kažem ono istinski ženstveno, ali nisu mogle možda iz tih razloga. A onda opet kada dođemo do onih koji žele i koji bi rado imali obitelj, oni dolaze do velike barijere koja se zove Rvatska, i njena raspadajuća ekonomija , kao i svi drugi segmenti koji lagano tonu sve jače. Kada se uzme samo podatak da od 4 milijuna i još koja tisuća koliko nas ima, da je zaposleno oko 1,4 milijuna stanovnika., jel treba što reći o ovome.

U ovoj zemlji, na 121 zaposlenoga dolazi 100 umirovljenika, i koji je genije smislio takav sustav koji tako opterećuje i vodi zemlju i daljnji kolaps, jer od nekoga moraju doći novci za mirovine. A zanimljiva je priča i baš tom radno aktivnom stanovništvu, i još jedan crni rekord rvatske, koja drži mnoge koji su negativni. Ovako, vjerovali ili ne, jer zvuči nevjerojatno loše, ali od ukupnoga stanovništva koje je radno sposobno , zaposleno je samo 37 %, a to stavlja dragu nam zemlju na samo dno europe. Puno je nezaposlenih, koji bi mogli raditi, ali nikako do posla, zatim imamo one koji su prošli prerano u mirovinu, pa ne rade više, a ima puno mladih koji primaju braniteljske mirovine, radno su sposobni i ne rade ništa, kao što ima stanovništva koje ni ne želi raditi, jer ako tako prima novce, čemu posao? Zato su tu drugi, vi koji radite, koje odvajate novce da bi plaćali tako one koji ne žele prstom mrdnuti. Naravno, ima i muškaraca i žena takvih. Naš sustav obrazovanja, izravno, nakon završetka obrazovanja, šalje ljude na burzu, i svaka mu čast, kao što je i hrvatska jedna od zemlja koja je također na dnu zapošljavanja ljudi sa visokom naobrazbom, tako da ..čemu onda ići u školu i tražiti posao u rvatskoj?

I tako kada bi se išle sagledati mnoge stvari oko toga kako ljudi žive, vjerojatno bi se dalo puno toga još reći, a da nije nimalo bajno ni veselo, jer se jasno vidi kako živi svaki dan. Mislim, ne znam za vas neke koji ste u Zagrebu kako živite, ali kada se makneš iz Zagreba, i navratiš u Rvatsku, onda se malo bolje vide neke stvari. Natalitet i ekonomska priča su povezani, kao i očigledno ovaj podatak sa starenjem stanovništva. I kako reče stih iz pjesme…stina je možda jedina stvar koja će ostati na ovim prostorima, ostat će samo neizbrisiva prošlost, kada ovdje možda više nikoga ne bude, možda će samo neki ostaci predmeta i kamenja svjedočiti da je ovdje nekada živio narod koji se tako jako volio busati u prsa, a nije mogao riješiti ono iskonsko na ovome svijetu, a to je ..da se održi.

Link


Jedna od onih stvari koje imaju svoj utjecaj na ljude i okoliš, i to u nekom smislu da mogu pogubno djelovati na njega, osobito ako se pod okolišem smatraju i muškarci, ali i sva ostala stvorenja koja se mogu naći na putu ženama kada ih preuzme PMS. Računa se da više od 70% žena pati od predmenstrualnog sindroma, a većina žena u zapadnom svijetu, eto na zapadu je sve razvijeno, pa i to. Vele da je stres jedan od većih uzroka i pod njegovim utjecajem je najizraženiji, dok su promjene prije menstruacije gotovo neprimjetne ukoliko žene borave u mirnoj okolini koja opušta, npr prirodi ili tako nešto, tipkajući na iskrici i tome slično.

Vele da se kod slijedećih grupa žena pojavljuje pms, a to su: kod žena koje jedu dosta slatkoga i slanoga, koje boluju ili su bolovale od depresije, kod žena koje imaju bolne menstruacije, kod žena čija je sestra ili majka imala PMS ( fali samo baka još ), kod žena koje se malo bave tjelesnim aktivnostima. Dakle kada se sve uzme u obzir taj pms je pravo čudo da se događa jer mnoge žene niti vole slatko i slano, a i većina žena se bavim tjelesnim aktivnostima, tako da prava misterija. Od opće popularnih i na radost sviju, mogu se pojaviti ovi simptomi: razdražljivost, manjak koncentracije, nesanica, nagle promjene raspoloženja, nadutost i općenito zadržavanje vode u organizmu (dobitak na težini od 1-3 kg), pojačana žeđ prije samog ciklusa, naticanje gležnjeva, pojačana masnoća kože i kose, izbijanje bubuljica, potreba za slatkom, slanom i masnijom hranom, i bogu hvala mislio da nema kraja ovoj listi, iako vele da ima gotovo 150 simptoma vezanih za ovo…samo 150. Dali ovo nadutost upućuje na arogantni, bahati i umišljeni stav nekih žena?

Ali nema veze, dakle puno simptoma, mada gledajući neke simptome zapitam se, zar je to samo za vrijeme PMS-a?..ma nije neki su prisutni i prije i poslije. Sjećam se tako jednom prigodom, kada smo ja i kolega vidjeli jednu našu frendicu, da je gotovo nisam prepoznao, i reagirao sam najbolje kako sam znao i u namjeri da vodim računa u njenim osjećajima i rekao joj ¨ tko si ti? ko je to u ovom tijelu, naređujem ti napustiš ovo tijelo demone ..¨ . Nije pomoglo, možda sam krivo proveo čin egzorcizma za kojeg nisam bio ovlašten, tako da je ostala ista. Sjetih se i bivše djevojke, inače je bila škorpionka po horoskopu, postojana i stabilna kao zapaljena petarda, imala 365 dana pola simptoma pms gotovo svaki dan. Sjećam se na te divne i romantične dane, prožete sa ugodnom komunikacijom ¨ bog mater svima, i prokleti muškarci ¨, kako je to lijepo izgledalo. Već sam razmišljao da si nabavim neki oklop koji će..pojačati intenzitet naše predivne romanse, …..ustvari..da me sačuva od vraga koji je tih dana preuzimao kontrolu da njenim tijelom.

Što je sa prehranom i PMS-om? prehrana igra ogromnu ulogu kod simptoma PMS-a, i to ako je pomno birana da može itekako ublažiti simptome, barem neke. Kao prvo rekoše pametni da bi trebalo smanjiti unos soli i slane hrane, jer ona još dodatno povećava efekta zadržavanja vode. Mnoge žene osjećaju potrebu za slatkim tokom PMS-a, ali takvi ugljikohidrati samo još više mogu izazvati samo debljanje, dok se preporučuju cjelovite žitarice i integralne namirnice, koje će dugo otpuštati ugljikohidrate u krvotok, također trebalo bi izbjegavati alkohol, ali i kofein, obadva su povezana i sa osjećajima depresija i tjeskobe, kao i sa nekim drugim psihičkim manifestacijama PMS-a. Preporuča se povrće i voće, kao i unos vitamina, naravno u nekim razumnim granicama. Što je sa onim ubogim ljudima koji budu zahvaćeni tim danima ludila? Moguće je da na te dane žene iskoriste te trenutke da izbace sve sa sebe i izviču se na sve druge, i da im se ne zamjeri, jer imaju izgovor za to što su privremeno neuračunljive, a koliko to može biti izraženi simptomi, govori i da se kod suđenja u tom stanju, to uzima kao olakotna okolnost.

Hoćete li tada biti muškarac koja će pružiti podršku i koju toplu riječ, biti oslonac, biti razuman i dobronamjeran i da vam se to vrati vjerojatno vrlo bolnom, okrutnom i nesvakidašnjom smrću, to je vaš izbor. Na te dane vjerojatno što god napravili, biti će krivo, moglo bi se reći kao idete deaktivirati bombu, a svaka žica u bombi je kriva ako se presječe, prave nema. Tako da je najbolje možda ih lijepo pustiti da eksplodiraju , a onda lijepo kada se sastave vi se vratite. Kakva su vaša iskustva sa PMS-om, ako ste blogerica kako je vama to bilo oko pms-a ili ga još uvijek imate? ako ste muško dali ste preživjeli ga i gdje ste se sklanjali?

Link


Neću danas pričati o izborima, jer tko je vidio na dan izbora pričati o njima, mada možemo mi i o njima, nije problem, ali bi opet rado neku temu vruće tematike, pa neka to opet bude erotika. Glasovanje sam obavio, kao pravi i uzoran građanin, gledajući u papir i razmišljajući što da zaokružim, dok su mi još po glavi letjele cice koje sam jučer gledao, a to je uvod u drugi sajam erotike na ovim prostorima, koji eto, lagano otvaraju vrata liberalnosti. Erotika..hm..valjda danas širok pojam, i dali je moguće oštro odijeliti gdje prestaje erotika i počinje nešto drugo, obično zvano pornografija? Možda su to dvije strane medalje, jedna koja je umjetnička ili možda profinjena u odnosu prema ljudskoj seksualnosti, a druga koja je sirova i direktna, lišena svega, ali usuđujem se reći, onaj realni dio ponekada zbivanja u krevetu, jer kakav je seks oko nas ili kojega prakticiramo, sigurno nije neki koji je prikazan kao neko senzualno vođenje ljubavi, ali to je moje viđenje, vi dajte svoju viđenje razlike erotike i pornografije.

Ovaj put, išao sam u ženskome društvu, išao sam sa svojom curom i njenom prijateljicom. Iako još negdje prije mjesec dana je bila pomalo suzdržana glede ovoga događaja, kasnije se je veselila i provodu , ali i svijetu za kojega imaš neku predodžbu kakav je, ali opet, ne znaš ga u potpunosti, dok ga sam ne iskusiš. Ono što sam zamijetio odmah je da je sami raspored svega, bio drugačiji nego prošle godine, što se tiče pozornica i štandova, ali brzo se čovjek snađe Štandovi nisu bili sa povrćem, cvijećem, niti sa političkim strankama, ali su bili sa svakojakim stvarima i predmetima koji nekako su vezani uz seks, ili oko njega, pa je tu bilo za svačiji ukus, od onih krajnje direktnih ¨ igračaka ¨ koje vibriraju, pa do izazovnoga donjega rublja, do odjeća i kostima ( npr. sobarice), pa čak i do metlica koje sobarice koriste, meni osobno naj seksi predmet.

Bilo je i umjetničkih eksponata, pa ste mogli kupiti kurac od kamena ili tako nekoga materijala, i mislim da svaka ozbiljna obiteljska žena bi morala imati jedan takav kurac u kući, jer…penis bonus, pax in domus, dobar kurac..mir u kući. A kada smo već kod qurca, ove godine je za dame, i one koje će to tek postati ili pak prestati biti, posebno napravljen dio sa muškim stripteaseom gdje se orilo i klicalo, i čuo ženski smijeh. Ono što se može primijetiti kako žene znaju uživati u tome, i kako se dobro zabave u tome, imaju smisla za to, za razliku od muških, koji nisu osobito maštoviti glede toga, već samo tupa lica. Žena je bilo..manje nego muškoga dijela publike, ali bilo ih je, izgleda da se žene sve više oslobađaju okova, pa dolaze u pratnji prijateljica, ili svojih muškaraca.

Romantika je možda univerzalna, a možda i relativna, pa kud ćeš bolje romantike nego odvesti djevojku da vidi pizdu druge žene, ali zato je bilo za žene sadržaja. S obzirom da ste se mogli slikati, tko želi, sa izvođačima, bilo je onda prilike za svakoga. Pitao sam dragu želi li se slikati sa nekim od muških stripera, pa eto došao je i njen trenutak, da ju uslikam sa dva muška izvođača koji su joj se dopali. Kada sam jednoga upitao za slikanje sa njom, obrativši mu se engleskim, rekao je samo da se presvuče u drugu odjeću. Odmah za tim došao je jedan stariji krupniji gospodin sa starijom ženom, vjerojatno suprugom, i upitao me za toga stripera hoće li kao izaći se slikati, jer je načuo moj razgovor, na što sam mu ja rekao da kada se presvuče, a gospodin kaže meni ¨¨ a nas dvoje bi ga rađe vidjeli bez odjeće ¨¨, na što sam se ja nasmijao njima, ali bogu hvala nisam odgovorio potvrdno.

Bio je zanimljiv nastup jedne gospođice koja je izvela..¨¨ squirt¨¨, e što bi to bilo? Pa kada se žene koje to naravno mogu, stimulira dovoljno jako recimo rukom tamo dole, pa onda prska tekućina, samo je debata dali je to mokraća ili nešto drugo, ali dotična dama je lijepo pošpricala prve redove, a nekako im nisam zavidio. Sajam sam podnio ..stojećki..i stajao mi je tri puta, i sve u svemu nije loše. Jednom kada su bile neke umjetne cice na jednoj rasnoj crnki, zatim na neke mlade cure koje su mnogi namještali po volji, pa eto ja sam jednu zamolio za jednu vrlo profinjenu sliku odostraga, iako sam dobio kasnije opasku od djevojke, da kako mi se mogao dignuti na njih dvije, a kao grde su. Rekao sam da joj da ima pravo, ali da mi se svejedno dignuo. I onaj treći puta je bilo kada sam nju poljubio, onako iskreno, i to vrijedi najviše kada ona je ta koja budi pravu vatru i osjećaje.

Uz taj jugo koji je puhao, pa još tona pica, i glava te zaboli, i danas mi još lete po glavi, ali lagano se oporavljam, nije ni toga previše baš dobro. Erotika, pornografija, seks pred svima, i još puno toga, i ali ako nešto zajedno radite sa voljenom osobom, kao npr. gledati crnoga stripera obučenoga kao svodnik, ali ako je to u zagrljaju vaše voljene, onda romantika jedina nema limit, čak i kada je nadvladana svime onim drugim.

Link


¨ Joj oče, da se ispovijedim, upoznala sam tako dobroga muškarca, on je na iskrici, i menadžer je, ima jahtu na moru, i majku doma, i poslao mi sliku svoga penisa, eh što me razveseli ¨…¨ e kćeri, baš mi drago, baš si lijepa djevojka u ranim 40-im, nego jes ti njemu dala?¨.Ali tko zapravo zna, što su njih dvoje si popričali, možda je baš on dao joj ……pokoru. Bijah slijep…a sada vidim još manje, ali vjerujem ja u kraljevstvo Božje, samo imam blagi osjećaj da ono nije u Karlovcu, a još manje u Rvackoj, ali tko zna, tko sam ja da sumnjam u svevišnjega koji će nas odvesti iz zemlje ropstva na iskrici u obećanu zemlju. Nego, zanimljiva je to tema crkva u rvata, ili široj okolici, i vjerujem da svatko od nas ima neke osobne misli po tom pitanju, navike možda..navike da ide na misu, ili navike da ne ide na misu.

Sjećam se kada sam bio mlada ovca, uzorita u ovom stadu koje se lagano pogubilo pod vodstvom krivih pastira, ili čobana ovisi kako gledate na stvari, i nedjeljom išao na misu i bio nova nada duhovne promjene u svojem gradu, a onda se desila promjena u vidu puberteta, i ode ovca svojim putem. Sjećam se kao danas te mladosti, bio je samo nogomet i skakanje po cijele dane. U te dane osobitu duhovnu radost bi mi pružalo i istjerivanje đavla iz moga tijela, a to sam činio sa osmijehom na licu i osobitim žarom..i sa svojom desnom rukom, kasnije su tu vrstu egzorcizma zamijenile žene, pa bi onda sa njima podijelio svoje ushićenje, na moju veliku radost i njima na poneki orgazam. Sjećam se i svojih prvih ispovijedi, tada nije bilo nekih grijeha, bio sam dobar ko uzoran iskričar, iskren i drago dijete, pristojan momak, i nisam bio lud u mozak, kako bi rekli TBF.

Uglavnom bi se sve svelo da kažem da sam malo lagao, koju psovku opalio, i to je to. Jednom me upitao svećenik, možda je to bila i prva ispovijed..¨¨ jel se igraš ? ¨¨…naravno, lišen svakoga razmišljanja, kao i svega drugoga, opalio sam ko iz topa sav ponosno ¨ naravno da se igram ¨ još onako začuđen što me pita gluposti, pa dijete sam, naravno da se igram, društvo i lopta, i tako, ali velečasni nije mislio na tu igru, već na nešto drugo, više intimnije. Kasnije sam to shvatio, i dobro da tada nisam prvi puta rekao da se još igram i da su prijatelji uključeni, jer bi to bilo vrlo veselo, ali srećom nije došlo do toga, ali kasnije je bilo sve teže reći opet iznova, jel, da sam se bavio auto-erotskim radnjama. Katkad sam se zapitao, jeli sve baš tako mirno, spokojno,i tiho iza samostanskih zidina, ili se i tamo ponekada prolomi uzdah i osmijeh neke časne sestre koja je …primila…ovaj, …pohvalu od svećenika.

Sjećam se dobrih ljudi, dobrih svećenika, neki više konzervativni u svojem nastupu, drugi pak malo komotniji, opušteniji i koji bi znali popiti kavu sa svojim sugrađanima u krajnje opuštenom razgovoru i atmosferi. Nisu svi bili takvi, ne nužno u mojoj sredini, ali zacijelo ste svi čuli priče o nekim svećenicima, koji bi imali žene ili pak obitelji i tako, sigurno svatko ima barem jednu takvu priču, ali i za njih neke isto vrijedi ona latinska..čovjek sam, i ništa ljudsko mi nije strano. Crkva je doživjela i neke udare u zadnje vrijeme, za koje ne mogu reći u kojoj mjeri su je uzdrmali, ali da si sigurno njezin kredibilitet poljuljali malo jače, to je sigurno. Od ovih priča koje sam spomenuo na lokalnoj razini, pa do teških optužbi za pedofiliju u svojim crkvenim redovima, i ne znam dali sam još što propustio, ali bilo je materijala tokom godina vezano za crkvu koji su je pomalo diskreditirali.

Uskoro će Božić, i polnoćka, ali kakva slučajnost, i sarma negdje u isto vrijeme, a između noćne komunikacije sa svevišnjim u vidu pjevanja na misi ..i sarme, ja biram sarmu, jer smatram da je sarma direktna veza sa rajem, ali vjerujem da će mnogi mladi otići i zapjevati jednu radosnu, i to neki pijani još, jer alkohol pojačava religijski doživljaj, a i ja ću se veseliti,i uvijek odem drugi dan ujutro da podijelim božić sa braćom i sestrama, i ostalim članovima plemena. U neka davna vremena se smatralo da je čovjek najbliže bogu kada muškarac i žena koji se vole i zajedno dožive orgazam, ali tada je crkva rekla da se samo preko njih može doživjeti spas duše, iako ja vjerujem u ovaj prvi pristup, ja sam jednom skoro ugledao neku lijepu svjetlost i pomislio kako ću vidjeti raj i anđele i svijet bez hdz-a, ali me moja djevojka počupala za kosu u naletu uživanja, i ode to najbliže iskustvo, ona je vidjela raj, a ja eto nisam, ali biti će još prilika. Kakav je vaš stav glede crkve ? koliko često je vi posjećujete, ili dali je uopće posjećujete, pjevate li , ispovijedate li se za svoje komentare na iskrici?

Link


Jeste li se ikada zapitali o onome osjećaju kada vam se čini da vrijeme sve brže protječe, zašto je to tako ? Zašto sa godinama vrijeme sve brže protječe? Ali protječe li vrijeme zaista sve brže? NE..u kronometarskom smislu, odnosno mjerenju, vrijeme uvijek protječe jednakom brzinom, ali svakome od nas, bez obzira na angažiranost na iskrici ili izvan nje u radosnim vezama punim ljubavi, godine prolaze sve brže, barem imamo takav subjektivni dojam. I kada smo već kod vremena kojega smo se dotakli ovdje, bilo bi …vrijeme..i da ga definiramo, ali ima jedan mali problem, a to je da prava definicija vremena ne postoji, ili ga se možda ne može jasno definirati, naravno pod time ne mislim na vrijeme kao klimatske uvjete, već na fizikalni pojam koji je svugdje oko nas.

Zanimljivo je što imamo uređaje koji ga mjere, i imamo nazive za to od sekunde do godine, od dana do noći, i kalendara, imamo i čak i oznaku za njega u fizici, ali nemamo pravu definiciju vremena. Na nekim mjestima poput enciklopedije, vele da je vrijeme ¨ iskustvena fizikalna veličina¨ i iza toga je točka. Postoji definicija da je vrijeme ¨ …neprekidan i nepromjenljiv slijed trenutaka koji su svi s drugim istovjetni..¨, ali ispada da je ovdje definirano samo sa sobom, kada se već spominju trenuci, kužite…tako da ni to nije baš to. Vele da Einstein, možda i najveći um 20 stoljeća, nije definirao to kako se spada, pa se sumnja da će to bilo kome poći i za rukom u budućnosti, ali ovako glasi njegova definicija..¨…Prostor nema objektivnu realnost osim kao red ili raspored predmeta koje mi u njemu spoznajemo, a vrijeme ne postoji nezavisno od redoslijeda događaja kojim ga mjerimo..¨.

Ako ništa drugo, činjenica je da vrijeme kao pojava prožima prostor na način na koji mi to teško da možemo razumjeti, i čini cjelinu sa njime. Kako dolazi do onoga što zovemo ¨ ubrzavanje ¨ vremena koje je prisutno u svima nama? Odgovori leže u ljudskoj prirodi, jer se čovjek rađa bez ikakve spoznaje o protjecanju vremena, kao i bez profila na iskrici, to sve dolazi kasnije. Dijete kada se rodi, sve iskustva o tome stječe u prvoj godini života. Tada doživljava mnoge promjene oko sebe, kao i promjene godišnjih doba, ali ta godišnja doba i sva iskustva oko protjecanja vremena još ne može uspoređivati jer su prvi puta doživljena. Za dijete od dobi od godinu dana, ta njegova protekla godina, je gotovo jedan cijeli život. Kada uđe u drugu godinu, ako bog da u kojoj neće biti hdz na vlasti, ponavljaju se događaji , kao i neke promjene klimatskih uvjeta, koja ostavljaju dubok dojam na sva bića, pa i na dijete, i tada dijete već ima neka mutna sjećanja na nešto već slično proživljeno.

Sa ulaskom u drugu godinu života više nije za njega bila cijeli život, već samo pola života. Za trogodišnjaka koji će doživjeti novu stranku na vlasti, ja ta godina relativno još kraća, znači jedna trećina. Za desetogodišnjaka, je protekla godina bila jedna desetina njegova dotadašnjega života, i tako redom. Svaka iduća godina se i nadalje stješnjuje, ili komprimira, pa nastaje privid kraćeg trajanja godine, ili ako hoćete, bržeg protjecanja vremena. To je gotovo isto kao i osjet za prostor oko nas. Za malo dijete, kuća oko njega je ogromna, još kada vidi Šukera na televiziji, pomisli kako nema ništa veće od njegove glave, a onda kako dijete raste, tako se prostor oko njega smanjuje, dok na kraju kao odrasloj osobi taj prostor ne izgleda nekako manji kada ga opet vidi.

Kuća je istih dimenzija, , ali se mijenjaju ljudske dimenzije, tako je i sa osjetom vremena, sa godinama, godine su sve više stisnute, i imamo dojam da brže prolaze. Ako bi se bavili brojkama, onda ispada da 50-godišnjaku vrijeme prolazi 1, 55 puta brže nego 10-godišnjaku, ili ako hoćete 55 % brže nego tako mladoj osobi. Iskreno, ovo pitanje iz teme nema neku praktičnu vrijednost, jer vrijeme ionako uvijek ide jednako, a mi ćemo uvijek imati taj osjećaj, i tako će uvijek biti, ali opet možda utječe na kvalitetu života…ili možda ne, o tome odlučuje mi što činimo sa vremenom i kako ga provodimo. Bez obzira na dob, kada čovjek ljenčari ide sporo, kada nešto radi, ide brže. Ima li lijeka protiv ovoga osjećaja?

Link


Tu je on uvijek, samo nešto kao da fali. Kada sam pričao sa jednim svojim kolegom baš o novim filmovima, reče on meni ¨ pa novi filmovi su bolji ¨. Nisam odmah shvatio što mi želi poručiti, ali je proširio misao..¨¨ jel imaju puno bolju tehniku danas? Jel imaju više novaca nego prije za snimanje? Jel imaš kompjutere koji se brinu za druge stvari? I sve ostalu prateću logistiku koja je puno bolja nego prije ? i jesu li bolji u odnosu na starije filmove…jesu…ali nešto fali, zar ne ..nemaju dušu…¨¨..i zbilja, duša kao da je nestala. Možda i nisam najkompetentnija osoba da govori o filmu i stvarima vezano za nju, pa je većina misli zasigurno subjektivna, ali neke se stvari daju opaziti, naravno ako i koliko netko od vas uopće prati ili si pogleda tu i tamo koji film, ovisno o žanru. Koje žanrove volite? Svatko ima neki svoj omiljeni, ali imam osjećaj da je neke žanrove zadesila kriza, ili kao da izumiru. Što je sa SF filmovima?

U zadnjih nekoliko godina ne mogu se sjetiti kada sam pogledao neki dobar SF film. Kada se makne na stranu neki star wars ili star trek, ovi neki pojedini filmovi jednostavno nemaju ono nešto kao neki stariji. Dovoljno je vidjeti Forbidden planet iz 1956 godine i vidjeti svu dušu SF na jednom mjestu. Pa da se dotaknem još jednoga filmskoga junaka i muškarca koji je vječan, a to je James Bond. Nekada je James Bond bio agent 007 sa dozvolom za ubijanje, šarmantni zavodnik i ljubitelj žena, sa dozom humora i osmijehom na licu, a danas je to agent 007 sa dozvolom za ubijanje ali sirov, nerafiniran, neki krupni nabildani tip, koji ubija sve živo , prema ženama dobar kao prema hrpi željeza, hladan i ne baš nasmijan, i eto ti novoga Jamesa, i rekli meni još neki ljudi ¨ ovo je dobar akcijski film, ali to nije ..James Bond film¨¨, bit će da je duša i ovoga poznatoga junaka otišla u nebo još prije.

Ima još jedno pitanje? A gdje su nestali oni pravi filmski ¨ super junaci¨¨? Poput Clinta Eastwooda, Charlesa Bronsona, Arnija, Stalonea, Sean Connerya i dalo bi se još njih dodati ovima jer to zaslužuju, gdje su oni nestali? Zamijenili su ih neki drugi super junaci, kakvi? Oni koji čak i ne postoje, jer hoollywood je u navali mašte i kreativnosti odlučio obraditi gotovo svaki živi marvel lik, od x mena do thora pa nadalje, da oživi likove iz crtanih romana, a onih pravih gotova da i nema, možda, možda bi to i mogao biti Vin Diesel, da ima koji film dobar za njega, e neke gluposti kakve mu obično dodijele. Zašto imam osjećaj da su drame i to neke po obično istinitim događajima one koje obično završe na dodijeli nagrade Oscar? Jer kao da svaki film koji se snima i završi tamo je neki po istinitom događaju, i uglavnom neka teška životna priča, a sada opet to ovisi o osobnim afinitetima tko što voli. Jedan od filmova koji mi je stvarno bio dobar, je film Stander iz 2003 godine, tko želi neka ga pogleda.

Jedino što se može primijetiti da je količina nasilja porasla u filmovima, kao i količine eksplicitnoga sadržaja i govora, pa jeli film postao takav od društva koje ga stvara, ili je društvo postalo takvo od gledanja filmova koje se tako radi. Pišem ovaj blog i u čast jednome žanru za kojeg ne znam dali još uvijek postoji, a to je western. I pjeva tako Paula Cole…Where have all the cowboys gone..i zbilja gdje nestadoše kauboji? Zamijenili ih neki dečkići koje forsira današnji film, i to još k tome kako su se još k tome i pridodali vampiri i vukodlaci, i jebiga onda, šta da se veli na to. Svaka druga serija o nekim vampirima. I također slika jednoga glumca, koji u svoje vrijeme nije bio dosta cijenjen, a bio je dobar, i glumio negativaca kao sto to gotovo nitko nije, bio je utjelovljenje, čovjek koji je mogao očima prostrijeliti..Lee van Cleef, u mnogim westernima je glumio.

Zadnje nešto kaubojsko je bilo Brokeback mountain, ali u tom filmu nitko nije stradao, osim ako se u to računaju guze dva zaljubljena muškarca, i njihova slomljena srca, a gdje je nestao onaj pravi westerm kao npr. špageti western i filmovi poput njega, volio bi znati, pitanje je hoće li se ikada pojaviti tako nešto kao što je to bilo prije, hoće li se ponovo pojaviti neki novi ¨ prljavi harry¨ . Gdje je nestala romantika u filmovima? Ona prava filmska romantika?..ili je i ona prepustila svoje mjesto nekim toplim scenama gruboga seksa i nasilju. Nego što vi mislite ? ili koji je vama dobar neki film koji ste gledali u zadnje vrijeme? Ili općenito koji vam ja najbolji film.

Link


Nekada sam imao čin, da tako je, bio sam premium član i bio je to moj čin, kao codex, i imao sam malo zvjezdicu koja je jasno upućivala na moj status na ovoj tako popularnoj stranici na kojoj je ljubav prvo….čega nema, ali pustimo sada to. Nakon godinu dana služenja premium usluge, kao i svih vojno-redarstvenih aktivnosti vezanih za nju, polako i ponosno podižem se i pozdravljam zastavu. Bio sam na čast i ponos ovoj stranici, učinio sam sretnim neke od žena i vratio im osmijeh na lice, kao god sam znao, od bespuća i teških uvjeta koje su vladale u postelji, i da na kraju ne bude civilnih žrtava, već samo mir i sreća u krevetu.

Učinio sam to za boljitak ove zemlje, za njen prosperitet, kao i za rješavanje gorućih problema nezadovoljenih žena. Bio sam temeljit, jer samo smatrao kako je to ispravno i kako to žene zaslužuju. Bili su to dani slave i ponosa, za PTSP se nisam bojao, a bogami ni za egzotične bolesti. Ovih dana premium usluga istječe mnogima ovdje, neki će možda ponovo krenuti u obnovu članstva, a moja sudbina je upitna u samo tom smislu. Možda će sada neki drugi galebovi letjeti plavim nebom naše voljene zemlje, i slijetati na tijela žena, ali ovaj se sa ponosom i osmijehom na licu, i sjećanjima u obadvije glave koje ima, oprašta od svoje zvjezdice.

Link


Evo jednog bloga, koji nije blog u smislu teme , ali je zahvala za sve one koji su dali si truda da pročitaju moje blogove i komentiraju ih. Mnogo je bilo tema, od krajnje prozaičnih i komičnih, pa da muško-ženskih odnosa ( to su oni tragični), pa do neke ozbiljnije tematike, a ta je najomiljenija ovdje. Možda bi katkada ili sigurno bio za nijansu previše sarkastičan kod obrade teme, ali sam smatrao kako neke teme zahtijevaju baš tako da ih se obradi. Da sam bio i previše kritičan kada sam se doticao i ženskoga roda, i to je istina, pa valjda nije svejedno kako dotičeš žene, ali zato sam uvijek računao na vox populi, one koji će me kroz komentare demantirati ili pokušati pokazati nešto što sam previdio ili pak samo dati svoje mišljenje o temi koja je bila na repertoaru.

Možda bi neki puta pogodio bit teme, možda neki puta i promašio onako fino, ali uvijek je bilo u nakani da se vodi neki dijalog, ma kakav bio. Ponekad bi bilo dobronamjernih komentara, ponekada bi bilo onih oštrih i kritičkih, bilo dobre ili loše kritike, osuda, ali uvijek sam cijenio ako netko da mišljenje, naravno ako je u skladu sa temom, jer ponekada je razgovor bio takav da i nije bilo veze sa temom, ali barem je bio opušten onda. Neki od vas česti su posjetitelji i uvijek aktivni komentatori, koji volite dati svoj doprinos temi sa svojim viđenjem teme, ili pak sa informacijama koje ju dopunjuju.

Neki su bili aktivni prije u komentiranju, ali jednako ih pozdravljam ovom prilikom i zahvaljujem im se što su sudjelovali. Možda ima i onih koji samo čitaju, ali nisu nikada komentirali ili imali potrebe za to, ali njima također hvala što su odvojili vremena da pročitaju blog. Ovo nije neka predizborna kampanja, da skupljam glasove, niti sam član bilo koje političke stranke, ili pak političke mladeži, već samo mladeži, ovo nije ni reklamiranje , a još manje neka samo-promocija, već samo znak poštovanja blogerima i zahvala za one koji daju u konačnici smisao napisanom, svatko na svoj način, ali oni koji odvoje svoje vrijeme za moje blogove, koji nisu možda tako kratki kao mnogi umni zapisi od jedne rečenice, ali za koje ponekada vjerujem da ljudi vole pročitati iz ovoga ili onoga razloga, pa makar to zahtijevalo čitanje nekoliko minuta.
Teme su bile svakojake, ovo što mi padne na glavu, naravno na temu sam mislio.

Ponekad meni tema padne na glavu, ponekad je padnem gotovo na temu doslovno, ponekad ona iskrsne u trenucima kada se bavim sportom, drugim riječima, nema pravila, pa tako su i teme bile o svemu i svačemu, a tako će biti i dalje. Možda sam neki puta bio provokativan u nastupu, možda su neke teme bile i malo eksplicitno popraćene sadržajem u vidu slika ili glazbe, ali ponekada to volim, naravno ima i onih nekih koji nisu to voljeli, pa sam eto neki puta bio i cenzuriran, ali ovo nije blog o meni, ovo je blog za vas, za one koji ste dali ili još dajete svoj doprinos i samome komentiranju, i za one koji će to davati u budućnosti. Vi ste ti koji dajete mogućnost razgovora o temi, koji dajete svoje mišljenje, kritike, opažanja. Nadam se da će i budućnosti biti dobrih tema, biti će i onih gdje ću i omanuti, ali da će prije svega biti razgovora kao što to zna biti, i da ću vam moći ponuditi malo za čitati i komentirati. Bez prevelikih političkih parola..samo ću reći HVALA VAM.

Link


Stres? Nemir? Problemi sa ludim ženama na blogu? Živite u Rvackoj? Partner vam pije krv? Ako imate problema sa bilo kojim od navedenih simptoma , vrijeme je za još jednu….tabletu. Eh, ti lijekovi, da nema njih, vjerojatno bi mnogi bili puno zdraviji, ali zato imam lijekove koji će se pobrinuti da to nismo. Dobro, možda je to malo previše okrutno ovako nešto za reći, jer činjenica je da ima lijekova koji ipak i liječe čovjeka. Ali što je sa onom drugom kategorijom? Koliko je raširena upotreba lijekova u Rvackoj i koliko to rvati i rvatice piju lijekove i naravno koje to točno lijekove? U 2010. godini na lijekove je u Rvatskoj potrošeno ukupno 4,8 milijardi kuna, što je za 9,9 posto više nego u godini prije, objavila je Agencija za lijekove i medicinske proizvode, znači moglo bi se reći da je lijepo skočila potrošnja lijekova

Rvati su najviše koristili lijekove za kardiovaskularni sustav, za kojega smo lani izdvojili oko milijardu kuna, pa izgleda da hrvati imaju zdrava srca, zdrava ko država, jaka ko ..pitaj boga, tako da eto liječe se srca, jer rvati i rvatice mnogo poklanjaju hrani i cigaretama. Što mislite koji su lijekovi na drugom mjestu po potrošnji? Protiv ćelavosti? Ili slabosti uzorkovane blogom? Ili možda protiv mlohave ćune ? NE…Na drugom su mjestu lijekovi živčanog sustava, dakle moglo bi se reći da su Rvati lagano prošvikali, i onako generalno gledajući, neki manje, a neki više, a puno se troši i na lijekove za liječenje poremećaja probave, čak 640 milijuna kuna samo u 2010. godini. Tradicionalno visoko nalaze se i lijekovi za smirenje, poput Praxitena, Apaurina i Normabela, tako da ova nacija je dobro nakljukana i fino opuštena i relaksirana, još ako padne i kakva rakijica ili žestica uz to, ne jebu te ni poplava ni zemljotres, ni kukuriku koalicija , a bogami ni blog.

Ja osobno koristim samo tablete protiv bolova kada je u pitanju glavobolja, moram priznati da Andol ne djeluje, ni Lekadol, ali zato Brufeni, iliti Ibuprofeni pale dobro, i to onaj Adwil, ostalo ništa ne koristim. Istraživanje je pokazalo da se u Dalmaciji, koja slovi kao zdravija nego Slavonija, više troši na lijekove nego u drugim regijama. Također, više se troši na lijekove u selima te najvećima gradovima- Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu. Ljudi na selu valjda kada uzmu neki lijek, onda valjda zabriju da žive u gradu i tako to, ali maknimo sada to na stranu. S obzirom na stanje u državi, čudi me jako kako antidepresivi nisu pri samom vrhu potrošnje, ali bit će da nama to ne treba, samo da je jela i pila i da vidiš, odmah svi sretni i nasmijani, svaki par dana je majmunovo, vikendima svadbe, nema se vremena jednostavno za depresiju.

Danas općenito imate lijekova za sve. Imate Belmiran dan i Belmiran san, jednostavno bez toga ne smijete živjeti, ili barem ne živite ispravno, jedan je valjda prije spavanja da te oduzme totalno, a drugi valjda kada se ustaneš iz kreveta i da dobijete predivan osmijeh , vele da od njega zadržavate smisao za humor, a moguće i vodu u tijelu, i smijete se onako iskreno, kao joker iz batmana, i da ti tako drži osmijeh do kraja dana, kada opet uzmeš ovaj za san, da ne povjeruješ, kako samo mogao sve ove godine bez toga. A tak ovo..AVIOMARIN, bez toga se tek ne može živjeti. Rekoše ovako proroci koji su ga napravili ¨ omogućuje putovanje bez neugodnih simptoma vama i vašim suputnicima bez obzira putujete li automobilom, autobusom, vlakom, zrakoplovom ili brodom ¨¨, a što je sa biciklom? A sa luftmadracom ? ili vožnji u balonu? Što je sa vožnjom u kamionu? Što je sa odlaskom na blog ? ili ako se seksam na suputnicama na traktoru ? ublažuje li simptome kada naletim na ametist? hoće li mi onda aviomarin pomoći da sve prođe bez neugodnih simptoma.

Kakvu je tek revoluciju izazvala plava tabletica, ali ona ipak diže neke stvari u zrak, pa eto kome treba, vjerujem da onda dobro stoji, koliko je ona pak u potrošnji kod Rvata, to ne bi znao. Posebna priča su i antibiotici, lijekovi koji služe kod bakterijskih infekcija, BAKTERIJSKIH, jer ne djeluju na viruse, što mnogi ljudi na razlikuju da su to različite vrste mikroorganizama, pa ih bez veze troše na bezvezne upale poput upale sinusa, i čine samo štetu svima, jer bakterije postaju rezistentne kada ih se izlaže neprestano antibiotiku. O lijekovima bi se dalo puno, očigledno ih se više konzumira , nego što se govori o njima, ali eto, podijelite i vi malo vaše neke lijekove, pijete li aviomarin ? ili možda nešto treće?, nemojte se ustručavati, svi smo mi ljudi.

Link


Uskoro će izbori, a nakon njih će ova zemlja biti lansirana u novo …kameno doba prosperiteta i razvoja. Financijsko stanje je vrlo povoljno, ljudi su sretni i zadovoljni, neki u skladu sa tim i kopaju po smeću, a drugi pokušavaju preživjeti iz dana u dan. Plaće su stvarno visoke, i bliže se onim švicarskim, jedini je problem što su hrvati u pitanju, to malo razjebava ukupni dojam savršenstva. Poštenje je na visokom nivou, pa tako i moj kolega koji radi u PPK je jako zadovoljan, jer radi po 12 sati, noseći meso od 70 kila u teškim uvjetima, a ukinuli su im prekovremene, i to im ukine firma koja je prijavila drugo mjesto po zaradi u županiji, tako je poštivanje prava radnika i ljudskosti na visokom nivou u pravnoj zemlji.

Policija se brine da puno red i mir, pa su tako naplatili bakici na biciklu neku veliku kaznu od 800 kn, od njene prevelike plaće od 1500 kn, jer je prekršila prava i ugrozila život mnogim ljudima, puno više od tatinoga sina koji vozi 80 na sat kroz grad, i možda nekoga zgazi, ali to je manje bitno. Volimo se javno, a mrzimo se intimno, jer svi smo mi hrvati, osim kada je u pitanju nogomet, onda se mrzimo i na stadionu, kako i priliči jednom složnom narodu. Imamo i političare kakve malo tko ima, toliko dobre da bi ih trebalo dati nekoj drugoj zemlji da joj poprave ekonomsku sliku, ili u krajnjem slučaju da ju rasprodaju do kraja, onako kako će se nama dogoditi uskoro, da će sve biti prodano i rasprodano, dug raste, a mi hodamo po zemlji koja više nije naša.

Ne samo to, mnogi od političara imaju i vojne činove, a jedini vojni prizor koji su vidjeli je upravni odbor neke tvrtke u koju su došli pobrati lovu, e lijepo, i ja hoću vojni čin, za zasluge u svim senzualnim stvarima sa ženama, i doprinose na tom polju. Vidim sada skupljaju se neke Billa sličice , baš lijepo, treba nam još trgovačkih lanaca u kojima ćemo kupovati robu koja nije naša, i hranu koja nije naša, i novac trošimo koji nije naš, i koji samo odlazi. Zašto se ne skupljaju sličice naših političara ? saborskih zastupnika možda? Ja bi dao sve da mogu tako nešto imati, da skupiš recimo saziv hdz-a ili sdp-a sa svim poznatim licima, želja mi je imati sličicu Šukera ili Milinovića, Šukera u odijelu, a Milinovića u kuti dok je na svom poslu ginekologa, e koja je njemu išla na pregled, svaka joj čast, nek joj je vječna slava i da joj pica bude zdrava još milijon godina. Ovo je društvo znanja, ali znanja su sve tanja, ali zato su birtije pune žena i muškaraca, možda čak i žena više, tako ljudi se socijaliziraju po cijele dane, a svi bi htjeli biti bogati, i ako je ikako moguće bez i jednoga radnoga dana.

Dečki bi htjeli biti tajkuni, a curice bogatašice, jedni kriminalom, a drugi pomoću pičkice, jer vide kako to ide, imaju uzore, jer vide kako se to postaje hrvatski poduzetnik, daj ljudima 2500 kuna plaču, a on će voziti auto od milijun eura, ili će gledati starlete i njima slične koje imaju sve što im treba, jer kada imaš pičku i elementarno znanje mikroekonomije , imaš cijeli svijet na dlanu i lako se snađeš. Političari sada koriste i Internet da bi odgovarali na pitanja ljudi, i vele kako to nije lako služiti se računalom, ajoj, kako mi je jako žao političara, pogotovo što ima mladih koji imaju fakultet ili čak dva završena, govore jedan ili dva strana jezika, ali nema veze ko vas jebe, zato u saboru ima nekih koji nemaju ni pola od toga, ali zato imaju plaću, a vi drugi, nek vam je sa srećom, u zemlji kojoj je gotovo 350 000 nezaposlenih, u zemlji u kojoj ima penzionera i starog stanovništva više nego mladog, a i ono mlađe stanovništvo koje radi, neki rade za 0 kuna…a drugi rade za neke velike europske plače od 2000 ili 3000 kn.

A oni koji imaju novaca, oni će sinovima i kćerima kupiti I phone tako da im sinovi i kćeri se mogu rugati i omalovažavati svu onu djecu koja eto pukim slučajem nemaju mobilni uređaj koji košta 4000 kn. Uzdamo se u nove snage..u novu ..degenaraciju mladih ljudi, mladih djevojaka i mladića kojima je plafon dosega cijeli dan držati mobitel i visiti na fejsu i ¨ lajkati ¨ ili petkom i subotom se dobro napiti uz zvukove narodnjaka, uostalom oni znaju da ova zemlja na mladima zaostaje, pa ih boli stvar jeli petak ili utorak i srijeda kada svaki dan se vide pijani, u ovoj zemlji prosperiteta i nade. Samo kod nas..to ima samo kod nas..

Link


Čija me to ruka proklela.Ima još jedna stvar koje je vezana za iskricu i profil, i zanimljivo ona zauzima svoje mjesto među onim prvim i osnovnim podacima koji nas određuju ovdje na netu, a očigledno izgleda da nije tako zanemariva, a to je znak zodijaka. Životinjski krug ili Zodijak je zamišljeni krug koji obavija zemlju, ili kako neki vele pojas, a sastavljen je od 12 podjednakih dijelova, a svaki ima 30%. Znači krug od 360%. Svaki od ovih dijelova nazvan je po nekim od poznatih imena dvanaest znakova horoskopa, koji su vam vjerujem svima dobro poznati. Dakle, po tom pojasu se prividno gibaju Sunce, mjesec i većina planeta Sunčevog sustava, tako da nam i planete kroje sudbinu, a koliko su samo daleko od nas.

Ustvari ispada da nam kroje sudbinu više nego vladajuća stranka, jer izgleda je velik njihov utjecaj na naše živote, ili barem tako astrologija sugerira. Vjerujem da neki od vas , barem onaj ženski dio publike i bloga ipak puno više zna od zodijaku i znakovima, pa ne sumnjam da može dati koju riječ više o tome, ali nekako u zadnje vrijeme, ono što je nekada bila recimo stvar više u domeni ženskih preokupacija, sada je sve više nekako zaintrigiralo i muškarce. Svijet se mijenja, mijenjaju se i muškarci i žene, oni prvi valjda na bolje, a ovi drugi..isto valjda na bolje, ali jedna stvar ostaje ista, a to su znakovi horoskopa ili zodijaka.

Koji su to znakovi: Ovan, Bik, Blizanci, ,Rak ,, Lav,,Djevica, Vaga, Škorpion, Strijelac, Jarac, Vodenjak, Ribe, i to bi valjda bilo to, ako se nešto nije promijenilo, a valjda nije. Nekada davno ljudi vas nisu toliko pitali što ste po horoskopu, ali danas to izgleda postaje nešto što spada u neke temeljne informacije o osobi, kao što su podaci o tome sa koliko ste spavali ljudi i kako vam se zove ljubavnik ili ljubavnica, ako ih imate..ma ….ne naravno da ne to, već podaci poput imena, godina i tako tome slično, tako da vas ljudi znaju pitati što ste po horoskopu. Što ljudi doznaju iz toga? Pa očigledno dijelove vaše osobnosti, koje kao određuje pripadnost određenom znaku zodijaka, a koji ćete dobiti i imati znak ovisi o mjesecu u kojem ste rođeni, ili čak i satima, ako se određuje podznak ako sam dobro shvatio, dakle imate i podznak jednoga znaka, pa vjerojatno i on daje svoj doprinos tome kakva će te biti osoba. I ovdje na iskrici , nakon neke uvodne komunikacije, mnogi će vas pitati..¨ a što si po horoskopu?¨.

Ljudi znaju govoriti viši i niži tip znaka, pa ako sam dobro shvatio svi oni koji su niži tipovi su ono, ljudi baš i ne baš nekih vrlina, a viši valjda su malo bolji u ljudskim kvalitetama, ili puno bolji. E onda se još otvara i cijela znanost kada je u pitanju kombinacija znakova, da zaboli glava sve, osim onih koji imaju tvrdu glavu kao bikovi, ovnovi ili jarci. Tko ..s kim ..i kako…opet znakovi govore da nije svejedno. Dok su neke kombinacije dobre za poludjet od sreće, druge su dobre za poludjet..od katastrofe. Jeste li ljubomorni, tvrdoglavi, avanturistični, konzervativni pak ili možda liberalnoga pristupa svijetu može reći vaš znak o vama, pa čak i kakvi ste ljubavnici kada je krevet u pitanju, ili koliki ste žderonje kada je hrana u pitanju.

Dok su neki znakovi oni koji osobama daju neke mirne i nenametljive karaktere, drugi su pak nametljivi ili pak iritantni i uvijek imaju potrebu za ¨ svijetlima pozornice¨, usuđujem se reći da bi to bili lavovi ili lavice, reče netko da je lavica ona žena koja u jednoj rečenici može reći tri puta ¨ JA¨ tako da, moje sućut onima koji takvu imaju. Ja spadam u onu kategoriju znakova koji imaju tvrđu glavu, ustvari oba dvije, a pripadne rogove, a u pitanju je goveđa glava iliti bik. I tako dalo bi se o tome vjerujem podosta, a kakvi ste vi gledano kroz tu prizmu? To samo vi znate. Možda to zna i vaša okolina o vama, pa onda spadate li u one klasične definicije vašega znaka u kojeg pripadate, ili možda pak odudarate u nečemu?

Link


Rat u Afganistanu SAD je izravno koštao između 500 milijuna i jedne milijarde dolara mjesečno, a je to negdje bilo oko 1,5 milijardi, ali to nije konačna cifra. Na ekonomskim transakcijama izgubljeno je 47 milijardi, a na dodatno osiguranje na aerodromima potrošeno je 40 milijardi dolara, znači sve dodatni popratne stvari koje idu uz rat i stvaranja takve atmosfere, znači vrlo jeftino, prava sitnica. I tako, kada sve to zbroji, ameriku je samo taj rat koštao 100 milijardi dolara, ili ako baš hoćete ovako, to je 10 hrvatskih proračuna za 2002.godinu, rekoše ekonomski mudraci. Dakle, moglo bi se reći kako ono.. ima se koji dolar ak treba malo negdje investirati ili cirkus napraviti. A što je sa civilnim službama? Što je sa pomaganjem ljudima kojima treba pomoć?

A što je sa djecom? Koliko se to novaca za njih ima? Više od 10 milijuna djece godišnje umire od bolesti koje su izlječive, i to se odnosi na zemlje u razvoju. 300 000 djece mlađe od 15 godina ratuje diljem svijeta i nosi oružje, a čak 26 zemalja ne poštuje nikakve međunarodne konvencije o pravima djece, pa djecu tretiraju kao odrasle vojnike. Kolika djeca samo trpe glad? Njih 28 milijuna, i to 28 milijuna djece mlađih od 5 godina, a više od 100 mlijuna djece, mahom djevojčica , ne zna ni čitati ni pisati, jer valjda je sramota kada se rodi žensko. Više od pola milijuna ženske djece umre pri porodu.

Što je sa radnom snagom ? U nerazvijenim zemljama radi približno 190 milijuna djece koja su mlađa od 14 godina, pa očigledno te neke zemlje stvarno znaju prava značenja riječi poput..humanost. Iako je puno toga napravljeno i pozitivnoga, kao što je cijepljenje djece protiv bolesti, pa su mnogi životi i tako spašeni, a neke bolesti potpuno iskorijenjene, ali to nije dovoljno. Obećanja koja je …svijet dao djeci..nisu u cjelini ispunjena, pitanje je u kojoj mjeri jesu, ali kolika još nisu vezana za prava, obrazovanje, i zdravlje. A novac? Novca nema jel tako? Tako nam govore, novca nikada nema..a ..money makes the world round, i svijet se tako okreće, a zanimljivo novaca nikada nema. Sve ovo vrijeme je isto tako bilo, a sada na sve strane vladajući grade po svuda i popravljaju ceste i grade ljudima sve i svašta da bi ponovo ¨ kupili ¨ glasove od njih, a novaca….nikad nema.

A gdje ga onda ima i kada? Ma ima ga uvijek, samo ga nema za većinu ljudi, ali očigledno tu se uklapaju i djeca, a ljudi onda izgleda stvarno vole djecu, jer ona su naša budućnost, i kako je lijepo spomenuti pojam malo dijete, i onda ga pridodati gore navedenim brojkama. Samo ne znam gdje je ova naša predivna zemlja, koja spada u kategoriju…valjda zemalja u razvoju kao i afrika, gdje je ona na toj ljestvici nemjerljive ljubavi prema djeci.

Link


Na jednom zidu blizu avenije Paulista u Sao Paolu stoji natpis…¨ Miguele, ti nisi moja prva ljubav, ali si bez sumnje najdivnija žaba koju sam dosad poljubila¨..i eto ovo je romantika, ali što je ustvari romantika i postoji li ona još danas? I koji je spol romantičniji u provedbi romantike, ali prvo nekim redom. Romantika..nastup? gesta? poklon? lijepe riječi ? ili sve ovo zajedno plus još mnogo drugih stvari., ali opet jeli romantika univerzalna pojava ili je to kako reče netko nešto što su izmislile žene da bi vidjele dali muškarac razmišlja kao one o nečemu. Za neke žene romantika je : cvijeće, priroda, gledanje u zvijezde ili nježni dodiri na mjesečini, a ti se tu uklapaš samo ako si tu zamišljen i ponašaš se po njihovom .Ako ovo odudara od njihovog "mišljenja" ispada da nisi romantičan.

Tko je romantičniji, muškarci ili žene? Pa izgleda da je i klima uređaj romantičniji od nekih žena, ali te ju žene ipak znaju cijeniti ako ima se ona pruži, a opet mnoge govore da jesu romantične i vole ju, pa eto sa ženama uvijek mora biti malo zakučasto, a isto tako jedan dio govori kako su žene romantičnije, a opet drugi dio žena pak veli da su muškarci romantičniji, pa gdje je istina? Pa istina je oko nas…jel da..kako pametno, kako bi rekli u dosjeima X, ali činjenica je da je tako. Možda jesu muškarci u smislu da oni to pokazuju kada žele zavesti neku ženu, ali opet, romantika nije nešto što je kratkotrajno, ako je to dio osobe, onda bi trebala biti cijeli život između dvoje ljudi, pa možda to opet samo ovisi o akterima svake ljubavne priče kakve su naravi , odnosno senzibiliteta za romantiku.

Što je kasnije u braku? Rekoše neki ovako..¨ Stavite na prvo mjesto svog supruga ili svoju suprugu, a tek onda djecu¨ ..tako da ne znam što da kažem na ovo, vi prokomentirajte na svoj način, iako reče meni jedna djevojka ovdje, da je njoj to blesavo da su djeca tako bitna, i da se onda izgubi puno toga u vezi, ali opet, djevojka je lavica po horoskopu, pa me ne čudi to nimalo, to su ionako žene koje mogu u jednoj rečenici barem tri ili više ¨ JA¨ ugurati, pa se vide prioriteti. Romantika je onda bitan dio braka i svega onoga što on je u svojoj pojavi, pa bit će da su hrvati jedan od najromantičnijih naroda u ovom dijelu galaksije, s obzirom na stopu razvoda, ali opet, brak nije samo romantika. Jedna od romantičnih priča mogla bi biti ona Jennifer Aniston i Justina Therouxa.

Par se upoznao na setu filma 'Wanderlust', a ubrzo su se počeli družiti i izvan seta. Sprijateljili su se, a prijateljstvo je preraslo u ljubav, a kako je počelo? Upravo na snimanju scene gdje njih dvoje muzu kozu, odnosno on kao farmer uči gradsku curu musti kozu, i tko kaže kako to nije romantično, tako da romantika poprima mnoga lica, pa čak i …kozja…da bi povezala ljude, ili ako ih je već povezala, da hrani ljubav uvijek sa nekim novim oblikom pažnje. Hoćete li sa vremena na vrijeme osobi koju volite pokloniti nešto od srca i što zapravo onda romantika time pokazuje? Pa valjda koliko vam je stalo do te osobe, onda kada riječi to više ne mogu dočarati, počinju predmeti, zvuči materijalistično? Pa i je, sve je napravljeno od nečega i nekakvoga materijala.

U jednom filmu reče netko zločestu spdrnju na izreku ¨¨ Um nad materijom¨¨, pa taj reče¨ žena je pobjeda materije nad umom¨, iako naravno mnoge vole neku lijepu riječ i osjećaje iza toga, ipak nećete nikada pogriješiti sa nekim poklonom kod žene, ali baš nikada. Kada se često opisuje romantika, mnogima je prva asocijacija priroda i dvoje koji se vole, pa možda je nekako ono što je najprirodnije ujedno i najromantičnije, a kud ćeš prirodnije od same prirode. Šetnje pješčanom obalom ili mužnje koze, i još puno drugih stvari u prirodi, osim ako vaša koza, ovaj partnerica, ne pati na neke ekstravagantne stvari, ili jarac sa kojim ste u vezi.

Malo šetnje ili puno po prirodi, malo tepanja vašoj dragoj osobi i to prema vašem vlastitom nahođenju, tu često pomaže komparacija sa nekom životinjom, ali nemojte otići u krajnosti, držite se domaćih životinja, i eventualno koje egzotične, grljenja i pažnje, i eto romantike. Naveo bi jedan primjer koji je bio ovih dana. Za mene je recimo šetnja u noćnim satima dok su bile mnogobrojne svjećice upaljene..romantična, a vjerujem da svatko od vas ima neku svoju viziju romantike, pa kada smo već kod nje, jeste li vi romantični?

Link


I've got the feelin i osjećam to da ti ćeš znati sve sto nije znao on. I've got the feelin u zraku je to da noćas s tobom bit će ludo zabavno..a tako je zbilja i bilo u jednoj eri koja nikada nije zaboravljena, i još poskakuje tako živo u sjećanjima mnogih…era hrvatske dance glazbe. Sjećate li se tih imena kao npr: I Bee , Kasandra, Senna M, Simplicija, ET i još neka imena koja su obilježila 90-te, sa živahnom elektronskom glazbom koja je tada ne velika vrata ušla, najavljujući nekako novo doba sintetskoga zvuka i brzoga ritma. Tada kao dječarac sam prvi puta došao u kontakt sa zvukom elektronike, a upravo je to bila njemački Dj Marusha, koja je tada bila pionir Techno i Rave glazbe, a taj kultni status joj i danas još ostao.

Link


Taj utjecaj se nekako širio, pa je došao i do ovih područja, a jedna od onih koji su najzaslužniji za pojavu toga dance-a u hrvata je i Ivana Banfić, koja je možda bila i najutjecajnija u tome..smjeru umjetnosti. Moglo bi se reći da je već kao djevojčica u svijetu glazbe, jer od svoje četrnaeste godine je nastupala kao pozadinska pjevačica mnogim tada poznatim hrvatskim pjevačima. Sve je nekako započelo 94, kada je izdala svoj prvi album ¨ istinite priče vol.1¨¨ i to pod nazivom I BEE, i to sa pjesmama ¨ ti si bolji ¨ i ¨ da mu nisam dala¨ od kojih su tada ljudi poludili. Dali je ona dala ili ne, tko će ga znati, ali kasnije dolazi i ¨ šumica¨ koje se dobro sjećam. Dolazi i drugi album ¨ mala škola abc ¨ za kojeg vele da je imao kontroverzne tekstove, npr u pjesmi ¨ cigareta¨. Što tek reći npr. za spot za ¨ šumica 2¨ bodypainting na golom tijelu..eh. Kasnije se otisnula u malo ozbiljnije zvukove i takvu karijeru i ostvarila i hitova i nagrada, i ne samo to, izgleda da se ove godine nakon stanke od više godina, vratila na scenu ponovo kao I BEE, opet kao kraljice hrvatske elektronske glazbe. A što tek reći za ovu gospodičnu zvanu Kasandra?

Link

Pa mogao bi sada onako u maniri gospodina upotrijebiti neke pridjeve koji će je na neki otmjeni način dočarati njenu žensku pojavu.., ali neću..baš ću reći da je bila prava pica, barem mi je tada tako izgledala. Kasandra nije imala mnogo hitova, ali oni koji su to bili, su baš bili živa zaraza. Koliko znam, a imam ga, bio je samo jedan album u pitanju, ali nek mu je vječna slava, kao i njoj. Bila je pojava, visoka i vitka, možda ne nekih osobitih vokalnih mogućnosti, ali zanimljive boje glasa. Kako pjevaju reperi TRAM 11 .. i srce mi se kida, ovdje živimo bez stida, dobre stvari su nestale kao nekad Atlantida, a baš poput nje nestala je i Kasandra, gotovo da je potonula u zemlju preko noći. Nažalost, prava istina o njoj se danas ne zna. Inače pravim imenom Davorka, kojoj je danas 43 godine, je još uvijek predmet misterije, kao i svega drugoga vezanoga za nju. Dvije su strane priča o njoj. Ljudi su nagađali da je potpuno izolirana i da je psihički nestabilna, čak i da je slijepa, međutim njena majka to opovrgava, iako je imala lasersku operaciju na očima i joj je vid dobar, ali nažalost njena majka je rekla da je oboljela od endometrioze maternice.

Njena majka je priznala da je imala spontani pobačaj prije nekoliko godina, tako da ju je to pogodilo i ostavilo traga. Kaže da je još lijepa kao prije, i mladolika, a lijepa je stvarno bila, iako izgleda tužna ju je sudbina zadesila, i da je rekla da će se kada joj se popravi stanje sa teškom bolesti vratiti na scenu, sa koje je nestala prije 15 godina. Neka i njoj onda bude ovo u čast, i vjerujem da je mnogi nisu zaboravili, pa želim joj svako dobro, a isto tako..možda neko dobro opet vrati tračak onoga što je nekada bio hrvatski dance, možda će se opet vratiti , ali sada u nekom novom obliku, sa nekim možda novim imenima , a ako bog da, sa nekim dobrim starima. Možda nisu riječi bile neke odviše profinjene, ali mijenjalo se društvo, mijenjalo se i sve oko glazbe, ali opet, nije sve uvijek u riječima, i kako bi rekla I BEE ¨ sad cu ti popusiti…zadnju cigaretu¨¨ stih koji je znao biti i cenzuriran, da ova glazba možda ipak nije popušila do kraja,i've got the feelin da je tako. Za ovu prigodu sam uploado i mp3 kojega nije bilo na youbito..da ga malo obogatim, a vi uživajte, nadam se barem da budete.