U stvarnosti, realnost je puno drugačija....

Link


Sa ovom temom nema šale, jer u pitanju je i trbuh i umjetnost, a riječ je o ..kulinarstvu. Pa što bi bilo kulinarstvo? Umijeće , da ne velim umjetnost pripremanja hrane, onako jednostavno rečeno, bilo da je svježe ili da je primijenjena neka od metoda termičke obrade koje već znate kao kuhanje, pečenje, pohanje i da ne nabrajam više jer ću ogladniti. Kulinarstvo je i više od toga, ono uključuje i nabavku kvalitetnih namirnica, odabir recepta koji je najbolji , pa i čak i odabir pribora za jelo, dakle jedna mala znanost.

U neka davna vremena, vrlo davna, kada su muškarci i žene živjeli u pećinama, i kada se više vremena provodilo u krugu obitelji razgovarajući o bitnim socio-ekonomskim temama u spilji i oko nje, i kada su tadašnji muškarci slušali svoje žene o tome kako ona druga u spilji ima ljepše krzno na sebi, došli su i do otkrića vatre , a paralelno sa njome, i do toplinske obrade hrane koje su našli da ju učine ukusnijom i probavljivijom, i to su prvi počeci kulinarstva. Ono što je i tada bila nedoumica i ostalo pitanje, ostalo je i danas, a to je..tko bolje kuha? Muškarci ili žene? Teško je reći. Iako mnogi svjetski kuhari su muškarci, opet ima i žena koje ravnopravno pariraju. S druge strane, nekako u društvu i njegovom poretku, žena je oduvijek više bila ta koja će brinuti u tom smislu za obitelj, pa zasigurno mnoge kuhaju više od muškaraca. Vremena su se promijenila, pa tako mi reče i jedna ovdje djevojka u 30-im, ovaj..žena, da ona ne zna kuhati, pa eto vjerujem da nije usamljena u tome, jer imam dojam da ima njih više koje su posjetile svoju kuhinju u istoj mjeri kao i ja planetu Mars.

Što je sa muškarcima? Pa ..kako koji, od onih koji ne znaju ni jaja speći , pa do onih koji već imaju malo više umijeća u kuhinji. Vremena se mijenjaju, muškarci sve više kuhaju, a žene sve više vremena provode u birtijama i na kavama, tako da, tko kaže da se svijet ne mijenja, a mijenjalo se i kulinarstvo sa vremenom. Međusobni utjecaji različitih kultura jednu na drugu su doveli do izmjene roba i dobara, pod time na mislim na razmjenu žena i swinganje, već na hranu, ali i začine ,dodatke hrani i recepte koji su također utjecali na pripremu. Mijenjala se sa vremenom i tehnologija i materijali, koji su omogućili sve bolji napredak ovoga umijeća. Kakva je naša ..kuhinja..na balkanu? Pa po svemu sudeći vrlo dobra, jer mnogi stranci hvale našu hranu kao vrlo dobru i raznovrsnu, a ona to zbilja i je, u odnosu na mnoge druge zemlje. Mnoga jela, kao i priprema namirnica ovdje su specifična, i strancima vrlo dobra.

Jedna od kuhinja koja je vrlo dobra i zasigurno nešto što bi nama ovdje bilo dobro je francuska kuhinja, ali uz to, to je i zemlja koja njeguje prozivodnju vrlo kvalitetnih vina, ali i konzumacije tih vina uz jelo. Francuzi imaju najmanju stopu koronarnih bolesti u Europi i stopu kolesterola u krvi, što je direktno povezano sa vinom, a tek kada se spomene da imaju na tisuće sireva, tada je jasno da su ovo veliki gurmani kojima je kulinarstvo na razini i umjetnosti i življenja. Osim toga koriste i mnogo češnjaka u svojoj prehrani. Možda je blesavo pitati tko više jede od spolova, ali kada je nešto fino pripremljeno, tada je to nešto što svi vole, tako da nitko nije ravnodušan na ukusnu hranu, npr. grah..jer još nikada nisam vidio nekoga da veli da ne voli grah ili sarmu. Kada je slatko u pitanju, tada to svi vole, a kada sam već spomenuo slatko, kada su kolači u pitanju, žene imaju jedan čudan običaj da mijenjaju recepte koji im je dala neka druga, pa onda bude ¨¨ ona je toga previše stavila, ja ću smanjiti, ili ja bi stavila nečega drugoga umjesto toga¨¨, i onda tako od ruke do ruke, i na kraju je tamo neka verzija kolača je dobro ako uopće podsjeća na kolač, ali bože moj, valjda tako iz jednog kolača nastaje drugi.

Ima onih koji će sve pobacati u sebe kao u kantu, ali ima i gurmana, koji vole također jesti, ali koji imaju osjećaj za ono dobro, onaj osjećaj za ono fino i kako to napraviti, a to je upravo i cijela kultura oko priprema nekoga jela ili obrade namirnice. Nije svejedno kako će se i što upotrijebiti, kuhati kraće ili duže, ili koje začine upotrijebiti, dali ćete kod svinjetine ako ju pohate staviti je malo prije toga u mlijeko da omekani ili ne, razlika je, biti će mekanija, hoće li se kod bolonjeze umaka dodati bilo kakvo crno vino ili neko finije vino, hoće li tijesto kada se kuha biti ono …taman..kako vele talijani al dente, ni nedovoljno kuhano niti raskuhano, razlika je i kako reče jedan meni kolega kuhar …gle, razlika je i moš ga jebat..a time dolazimo i do senzualnoga dijela kuhanja.

Vele da ljubav ide kroz želudac, pa ima tu neka sprega između hrane i ljubavi i kreveta. Možda mnoge žene koje kuhaju tako puno za svoju obitelj i ne vide to tako jer im je svega dosta, ali umijeće pripremanja hrane i još ako se to radi sa osjećajima, onda je kao vođenje ljubavi. Ti fini mirisi me uvijek izlude kao morske sirene mornare, dok se tako šire, moglo bi se reći da je ljubav u zraku, a tek jelo kada dođe …i kada ga probam…to je to, predajem se u potpunosti, a vjerujem da i mnogi od vas. Iako zanima me kakvi su blogeri blogerice kuhari, da se malo pohvale umijećem. I kada se svi dobro najedu za kraj jedan vic kojega sam danas čuo…sreo Edip kolegu Sizifa kako gura kamen, i pita ga ¨¨ jel guraš?¨¨, a reče on Edipu…¨¨guram, edipe, jebo mater svoju¨.

Link


Danas ne bi pričao o Haloweenu, jel iskreno osim što je sve rečeno, to mi je bez veze, ali pade mi nešto drugo na pamet…pa neke bude ljubavna tema..a što je bliže ljubavi, ili barem nekako oko nje…a to je ..ljubavnik, ili ljubavnica. Naoko djeluje kao jednostavna uloga, ali to ona nikada nije, ovisno o protagonistima, ona ponekada puno više. Jeste li bili kada ljubavnik ili ljubavnica, dio neke zamršene situacije ili nečijeg ljubavnoga odnosa.? Ako jeste, tada ste možda i sami iskusili neke čari…ali i nedostatke toga.

Ja..sam bio ljubavnik..nekad tamo prije, polako sam skupljao spoznaje, što je to recimo biti ljubavnik nekoj ženi, bila recimo i nekom odnosu, ili recimo da je neka žena starija od mene, i da sa njom imam odnos koji teško ili nemoguće može zaživjeti osim našim mislima. Što jedna žena kao ljubavnica može pružiti jednome mlađem muškarcu? U svakom slučaju puno pažnje, možda svih onih stvari koje se ne vide na oko, ali su prisutne i osjete se, ali to opet ovisi kakva je žena kao osoba koja je ljubavnica.

Ima onih ljubavnica koje su unijele više pažnje i topline nekome muškarcu, nego što im je to možda unesla neka njihova zakonita žena, ili koje su dale puno toga nekome muškarcu , eto, sa kojim ne mogu ostvariti nešto drugo , ako je razlika u godinama u pitanju. Ljubavnica bi bila i utjeha i utočište….pažnja..i strast A što bi ljubavnik bio nekoj ženi? Netko tko puno da od sebe, ali pitanje je hoće li mu se ikada vratiti, a opet, vrijedi i obrnuto. Ponekada..je situacija..gdje poput nekoga skrivenoga, ali prisutnoga gledaoca gledaš onaj nastup koji se događa iza zavjesa, kada se one spuste, i postaješ i dio si života dvoje ljudi.

Nosiš tajne, intrige, i sve to postaje dio tebe, a opet dio si svijeta u kojem si dio nečega gdje kao da i ne postojiš. Koliko je to zahvalno prema sebi ili drugom tako nešto kada uvijek možeš postati netko tko više neće biti tu i dio toga, i kada svijet taj nestane? A opet..možda se većina našla u tome i takvoj situaciji. Možda ipak nekako danas, mada slučajnim odabirom teme, ali nekako uoči dana svih svetih, ili kada ovih nekako više prisjećamo preminulih, možda nije loša tema..jer iako živi…neki od ljudi koji su bili dio našega života…sada to više nisu, a bili su dio povezanosti. Možda ljubavnik i ljubavnica su nešto što je ipak puno više ponekad od samo neke radnje ili fizike asocirane uz to, možda je to ponekada nešto što obogati nečiji život, pitanje je samo dali ćemo uz stvari koje smo dobili, biti i stvari koje smo na kraju i izgubili.

O ovoj temi bi se dalo puno razgovarati, ipak to je nešto što je dio ljudske okoline, nešto je svakodnevno i sveprisutno, a opet dio tabua i tajnoga. Tko zna, možda vas opet život odnese da napravite takav izbor, a možda ste već jednom izvukli pouku i lekciju o tome, nego…jeste li ikada žalili za odlukama u tom smislu ili da ste mogli, bili opet odabrali isto, u svakom slučaju, možda nije prikladno paliti svijeće ovom pozivu u čast, ali, jednom bi trebalo nazdraviti za sve one za koje mnogi neće znati, a oni…su bili nekome….nešto.

Link


Najmršaviji na svijetu tko je..?..iako u ova dva slučaja, ogledalo što god reklo, osoba će vidjeti ono što ona vidi..a to je anoreksija i bulimija. Dvije su to bolesti, koje su srodne i slične, a koje se očituju poremećajem doživljavanja vlastitoga tijela. Bulimija bi bila od grčkoga bulimiao ¨ gladan kao vuk ¨ a anerokesija nerovoza od an odnosno ne i oreksis odnosno žudnja. Što mislite tko više obolijeva od ove bolesti? Muškarci ili žene? Uglavnom žene i to može biti u dobi već od 10 godina , pa sve do 35. Prema rezultatima istraživanja jedna trećina žena u tim godinama nije zadovoljna svojom težinom, jer se smatraju ¨ predebelima¨, ali opet ima li uopće bilo koja žena na ovom svijetu, a da je zadovoljna sama sa sobom u bilo kojem smislu…naravno da ne postoji.

Istraživanja su pokazala da jedna četvrtina ostalih ima poremećene navike hranjenja koje se očituju opsesivnim brojanjem kalorija i učestalim dijetama. Što je uzrok ove dvije bolesti? Točan uzrok nije poznat, iako je uvriježeno mišljenje stručnjaka da je uzrok duševni poremećaji. Mogu biti zbog nesređenih odnosa u krugu obitelji ili zlostavljanja osobe, ali danas u novije doba ima jedan uzrok koji također pogoduje tome..a to su..mediji. Čime nas danas bombardiraju mediji , osim naravno saborom, hdz-om koji je pod istragom, sa fashion guruom koji će nam reći što se nosi i kako se nosi, sapunicama, starletama koje kombiniranim snagama pice i malo mozga pokazuju kako dođi do love i na raditi ništa i još pisati o tome i dobiti literarne nagrade? Pa sa mnogo još stvari bombardiraju, ali prije svega sa slikama nekih vitkih..bolje reći mršavih žena, voditeljica i pjevačica koje su već podlegle i postale anoreksične.

I tako to onda postaje modni imperativ, odnosno pardon..estetski imperativ, ali kome? Djevojci, ženi , a nije ih malo, koja nema ispravno mišljenje o sebi kao ni ispravan doživljaj svoga tijela i bez pomoći toga tv-a, a ovako je ta sugestija još jača na tu osobu, te ona podliježe tome. Djevojke danas općenito imaju problema da se odupru ¨ nametnutim¨ im stvarima koje dolaze iz svijeta mode kojim vladaju cool i mondeni ljudi, i da ..gayevi. Iako su ovo dvije bolesti, koje imaju svoju kliničku sliku, ali je svejedno prisutan trend da žene nekako budu mršave, i to nikako nije ženstveno, već sasvim obrnuto, kao da obline više nisu privlačne, pa imam dojam da je nekima stvarno došlo do poremećaja u glavi ako im je to ženstveno, pod time mislim na muškarce, a žena ako sama sebe vidi ženstvenu u ogledalu, a mršava je, znači da je i ona već poremećena.

To se kao zove ..trend..znači kao što su nekad bile trapez hlače, tako je to danas biti kod žena mršav. Mediji i trendovi su kao i recimo..naša zemlja, proturječni. Sa jedne strane govori se o zdravoj prehrani i važnosti zdravoga života i jednako tako bavljenja sportom, a sa druge strane mladima nameću se neke stvari koje ili promoviraju iskrivljenost doživljaja ljudskoga tijela, tako da bez odviše smisla u svemu. U svakom slučaju ti mediji pogađaju upravo one koji su psihički najpodložniji tome, a ispada da su to u najvećem broju slučajeva upravo žene. O simptomima ove dvije bolesti bi se dalo sigurno puno pričati, ali to nisu baš lijepe stvari za čitati, jer u suštini to je propadanje tijela, koje ako se ne spriječi , vodi do smrti. Treba li reći kako se recimo odražava na zdravlje djevojke koje je u pubertetu, pa je onda svima jasno

Općenito ako se pogleda svijet mode, vidi se kako je puno djevojaka..koje imaju anoreksični izgled, a taj izgled onda postaje mjerilo ženstvenosti. Ironično kao neke žene misle ili znaju kako su grudi , odnosno veće grudi obilježje ženstvenosti, a dali pri tome misle kako su kosti koji strče na sve strane jednako ženstvene? Često puta se za sve voli kriviti muškarce , jer tako je najlakše, ali u dobrom dijelu slučajeva oni nemaju ništa sa tim, pa tako i sa ovim. I tako, ljepota po cijenu zdravlja..ovaj pardon……..ljepota?......

Link


Reče on nekako pun sebe…a ona…..Što je to sa tim forama za upucavanje?...pa eto malo koja riječ o njima. Ono što bi se dalo nekako zaključiti na prvu da je to neki nastup muškarca prema ženi, da bi ostvario neki inicijalni kontakt, možda zvuči previše formalna definicija, ali ajde..da se probije led..umjesto gore navedenog medvjeda. Što mora imati svaka ovakva jedna mudra provala kojoj je cilj nekako zaintrigirati onu ženu koja naravno pri tom igra scenski nastup nedostupne? Mora biti recimo humoristična, valjda..a dali će uspjeti u tome i izazvati upravo to, ovisi i koliko je dotična dama sposobna rezonirati dobro vaš humor, jer ako nije, ode provala u zrak.

Dakle, načelno se slažemo da je to recimo muški način pristupa, jer žene u pravilu na pristupaju muškarcima, a ako i pristupe, to je tada puno manje maštovitije, na kraju krajeva i muškarci su ti koji zavode ženu, obrnuto bi bilo stvarno čudno, da ne kažem protuprirodno. Voli li žene kada im muškarci tako ulete? Vjerojatno ovisi od žene do žene, pa dok nekima to laska, drugima je smiješno, a trećima možda i blesavo, ali sigurno nitko nije ravnodušan.Gdje se sve mogu te provale koristiti? Bilo gdje…gdje ima žena, i ako imate spremnu koju provalu, i prije svega ako ste muškarac koji nema ženu ili djevojku, znači , na zabavama, svadbama, trgovačkim centrima ( znači, i prema ženama koju kupuju i prema trgovkinjama)u redovima dok čekate, na plažama ili na recimo sprovodima. Na svijetu postoji jedno carsto..a ne njemu ne caruje drugarstvo, a to je upravo Iskrica.

Zašto sam spomenuo Iskricu? Zato što nitko od nas nema veze sa njom…ma ustvari, zato što Iskrica i ovaj muški način pristupa su upravo kao stvoreni jedno za drugo. Iskrica je kao stvorena za ovo, jer ovo je još jedno mjesto gdje su i žene i muškarci prisutni u nekom broju, tako da ovdje bi trebalo dati oduška tom umijeću. Često žene spočitavaju muškarcima ovdje zbog načina pristupa, odnosno žale se na prvu iliti uvodnu poruku. Meni nije samo jasno kako ti muškarci nisu uočili da imaju posla sa jednom izuzetnom i posebnom ženom kojoj potpuno prazan profil govori kako je drugačija od one druge ovdje..koja ima isto prazan profil. Ali…tako je to, mnoge se ovdje žale na to. Što je sa ženama koje su popunile profil sa kojom suvislom riječi? E tim ženama je već lakše i pristupiti sa nečim…originalnim, a baš ta originalnost je jako cijenjena.

Koliko to često muškarci čine u javnosti, ili na javnim mjestima? E pa zbilja ne znam, niti znam dali postoji neka statistika koja se time bavi. Što je važnije pri tome? Srce od junaka i leđa od bedaka, ili možda kvaliteta provale?..ili i jedno i drugo, znači samouvjerenost u svoj nastup ili pametna doskočica od koje žena poludi, pozitivno naravno, to neka svaka žena za sebe prosudi što joj je bolje. Što je pak sa muškarcima? Rade li to svi muškarci? Ili rade li to na sličan način? Pa vjerujem da ne svi, ne iz razloga što možda neki nisu sigurni u to i taj svoj nastup, već je nekima to možda malo onako glupo, ali valjda svatko ima svoj pristup kada je to u pitanju. Osobno sam sa nekim od tih već poznatih fora ne bi nikada pokušao..ali ako je neka profinjenija..zašto ne. Kada je iskrica u pitanju, neki muškarci ne gube vrijeme sa time, pa već krenu direktno sa ponudama svih vrsta, ali vjerujem da ima onih koji to čine onako kako treba i na radost nekoj djevi ovdje. Ono što me zanima da mi muški dio publike kaže dali je sam tako pristupa ženama i koje su pri tome koristili fore, ako jesu ..a ženski dio publike neka mi kaže dali su to doživjele od nekoga i naravno..koja je to fora bila, odnosno kako je glasila. A evo i nekih od primjera..:

''Svakavih cura i žena sam viđao, al ti...'

''Ćao, kako si? Vidiš li mog prijatelja tamo?On želi znati misliš li da sam sladak.''

'Djevojko, sigurno si strašno umorna, jer mi stalno hodaš po mislima''

''Znaš...moj stan ima potpunu zvučnu izolaciju.''

''Ta haljina bi izgledala vrlo lijepo na podu pokraj mog kreveta''

'Oprosti, ali - duguješ mi piće. Zašto? Zato što sam ispustio svoje kad sam te ugledao!

'Kad bi Bog imao frižider, na njemu bi imao zalijepljenu tvoju sliku.

'Alo, mala, jesi li za pizzu i j**anje? (opali ti šamar) Što, ne voliš pizzu?'

''Tvoji roditelji su sigurno bili teroristi??? Jer su napravili bombu-TEBE''

'Tvoj stari mora da je vodio ljubav s mrkvom - ne mogu drukčije objasniti zašto imaš tako lijepe oči!

'Znaš ono kako neki muškarci kupuju skupe aute kako bi nadoknadili izvjesne, hm, kako da se izrazim... nedostatke? E pa ja uopće nemam auto!

''Vjerujes li u ljubav na prvi pogled ili da ponovo udjem

''Danas sam jeo baklavu,ali nije bila slatka kao tvoje usne.

''Mala moja ajmo se igrati proljeća, ja ću te prašit a ti cvjetaj'

''Reci mi tko je ukrao zvijezde s neba i stavio ih u tvoje oči

''Oslijepio sam od tvoje ljepote pa će mi trebati tvoje ime i broj telefona... Čisto zbog osiguranja...

''Kažu da jabuka ne pada daleko od stabla pa pretpostavljam da je i tvoja mama ljepotica.

''Prosječna osoba zaljubi se 7 puta prije braka. Baby, ti si moj lucky number seven.

''Je li ti sunce neki rođak? Pitam jer si mi obasjala dan

''Uh mala, jaka si kao češnjak!

Link


Stvarno nije bitno čija je livada, a većinu boli ona stvar što se desilo i sa glazbom u Rvata. I tako..i tebe sam sit kafano, a bogami..i onoga što danas zovu …muzika. Što se desilo sa muzikom? Iskreno, ja preferiram izraz..glazba..ali tko voli nek izvoli. Kakvo je to stanje glazbene (ne)kvalitete zahvatilo ove krajeve? Ponekad kada gledam tako neki spot na uvijek popularnoj društvenoj mreži yubitou, recimo nekih 80'ih godina, pa čak još i 90'ih, imate dvije vrste komentara na neki glazbeni uradak iz toga doba, a to su : a) da se bar opet vratim u te dane, jer ovo danas je koma, kako mi fale 80'te..ili… b) ja sam osoba koja je mlađa, i nije se rodila u toj eri, ali ovo je fenomenalna glazba, puno bolje nego ovo danas. Ovi slučajevi vrijede za mnoge spotove iz 80'ih ili čak i ranije naravno.

Pa što se onda desilo sa ..muzikom? i to u širem smislu gledajući? Naravno sa novim dobom došli su i neki žanrovi koji su odraz nekog novoga smjera, poput repa koji je naglasio nekako socijalni element u svojim rječima, ali što je sa nekim drugim oblicima? Što je sa pjevačima nekad…i danas? Postoje li dodirne točke? Postoje..jer ako je pjevačica u pitanju kao profesija, naravno da je žensko u pitanju , pa logično da moraju imati istu anatomiju tijela. Što je pak sa glasom i pjevačkim umijećem? E to već dolazimo lagano do problematike, jer današnje neke hm..pjevačice..možda su bolje jebačice, pa su tim načinom postale i pjevačice, dakle obiluju jebačkim umijećem, a pjevačko?..pa tko danas je vidio da moraš znati pjevati, da bi bio pjevač, dovoljno je pokazati cice i imati svoj porno uradak. Uostalom rekoše mudraci, ako imaš pizdu, imaš cijeli svijet na rukama.

Što je sa samim melodijama, sa tekstovima? Pa i tu je sve kako treba biti..drži se nivo…mislim ..drži se..na nekom nivou..neposredno pred kolaps totalni. I što se to onda sluša u nas Rvata? Pa zabavna muzika, brate mili, samo nek je zabava, jerbo za zabavu ima razloga kako god okreneš, od radnika koji ne primaju plaće , pa sve do sve većeg rasta nasilja u zemlji, osobito u školama, pa do učestalih pljački, dakle samo daj muzke . Prema istraživanju najveći broj građana Rvatske sluša pop/zabavnu glazbu, a nakon toga slijede narodnjaci. Preko sedamdeset posto naših građana slušaju glazbu svaki dan. Više od sedamdeset posto Hrvata sluša glazbu svaki dan, i to najviše stanovnici Zagreba stari od 15 do 24 godine života. Suprotno tome, najveći broj onih koji ne slušaju glazbu odnosno malo, ima među Slavoncima, Istranima i Primorcima.

Ono što slijedi nakon popa su narodnjaci, oni su drugi najslušaniji glazbeni žanr u Hrvatskoj, a najviše slušatelja ima u Slavoniji i Lici, te među slušateljima prednjače mladi ljudi, tako da me ovo jako čudi iskreno, i to ne valja, neće biti dobro dok narodnjaci na postanu najslušaniji, jer ovako ne mogu shvatiti ovu zemlju kao ozbiljnu. Tko to danas pjeva u Rvata? Bolje pitati tko ne, svi pjevaju, danas svi pjevaju i svi su pjevači. Dakle imamo starlete, kojima je pička glavno sredstvo komunikacije i odnosa sa okolinom, pa zašto ne bi i one pjevale..i pisale knjige..dobre knjige pune moralnih vrijednosti i osobnih ispovijedi koliko dotična ima kilometara ispod šlica, a narod željan kvalitetnoga štiva jedva čeka, pa imamo mladež koja želi preko reality showova postati velike zvijezde, ali im nitko nije rekao da neće postati ništa, osim što RTL i NOVA tv trljaju ruke jer bez tih ljudi im nema zarade, drugi dan više nitko ne zna za njih.

U sve su se još lagano upleli i narodnjaci i turbo folk, i to je to, to je onaj crem de la crem glazbe. Kakvo je stanje vani, u Tamo Tamo Daleko zemlji, ali ne gdje živi shrek, već europi i americi, valjda je drugačije, možda ni taj rock ili nešto više nije kao prije, ali valjda ima onih koji se trse, u ime dobrih starih vremena, mada bi se moglo reći da uvijek ima onih koji se trude i koji žele biti drugačiji. Neki izvođači su lagano počeli ponovo oživljavati disco glazbu, u stilu onoga što je nazvano neodisco, pa eto i disco se mozda vrati na velika vrata. Možda je svaka era imala svoje faze kvalitete i ¨ kvalitete¨, a možda je pak danas ipak to jače izraženije, nekako u skladu sa čovjekom i kvalitetom ljudi koji nikada nisu bili na nižem nivou nego što su danas, a muzika..je samo još jedna stvar na kojoj se to reflektira.

Link


Kakve su blogerice? O tome bi se sigurno dalo, moglo bi se napisati nešto ukratko, ali to bi bilo premalo za tako osebujne žene, moglo bi se to elaborirati i malo podrobnije, ali to bi onda bila previše detaljna analiza, tako da, probati se držati neke..zlatne sredine, jednako zlatne, kao što su ¨ zlatne ¨ i same blogerice. Ono pravo pitanje je, razlikuju se od svojih muških kolega koji obitavaju na ovim prostorima virtualnoga svijeta? Ako ništa drugo, onda zacijelo u tome da je sigurno više ovdje žena koje vole svoje trenutke, sate ili cijele dane podijeliti sa drugima ovdje. Dakle moglo bi se reći da su ovdje muškarci u manjem udjelu, što se tiče kvantitete, pa ako već nisu u nekom odnosu i dijalogu sa manjinskom muškom populacijom, tada nekako moraju svoje dnevne potrebe za pričanjem i podjelom svojih osobnih životnih situacija, podijeliti sa ostatkom ženskog kolektiva. Kako to izgleda u praksi?

Lijepo, kao zemlja mira kojom teku med i mlijeko, razgovori od kojih zastane dah puni topline i ženske nježnosti, i tako iskrene i nepatvorene da nema ni traga lažima, licemjerju, podmetanjima i optužbama., u svakom slučaju malo gdje se vidi kao ovdje u punom sjaju sva veličina ženskoga srca i dobrote, potpuno lišena zavisti i ljubomore, jer toga ovdje nema. Ako se ne varam, jučer je mladi gospodin i bloger singlemoment dao svoju viziju, i svoju subjektivnu viziju mnogih od blogerica, i pri tome je bio toliko subjektivan…da je uspio jako dobro opisati dame koje nastupaju na sceni bloga. Ono što ostaje za debatu je dali su neke žene prošvikale ovdje, ili su već dugo u tom blaženom stanju, ali uglavnom ima ih.

Nijedna žena nije ista, svaka ima nešto svoje, nešto osobito…………….pa tako…ni one koje su prošvikane, nisu na isti način, već se razlikuju u tome. Imaju li neko zajedničko svojstvo? Vrlo malo pričaju, i gotovo nikada se ne svađaju, tako da, bogu hvala imamo miran blog koji je lišen svađa,prepucavanja i međusobnih uvreda po bilo kojoj osnovi. U osnovi neke su i vrlo dobre majke, i to tako u više navrata kroz dan, prijepodne i poslijepodne i navečer na netu, one svojom prisutnošću ovdje to i potvrđuju, što samo dodatno oplemenjuje njih kao osobe. Vole sve što vole i mladi, bez obzira na godine, neke vole i mlađe, neke i vršnjake, pa tako za njih uvijek se nađe ponešto.

Kolege blogeri su muškarci koji vole onako jednostavne i obične razgovore, samo da nisu preteški i komplicirani jer nije to za nas, uglavnom malo muške spike i tako to, dok kolegice blogerice preferiraju više onako neke kompliciranije literarne forme poput teških zapisa o tome koliko je neka popila kava ili što je jela ili kako joj nitko neće lizati picu, pa sve do pravih malih umjetničkih djela u obliku zapisa od nekoliko riječi u kojem prozivaju jedna drugu, naravno, da bi pohvalila onu drugu blogericu, sve u svemu blogerice prednjače u pisanim tekstovima, naravno u cijeloj toj priči ima i onih krajnje nemaštovitih koje recimo napišu cijeli blog sa nekom određenom tematikom.

Možda bi neka blogerica, mogla podijeliti svoj stav i mišljenje o blogerima, dakle kolegama muškarcima, bilo u nekoj općenitoj formi ili nekoj pojedinačnoj kako je to učinio singlemoment? Tko zna možda se i to dogodi, ipak su one zauzete mnogim intelektualnim raspravama o tome ¨ koja je šta kojoj rekla o nekome, i nemoj ti meni…znam ja sve ¨ tako da ne stignu podijeliti svoje obilato znanje i spoznaje sa muškarcima, eto jedna reče svojim riječima kako ima potvrdu o visokoj inteligenciji i kako je to i izmjereno, eto..što da velim. Tako da..možda jednom dočekamo i njihovo mišljenje, ili mišljenje jedna od njih, o nama muškarcima na blogu koji se svađamo po cijeli dan ovdje. Da nema blogerica, blog bi bio jedno mjesto svađe i prepirki uzrokovanih testostronom, a ovako je tako ugodno mjesto gdje žene plijene svojom dobrotom, gdje nikada se žene ne svađaju.

Link


Pitam se ..oko ove priče..samog sebe..ali do pitanja ćemo doći. Godina je 1945 drugi svjetski rat se bližio svome samome kraju. Bilo je to doba mnogih počinjenih zločina protiv čovječnosti, koje su u to doba počinili pripadnici njemačke vojske, iako treba napraviti razliku unutar ovoga. Pripadnici SS trupa su bili oni koji su bila odgovorni za masovna pogubljenja ljudi, dok regularna njemačka vojska koja je vodila rat bila je Whermacht, koja nije bila niti sudjelovala u ratnim zločinima. 29.aprila je…1945, Savezničke trupe koje su napredovale u završnim akcijama sloma nacističkoga režima, došle su pred vrata koncentracionog logora Dachau, mjesta ozloglašenog za sva vremena, mjesta stravičnoga zločina protiv ljudi, gdje je nacistički režim ubio na tisuće židova i ostalih koji su smetali bolesnim umovima, mjesto patnje, torture, ubijanja, koje se sada našlo opkoljeno američkim vojnicima 45 pješačke divizije.

U 9 i 30 prijepodne, tenkovi 101 tenkovske brigade ušli su grad Dachau , zatim krenuli dalje u osvajanje teritorija. Njemačke postrojbe su se povlačile bez izgleda da zadrže američke trupe u naletu. U 11.00 sati prijepodne,američki vojnici dolaze do koncentracijskoga logora i ulaze u njega. Ono što je govoreno američkim vojnicima posebno se odrazilo upravo toga crnoga dana, a to su upravo priče njihovih nadređenih o SS vojnicima, kao o vrhunskom zlu koje postoji, i da im se nikada ne smije vjerovati i da su spremni na svakakve trikove, čak i ako pristanu na predaju, iako je tim ljudima u trenutku predaje vjerojatno jedina želja bila da ostanu živi i da su se mogli nadati kako će amerikanci sa njima postupati kao sa zarobljenim vojnicima na bojištu…ali…nije bilo tako.

Nakon što su amerikanci ušli u logor, zatekli su stravične prizore hrpe mrtvih tijela razbacanih ili na hrpama, kao i vagone pune leševa, prizore koji zbilja su krajnje užasni. Iako su se predali, pripadnici SS postrojbi, čuvari i njihovi zapovjednici, nisu očekivali ono što je ubrzo slijedilo. Amerikanci zgroženi prizorima koje su vidjeli, jednostavno puni gnjeva i osvete, brzo su presudili nekim od SS-ovaca, i tako u 11:30 u jednom trenu ubili gotovo 122 čuvara ovoga logora, bez pitanja. Iako su dobro postupali sa zarobljenim njemačkim vojnicima koje bi zarobili na bojištu, i koji su bili pripadnici wehrmachta , i poštivali kao i kao ratnike koji su bila zarobljeni u časnoj borbi, pripadnike SS su vidjeli kao one koji su ubijali nevine i vršili neviđena zlodjela, pa su ih tretirali kao da nisu ljudi, već kao životinje, a tako su im i presudili. Nakon što su oslobodili ljude koji su bili zatvoreni u logoru, ti ljudi su pak imali svoje motive za osvetu, da torture koje su doživjeli kao i gubitke članova obitelji.

Gotovo 40 stražara ubili su samo oslobođeni ljudi, i to mnoge golim rukama ili predmetima, i to na vrlo okrutne načine. Neki od njemaca bili su poredani od jedan od zidova u logoru, kada je jedan mladi američki vojnik, ne više od 20 godina, otvorio vatru na njemce, jer je mislio da će pobjeći, i tom prilikom ubio 12 ljudi. Još nakon toga gotovo 358 njemačkih vojnika je bilo zarboljeno i držano na hrpi. Iako su se stvari malo smirile, i djelovalo da su se strasti stišale, ovo još nije bio kraj. Jedna od priča govori o njemačkom stražaru koji se sam predao sa svim obilježjima i medaljama, ponosno pozdravio amerikanca sa ¨ Heil Hitler ¨ i očekivao častan odnos prema njemu i prema svim protokolima. Američki oficir ga je pogledao, a zatim tijela izmrcvarenih ljudi oko njega koja su se raspadala, nakon čega je pljunuo njemcu u lice i naredio da ga odvedu.

Ubrzo nakon toga se čuo pucanj, a protokola…više nije bilo. U 14, 45 poslijepodne 346 njemačkih vojnika je bilo streljano, i doživjeli tako svoj kraj. Mjesto strave, na svoje zadnje dane doživjelo je još jedan masakr, i to onih…pravednih nad onima koji su krivi za zločine, masakr iz osvete. Saveznički liječnici ni jednom umirućem nisu pružili pomoć, a oni koji su još bili živi, su dobili metak kako bi definitivno bili dokrajčeni. I jedan američki poručnik, sjećajući se priča o zlim SS-ovcima, je nekolicinu zarobljenih koji su se sami predali, odveo u prazan vagon i sam ih ubio sve vlastitim pištoljem. Uz rijetku nekolicinu njemaca koji preživjeli, a od njih je i liječnik iz logora, 560 ljudi je bilo ubijeno, i tako ih je snašla sudbina, nadali su se spasu, a dobili su smrt. Iskreno, ne žalim ih, nisu to bili nevini ljudi očigledno, kao što je posebno ss-ovce dopala ova odmazda.

Ono što pitam sebe, a iskreno ne znam da bi ikada volio dobiti odgovor na to pitanje o sebi…bi li da sam tamo reagirao jednako?, da sam vidio što i oni..i tada i navali gnjeva i adrenalina počeo pucati i ubijati odgovorne za zlodjela, ili..bili vi to isto napravili u tom trenutku?..postoji li u tom trenutku moment razuma, i možeš li barem sebe spriječiti da ne učiniš nešto takvo, ako već ne možeš druge zadržati u svome naumu, ili bi jednostavno svatko u tom trenutku odlučio presuditi onima odgovornima.

Link


Godina je 1969. Dvije zemlje…nogomet…rat, a povod za izbijanje bila je najobičnija nogometna utakmica. Doduše, tenzije i ozbiljne prepirke oko pograničnih područja između ova dva susjeda postojale su mnogo duže, ali nakon utakmice, koju je manji Salvador pobjedio s 3-2, došlo je do eskalacije sukoba. Najprije su salvadorski navijači dobro izvrijeđali, ispljuvali, a navodno i malo natukli honduraške igrače. Par dana poslije u Hondurasu počinju progoni salvadorske manjine, slijedi prekid diplomatskih odnosa i početak ratnih sukoba. U ukupno 16 dana ratovanja poginulo je oko 2.000 ljudi i to uglavnom civila koji su se našli na putu dvjema vojskama.

Doduše latinoamerikanci su jako strastveni ljudi, i previše, ali.. Nogomet je očigledno više od samo lopte. I Hrvati jako vole nogomet, i jako vole svoju zemlju, toliko da sa ponosom navlače kockaste dresove svako malo, a onda kasnije u ime velike ljubavi prema svemu hrvatskom vrijeđaju reprezentaciju i jedni druge i uvijek se drže zajedno jer je to glavna odlika Hrvata. Najvažnija sporedna stvar na svijetu? A koja bi to onda bila ona glavna? Nadam se da nije seks, jer onda ipak ispada da je nogomet na ovim prostorima ipak glavna, ili za žene shopping. Ali vratimo se nogometu. Jedna lopta…nekoliko sudaca … 22 igrača.. lijepi ( ili manje lijepi) travnati teren …gledaoci i to je to..može početi najvažnija sporedna stvar na svijetu. Kada se makne onaj jedan dio žena koje ga vole, i to ponajprije jer gledaju muškarce koji igraju, ostaje gotovo svaki muškarac koji na ovaj ili onaj način voli ovaj sport, odnosno izgubi se u trajanju od 90 minuta, plus još 15 minuta pauze naravno.

Od kuda ta ljubav tolika prema nogometu? Većina ga je muškaraca voljela igrati u nekoj mlađoj dobi, a mnogi nastavili i kasnije jer osim same draži igre, očigledno je i natjecateljskoga duha gdje testosteron si može dati oduška na pravi način, uz naguravanja ili rasprave. Vjerojatno bi se dale cijele knjige i studije napisati o nogometu i cijelom svijetu koji gravitira oko njega i čini ga takvim, kao i fenomenu navijača, i svime onim što ide uz njih, pa nije ga lako sažeti u nekoliko riječi, iako bi ga se moglo, jer reče jednom Igor Mandić..nogomet nije sport, to je igra. Danas je nogomet prerasao u …teško je reći što. Nekada to je bila igra, kada se gledaju stare snimke, koja je imala jednu gracioznost, i ne preveliku dinamiku. Danas je to ubrzano jako, sportaši se dovode do limita svojih moći, ozljede koje su učestale i česte, tako da kao i mnogim drugim sportovima, sport je prerasao i ovdje u profesionalizam koji je sve samo ne zdrav.

Dali su zdrave i plače koje primaju nogometaši? Naravno, ako se napravi razlike u plači igrača NK Karlovac, ili igrača Dinama, ili igrača Real Madrida ili Arsenala, jer ovi prvi primaju beznačajne svote u odnosu na ove druge. Pa kolike one to jesu? Recimo da nogometaši Varteksa i nekih još klubova…NE primaju plaču, klubovi su u stanju gdje ne isplaćuju plaču, a inače nogometaši se zapošljavaju kao samostalna djelatnost. Problem je još veći kad se u obzir uzme da su obvezna mjesečna davanja prema državi (mirovinsko osiguranje, zdravstveno osiguranje, ozljede na radu) oko 3000 kn na koje država u slučaju nepravodobne uplate obračunava zatezne kamate od 15% godišnje, tako da neki, odnosno malo više njih ovdje preživljavaju kako stignu. Nogometaši Karlovca su dobivali od 15 000 do 40 000 kuna, to je kasnije srezano na od 6000 do 15 000, a još uvijek mnogima su dužni još 5 plaća i koliko sam shvatio štrajk je.

Nogometaši Dinama dobiju samo koju kunu više, recimo 400 000 eura , pa i više, tako da jadnici žive daleko preplaćeni u odnosu na cijelu ligu, moglo bi se reći da jedan dinamov igrač dobije više novaca nego pola hrvatske lige zajedno. U Engleskoj, recimo nogometaši , naravno kako koji, dobivaju od 50000 do 100 000 funti….TJEDNO…tako zbilja, sirotinjo i bogu si teška. Do naravno uvijek vodi da sada već bajkovite ljubavne priče, on je nogometaš..a ona manekenka, kako krasno, i živjeli sretni, i pravo čudo kako se uvijek nađu ovo dvoje, zasigurno novac nema ništa sa tim. Novac je ono oko čega se vrti nogomet, i obrnuto, tako da je sve u fokusu toga. Europska prvenstva, svjetska prvenstva, da ne velim liga prvaka, privlače cijeli muški svijet kada tih dana mozak bude samo na jednom mjestu, i to čak ne dole..već u toj lopti koja život znači. Mnoge žene vjerojatno i lude zbog toga nogometa, sa na obrnuti način od muškaraca, ali tako to je.

Od cijele prateće simfonije koja ide uz nogomet, od piva koje je valjda službeno piće relaksiranja muškaraca od teškoga napora gledanje nogometa, pa do vrlo nutritivne hrane u obliku čipsa i svega ostaloga što ne sadrži ništa hranjivo, a niti bilo što drugo, jednostavno to je događaj koji baca muškarce u trans. Puno se priča o nogometu, i svako ima svoju ideju kako urediti npr..našu reprezentaciju, osobito se puno priča u kladionicama, moglo bi se reći da u kladionici ima toliko znanja i učenih ljudi, više nego na Cambridge-u ili Oxfordu. Kada jedna utakmica završi, čeka se ponovo slijedeća..zvižduk fućkaljke ..i neka igre opet počnu. Lopta će se okrenuti..a svijet zajedno sa njom.

Link


Balkanci u Londonu. Kako to izgleda? Pa ja se nadam da ne ovako kako to rade moji kolege, možda se varam, a opet možda i ne. Dakle u pitanju su dvojica mojih frendova koje je put odveo u London, da bi malo uživali u čarima ovoga velikoga i svjetski poznatoga grada. S obzirom da su obadvojica vrlo elokventni i pričljivi, pokušali su što zornije prenijeti svoj posjet Londonu , kao i sve popratne sadržaje. Početak priče je bio ¨ da si vidio kakve ženske, auuu¨¨, tada sam shvatio da je bilo i žena u igri, ali opet, ipak su to mladići u punom naletu mladosti, pa me ne čudi takav početak priče, jer……i ja bi počeo isto tako. Nakon uvodnoga dijela o kvalitetama žena na koje su naišli nakon što su otišli iz ovoga svijeta, na riječ je došlo i nekoliko minuta posvećeno o hrani koju jedu u tom dalekom svijetu puno mistike i čuda, koja mi balkanci ni ne sanjamo. Zaključak je bio da je hrana loša, i da naša balkanska hrana je bolja. Nakon kratkoga dijela o hrani, ova dva mladića koja su krenula u novi i neotkriveni svijet..posvetila su veliki dio nečem što nadilazi sve ovo ovdje naše…a to je…ples u krilu. Sa puno žara, i sa sjajem u očima pričali su veliki zgode koje su doživjeli od strane jako lijepih žena koje su se trljale njima u krilu. Ja kao, kao pripovjedač uvijek velikih avantura, sam i sam ostao zatečen ljepotom tih priča, i na trenutke i moje krilo je odlutalo tamo negdje, osobito nakon detalja kako su njihova hlače ostale mokre…ali ne od njih…već od dama, pa tada je već i meni smiješak postao vidljiv…kao i njima njihov …ponos…dok su dame iz podvrgnule tim čarima. Naravno ja kao stariji i mudriji od njih, sam nastojao pokazati zrelost , pa svojim pitanjima to i pokazati, a kud ćeš zrelije pitanje nego ¨¨ pa jeste li bili u kurveraju?¨¨. Na moju ..i njihovu ,,žalost nisu…jer su krivo gospodarili sa onim resursima sa kojima su došli, a i opet koliko sam shvatio nije ni to baš tako jeftino tamo, iako iskreno žale nad tim. Trenutke razgovora koji su bili prožeti toplinom i iskrenom srećom, prekinula je pomalo tuga što nisu ..spavali sa nekom mulatkinjom, crnkinjom, azijatkinjom, ili ruskinjom, ili..ovaj…ne smijem ni ja misliti na to, kvragu. Ako sam dobro shvatio, neke od dama su ih pitale dali su u hotelu i to sve, ali su oni …mudro..odgovorili da hotel ima strogu politiku ..protiv ne znam točno čega, uglavnom kao konjine su se izlagali nešto, poruke ja bila ¨¨ jel hoćete vas dva¨¨, a oni su rekli da je hotel problem. Dvojica su pričala o novome svijetu i velikome svijetu, punom ljudi, tehnike i tehnologije, debata nas je odvela na pitanja globalizacije i multikulturalnosti, gdje smo se tako dotakli socijalnoga elementa novoga svijeta, nakon čega sam u duhu ozbiljnoga razgovora pitao ¨¨ a kako to da niste imali za kurveraj, pa koliko dođe?¨¨…i tako nastavili opet o onome što je ipak krucijalno i nadasve ozbiljno. I tako nakon elaboriranja i okvirnoga utvrđivanja brojki , i resursa..koje..NISU..utrošili na to, jer su se pametni vozili taksijem, a ne podzemnom, došli smo do spoznaje da im je moglo možda ostati da eto potroše malo na koju egzotičnu gospodičnu, ili barem imati za još koji ples u krilu, što ih je nekako najviše inspiriralo. Nije ni meni bilo to lako slušati, samo čuješ jedan govori..ruskinja..jedan neka druga, pa opet ruskinja, i tako u silne napore koje smo uložili da se posvetimo svim ostalim aspektima toga posjeta, kao i svim kulturnim znamenitostima ovoga metropolisa, nekako bi uvijek vratili..plesu u krilu..i mojim vrlo pomno postavljenim pitanjima za kurveraj…ovaj..tek tako ..reda radi..volim je sve znati. Bili su u stanju transa dok su pričali, gotovo pred-orgazmično stanje, a meni je glava svijetlila ovaj od svih tih divnih stvari …mislim velika glava. Iako su čekali avion na početku priče koji je kasnio, i što je hrana bila loša, teško je muškarcima ne biti sretan, jer kada je velika nezadovoljna, bitno da ona manja nešto radi. Pa si mislim ipak ovako vezano za naslov, jesu li to samo balkanci u pitanju, ili jednostavno…takvoga me majka rodi, pa nama muškima nema spasa, uvijek se nešto nađe. Priče o ovome svijetu još će biti pričane.

Link


Možda niste primijetili ili obraćali pažnju jer su mnogi ovdje toliko preselili živote na iskricu, da ni ne ne znaju što se događa izvan toga , ali da predahnete od silnih intelektualnih zapisa punih ljubavi, tolerancije i mašte, i odate počast čovjeku koji je zadužio cijelo čovječanstvo u maniri onih najvećih ljudi poput Tesle ili Einsteina, čovjek koji je napustio nas ovih dana, ali ostavio iza sebe trag koji prisutan na sve strane….Steve Jobs.

Glavni pokretač stvaranja Appleovog iPhonea, iPada, iPoda, iMaca i iTunesa i jedan od najvećih informatičkih genija svih vremena Steve Jobs, preminuo je u 56. godini života nakon dugotrajne borbe s rakom. Jobs je 1976. osnovao tvrtku Apple Computer sa svojim prijateljem iz djetinjstva Stevom Wozniakom, a prodavali su ono što se smatra prvim svjetskim osobnim računalom – Apple II.

To je samo ukratko, o ovome geniju moglo bi se pričati puno, a tko želi više, lako će doznati, međutim dovoljno je reći da je to čovjek koji je veliki vizionar, i uveo je cijeli svijet i sve nas, i potpuno novo doba, doba modernoga kompjutera, čovjeka koji se smatra začetnikom osobnoga kompjutera, onoga kojega danas puno nas posjeduje, a koji nas na kraju krajeva i povezuje, ovdje i na sve druge načine. Čovjek koji je stvorio tehnologiju koja je pomakla granice i mogućnosti svega, od komunikacije do obrade podataka, i promijenila naše živote velikim dijelom.

Čovjek koji je imao viziju interneta, kao mreže koja će jednoga dana učiniti svijet manjim i povezanijim, a to se i dogodilo. Njegova tvrtka ostala je bez jednoga od začetnika, a svijet je ostao bez jednoga čovjeka koji mu je učinio veliku stvar, da ga je učinio naprednijim, a kroz tehnologiju i njegove kreacije i sve nas.

Ja sa iskreno nadam da nisam jedini koji danas piše o njemu ovdje, ali opet…nebi se začudio, mada, pišem ovo, jer ovom čovjeku svi dugujemo, pa ako ništa drugo, nekoliko iskrenih riječi…i veliko HVALA….i neka ti je laka zemlja…počivao u miru…

Link


Reče tako iskrica i postavi svima nama pitanje. Možda mnogi nisu odgovorili na ovo pitanje, kao i mnoga druga, što iz pitanja lijenosti ili nedostatka mašte, ali valjda su oni koji su to pitali znali što rade. Biti super junak…ne kao npr. Član HDZ-a, ili nekoga istražnoga povjerenstva, već u maniri onih pravih super heroja koje krase super moći poput recimo : ogromne snage da sve pomičete, nevidljivosti, lajavoga jezika kao blogerice, teleportacije, čitanja misli, velikoga pimpeka, utjecaja na vatru i vodu, letenja, i mnoge još druge, drugim rječima da ste poput ..Supermena, Ironmana, Kapetana Americe, Thora, Nevjerojatnog Hulka, X – men ljudi, Fantastic four grupe ,Spidermena ili uvijek tamom obavijenoga Batmena.

Gdje bi bili super muški heroji da nema jednako tako super ženskih heroina, da ne bi slučajno bilo diskrimancije u bilo kojem smislu, a i za super seks trebaju i takvi ljudi, pa su tu : Catwoman, Poison Ivy, Elektra, nevojerojatna Ametist, Ema Frost koje se moze omotati ledom, znači topla kao neke naše dame odavde, Black widow..crna udovica..nadam se nije to ime dobila po tome što pokopa svoje ljubavnike, i tako još puno, puno tih heroja. Gdje bi sve to bilo, i koji bi njihov smisao bio da nema super zlikovaca i onih koji streme da sve unište, ili da zavladaju svijetom…ili blogom. Tu su poznati Magneto, Dr. Doom, Milinović, Joker, Galactus i svi ostali kojima je teror glavna životna preokupacija. Sve je to počelo davno sa Marvel i DC comics stripovima koji su stvorili ove poznate heroje koji sve više vladaju svjetskom, odnosno hollywoodskom kinematografijom.

U početku su tih heroji baš bili fantastični, ali kasnije drugačijim načinom prikaza tih likova se stvorio pristup kako su to obični ljudi odrasli među običnim ljudima i dobili ili došli do svojih moći nekim putem, inače žive svakodnevnim životom običnoga čovjeka, idu na posao, neki možda imaju obitelj, profile na iskrici itd. Što mislite jesmo li mi ljudi slični tim super herojima? Posjedujemo li kakve moći koje mogu parirati njihovim moćima? Pa upravo na to pitanje daje odgovor upravo stranica gdje smo prisutni. Ovdje je sve puno super heroja i heroina. Imamo menadžere, manekenke, mnogo natprosječnih ljudi koji jednostavno moraju biti super heroji. Koje su to glavne nadljudske moći koje se ovdje nude ili daju uočiti u njihovom puno sjaju.

Pa imamo super potenciju jednako tako super potentnih super muškaraca koji na …super ..način to pokušavaju ponuditi super ženama ovdje koje se super prave da ih to super ne zanima, ali ponekada super popuste , pa bude super seksa…valjda. Jesmo li mi super heroji?..pa imamo svoje nickove, drugim riječima tajna imena koja nas kriju i daju privatnost, tako da jedan kriterij super likova zadovoljavamo baš kako i oni to imaju. Imaju li žene ovdje super moći..? u svakom slučaju…jezik u rukama..ovaj ..ustima nekih žena ovdje postaje ubojito oružje , koje je opasnije i razornije nego Thorov čekić mjlonir. Što još može svaka dama? Pa svaka dama već rano shvati, ako shvati, da posjeduje nešto zbog čega ima super moć, i sa tim dijelom može upravljati sa svakim muškarcem kada i kako želi, tako da ima li veće moći u svemiru. Kako povećati super moći kod svakoga od nas jednostavan i relativno jeftin način?

Lijepo..alkohola uvijek ima..malo njega, i hrabrost se borbu protiv zlikovaca raste, ali sumnjam da ćete moći visoko letjeti..ali barem ćete misliti da letite, uostalom i red bull ti daje krila, pa danas ni supermena nije teško dostići, a i kostim se lako nabavi. Neke večeri poslije dana piva su bile noći kada sam mislio da sam hulk ili ironman, i namjerio se na parkiran autobus pun putnika za duga resu, ali začudo nisam ga mogao podići, nije mi bilo jasno kako, ali..uvijek ima još pokušaja. I tako…pitanje koje naočigled djeluje bez veze…ustvari nije bez veze, uistinu bili su poput bogova oni koji su izmislili pitanja za profil, kada su samo tako genijalna pitanja izmislili. Ono što mene zanima, koje bi vi moći voljeli imati? Znači kada bi vam ponudili onako neke moći ovih heroja koji su na filmovima, ili tome slično, što bi vi voljeli imati kao dio svoje ličnosti?

Link


Ali ne meni,bez zabune… tako pjeva jedna gotovo zaboravljena djeva..Kasandra. Kakvi su muškarci zapravo, kad eto toliko problema uvijek zbog njih ili od njih, s obzirom da je dobar dio žena uvijek tako drugačiji, i što se to očekuje od muškarca danas gledano kroz prizmu ženskih očiju, imale dioptriju ili ne. Sto ljudi..sto ćudi..sto žena..200..ovaj..problema, i tako nekako onda ide to sve. Svaka žena ima neko svoje poimanje kakvoga bi muškarca voljela, ustvari žene zna što bi voljela, dok većina muškaraca baš i ne zna kakvu bi voljeli, naravno u nekom širem smislu, obično kada to pitaš neke samo te gledaju ko som.

Ako si neki grublji ili macho tip, onda pak ne valja ako fali nježnosti i osjećaja, kao i izražavanja rječima, ali naravno, kriv je muškarac što je takav jer je ona mislila da će se on promijeniti sa vremenom, a ona je ¨ naletila¨¨ na njega, nije ga izabrala takvoga. Ako si neki miran tip i nisi fakin i tome slično, e onda je njoj dosadno sa tobom, ona bi uzbuđenje, pa naravno, opet je muškarac kriv, jer eto, ona je opet ¨ naletila¨¨ na krivoga. Elokvencija je nešto što se traži uvijek, samo..u određenoj mjeri. Pričaš li bajke o sebi, onda si seronja i umišljen i bahat, ako ne pričaš tako, onda si pak kao zavoren i samozatajan i nije opet dobro. Ako pričaš puno dobroga i pametnoga zboriš, onda je ponosna na tebe, ali ako svoje spoznaje o njoj…i podijeliš sa njom, naravno još ako su istinite, tada čovjek riskira bolnu i dugotrajnu smrt koja počinje sa njenom uvrijeđenošću.

Hiljade godina su prošle, i puno toga se promijenilo od kada su muškarac i žena živjeli u spilji, dok su tako davno bili umotani u krzno. Tada davno muškarci su vukli batine i lovili životinje i mozak im je bio na jednom određenom mjestu. Danas, u eri svemirskoga doba i tehnologije imaju mobitele, a mozak im je…na jednom određenom mjestu.
Doduše, to mjesto je velika glava, ali često puta ometana tokom dana od manje glave, tako će uvijek biti i tako treba biti, nek je slava gospodinu. Dali muškarci lažu? Lažu…možda i više nego žene neki puta, i koriste svoje laži na sve moguće načine kada treba. Reče netko, muškarci nisu nikada birali sredstva kada je trebalo zaštiti nevinost neke žene, ali ni kada ju je trebalo oduzeti, pa onda čemu se praviti da ne lažu. Varaju li neki muškarci svoje žene? Varaju, zašto?

Dobro pitanje, za razliku od žena, koje ipak u nekom drugom muškarcu traže utjehu i toplinu koje sa jednim nikada nije bilo ili je nestala odavno možda i njemu zahvaljujući, muškarci varaju..jelte..da bi malo vidjeli kakva je neka druga žena, znači razlog ono, da glava boli. Kažu da svakoga muškarca veseli krepost vlastite supruge….kao i slabost tuđih, znači znaju biti seronje i imati dvostruke kriterije, tako da, i to je jedna od onih stvari koje su dio nekih muškarca, nadam se iskreno manjega dijela. Jesmo li polivalentni kao žene da radimo više stvari odjedanputa? Ne, jedna po jedna, i to je to, uostalom čemu sve raditi odjedanputa, bolje jednu stvar kako se spada, iako ako se radi o seksu, nekima se ni tu neda baš temeljito raditi, pa kasnije pecanje riba ili nešto slično postane bolje.

Žene su profinjenije, dotjerane, mirišljave, i njeguju svoj izgled, dok se muškarci obično nešto manje toga pridržavaju, najblaže rečeno. Neki puta se dogodi da popiješ malo više, ili da proizvodiš malo više nekih funky mirisa, i što je najbolje, niti to osjetiš ti, a niti drugi muškarci, osobito kada je neki sport u pitanju, i opet svi sretni i zadovoljni..i..mirišljavi. Ako pričaš puno ..nije dobro, ako pričaš premalo..opet nije dobro, ako joj ne čitaš misli što je misli i osjeća, nije dobro…naravno ona neće reći. Odjeća ne čini čovjeka, iako danas i muškarci postaju sve osviješteniji..općenito..u svakom smislu, iako pak žene govore da je sve manje pravih muškarac, a što je kvragu pravi muškarac..kada svaka ima nekoga svoga što bi voljela, jer dok će na jednom kraju biti pravi muškarac, na drugom će se opet žaliti na njega, ali…kakav muškarac, takva i žena…mnoge si nađu baš onakvoga koji najbolje govori neke stvari o njima, a on je takav…mi smo neki puta ko bene, takve nas bog stvori.

Link


Ali..svejedno ljudi ipak vole primiti nagradu.Ljudi imaju nekako urođenu potrebu da neka dostignuća bilo koje vrste nekako vrjednuju ili obilježe sa nekim materijalnim, fizičkim stvarima, kao što su nagrade. To može biti medalja, pehar, a uz sve to još može ići i neki novčani iznos, pa tako neovisno od toga dali je u pitanju neko sportsko dostignuće u recimo, atletici, gimnastici ili u visokim dostignućima porno sfere, pa dobijete nagradu ili zlatni kipić za duboko grlo, ili za najvećeg jebača ili jebaljku ili tako nešto, jedna nagrada se izdvaja iz ovoga svijeta nagrada, kao najveće priznanje kojega može dobiti ljudsko biće..a to je Nobelova nagrada. Nobelova nagrada nosi ime po Alfredu Nobelu, švedskom industrijalistu i izumitelju dinamita.

On je stvorio ideju o osnivanju fonda iz kojeg bi se dodjeljivala nagrade najzaslužnijima. Nobel , ovako dobričina od čovjeka je bio zaprepašten i šokiran načinom na koji je svijet upotrebljavao njegov izum dinamit, uglavnom za dizanje stvari u zrak, ali ne na principu viagre, već puno gorem obliku za okolinu, i u toj činjenici leži razlog njegove odluke da se nagrade dodjeljuju onima koji svojim sposobnostima najviše doprinose čovječanstvu, u prvom redu znanstvenicima, ili recimo blogerima, ali i ostalim ljudima koji su zaslužili svojim djelima tu nagradu.

Uz tu nagradu ide i novčana nagrada od 1 miljun eura, da bi toj osobi dalje poslužila za daljnja istraživanja, međutim u praksi , većina dobitnika nagrade je već u tom trenutku u mirovini, a mnogima baš i nije poslužila za daljnja istraživanja, ipak ima još načina kako fino trošiti milijun eura, na obitelj ili rodbinu, auto možda ili recimo kakav lijepi odmor ili relaksacija…sa puno skupih prostitutki ..ionako bi i Nobel bio zadovoljan time kada nije u pitanju uništavanje čovječanstva. Nagrade se dodjeljuju u nekoliko disciplina, a to su: ekonomija, fizika, kemija, medicina, knjiženost i za mir u svijetu. Mir u svijetu…kako to lijepo zvuči, lijepo..i mirno…kao ugodno veče na blogu kada mnoge jednako mirne žene krenu sa svojim širenjem dobrote, mira i ljubavi, pa vjerujem kako ovdje ima kandidatkinja za Nobelovu nagradu za mir, a tko zna neke možda dobe i za književnost u polju iznimno dorađenih knjiženih dijela…poput…zapisa recimo.

Ja ću probati na području gramatike i nadam se dobrim rezultatima. Iskreno ja osobno znam koga bi ja nominirao za Nobelovu nagradu, iako ne znam točno u kojoj kategoriji možda recimo fizika onda neka bude. Za ovu godinu, po meni Nobelovu nagradu bi trebala osvojiti osoba koja se sjetila izmisliti poklopac za Gavrilovićeve paštete. U pitanju je mali plastični predmet okrugloga oblika, malih dimenzija i veličine koja pristaje kao poklopac na konzervu paštete koju zatim odložite u hladnjak. Hiljade godina prije toga, najsličnija stvar je bila kotač, a sada nakon toliko godina neki veliki genij je osmislio nešto što će radikalno promijeniti stvarnost svake osobe, kao i njezin odnos prema pašteti. Kada sam prvi puta ugledao taj poklopac, moje kompletno poimanje stvarnosti bilo je stavljeno pod znak upitnika, sada se već lagano dobivam, kao i od onoga topovskoga udara kojega su ¨¨tovari¨¨ bacili jučer na tekmi protiv karlovca.

Godine pokrivanja svim i svačim već načete paštete su sada iza nas, ovo je najavilo ulazak u potpuno novo doba ljudskog razvoja. I tako svake godine u prosincu, ta očigledno najprestižnija nagrada se dodjeljuje ljudima koji su svojim radom, djelima, znanjem učinili korist cjelokupnom čovječanstvu, pa u skladu sa tim, im se i pridodaje takva važnost, tako da sam uvjeren sigurno da svi znaju tko je prošle godine osvojio Nobelove nagrade u svim navedenim područjima, i kako malo tko zna recimo, s kim je u društvu viđen modni mačak, ili tko je djevojka koja želi izgledati kao maja morales, i što fashion guru govori nedjeljom navečer, jer to su stvari koje ne zanimaju ovaj narod, jel tako. Ja sam naveo jedan primjer koga bi ja za Nobelovu nagradu, imate li vi možda neke svoje kandidate?

Link


Koja je to točno razlika između muškaraca i žena? Jedna od onih tema gdje bi trebalo dio po dio ići i vidjeti ima li razlike i koje su to. Možda bi trebalo krenuti od same činjenice vezane za kromosome. Ljudska stanica, koja gradi naša tijela, ima 46 kromosoma, koji čine 23 kromosomska para .Od njih su 22 para oblikom i veličinom otprilike jednaki. Preostali, 23. par, se sastoji od kromosoma koji određuju spol i nazivaju se spolni kromosomi. E tu sada ima jedna kvaka, a to je da žene imaju u tom paru dva jednaka spolna kromosoma koja se označavaju s XX, a kod muškaraca ta 2 spolna kromosoma nisu jednaka, jedan je isti kao u žena, kromosom X, a drugi je mnogo manji i zove se kromosom Y, dakle kromosomi X i Y.

Budući da je kromosom Y evolucijom izgubio neke bitne gene možda zbog toga muškarci žive kraće od žena. U Hrvatskoj je među ljudima starijima od 75 godina 66% žena a 34% muškaraca. Možda je baš tako i bilo sa evolucijom, i da to sigurno nema veze sa tim što žene piju krv , ali pustimo to za kasnije. Dakle žene žive duže, unatoč vječitom jadanju i sto problema, one prežive sve, dakle ovo bi bilo što se tiče životnoga vijeka generalno. Što je pak sa socijalnim vještinama, tko više trača ? Teško je za reći, tračaju i muškarci i žene, iako vele da muškarci bolje čuvaju tuđu tajnu, ali loše svoju, dok žene bolje čuvaju svoju, ali loše tuđu, pa zasigurno onda njih trebate pitati nešto o nekoj drugoj ženi i rado će vam ispričati. Što je sa iskrenošću? Tko više laže?

Pa vjerujem također da i jedni i drugi to rade, ovisno o situaciji i potrebi, možda i jedni i drugi vole katkad i sebe varati, ali mislim da to žene ipak bolje čine kada je zavaravanje same sebe u pitanju. Što je sa iskrenošću muškarca prema ženi?..naravno svaka žena voli iskrenost, ako je joj se sviđa, ako je nešto što joj se ne bi možda dopalo, onda je možda bolja laž koja će i njoj biti draža. Tko više voli kupovati odjeću i robu? Moglo bi se reći da je ženama trgovački centar najdraža stvar koja postoji. Tko više poklanja svome izgledu? Dovoljno je samo reći kako pranje kose potraje, a onda sušenje još tri sata, zatim spremanje 5 sati, i šminkanje 2 sata, pa ako vam je to draga, i ako je u pitanju subota, rađe sačekajte nedjelju da završi.Kao prijatelji, društvo, poznanici ili pak u nekom odnosu, tko je bolji ?

Dakle ako pitate muškarca kada kupite neku novu robu ili ga odvedete sa sobom u kupovinu i pitate ga što misli, on će reći pod a) da nije on baš najbolji i da se ne kuži b) ili će vam reći da vam lijepo stoji, još ako ste njegova voljena tada će vam reći puno toga lijepoga, djelomično jer to misli, a djelomično jer tako kao mora biti. Ako odvedete neku ženu sa sobom u kupovinu i pitate je isto, mogli bi dobiti ovakve odgovore a) joj, ovo ti jako dobro stoji ( a pri tome misli upravo suprotno) ..b ) što ne kupiš ovo, meni se ta jako sviđa ( i pri tome ne misli tako ). Dakle moglo bi se reći da žene uopće nisu pune zavisti, zlobe, ljubomore i sličnih stvari, i da će uvijek biti jako dobra jedna prema drugoj. Dakle muškarci bi trebali biti bolji, i jesu to u nekim određenim stvarima.

Što je sa količinom izgovorenih riječi tokom dana? Imam blagi osjećaj, da žene izgovore koju riječ više tokom dana u razgovoru sa ljudima, i jedna riječ je dovoljna da učini razliku između mljevenja i elementarne nepogode. Moglo bi se onda reći da žene uvijek imaju koju još za reći , i tako do kraja dana, pa idućega, pa onoga poslije…i …da stanem, jer je i ovako već turobno. Kakav je pristup stvarima i rješavanju logičkih problema ? Žene su majstori rješavanja problema…tako da iz situacje u kojoj nema problema, izmisle ako je ikako moguće što više njih uz oblije kompliciranja. Tko više jede hrane ili pije? Naravno muškarci, jer muškarci su krupniji, više mišićne mase, obavljaju teže poslove, pa trebaju više kalorija, a što je sa ženama? Mnoge tako u društvu vole reći kako jedu ¨¨ samo jednom na dan¨¨, naravno u društvu drugih žena, a pri tome nije rečeno što pojedu u tom jednom obroku, mnoge prešišaju osjetno muškarce, a udebljale su se od zraka, jer je poznato da on sadrži velike količine šećera dok udišete.

Sa ovim prošlim , dolazimo do slijedeće stavke, a to je gluma, pa tko bolje glumi? Ne sumnjam da ima muškaraca koji imaju poprilično dobar smisao za glumu, ali mislim da je žena ipak ta kojoj je svaki dan scenski nastup, što je više žena, mislim da se onda obaraju rekordi kada su na hrpi. Tko puši više cigareta?..teško za reći, nažalost, jer prije bi mogao odmah reći muškarci, a ovako danas…mislim da je čak i obrnuto. Što je sa seksom? Muškarci se zbog svoje biološke karakteristike lakše umore od seksa, a žene mogu više i obično od seksa dobiju živosti. I koja je onda razlika…pa da….žene žive duže, pri tome piju krv više, jedu vjerojatno više, pričaju više..ustvari ubijaju jezikom, kompliciraju puno, provedu sate u ogledalu, i onda se čovjek zapita…zar sve radi toga ludoga jednoga kromosoma.

Link



Jedan sasvim običan dan..vrlo tih, mir kojega je prekidao samo lagani povjetarac, dok je sunce se trudilo dati što više od sebe, iako njegova snaga pomalo jenjava. Svi ovi akteri našli su svoju posebnu ulogu na korani, koja više ne odzvanja brojnim glasovima i žamorom, već sada u prekrasnom miru lišenom mnoštva ljudi, pokazuje svoje čari možda i više nego u 8 mjesecu. Mali valovi na površini i lagani povjetarac, na suncu učinili su da korana sjaji poput stotina malih dijamanta, predivna igra svjetla , a lišena svih zvukova, osim povjetarca.

Da ne bi bio idealan mir, pobrinule su se patke, ali i labudovi kojima je korana već odavno glavna postaja za prehrambene egzibicije. Iako čuvši priče o ugodnoj temperaturi korane, za kupanje, od nekih 20 stupnjeva, bio sam jako skeptičan u to, nakon što sam prije tjedan dana probao kupu, i ona me dočekala vrlo hladnim, gotovo ledenim pristupom. Kako to izgleda? Pa dovoljno je reći da je toliko ..frigidna… da nakon nekoliko minuta u toj vodi osjećate bolove u šakama i nogama od hladnoće. Iako naviknut na hladniju vodu, ovo je ipak bilo prebolno za kupanje. Očekivao sam nešto slično od korane, ali..korana me iznenadila ugodno, i dočekala me puno bolje. Ipak je korana uvijek bila dobra prema meni, i za razliku od kupe, ona me uvijek dočeka poput žene koja me voli.

Možda temperatura mnogima i nije za neko brčkanje, ali nekih 19 stupnjeva, je bilo više nego dobro za konstantno plivanje bez ikakvih problema i bolova i hlađenja, i to tako 2 sata gotovo, pa mogu biti jako zadovoljan za ovo doba godine. Iako je mnogo trave već nestalo, ono što je ostalo uvijek daje poseban osjećaj dok je glava pod vodom kod plivanja. Poput nebodera koji se diže iz tamnih dubina crno zelene boje, a čiji vrhovi završavaju blizu površine, dok pored njih prolaze tanke linije sunčevih zraka, koje plešu svoj ples lagano pred očima, imate osjećaj da se posjetitelj jednoga drugoga svijeta. Po povratku na slap, bio sam ispunjen tim mislima i razmišljanjima…o tome….kakve su to kvragu žene na blogu..ovaj…ustvari o tajnama korane, koja ih uvijek ima, poput žene koju poznate već, ali uvijek ima tračak misterije još negdje.

Božanski mir su prekinuli, ni više ni manje, već uvijek gladni i lakomi labudovi. Pa što reći o njima? Dakle uopće nisu tako bajni, osim što su agresivni jedni prema drugima, mnogi mužjaci te počaste agresivnim stavom i prikladnim puhanjem, bez obzira tko bio sa druge strane, čovjek ili pas, i uvijek bez pardona se guraju do vas ne bi li dobili nešto u kljun, i to im je već praksa. Pričaju tako labudovima velike priče o bajnim ženama na blogu, neki su okrenuli svoju zadnjicu prema gore i okrenuli je nebu, pa tako u neznanju, nisam znao da li je to bio znak oduševljenja ili im je možda pozlilo od toga , pa se nadam da im neće biti potrebno bilo kakvo psihijatrijsko savjetovanje jer priče o ženama sa bloga mogu imati traumatične posljedice na prirodu i zdravlje osoba.

A možda je to za zadnjica samo jasna poruka i to je to. Poneka riba bi prošla pored, ali gledajući svoja posla, i nije previše brinula niti radi labudova niti radi mene, već sa svojim ribljim mislima, produžila dalje, dok je korana dalje lagano jedva protjecala, a se uputio nazad…iz jednoga drugoga svijeta.