U stvarnosti, realnost je puno drugačija....

Link


Ali u mobilnom uređaju, neznam na koju ste vi zlobnici pomislil. Kažu da je žena bez mobitela…pizda bez veze..pa zbilja ovo je tvrdnja koja se može obraniti. Zato neke imaju i dva, za svaki slučaj, a isto tako i mnogi muškarci, i da pogodili ste, tema je broj 2….ne šalim se, već mobitel. Vjerujem da svatko od nas zna što je to i čemu služi, pa da se ne bavim tim dijelom, ili nekim drugim dijelom..mobitela, ali činjenica je da su promijenili svijet iz temelja, ili barem onaj jedan njegov dio, a to je mogućnost komunikacije. Isto tako, iskrica i mobitel imaju jednu dodirnu točku, pa tako ona kava o kojoj sam pričao, o kojoj često neki puta sve ovisi, počinje i prije upravo..mobitelom. Kolike su iskrice se pretvorile u požar, a isto tako kolike nestale nakon kave, ali svemu je tome prethodio mobitel.

On je nakon tipkanja prva stvar koju povezuje ljude, i koja im daje svojevrsnu prisnost. Iskričari tako mogu pričati, ili izmjenjivati tople poruke, ili neke ratničkoga tipa, ovisi o prirodi odnosa, ali biti jedno kraj drugoga, čak i onda kada nisu na iskrici. Možete dogovoriti date iliti sudar, možete možda u kasne sate baciti kakav phone seks sa nekom iskričarkom ili blogericom još bolje.Danas ste dostupni svugdje, od auta, autobusa, pa do vaše kuće i svega što radite u njoj, bilo da ste u wc-u ili u krevetu sa nekim , mobitel će uvijek biti tu da vas omete u vašim radnjama, drugim riječima, pojavom mobitela dostupnost ljudi se povećala poprilično, pa tako ste dostupni gotovo uvijek, osim kada spavate i gasite mobitel, ili ga ne gasite, jer čemu spavati ako možeš gledati u mobitel.

Što je još mobitel? Pa evidentno sadržaj svake ženske torbice, koja uz ključeve od : stana, auta, novčanika, žvakača, bombona, maramica, šminke, nekoliko kutija cigareta, upaljača, možda nekoga kontracepcijskog sredstva kojemu je već rok trajanja izašao, mora biti i mobitel, ili dva, i punjač za njih, i tko zna baterije i možda pokoja ima i vibrator. Kod muškaraca nema torbice, ali mobitel je uvijek tu negdje blizu. Jeli mobitel nužno sredstvo komunikacije ili modni detalj, da ne velim fetiš nekima? Pa moguće da je, s obzirom da rade razne modele , u raznim bojama, pa oni koji su rozi defitivno ciljaju na macho publiku….ustvari na žene. Koliko se često koristi mobitel? Ovisi, slično kao i koliko neki auto troši jel tako, pa tako i ovo, ovisi koliko volite biti dostupni drugima ili da vi zovete druge. Dakle meljava na mobitel je danas standardni fenomen modernoga društva, jer svi su dostupni, pa eto pričajmo…jer to zbližava ljude, što je danas itekako vidljivo u modernom društvu.

Dakle, ako ste na kavi sa nekim, onda je nepristojno pričati sa tom osobom, već uzeti mobitel i pričati sa nekim drugim. Osim samoga klasičnoga mljevenja, mobiteli pružaju mogućnost slanja sms poruka, pa je to jedna od omiljenih stvari mlađariji i pubertetlijama i djeci…i svima ostalima meni se čini. Dakle mladež provodi cijele dane šaljući poruke , osobito djevojčice, pa tako već sve više postaju sve veće budale,……ali sve ja lako kad si mlad…svaka rana manje boli, a kako bi boljela ona koja se zove šuplja glava. Što još nude mobiteli svojim dragim korisnicima? Pa niz pogodnosti bez kojih život jednostavno nije moguć, pa tu imamo štopericu koja treba svakoj ženi da zna koliko vremena provede pričajući ..hm ili za to imamo kalendar, ili muškarcima kojima to treba za precizno mjerenja vremena provedenog…u birtiji…ili pecanju, ili slušanje što im žena govori po stoti put.

Što još imamo , pa pristup internetu, tako da recimo možete proći na odmor i uvijek pristupiti iskrici kada to poželite, pa taj način imate pravi zov divljine, sa komadom tehnologije u džepu, i uhu, i pitaj boga gdje još….s obzirom da …vibriraju. Zamislite tek usluge igrica na mobitelu, pa jer postoji što bolje od toga, teško. Što je još tu…e da, fotoaparat, pa sada možete svoj fotoaparat imati stalno kod sebe, što dođe prilično dobro kada putujete i posjetite neke nove destinacije kojim vas život odvede, bilo da je priroda ili bespuća…bloga. Danas je to postalo čudo tehnike, koje kod mnogih izaziva više seksualnog uzbuđenja nego što ti čini suprotni spol…ili….isti. Vole ga i stari i mladi, i jednostavno je tako mondeno imati ga na glavi kao modni dodatak, i naravno pričati u njega..non stop. Ovaj blog posvećujem ČOVJEKU…GENIJU…onome koji je stvorio toliko toga, a ne njegovom znanju i teorijama, ja baziran i mobitel…Nikoli Tesli, kao još i mnogo uređaja koji su bazirani na radiovalovima.

Link


Ili je nevažno to..ili nije, pa da krenemo od mora, nešto o njemu. More…vjerujem da su mnoga elaboriranja nevažna kada je ono u pitanju. Toplo, toplo more koje mami svojom pojavom i plavetnilom, koje je toliko toplo i srdačno da svakom muškarcu da….da umoči…..cijeloga sebe, ali i ženama i djeci, starima i mladima. Ono ja kao žena koja je onako, laka, pa eto svi dođu na red. Ili je mirna ili je valovita, iako tek pod površinom krije neke stvari koje nikada nećemo vidjeti.Pješčane plaže i ugodni pijesak po kojem se hoda i odsjaj sunca je nešto što je zbilja ono što čovjeku krijepi psihu i tijelo, i izmami osmijeh , da ne kažem budi romantiku. Stotine tijela razbacanih po plaži u nekom kaosu, ali opet i redu, je ono što je slika plaže.

Cice, guzice, noge, ruke, mišići i glave se ostalo što je vezano i poznato kao ljudska anatomija je ovdje glavna stvar i svih veličina ( osobito cice, bogu hvala). Ono što je još jedna stvar koja krasi ovaj nadasve sunčani milje su i kreme za zaštitu od sunca, koje inače ima čudnu naviku da ljudima opeče kožu, bit će da je i ono frustrirano od samoće, pa eto neka ljudi pate. Dakle ima krema sa zaštitnim faktorom 10, onako taman malo da budete zaštićeni, pa sve do krema sa faktorom 10 milijuna koje vas brani od svega živoga, od kozmičkoga zračenja, radiovalova, sms poruka, političara, lapača i zlih jezika sa bloga, i treba se dobro namazati tako da već postanete javni performans na plaži.

Noći bude romantiku, ako se šećete uz obalu gledajući zvijezde i lampice u nekom udaljenom mjestu, slušajući valove kako proizvode nježne zvukove valjajući se preko kamenja i pijeska, kao rođeno da vas osvoji neki stranac ili strankinja, ili ako imate uz sebe svoju ljepšu polovicu koja vam lijepo šapuće na uho kako vas voli i kako ste vi njen papučar, ili ako imate kraj sebe vašu jaču i muževnu stranu, konja koji je došao u paketu bez princa, tada je more ono što ostaje u sjećanju. Mirisi borova, i mnogi mirisi drugi čine more nečim najljepšim što postoji. Ako je neka zabava , tada je u pitanju noćni život koji je nešto posebno još ako je na vodi ili blizu nje, a ako je to neki odmor u krugu obitelji ili oni koji vole mir i tišinu imaju ugodan pogled na noćno nebo posuto zvijezdama.

Na moru vam se može dogoditi ljubav, i sve je moguće, na moru je sve moguće. Što se tiče samoga plivanja, ono dobrom dijelom populacije i nije nešto preferirano na moru, već prije izigravanje nasukanih kitova, naravno čast onima koji se odvaže na tjelesnu aktivnost. U moru je najlakše plivati, zatim je bazen kao drugi, i u rijekama je najteže, tako da ako je more mirno ono je idealno. Ako je pak valovito, onda malo duže plivanje po valovima malo zezne osjećaj za ravnotežu i onda kada ste vani dan ili dva vam se sve ziba, tako da nije ugodan osjećaj.

Rijeka….e rijeke moje, one su već drugačije, one su kao žena koja nije za svakoga. Pita me jednom kolega ¨¨ što ti nije hladna voda za kupati?¨. ja mu rečem ¨¨ od žene očekujem da bude topla i pažjiva, od korane…da bude samo vlažna¨, i nadam se da ovo ne spada u kategoriju preljuba, ako varam dragu na ovaj način. Ponekada su jako tople, ponekada hladne kao kučke, i sa njima treba znati živjeti. Može svako probati..umočiti……u nju…ali samo oni koji je vole će i ostati u njoj. Rijeke imaju struje koje mogu neiskusnom plivači najblaže rečeno izazvati strah, kada se suoči sa situacijom da pliva, a stoji na mjestu, ali to je samo kada je malo veća, pa tko ne zna kako sa njom , neka je se kloni, ona ne oprašta nikome. Inače kada se zagrije, dobra je prema svima, i blaga, a krajolik također zna biti vrlo lijep, predivan.

Uz Mrežnicu lopoći, vodeno bilje, i njena zelena boja, uz predivnu prirodu i slapove su kao zelene oči jako lijepe žene, čak ni more nemože se natjecati sa tom ljepotom, sa malim slapićima, i patkama koje kruže oko vas, je nešto predivno. Dakle tu su i labudovi, koji unatoč gracioznosti , su veliki žderonje koji uredno dođu do vas i traže nešto u kljun, nažalost često im mogu ponuditi samo osmijeh ili kakvu sočnu priču sa bloga o ženama koje ratuju, ali o toga bi im moglo pozliti. Jednom kada ih zavolite, i kada se stalno na njima, tada znate svaki njihov milimetar, po kojem klizite ako volite plivanje, i kao žena koju stvarno volite, znate sve o njoj, ili barem mislite tako, ali ju svejedno volite, jer uživate u onome što vam pruža, iako zna biti vražja na neke dane, pa tako je i ovih dana, slično kao i kada dođe PMS, samo polako i oprezno sa njom i tako uči u vodu postepeno.

Noći su bile hladne, pa sada rijeke nisu ugodne nimalo, ali kupanje u ovoj vodi jako skida kalorije i jako poboljšava cirkulaciju. Što se tiče samoga plivanja u rijeci, kada je voda normalne razine može se lijepo plivati, iako struje mogu otežati malo, a ako je malo veća onda je tek malo veći izazov. Inače u tim uvjetima mogu se raditi pokreti plivanja kontra struje, što je dobar način da se vježba propulzija kroz vodu, i ako postignete pravilan rad, tada možete recimo polako izvoditi pokret i stajati na mjestu, i to je točno točka ravnoteže, ni milimetar nazad da budete spori ,niti da krenete naprijed jer ste brži , pa tko zna, kada se tako uhodate sa rijekom i uskladite fino možda i svršite istodobno. Rijeke nisu krcate ljudima tako, pa ima mjesta malo više, ali ima se što za vidjeti neki puta, ima i tu žena koje dođu pa eto, i tu ima grudi koje budu samo sputane kupaćim kostimom, iako nekad i bez njega, a ima i muškaraca koji bi itekako bili ugodni ženskim očima. Rijeke kriju mnoge ljepote, i izvana i iznutra, samo trebate znati uživati u tome.

Link


Jedna od onih rečenica koja obilježava dan gotovo svakoj osobi, ili barem sa vremena na vrijeme ga obilježava. Inače, imam dojam da nijedna stvar nije tako banalna da se o njoj ne bi moglo nešto više reći, pa mislim je tako i sa ovom. Neću sada pričati o biljci kavi iz koje se napitak radi, već o samome ritualu ¨ ići na kavu¨. Tko više voli ¨ ići na kavu ¨ muškarci ili žene, ili je to podjednako? Pa rekao bih da nije podjednako, imam dojam da žene više preferiraju one sportske discipline koje objedinjuju rad jezika, statičan položaj i neka kava ili drugo piće u ruci, i naravno, ima li smisla pričati da to sve bude bez cigarete, naravno one rijetke koje ne puše vjerojatno nisu normalne, iako muškarci pomalo zaostaju, ali su prisutni u svemu tome, recimo čak i na sličan način, vjerojatno u ime ravnopravnosti spolova.

Što ženama znači kava, što muškarcima ? recimo za neke dnevne tračeve, i malo ogovaranja bližnjih svojih, ženama više za babinjak, muškarcima više za analize nogometnih utakmica, drugih sportova, iako i muškarci se znaju jadati jedan drugome na svoje životne probleme, osobito emotivne prirode, to vrlo lako podijele jedan sa drugim uz poneku kritiku na pive sa okusom limuna ili još gore jabuke. Dali je kava i pod tim pojmom, misli li se samo na piti kavu kao napitak? Pa ne, očigledno se pije sve i svašta po volji, pa je to ponekada dobar izgovor da ¨ odeš na kavu ¨ , a vratiš se fino drven ili drvena od alkohola i opet dobro, bolje nego kava.

Pišem o kavi iz još jednoga razloga, a zasigurno kava i iskrica imaju jednu dodirnu sponu, ili čak i dvije, i moglo bi se reći kako su usko povezane jedna sa drugom i daju jedna drugoj smisao. Osim što blogeri vole ispijati jutarnje kavice uz poneku toplu riječ drugoga blogera kako bi dan počeo ugodno, ili otvoriti naslovnu stranicu bloga i vidjeti tople i srdačne riječi toplih žena koje plijene svojom ljubaznošću i velikom iskrenošću kada se tako obraćaju jedna drugoj danima preko bloga, i tako unedogled. Tako lijepo, krasno , nadasve iskreno i bez licemjerja i laži, bez podmetanja i toga, pa tko ne bi uživao u kavi na takvom blogu, ali pustimo sada čari žena sa bloga. Što je sa iskricom i kavom kada je u pitanju povezivanje dvoje ljudi?

Iskrica je, koliko se da protumačiti nekako, kreirana da bi povezala ljude, a samo oni sami kasnije pronađu razlog ili ga ne pronađu, ali povezivanje iz nekoga razloga je u fokusu iskrice, dakle moglo bi se reći ovako analogno centralnoj dogmi biologije koja ide ovako : DNA – RNA ..i na kraju PROTEIN, i to je smjer svega živoga, pa tako moglo bi se reći da je ovdje na iskrici centralna dogma: POČETAK TIPKANJA – TIPKANJE – POVEZANOST – K A V A..a ono što slijedi je ili : ISKRENJE ( na bilo koji način, bilo metalom , usnama ili u krevetu). Vidi se iz priloženoga kako je ¨ ići na kavu ¨¨ u ovom smislu, od presudne važnosti, jer je ona točno na granici, gdje..nemate nekoga, i poslije njega…ga imate, ili možda nemate, sve ovisi o ljudima, dakle ili će iskrice letjeti ili neće.

Naravno, ima izuzetaka, pa iskrenje može početi i bez kave, ima situacija gdje sa nekim i završite u krevetu, a onda popijete kavu sa njim, dakle centralna dogma ima ponekada situacije koje mogu ići zaobilaznim putem, ali u većini slučajeva, ta kava na stolu ( ili nešto drugo) će biti vaš nijemi svjedok vaših riječi, zavođenja, flerta ili ne daj Bože neke burne debate i svađe Kava je svjedok kada dvoje odmjerava snage, jezikom i pogledima, ona je svjedok taktičkoga nadmudrivanja pogotovo kada se nađu muškarac i žena. Osim kave, mogu poslužiti i kakva alkoholna pića da sve protekne lakše, opušteno i da ide kao podmazano ( i da, nadam se da zlobnici neće pomisliti na lubrikant ili nešto u krevetu)………….ali ja hoću ..haha..ma šalim se.

Kolo spaja ljude, reče jedan bend, pa tako i kava, povezuje ljude diljem svijeta, a dali će zaplesati kolo nakon toga sa drugima ili iskriti vrijeme će pokazati , ali prije svakoga odnosa tu je ta famozna kava, bilo da povezuje dvoje koji se žele vidjeti, bilo da održava povezanost među prijateljima, ona je tu, uvijek sveprisutna od 0-24 kao i novi prijedlog zakona o radu. Što god da je dovelo ljude do te kave, bilo želja da se prijatelji vide, i da budu prijatelji ili želja da se pokrene nešto emotivno i lijepo i počne ljubav, koja se i ovdje događa i dogodila se mnogima, sve što još želim reći, kada budete opet išli na kavu sa nekim koga se ovdje našli, neka bude onako kako obadvoje želite i neka vam je sa srećom, a opet…kako god okreneš…kava dobro potjera na Wc i ne samo to, kada popijete kave imate više energije da radite glupe stvari dvostruko brže. I pazite da vam se kava ne ohladi, odnosi mogu, ali kava nikada.

Link


je ulaz u dva posve različita svijeta, mjesto zanimljivog scenskog nastupa…moglo bi se reći dvaju različitih kazališta od kojih svako ima svoj pristup umjetnosti, kao i idealima vezanima za nju, a ja sam točno u sredini, u čistilištu. Sa jedne strane, imam jednu krasnu pivnicu, gdje se okupljaju ljudi željni dobre, ali prije svega ugodne zabave. Sama pivnica ima ambijent koji je vrlo ugodan, pa tako uz dobru pivu i dobro društvo, ovo je zbilja možda i najbolje mjesto sada u gradu.

Ono što je također dobro, je i to što od četvrtka do subote je live svirka, gdje solo gitarista svira hitove mnogih izvođača , od claptona, santane, cockera, pa tako redom dalje do gibbonia , i ove ljetne noći , iako sada malo hladnije su idealne, društvo se okupi, ponekada se i pjeva ili netko da ritam i sve u svemu, vrlo vrlo ugodno, i opuštajuće. Da ne kažem da nema nikada nikakvih ekscesa u bilo kojem smislu. I tako, ta pivnica je nekih 20 metara od mene.

Dakle moglo bi se reći da je ovo ulaz u jedan svijet. Sa druge strane da jednakoj udaljenosti, imam jednu drugu vrstu scenografije, dakle imam jedan pub, noćni klub koji je okupljalište mladeži i to one često maloljetne, a glavna glazba je pogađate..narodnjaci. I tako, ovdje imam mladež koja radi cirkuse svaki vikend, i koja je uvijek pijana, uz obilje gluposti, razbijanja i svega o svačega. Dakle repertoar je ovakav, tuku se muško i muško, žensko i žensko, i muško i žensko tako da ravnopravnost spolova bude poštovana. Većinom su najglasnije ženske, odnosno djevojčice bolje reći od 16 ili 15 godine koje jedva hodaju u štiklama. Sa jedne strane svira od Claptona , tears in heaven….a točno sa druge njih nekoliko podosta pijane praktički padaju jedna preko druge, dok jedna i ne padne na kraju, uz neko grupno pjevanje neke narodnjačke pjesme, koje samo one znaju. Zatim povraćanja od alkohola, i ležanja i sjedenja na podu i i betonu su glavni odraz njihovih manira , i velike ženstvenosti prije svega. Nikada nisu ni čule za claptona, za gibbonia jesu..možda, ali tko od njih to želi slušati, one žele biti pijane i slušati narodnjake.

Dok jedne pjevaju i valjaju se, puštaju neartikulirane zvukove, druga na sred ceste urla, čuči i plače o nekom tipu, psuje sve živo, dok druge se spotiču oko nje, i ta cura radi toliko ruglo od sebe, a druge nisu ništa bolje. Reče netko jednom ¨¨ gle ove kobile ¨¨, ali opet, nije u redu prema kobilama da ih se usporedi sa ovima., ha, a valjda ima neki termin za ova stvorenja, uostalom njima je tako malo važno kako će biti okarakterizirane ili kojim će im pridjev biti dodijeljen, one ne poštuju same sebe, pa zašto bi ih onda netko drugi trebao ili ja. Ovdje je mjesto ekscesa, i svega živoga što se još može zamisliti, i to zapakirano u zvuk narodnjaka, odraz novoga modernoga smjera u umjetnosti, i odabir mnogih mladih, za koje bi svaki roditelj rekao ¨¨ moje dijete se ne ponaša tako¨¨, i da zbilja, ironično ako se ničije dijete , ne ponaša tako, a čija su onda ovo djeca?..

Jednostavna pitanja, a odgovori su teški, jer udaraju na vrata istine. Moglo bi se reći da je ovo ulaz u drugi svijet. Ova dva svijeta tako egzistiraju jedan pored drugog. I tako negdje na pola puta ..pakla i raja, sam ja, točno u sredini, izložen jednom i drugom svijetu. Tko bi rekao da postoji paralelni svjetovi i druge dimenzije nama točno pod nosom, jer imamo osjećaj da je ovo baš taj slučaj. Osvrnite se koji puta oko vas, pogledajte dali tako i u vašoj blizini postoje ulazi, koji vode…u neke druge svjetove i pazite pri tome koji ćete izbor napraviti…

Link


Jedna od zanimljivih stvari koja je vezana za blog. Možda zdravo za gotovo shvaćena, ali i o njoj bi se dalo pokoja riječ izreći, pa eto, malo o ..komentarima i komentiranju. Što reći o njima? Pa da definitivno su ili alat obrade teme sa nekim ciljem iznošenja vlastitih subjektivnih mišljenja po pitanju neke teme, ili prenošenja tuđih mišljenja u svrhu otkrivanja istine ili da su alat …iznošenja svega i svačega, pa ajmo brate mili, 100 komentara do slijedećeg zapisa na sličnu temu. Što ljudi vole komentirati? Pa teško je reći dali svi vole, prije svega, a i oni koji to vole, opet je pitanje kakve teme vole komentirati.

Ali imam blagi osjećaj, da što je blog kraći, a tema jednostavnija, lakše ju je komentirati, odnosno onda se ljudima nije teško prisiliti da pročitaju koju riječ više, pa eto to mogu onda učiniti u tim situacijama. Ako je kojim slučajem, ili namjerno, tema malo duža, ali ne preteška, e onda je već problem čitanja, jer nije lako se prisiliti uvijek pa pročitati nešto u ovoj naciji ljudi koji visoko kotiraju u tome. I onda imamo još jednu kategoriju, znači ako imamo još duži blog, onako jedna lijepa literarna komadina, i još k tome, ako to nije neka lagana tema, e onda je već problem čitati, da ne kažem i komentirati.

Dali je stvarno tako uvijek ? pa i nije, jer komentara zna biti, da se i ne čita blog, i ne samo to, nije neuobičajeno da tema bude neka recimo ozbiljna znanstvena, a kurac i pica su glavni protagonisti u komentarima, a glavna radnja nije glagol debate po pitanju teme iz naslova, već seks blogera kojega žele ostvariti sa drugim blogerom koji tipka, i tako na kraju bloga, umjesto da blog bude okrunjen nekom završnom misli koja će biti na svačiju radost, ili neka bar da dobije neki epitaf , pa neka ga popljuju i sahrane fer i korektno, bude samo zaprljano od sjemena, i vaginalnih sokova i tome slično. Dakle, moglo bi se reći da ovdje , komentiranje teme i nije neka glavna smisao komentiranja bloga, glavni smisao je komentirati, pa neka bude i stota stvar.

Naravno, kao što rekoh, nije uvijek tako i sa svima, jer ima onih koji daju točno to mišljenje koje tema diktira i radi koje je dano ljudima na čitanje, da poluči neku debatu i pričanje, koje nije uvijek tako banalno i prozaično. Naravno, najviše ovisi o temi, i kako je postavljena prema čitateljima, jer ako je malo opušteniji ton, pa logično je da su i komentari takvi, ali bilo bi logično da ako je tema ozbiljnija , da i komentari , barem ponekad budu u tom tonu, ali…često puta nije tako. Zapis je pak druga kategorija, on je predviđen sa ciljem da bude što je moguće jednostavniji, i ako je ikako moguće ne duži od par riječi, jer već sve preko 10 rečenica je vrlo teško za čitati, ali ironično, ne i teško za komentirati.

Dakle zapis nečiji može biti od dvije riječi, ali će kasnije biti napisani cijeli traktati i epovi o tome kako je koja danas popila kavu ili kako je to u menopauzi ili već klasične epske priče o tome kako im fali on stvar da im skine paučinu i tako dalje. Dakle mogli bi reći ovako, što je blog veći i teži za shvatiti, to je manje komentara, a što je zapis…manji, imat će obrnuto proporcionalno, puno više komentara, znači ne neki veći zapis, nego ono, minimalizam, i to je to, neka igre komentiranja počnu. IZNIMNO, iznimno rijetko se dogodi ovdje na blogu, da netko uputi nekome neku ružnu riječ ili uvredu, ili recimo psovku ili vulgarnu riječ, pa eto ovdje je neki puta kao i na nogometnoj utakmici, znači javni forum za izmjenu mišljenja i spominjanje majki u …negativnom kontekstu.

Dali je komentar ogledalo svojevrsno? Pa definitivno je…daje neku sliku o nama, barem trenutnu o raspoloženju , da ne kažem o ponašanju, manirima, ili možda o humoru, rječitosti i tako dalje, ili barem trenutnu dijagnozu o tome koliko smo zdravi mentalno, ili možda malo ludi..ili puno ludi. Naravno, posebna kategorija su oni koji pričaju sami sa sobom, kada nižu sami sebi komentare, ali opet, i to je dio ove priče, samo ne znam što da kažem po tom pitanju.

Link


Susreti prve vrste…vizualno opaziti NLO, susreti druge vrste….dokaz o kontaktu odnosno, vizualnoj potvrdi, susreti treće vrste……fizički kontakt sa NLO, i susreti četvrte vrste….oni najgori koji mogu biti…otmice i eksperimenti na ljudima. E sada….da se krene od nekoga reda..a to je da je svemir prevelik da bi bio rezerviran samo za ljude, pa recimo da postoji podosta rasa, od kojih mnoge posjeduju mogućnosti za interplanetarni let, one koje su ostavile iza sebe ratovanja, gluposti, hdz, modne mačkove i tome slično iza sebe.

Pišem ovo inspiriran pričom jedne žene, koja je inače psiholog, a čiji je život promijenilo upravo ovo iskustvo za koje ona tvrdi da joj se dogodilo, dakle bazirano na stvarnim događajima. Dr. Abigail Tyler je žena koja je 2000 godine otišla u daleki gradić Nome, u Aljasci nakon smrti njenoga muža. Tamo ponovo kreće sa svojim životom i ima svoju privatnu ordinaciju kao psiholog. Ono što kasnije postaje zanimljivo da u seansama sa svojim pacijentima otkriva kako svi imaju slične ili iste snove, probleme sa nesanicom, i da svi vide bijelu sovu. Sova je svima bila u snovima, nju tako jasno vide.Neki od njih koji su kasnje podvrgnuti hipnozi, govore o tome kako lik sove se lagano mijenja u nešto što nemogu opisati odnosno, prestravljeni su čak i govoriti, i pod hipnozom doživljvaju stravičan strah kada opisuju pojavu koja ulazi u njihove domove u noćnim satima, dok u budnom stanju se toga ne sjećaju.

Mnoge od seansa su bile snimane kamerama, i postoje sati video materijala koji govore o pojavama koje su zabilježene. U tim seansama pomoć Dr. Abigail je imala od strane svoga kolege psihologa, koji je također bio začuđen tim sličnostima kao i stvarnim reakcijama ljudi pod hipnozom koje su vrlo uznemirujuće. Ona je prva doša na teoriju o tome, kako je možda ovdje riječ o otmicama nezemaljskoga tipa, što naravno, nikome nije baš onako racionalno za prihvatiti kao najtočniji uzrok problema. Dr. Abigail kasnije ostaje i bez svoje kćeri, za koju tvrdi da je oteta, i treba naglasiti, da je bila u svojoj kući sa svojom djecom, kada se to dogodilo, i ono što je najgore, djevojčica do današnjega dana nije nađena, jednostavno isparila, a igrala se u svojoj sobi na katu, kada je samo nestala, kako žena opisuje, sa svjetlom koje ju je uzelo.

Isto tako, ono što su kamere zabilježile dok su se snimale seanse, glas, odnosno govor kojim je ¨ nešto¨¨ pričalo, i utvrđeno je da je to sumeranski jezik, koji se već nekoliko hiljada godina ne govori, a sada je pronađen na tim snimkama, i to riječi koje nisu baš nastrojene prijateljski, kao ni sama ova djela koja su počinjena ljudima, ako to tako je. I sada svatko može imati svoje mišljenje o ovom, meni je osobno čudno da recimo jedna rasa koja je sposobna za interplanetarni let zlostavlja i uništava ljudima živote, jer bi prva neka stvar oko prosvijetljenosti bila da nasilje i primitivne strasti su gotovo iščeznule kod takvih, ali reče meni moja mlada dama koju volim po pitanju te teme , kako i njih ima kao i nas, i da unatoč recimo superiornoj tehnologiji, da im motivi mogu varirati od onih dobronamjernih , pa do krajnje malignih, što bi ovi i bili, jer u pitanju su nesanice, bolovi, sve veće tenzije, koje su nažalost kod nekih dovele i do samoubojstva ili čak ubojstva jednoga člana iz obitelji da ubije sve ostale, jer to više nije mogao trpiti.

Ono što je zanimljivo, kako je sumeranska kultura imala mnoge slike koje govore , odnosno naslućuju se posjetitelji koji imaju neke antene, i letjelice i tome slično, pa nije nemoguće da je i taj sumeranski jezik, došao iz visina. Isto tako, gotovo 11 milijuna ljudi je imalo, ili pozna onoga tko je imao, ovako neko iskustvo, pa ako imate ljudi kao recimo 3 Hrvatske, tada zasigurno nemožete kategorički odbiti ovo kao glupost, niti kao mali broj nekih koji haluciniraju, jer zbilja gotovo svi su bili obiteljski ljudi koji su do toga trenutka vodili normalne živote, nakon čega je sve krenulo kvragu. Tko zna, možda smo i mi neki odavde sa bloga bili žrtve otmica vanzemaljaca, a neki možda i nekih gadnih eksperimenata, npr, uzeli su žene i uzeli im libido i njihove pice…i vratili ih u hrvatsku recimo…, ili tome slično, međutim možda su samo htjeli vidjeti što će se dogoditi ako ženama povećaju jezik, i još više mogućnost brbljanja, i eto sada imamo neki puta devastirajući efekt na blogu..usitinu…vrlo su okrutni tko god je, ali da nebi završilo u posprdnom tonu, ovo se događa, i ljudima se životi stvarno bili vidiljivo pogođeni…zbog nečega jezivoga što se dešava..negdje..u noči.

Link


I tako, prekjučer išao na kupanje na mrežnicu, sa kolegom koji je ovako ljubitelj neke finije glazbe, pa tako on meni pusti Roya Orbisona, djelomično i iz toga razloga da bi uživali u njegovim focal zvučnicima, jer nije mogao odoliti znajući da sam i ja ponositi vlasnik focala, pa eto prilike da on meni malo se pohvali. Međutim ovih dana, kako je ova vrućina, i sve to, nekako ne živim za te lagane i ugodne zvukove, već za nešto življe. I tako dok mi je on puštao Orbisona, meni je glava bila na drugom mjestu, prošli su mi ritmovi kroz glavu koji malo jače ipak djeluju na strasti. Sjetih se onih brazilskih plesačica, i vrućega ritma, i njihovih vrućih tijela, i njihovih vrućih…eee….eh…srećom otjerah te misli, ali dođeš malo na kupanje, i onda me već žene opet podsjete na one iste misli koje sam otjerao, i kvragu, ali nema veze, činjenica je da stvar u ritmu bila, pa danas malo o …Batucadi. Glazba ili ritam, ponekada to treba odvojiti, ali Batucada je brazilska tvorevina koja je nastala pod utjecajem afričkih ritmova, pa dalje je samo evoluirala. Ono što ju krasi je brzi tempo i brzi ritam, kao što će te moči čuti u jednom od ova dva linka danas. Obično ansambl, da se tako izrazim, grupa koja izvodi je znači od više članova, brazilci bi to zvali ..Bateria, i svatko ima neki svoj specifičan instrument, a ovdje ih definitivno ima. Dakle vođa moglo bi se reći, lider glazbene kako oni vele baterie ima instrument ¨ repinique¨, to je bubanj koji proizvodi tonove koji su više frekvencije, inače bubanj koji je i dio bendova limene glazbe, ili klasični bubanj koji spada u cijeli set kada se slažu bubnjevi za svirku. Zatim je tu i bubanj zvan ¨ surdo¨ , veći bubanj koji je namijenjen bass tonovima, znači dubljim, i nije samo jedan, već više njih koji su različito uštimani i svirani u različitim intervalima, kako bi batucada dobila svoj pravi zvuk. Tu je i drveni instrument ¨ reco reco¨ koji je šupalj, pa se po njemu grebe sa nekim štapićem i proizvodi specifičan zvuk. Tu je i ¨ timba¨ posebno oblikovan bubanj također namijenjen proizvodnji niskih tonova. Kao dio ovoga arsenala instrumenata tu su različiti tamburini i zvonca koja se lijepo uklope u sve to, i ¨ apito ¨ mala fučkaljka koja se itekako zna čuti u moru zvukova batucade i sambe. I tu je možda najčudniji i posebniji instrument ¨ cuica ¨¨ ( dakle ne kujica ako ste tako mislili) kvuika kako bi oni rekli…posebno oblikovan bubanj koji se svira prstima, i stvara zvuk koji je sličan ljudskom glasu, bolje reći majmunskom glasanju, i sada se mislim, dali je majmunsko glasanje kada majmuni daju glas na izborima..ili se veli glasovanje. I tako kada sve to krene, nekim svojim smislom, ima svoj red, iako možda djeluje kaotično, ali nije. I tako preko različitih glazbenih manifestacija, pa do one najveće koju bi tako rado volio vidjeti svojim očima, i čuti naravno, a to je karneval u Riu. Za vrijeme karnevalskih dana batucada odjekuje ulicama Ria na sve strane, dok se atmosfera lagano usijava, a ona daje smisao svemu tome i posebnu draž. I tako bilo bi lijepo čuti ritam batucade uživo, i vidjeti karneval, i one crne plesačice koje onako lijepo mašu svojim guzama, i svojim golim grudima…i …bolje da se vratim prije nego mi moral se podigne visoko, i na kraju krajeva kako bi one samo plesale da nema izazovnoga ritma batucade i sambe, pa eto uživajte i vi u linkovima i malo prave strastvenosti. I pripremio sam malo nešto za muške u obliku ovih linkova , da malo uživaju u blagodatima….ovaj….plesa…da.


Link


Link

Link


Je..pitaj Boga koliko kada je u pitanju matematika bloga. Baš me zanima, ali ovo nije sada priča o ametist, koja je već par dana glavna tema u ovoj zemlji, već nešto drugo, neka pravila igre da se tako izrazim. Pišem jedno vrijeme kao black dragon, jer kao eroticon ne mogu, a zašto ne mogu? Zato jer mi je blokirano pisanje blogova na prvoj stranici bloga, pa pišem ovako. Zbog čega? Zato jer sam u jednom blogu upotrijebio crno bijele art erotske fotke, i to je nekoga smetalo, ili nekoga pa me prijavio ili je administratore zasmetalo, bilo kako bilo još uvijek nemogu pisati. Ali ne govorim ovo bezveze, iako je ovo drugi puta da mi se ovo dogodilo da mi je onemogućeno pisanje blogova,već govorim to jer me zanimaju pravila igre i protokoli.

Dakle, što se ovdje tolerira? Pa očigledno se tolerira sa vremena na vrijeme da recimo netko objavi prijepis svoga razgovora sa nekom osobom sa iskrice i na taj način krši više stvari, ponajprije neka prava te osobe, ali nitko nije bio kažnjen zbog toga, pa to tako ide i dalje. Što se još tolerira? Većina upotrijebi neku psovku ili vulgarnu riječ, pa eto nitko nikada nije kažnjen zbog toga. Što se još tolerira? Pa ispadi mržnje i vrijeđanja u svakom segmentu i smislu, ali bože moj, i to prolazi. Što se još tolerira? Pa ametist je tolerirana cijela u svojem blještavilu , pa eto kako je lijepo kada je ovako ovdje tolerantno mjesto koje sve trpi na radost svih nas.

Pa tako ispada da je par umjetničkih slika erotike, puno gora , da ne kažem stvar koja poziva na mržnju ili krši neka prava i nečija prava, pa eto, zbilja da bi čovjek riječ rekao, pored toliko dobrih i dragih ljudi koji vode računa o drugima ovdje i koji su osobito dobri prema drugima svojim postupcima, ispada da ženske grudi na slici mora da su puno puno gora stvar nego ovo prije navedeno. Da mi je samo znati…koja su pravila igre….možda vi znate? Jer imam blagi osjećaj da ovdje ne vrijedi znak jednakosti…

Link


Da je priroda u najmanjima stvarima najveća…i ne samo to, ima li uopće nešto malo u prirodi ili je sve uvijek veliko?. Malo Mrežnice…ili puno, ali u svakom slučaju teško je ostati ravnodušan. Iako su mi poznate njene čari, danas sam posjetio jedno novo mjesto, pa tako da vam to dočaram vizualno i da se patite. Nisam ovih dana nešto osobito inspiriran za neke teške tematike što se tiče pisanja, a i dio blogera se razbježao u potrazi za odmorom, ili bijegom od bloga, pa eto, vrijeme je za malo opuštenije teme dok me opet ne uhvati literarno ludilo, a sada ovako samo priroda, koja je na ovom mjestu predivna, pa sam pripremio malo užitka za vaše oči.

Link


I pjeva tako Josipa Lisac u linku, nismo mi bez cilja, baš prava riječ kada je zemlja u pitanju. Dakle cilj je jurišanje prema Europi, i postati član unije koja jamči med i mlijeko, za sve njene građane, kako to lijepo zvuči. Ali inače ovako je divno, plače i osobni dohodci su jako visoki, pa valjda ulaskom u EU će biti još veći. Kuda ćemo sa tim silnim novcem da mi je znati. Zemlja prosperira na sve strane, a nezaposlenih je sve više, kako zanimljivo. Zemlja ide prema naprijed, a mnogi koji rade na primaju plaće, još jedan vrlo zanimljiv fenomen. Mnogi koji rade, rade za neke sramotne plače da jedva uspijevaju preživjeti, a vele da zemlja ide naprijed, samo nije rečeno točno naprijed prema gore..ili naprijed prema dole. Ponekada je onda stvarno čudno što i neki sportaši žele nastupiti za druge zemlje, mislim naši sportaši, zbilja kako ih nije sram, pa zar to da učine zemlji koja nije prstom mrdnula za mnoge od njih?e pa stvarno kako to mogu?

Dok su se cijeli život borili i trudili i jedva kraj sa krajem krpali, i ni kune dobili od države, a ako slučajno netko, ili naporom osvoji medalju ili trofej, e onda se odmah svi busaju u prsa i ¨¨ to je naš čovjek ¨¨ tipa već javni govori lokalnih moćnika, odnosno nemoćnika. Ali to je tako malo važno, Hrvati ionako misle ili štoviše čak su uvjereni kako su bogomdani i pali sa neba, pa sve će biti bolje, zato jer mi tako mislimo, mišljenja drugih nisu važna. Uostalom nije to ni bitno zar ne, pjeva Josipa..ljubav je jača od svih daljina…i tako..Hrvati će preživjeti po ljubavi, tako da dok je ljubavi, kome treba hrana i krov nad glavom.

A kada smo već kod ljubavi i njenog upražnjavanja, reče jednom velika kompanija kojoj je zaštita u seksu glavni posao, a to je Durex, ako se dobro sjećam, kako su hrvati i hrvatice na nekom visokom mjestu rangirani što se tiče vođenja ljubavi, ili seksanja, iako to nije isto. Kako je to lijepo, čak se spominjalo neko 3 ili 4 mjesto sa vrha. I tako, danas ima koliko..183 ili 184 zemlje na planeti, i tko bi rekao da hrvati to vole tako vruće. Još kada se uzme u obzir da zemlja koja ima 4 milijuna stanovnika, od toga pola penzionera, ispada da penzioneri su ti koji popravljaju stanje seksualnih igrica u zemlji, mlađi imaju druge preokupacije. Apropo toga, zanimljivo ima zemalja koje imaju po 5 ili 10 puta više stanovnika od Hrvatske, pa logično i količinski više seksa, ali NE..hrvati su pri vrhu, ima zemalja čiji stanovnici imaju strastveni temperament i sve oko toga, poput latinoamerikanaca, ili možda nekih skandinavaca koji na oko djeluju hladni, ali …poznate su te priče, ali NE…Hrvati su tu ipak pri vrhu.

Dakle kome treba hrana i egzistencija i sve to, pa kada se toliko jebemo, kada bi se stigli hraniti ili bilo što drugo. Iako durex ne računa da hrvati najbolje to rade jedni drugima u mozak, pa je kontracepcija nepotrebna, pa čak vole prcati jedne druge u mozak i bez lubrikanta. Jedni, ustvari većina pokušavaju preživjeti okrutnu stvarnost ovih uvjeta neravnopravnosti, koja je skrivena iza ¨¨ zakoni su jednaki za sve¨¨, a oni nama govore odite na plažu Zrće i partijajte, kako lijepo, to će riješiti sve probleme koje imamo. Baš bi mi to pomoglo, sigurno bi mi se podignuo životni standard nakon posjeta zrću, nešto bi mi se podignulo od žena na zabavi, ali dugoročno gledano nije to spas zemlji na ekonomskom nivou, već samo još jedna erekcija

. I tako doći će kraj ljetu, možda u znak humanosti prema svojim građanima još bude novih poreza, još više novih uzimanja novaca, ipak je ova vlada jako dobra prema svojim građanima, i ona to radi jako dobro. I tako kako god okreneš ljubav je spas, kome treba dobra ekonomska politika, kome trebaju tvornice koje će raditi i zapošljavati nove ljude, kome treba uopće ovakav sustav školstva koji stvara ljude koji idu na burzu, da bi onda radili recimo kao konobari, a recimo završit će neke visoke škole. Lijepo je to kada postoji ljubav, jer ljubav će biti spas za sve, pa tako i za nas, samo neka je ljubavi..i narodnjaka, e da, bez toga nema ni prosperiranja u umjetnosti, pa tako kome treba umjetnost nekoga nivoa kada imaš kvalitetne narodnjake i dame koje to izvode, melem za sva osjetila.

Ma nije loše ni kada igra hrvatska reprezentacija i kada svi navuku dresove i kockice, kako je lijepa zemlja koja ima nacionalni ponos tih nekoliko dana, a koji onda opet fino iščezne i postane po sistemu ¨¨ kako dobro iskoristiti drugoga hrvata¨¨. Nije tako loša ideja od Keruma, da podigne Isusa, pa trebao bi jedan svakih par kilometara u Hrvatskoj, možda nas spasi, a ako ne, barem će biti hlada po ljeti. I tako svećenici se bave red carpetom i kvragu sve, i vele da nismo bez cilja..ma nismo kurac. I dobro je sve dok još i idemo prema cilju, ma kako loš bio dok to činimo u svojoj zemlji, koja svaki dan sve manje pripada hrvatima

Link


Jedan blog…bi volio posvetiti blogu, i pod time ne mislim na blog kao način izražavanja već kao iskrica weblog koji eto tako okuplja elitnu ekipu osebujnih ljudi. Pa o iskrici je već pisano blogova, što o iznad-prosječnosti profila i njihovih vlasnika , pa sve do komunikacije i tome slično, ali sjetih se bloga koji nas sve povezuje…ili hm..razdvaja, ovisno o satu, danu, pms-u, klimatskim uvjetima, i ostalim sličnim stvarima. Imam osjećaj, najblaže rečeno, da je malo koja sapunica na ovom svijetu, neovisno bilo latino-američka ili turska, sposobna režirati taj nivo drame, komedije, i svih ostalim mogućih žanrova koji se mogu zamisliti.

Muškarci i žene, više ipak onih starijih, nešto manje onih mlađih, ali..ovdje jezik ne poznaje granice, i kako bi rekao kapetan Picard..¨¨ hrabro ići , tamo gdje još nijedan jezik nije bio¨¨, i zbilja ovdje ženski jezici postavljaju nove standarde kako to treba mljeti i kokodakati neki put, ali ne sumnjam da neki puta i muškarci ne popuste tome. Toplo se nadam da će ti novi standardi i taj novi smjer u umjetnosti ostati samo ovdje, da ne ugrozi postojanje vanjskoga svijeta. Unatoč muškarcima svih dobi, i jezičnih vrlina, koji ovdje obitavaju, lijepo tipkaju, zavode pomalo i ponekad posluže za rasplod nekoj od ovdje prisutnih dama, uglavnom dominiraju žene što i nije neki bauk, dok se estrogen ne otme kontroli, a onda ništa ne pomaže, uglavnom jedna potpuno nova kategorija elementarne nepogode.

Ponekada se blogeri i upoznaju, što iz nekih razloga koji nameće ljudska priroda znatiželje , a ponekada ako postoji romantična..iskrica…ili da ne velim..neka senzualna, pa se onda blogeri ¨ temeljito ¨¨ upoznaju. I tako puno priča, puno događaja, i materijala za debate, ili poneku svađu , koja se ovdje vrlo rijetko vidi, jer stvarno su svi suzdržani od bilo kakvih vrijeđanja, iznošenja privatnih podataka ili ne daj Bože nekoga drugoga oblika kršenja pravila, npr. Prostačenja, vulgarnih izraza, i tako dalje, a za sve to se brinu revni administratori koji ne uvijek ravnopravan način i jednak za sve dijele pravdu, pa u skladu sa tim jedni budu kažnjeni , a neki nikada, i eto pravde.

Svatko od blogera, ima neki stil, pa neki tjeraju , odnosno imaju već prepoznatljiv trademark, i moram priznati, uvijek ima ponešto za pročitati, a da nije npr. ¨¨ e pogledajte što mi je danas neki kreten pisao¨¨ tipa visokointelktualni sadržaj, ili ¨¨ fuj, svi su muškarci odvratni i tome slično¨¨, već onako neko štivo koje daje malo sadržaja i materijala koji ispunjavaju intelekt, pa tako to rado pročitam, bio dobar sa tim blogerom ili bio u ne tako dobrim odnosima, jer ono što je dobro ..dobro je, kako bi rekli u tvornici duhana Rovinj ..ma koliko mi šutjeli o tome, tako da volim pročitati nešto dobro, a ovdje toga ponekada ima. Naravno, i zapisi kraćeg, ali zabavnoga tipka su dobrodošli , uvijek je dobro malo smijeha, a ovdje ga nedostaje. Dobro je i malo svađe, a ovdje je ima koliko želiš, debelo preko svih normi, ali tako je to, puno ljudi na jednom mjestu, tolerancija također u skladu sa tim varira, ali opet, možda bi bilo premrtvo da nije tako, a možda bi bilo ugodno, da je toga manje.

Blog nije samo literarno središte iskrice, da ne velim njena Meka, već i glavno mjesto određivanja krucijalnih činjenica o muškarcima i ženama kao i proučavanja dva spola u interakciji. Dakle imam slučaj prvi: gdje non stop se ratuje jedni protvi drugih, mi ovakvi vi onakve, a sve u ime ljubavi, jer čemu ljubav , prije nema okršaja, i slučaj drugi, gdje ove prve situacije nema, već je sve lijepo, ali to je rijetkost. Uglavnom ponekada je highlight svega, jedna gola žena, i oduševljenje muškaraca na tome što im je podignut moral i sve drugo što se podignuti može, ili recimo neki mišićavi kauboj, na oduševljenje žena, tko zna možda i pokojeg muškarca. Ponekada, u zbilja rijetkim situacijama, dođe do svađa zbog nečijeg lošeg raspoloženja ili frustracija, ali to je stvarno rijetko, s obzirom da je ovdje sve fer i korektno, i svi su sretni i nasmijani, a ja sam uvijek htio napisati nešto nadrealistično…..

Link



Reče Albert Schweitzer, i to je poanta svega. Mijenjanje okoliša…česta tema kao i sve ono što dolazi sa njom. Utjecaj na okoliš , pa zatim utjecaj na klimu, i tako cijeli niz tih stvari koje su povezane sa tim. I što se više trubi kako je to opasno gledano dugoročno, to se više gradi. Cijeli gradovi niču gotovo iz ničega. Prije nekoliko godina Kina je upotrijebila, pazite sada ovo, 50 % od planetarne proizvodnje cementa u jednoj godini!, dakle, cijeli svijet i sve ostale nacije su upotrijebile jednu polovicu, a samo jedna zemlja drugu polovicu, i što reći kada čuješ tako nešto. Što pobogu ti ljudi rade? Imam osjećaj da je to dovoljno betona da zabetoniraš Hrvatsku od Vukovara do Dubrovnika nekoliko metara u visinu. I tako tamo gdje je bila priroda, sada je beton, i zbilja to je inspiracija svakom romantičaru.

I ovdje sam to vidio u zadnje vrijeme. Neki projekti su jednostavno izbrisali neke prirodne dijelove kojih sada više neće biti, kako to samo narušava vizualni i estetski dojam, ali tko još pita za te stvari. Neko drveće koje je bilo preko stotinjak godina staro, je jednostavno nestalo, jer je bilo na putu…napretka, a ova zemlja prosperira sve u šesnaest. I izvan grada, neke nove ceste, i mašine koje su došle već do nekih netaknutih dijelova prirode, zbilja ne izgledaju lijepo, da ne kažem da djeluju depresivno. Tako sam pročitao jednu priču gdje čovjek piše o rijeci Dobri i izgradnji brane koja će promijeniti neke stvari, piše o tome kako gleda prijateljicu koja lagano nestaje i blijedi, i kako kaži njegove riječi

¨¨ Otišao sam se pozdraviti sa starom prijateljicom. Brana je gotova, sutra će po prvi puta zahućati njene turbine, a nakon toga samo je pitanje dana kada će se zatvoriti tunel koji je Dobru vodio oko gradilišta i kada će njene vode zauvijek stati. Bilo je nekako prelijepo i sablasno u isto vrijeme. Rijeka kao da zna koja je sudbina čeka. Pa se rasteže po slapićima i pokazuje svoje lice u punom sjaju. Nisu smetale ogoljele litice kanjona, bez ijednog drva. Ništa nije smetalo da Dobru vidimo u njenom najljepšem izdanju. Prelijepa tišina u koju se kao simfonija utkao pjev ptica i žubor vode. Zbogom prijateljice divljega i prelijepog lica..Dobra zapravo neće umrijeti, samo će njena divljina na kratko biti zarobljena. Nova elektrana će puštati vodu i njeni će brzaci vjerojatno zabavljati mnoštva ljudi željnih divlje vode…No tišina umirućeg kanjona….¨¨.

I tko kaže da muškarci ne znaju voljeti. Koliko je još ovih primjera, možda je svatko od nas doživio da se mora oprostiti od nekoga dijela prirode kao što bi učinio sa voljenom osobom, jer mu je to značilo nešto osobito, a ovako svaki dan gledaš kako neki dijelovi nestanu. Izgleda da mijenjanje okoliša ima emotivni efekt, barem na one koji vole prirodu i koji su dovoljno senzibilizirani da je dožive kao dragu osobu do koje im je stalo. Često se zapitam koliko to ljudi cijene i vole prirodu, mislim svi će u jedan glas reći kako ju jako vole, a opet koliki bi se prodali za svijetla i blještavila nekoga velikoga grada.

Ali, ironično, kako čovjek na jednom kraju se širi, tako priroda ide za njim. Neke procjene govore kako se smanjila populacija europljana ( očigledno žene nemaju ništa sa tim), pa je ponovo neke predjele preuzela priroda. Tko zna, možda jednoga dana čovjek i priroda nađu neku ravnotežu, ali onu pravu kakva bi trebala biti i kakva je nekada bila.

Link


Tebi , moj grade. Danas Karlovac obilježava 432,godinu svoga postojanja. Nadam se da kada je budem imao toliko godina, da ću bolje izgledati od njega, ali vrijeme sve otkriva. I tako još jedna godina, još jedan niz manifestacija njemu u čast, od koncerata pa do folklora stranih država i naroda, koji je uvijek nešto posebno za doživjeti, i predivne nošnje i plesovi koji su stvarno nešto osobito. Vidio sam danas da slažu pozornicu neke vrste, poveselio sam se da će biti možda javno smaknuće ili žrtvovanje djevica u čast nekom božanstvu, ali ništa od toga, danas je bal , pa vjerujem da su se neki parovi prijavili da plesom proslave rođendan, i naravno potopljeni u znoju, jer je vrijeme koma.

Sa jedne strane ima pomaka, u nekom vizualnom smislu i uređenosti , što se tiče pomaka u izgradnji nekih pametnih stvari ako se tako može reći, a opet sa druge strane, ostaju mnoge nedovršene koje tako zjape i šalju jasnu poruku o onima koji upravljaju gradom, ako se to može nazvati upravljanje, a neke ostaju kakve jesu, valjda još su takve bile i na njegov prvi rođendan. Rat je ostavio traga na ovom gradu, oni koju živjeli ovdje i dalje žive znaju o čemu pričam. Mnoge stare zgrade su ostale oštećene u granatiranju, ni moja ulica i stan nije prošao bolje, na nekim mjestima još uvijek se vide oštećenja koja stalno sipaju sol na ranu. Sjećam se toga djetinjstva koje je bilo obilježeno stvarima koje nitko ne bi trebao doživjeti, sirena koja prekidaju igru na ulici sa prijateljima, nogomet i slično, ali neka to ostane u prošlosti sada. S čime se mnogi diče?

Pa definitivno sa ulaskom NK Karlovac u prvu hrvatsku nogometnu ligu. Još tamo kao treće-ligaš, polako se uspinjao na ljestvici dok nije došao trenutak , za kojega je malo tko vjerovao da će doživjeti, ali doživjeli smo, da recimo karlovac igra protiv hajduka ili dinama, i ne samo to već i solidne kasnije nastupe našega kluba, a odlazak na stadion bio je ritual koji je sve veselio, mlado i staro, muško i žensko, dobro ajd..više muško, ali želim da se ta tradicija i dalje održi, ljudi se su družili, poznanici susretali, u nekom ugodnom ambijentu, a često bi se za to pobrinuli i gostujući navijači koji bi imali lijepu koreografiju. Malo za promjenu da je tako, jer obično se ljudi u zadnje vrijeme susreću samo na svadbama ili sprovodima, a oboje je jednako tragično.

Vjerujem da mnogi od vas znaju kako je ovo grad na četiri rijeke, ..korana, kupa, mrežnica i dobra. Korana je onako, najtoplija od svih, i već ju predobro poznam. Ona je kao ljubavnica čiji svaki milimetar znam, pa više ne izaziva toliko ugode kao prije, ali ne voliš ljubavnicu samo radi toga, već zato jer ti je draga srcu. Kupa je malo egzotična u svojoj pojavi, dvostrukoga lica, dok ima dijelova gdje se ne može kupati, na drugim je mjestima predivna, tako, ona je kao žena sa kojom baš nisi na čisto. Mrežnica je možda najljepša, zelena sa brojim slapovima, kojih je na desetine svako malo, lopoči, vodeno bilje, patke i labudovi, vrlo lijepa, ali ne i bahata kako bi neka lijepa žena bila, mada lijepa izvana, ali malo hladnija od drugih iznutra, takva je ona. A Dobra, ona mi je nepoznata potpuno, tako da ne bi bilo u redu onda nešto pričati o njoj, možda netko je od vas ju probao.

Ako se ovih dana zateknete ovdje, vjerujete nećete požaliti ako poželite uživati u jednoj od njih. I tako našlo bi se još toga zanimljivoga, lijep je to grad koji je okružen sa puno prirode, čak i sama šumarska škola, za koju mislim i da je jedina u zemlji, je usred arboretuma, nasada različitog domaćeg i stranog drveća i bilja koje tako raste, i osobit je prizor. I tako, sretan rođendan gradu, kojega također muče mnogi problemi i gluposti koje su neki izazvali i napravili, ali,,drži se još. Preživio je rat, nadam se da će i politiku, katkad je efekt ove druge jednako razoran. Vjerujem da će za koju godinu, kada bude stariji, možda biti u boljem stanju nego sada.

Link



Ali ne od vrućine samo. Gentleman, start your engine…obično kaže to glas prije početka utrke, automobilske utrke, ali koji glasovi su u glavama ljudi koji gledam tako na cestama, za koje je preblaga riječ da su neoprezni, već poprilično nenormalni, jer teško ih je drugačije definirati. Koje oni to glasove čuju i na što ih to tjeraju, da ugrožavaju sve sudionike u prometu i izvan njega. U jednom filmu, kultnom..kaže ovako onaj koji je znan kao Night Rider…¨¨ I'am a Night Rider….i'm a fuel injected suicide machine..i'm a rocker, i'm a roller….i'm out of controller…¨¨…mislim da bi oni iskusni poznavatelji trebali znati o kojem se filmu radi, ponajprije muški dio publike. Činjenica je da svaki dan na cesti imamo samoubilačke mašine sa turbo ubrzigivanjem, i pod time je ona mašina u priči samo mašina, a samoubojica i potencijalni ubojica drugih onaj koji vozi.

Dakle uvijek se nađe jedan out-of-controller koji tako bezumno vozi lišen svake odgovornosti. Često puta žalimo ljude koji tako poginu, pa što je i razumljivo, ali pod time mislim na nedužne kojima se tako dogodilo da nažalost ih je snašla takva sudbina u prometu, a da nisu ni krivi ni dužni. A kako žaliti one koji će nenormalnim ponašanjem na cesti, poginuti od svoga vlastitoga divljanja, ili još bolje može li ih se žaliti ako još pri tome oduzmu život nekom djetetu ili nekoj obitelji? Kažu da cesta nije pista, iz više razloga, ali bojim se da mnogi to ne shvaćaju, jer brka ih činjenica što imaju avione na četiri kotača , pa logično radnja bi onda bila letjeti, a ne voziti.

Svašta sam vidio na cesti od kada sam vozač, pa vjerujem da vi neki stariji od mene i više toga vidjeli i doživjeli. Vidjeh pretjecanja na mjestima na kojima je teško zamisliti koliko suluda osoba mora biti da to ide činiti, aute koji bi kada je kolona izašli iz nje i onda vozili drugom trakom i htjeli točno..što postignuti? Jučer se dvojica voze sa motorom iza mene, i čekaju mjesto da me prestignu, i onda kada su krenuli, iz drugoga smjera je dolazila kolona vozila, djelovalo je kao neizbježan sudar, međutim oni skrenuli sa strane na neku malu cesticu…namjerno jer znaju put ili da spase glavu? Nemogu ,a da ne prokomentiram , jer znam da to nije stvar koja nacionalno ili vjerski ili poltički uvjetovana, već stvar i kulture i nekih stvari oko drugih vrijednosti, ali na toj dionici od grada pa prema netretiću , slovenci, odnosno bosanci..koji petkom idu za bosnu, a u nedjelju se vraćaju, tako da na puta prema vikendici , njih nemožeš izbjeći.

Što ja rekao, mogu mnogi potvrditi kako oni bez daljenjega na toj dionici najviše nesreća izazovu, a vožnji neću ni pričati. Takve vožnje kroz zavoje nećete vidjeti svaki dan, možda na filmu, ali ovako u stvarnosti ne, uz obilje pretjecanja koje je ruski rulet, i to ne sa jednim metkom , već sa više njih. Ali, ne sumnjam da su ovo osobiti primjerci budala, kojih ima i u hrvatskoj i svugdje, pa neka se netko ne uvrijedi na ovu opasku. Iako bi volio da je smiješno, ali nije, dok ovdje policija na biciklima, maltretira i već napisala više kazni bicklistima sa neznam točno kakve stvari, dotle će neki juriti pored njih u gradu , ali ovi koji tako teroriziraju sa bukom i brzinom su daleko manja opsanost za nekoga, nego recimo neka djevojka na bicikliu koja će ući u jednosmjernu ulicu i za to će joj naplatiti kaznu, i tako da sve ima smisla, kao na kraju krajeva i cijela zemlja.

Pričaju o većim kaznama za divljačku vožnju, samo nisam znao da u tu divljačku vožnju spada i kada bicikl lagano jedva uđe u jednosmjernu ulicu, ali eto državna blagajna je prazna, pa treba ljudima uzeti novce. Kažu da su ljudi odavno već sišli sa drveta, samo neki su u tom procesu, direktno sišli sa volan od auta, a to se vidi i na njihovoj vožnji. Često puta se provlači ona neka već uvriježena stvar kako su žene lošiji vozači. Pa iskreno neznam točno u čemu? Možda žene ponekad češće naprave neke sitne gluposti, nažalost neke i krupne, ali nikada nisam vidio ženu da izvodi neke stvarno pogibeljne stvari na cesti, a neke pak su samo macho potezi također lišeni mozga, pa očito nisu ni tome sklone. Ironično, pored izmišljene ptičje gripe, promjena klime, poplava, požara, bolesti svih vrsta, izgleda da je ona najopasnija često puta sa nama…ili iza nas, ili nas pretječe , ili ispred nas izvodi neki manevar koji stvarno može biti fatalan. Često se zapitam, sjede li za upravljačem nekih vozila možda neka druga bića?

Link


Tamo negdje ..daleko od bloga, prepucavanja i estrogenskih ispada i maltretiranja, leži u miru Božjem već milijunima godina…Mars. Inače..njegovo ime, je po rimskom bogu rata, inače bogu koji valjda često boravi na blogu, pa eto neke sličnosti. I poput nas ovdje, osebujan je ovo planet, neobičan , misteriozan, ali i lijep u svojoj pojavi. Od svoje rođake zemlje, mars je upola manji, ali to ne znači da bi mogli pješice prehodati. Kako slike i pokazuju, a i u skladu sa imenom, to je ..crveni planet. Pokriven je se većim količinama željezne hrđe, koja mu daje specifičnu boju i izgled, pa zato malo stanite od svađa ovdje , pogledajte u noćno nebo kada budete na moru, i probajte pronaći crvenkastu točkicu, to bi trebao biti dragi Mars. Za razliku od zemlje koja ima jednoga pratioca kojega svi dobro znamo, mars ima dva satelita, doduše neka dva krumpirasta kamena, ali bože moj, oni gravitiraju oko njega, to su Phobos i Deimos, iliti…strah i užas, vjerojatno dobili imena prema omiljenom stanju na blogu. Phobos ima 11 km u promjeru, a Deimos 6..znači zbilja su to malo veći kamenčići. Što se tiče temperatura, to nećete doznati gledajući prognozu na rtl-u, ali eto budem vam rekao ako planirate tamo poći. Površinska temperatura na Marsu iznosi od -125°C do 22°C, zavisno od izmjene dana i noći te godišnjeg doba. Dakle, ako imate sreće možda uhvatite ove dane kada je jedna ugodna temperatura od 20 stupnjeva, fino naočale, samo..kave nema na marsu. A što se tiče samoga dana, on je negdje mrvicu duži od 24 sata, 24,5 recimo, tako da imali bi sličan dan kao i ovdje što ga imate. Dali ima marsovaca?..ha vele da nema, iako ova jedna slika lijepo pokazuje marsovca u svojim dnevnim aktivnostima, pa kome onda vjerovati. Što još krije ovaj crveni planet? Pa neke od stvari kojih nema nigdje drugdje u sunčevom sustavu. Mars je ponositi vlasnik najviše planine u sunčevom sustavu, a to je Olympus Mons, iliti gora olimp. On je ustvari vulkan, ali ogromnih razmjera, visok 25 km. Dovoljno je samo reći i sjetiti se Everesta i njegovih velikih 8 km, pa usporediti sa ovim i vidjeti da everest za trecinu manji. Što bi još trebali vidjeti kada jednom dođete u posjet? Pa jedno o najposebnijih stvari je i splet kanjona zvanih Valis Marineris dugačkih gotovo 4500 km, širokih po 200 km, i dubokih oko 7 km. Što se tiče Nove godine, tu bi malo duže čekali slavlje nego na Zemlji, 687 dana, ali nebi imali baš društvo za slavlje. Marsova atmosfera je rijetka, vrlo rijetka, i većinu ili su otpuhali solarni vjetrovi, ili njegova gravitacija je bila preslaba da zadrži dobar dio atmosfere, isto tako mars u atmosferi ima samo jednu tisućinu vodene pare koju ima zemlja, ali svejedno ima simpatične oblake. Ako planirate piti vodu tamo, ili se kupati, nemate baš sreće, jer nekad davno bilo je puno vode tamo, štoviše vele da je bilo poplava velkih, svjedoče o tome brojna presušena korita koja su ostala. Vjeruje se da je nakon što je mars ostao bez većine svoje atmosfere, većina vode potonula u njegovu koru i tamo se smrznula, naravno u obliku leda, ne sladoleda. Glede drugih stvari, i ovdje možete doživjeti poneki ugodni vjetrić koji piri i stvara ugodu, a možete doživjeti i vrlo jake vjetrove koji mogu doseći i 300 km/h i koji tada naprave velike pješačne oluje, neke čak i planetarnih razmjera, i dignu prašinu i pijesak po cijelom planetu. Nekih osobitih aktivnosti baš i nema da se bavite njima, osim da trčite i bacate kamenje, i još to sve možete da ste recimo goli, i nitko vas neće vidjeti, dok tako recimo glupirate se na crvenom planetu, koji je uz male razlike, uvijek takav. S obzirom da je gravitacija slabija, to skakanje i gluposti bi vam išle lako, i poletno. Zato ako jednoga dana kojim slučajem i ne uspijete prijeći nekoliko milijuna kilometara da bi došli do Marsa, ali zato možete uživati u panorami i ovako.