...

evo nas u studenom....

citao sam nedavno blogove drugih ljudi...konkluzija, svi imaju 30+ i sjebani su do boli...sjede doma za svojim kompom s upaljenom iskricom u nadi da ce naci srodnu dusu jer kolko sam shvatio, sve je teze danas naci nekog, uspostaviti neki odnos i ocuvati ga...

vrlo vjerojatno bi se uvrijedili na ovaj komentar, bacili protuargumente ala "tu sam iz dosade/znatizelje, nisam znao sto je pa sam otvorio profil, fejs mi je dojadio,..." ....
posebno mi nisu jasni oni koji na ovakvom situ pricaju o svojim forama s posla, djeci ili slicnom....imas indexov forum i 10001 drugi forum, blogove, blogere, pa ne vidim smisao zasto pisati te stvari na blogu od iskrice...

kako bilo da bilo, svijet je slobodan i svatko se moze izrazavati kako god zeli, al evo, te stvari recimo ne razumijem...iako je mozda zabavno kad razbiju monotoniju svakodnevnice o tome kako netko nekog ne voli, kako nekom srce puca, bla, bla, bla....


zapravo mi je malo tuzno to citati, trazi se ovo, trazi se ono, ovi su razocarani ovim, oni ovim i kad pogledam sa strane, shvatim da zapravo nisam nista puno drugaciji od njih...

malo zapravo iritira spoznaja da si jednako slab po pitanju nekih tema kao i vecina ljudi ovdje...

i onda zasto uporno i dalje ovo pisemo? da bi wannabe jebaci dali svoje totalno cool argumente i savjete koje su se sami bojali primjeniti ili je naprosto cinjenica da netko nepoznati cita, suosjeca se s nama i tjesi nas kad nam je to potrebno ono zbog cega dijelimo intimu s xy ljudima bez lica? ili da ce netko od tih lica bit ono, THE IT lice koje ce, jednom kad se upoznamo, bit nasa srodna dusa koju trazimo cijeli zivot....da, ona je tu na faking iskrici...like that's ever gonna happen....
veca je vjerojatnost da ces upoznati nekog jednako sjebanog (ako ne i gore) kao sto si ti i da ce rezultat dugovremenom online nadrkavanja zavrsiti kavom/vezom koja ce trajati dok frustracije jedne i druge strane ne dodu na vidjelo i onda, breakdown...tj breakup....
a tko zna, mozda ovi coool jebaci zapravo i pojebu pola iskrice, odmah nakon prve kave...a mozda su u sumi....


ne znam, zbunilo me to malo...onda sam pogledao razloge zbog kojih sam ja poceo pisati...zelja da jednog dana imam neku malu arhivu i citam gluposti koje sad pisem, smijem se mukama koje sam imao i shvacam kako mi je zapravo bilo dobro...

naravno postavlja se pitanje , zasto faking iskrica, zasto ne otvorit word i pisati sam sebi, nesto skriveno, samo moje....


shvatio sam da je previse dobrih i kvalitetenih osoba koje su emotivnom sjebane i to me rastuzilo...da naravno, sjebao vas je netko, vi ste nekog, move the fuck on...

vrhunac zivota kad ti onda dode ljubav zivota, a ti tog nisi ni svjestan jer jbg, mislis ono onoj staroj koja te ostavila, prevarila ili prevarila & ostavila... i ne, nije moja prica, ali gledam neke primjere iz zivota poznanika/prijatelja...

da, emotivno osteceni...

sve u svemu, zanimljivo je ovo mjesto...

gledano sa strane, o da, gledano sa strane....

jesen...sjedim i citam o baroknom urbanizmu u europi, a mislim sam negdje daleko...
puno impresija, razmisljanja, stavova...nekako mi kroz glavu prolaze cinjenice da su svi postali nekako zreliji, stariji, ozbiljniji...jedna se seli kod decka, druga se seli kod decka, frend mora pomagati curi oko uredenja stana...sve neki zajednicki zivoti, kao da su individue nestale...imam osjecaj da sam zarobljen umom u jednom drugom vremenu, hodam kroz smede lisce u nekom nedefiniramo perijovu, vjetar lagano puse i reminisciram o tome kako je sve bilo jednostavno prije, a igra postaje slozenija svakim danom...na kraju dana, osjecaj zaboravim, ali nikad ne trajno...
oko mene sve parovi, zelja za uspjehom i bolesne intepretacije uspjeha...on je glavni pomocnik menadera nekog manjeg kafica...ok, nije da cu omalovazavati, ali opet...
miris jeseni, zadnji dasci sunca, postaje hladno...u daljini cujem trubnjavu automobila,subota je, netko se zeni...jos jedan par...ne shvacam taj koncept svadbe, seljackog ponasanja i divljanja zato jer se sluzbeno povezujes s nekim s kim si proveo vec par godina...
u ponedjeljak je zadnji ispit...ako to dam, slobodan sam...uzet cu dan odmora i jednostavno pobjeci nekamo...bez mobitela, bez rasporeda teretena, boksa, posla, obaveza...idem hodati u neki park i izgubit se medu liscem...

imam osjecaj da prerijetko pisem nesto, ne svida mi se to...mozda je i premalo impresija, mozda previse, a da ih se ni ne sjecam...
snovi su zanimljivi, sto znace, kako ih interpretirati, koliko stvarno imaju veze s nasim zeljama, strahovima i stvarnosti...
sjedio sam u autu jucer i cekao prijatelja, otvorio vrata da osjetim povjetarac...poceo sam slusati zvukove...iznenadilo me kolika kolicina razlicitog zvuka postoji oko mene, a da ih nisam svjestan bio...ptice cvrkucu, avion u zraku, lavez pasa u daljini, zvuk automobila na lokalnoj cesti, lupkanje stapa zene koja se penje uzbrdo...
bilo je oko pola 8, sunce je taman lagano zalazilo, a svijetla je bilo neopisivo puno...gledao sam drvece ispred sebe, skinuo naocale i promatrao boje...cistoca boja, zelena, smeda, oker i plavo nebo u pozadini...mislim da takvu cistocu slike nisam jos nikad vidio...a mozda i jesam, mozda je to jedan od onih trenutaka kad zatvorenih ociju vidis bolje nego otvorenih...na trenutak sam pomislio google earth kako samo zoom-out-a iz vinogradske na europu, pa na zemlju...koliko takvog drveca jos ima, koliko takvih impresionistickih vizija postoji u danom trenutku na tom nasem "malom" planetu?
da, svijet je stvarno jedno divno mjesto...igrom brainstoriminga skakao sam s jedne misli na drugu; u sazeteku, jumper, bilo bi krasno snagom uma otici na bilo koju lokaciju koju pozelis, vidjeti fotografiju pustinje i tamo se stvoriti, posjetiti grand canyon ili nesto slicno...
koliko zapravo postoji mjesta koje na nas mogu ostaviti tako neku impresiju, a da ih zapravo nikad necemo otkriti...sjedit na splavu na jezeru, drzati noge u hladnoj mracoj vodi i gledati igru oblaka ne nebu...refleksija asfalta nakon kise ili neka slicna trivijalija da posjeduje snagu od koge se najezis...stvarno neprocijenjivo...
sve u svemu, days go by...ne ucim, nemam volje, radim natjecaj za klupicu...fascinira me kako nakon prvotnog ushicenja lagano ne vidim nista tako posebno u toj "genijalnoj" ideji...samo nesto novo, nesto bolje, ljepse, kvalitetnije...ali ocito da je to cijeli proces stvaranja...napravit 1001 stvar, imati 1001 ideju, pokusavati, padati i konstano se dizati, cekati, razmisljati i onda nakon x,y jedina promasaja, ideja koje su krenule kao genijalne, zavrsile kao obicne, konacno docekat i onu jednu s kojom ces bit wooow...jednu koja ce te obiljeziti i postati novi reprezentativni rad...
glazba, ne znam, ne slusam puno stvari u zadnje vrijeme...u autu se vrti isti cd...cosmic gate, armin i slicne trance pjesmice...
ljeto je tu...ili nije...
 
jucer je bilo 8 godina od kako je djed umro...8 godina...sve ceg se sjecam je slomljena ruka, izrazavanje sucuti ljudi koje jedva da poznajem ili ne poznajem, brata i neopisivog iscekivanja da odemo po novi komp...
8 godina, puno, promjenio sam se, drugacije razmisljam...
8 godina...

ludim...o da...dani, noci, san, java...sve je postalo isto...
legnem u 6, budim se u 10, radim, zujim, proucavam, ne znam gdje sam...jedino sto jos ima smisla i drzi vodu su treninzi...
ajmo pocet...urbanizam ceka, vrijeme ide, a ja se jebem s vizualizacijom za kineze...sve se bojim sto ce bit kad pogledaju...sigurno nece bit dobro...
bio sam vani jucer...whuuu huuuuuuuuuuu, i to u tereteni...predobar house i svi u bijelom...to bi trebalo cesce radit, stvarno sam zadovoljan...
ona i on su se uspjeli posvadati...znas, skuzila sam da sam jako ljubomorna, rekla je...jel to samo znak da je nekom stalo ili se radi o strahu od samoce, ostavljanja i ponizenja...?
steta, oni su mi bas drag par, mislim, volim ih oboje i kolko god mrzim priznati i mene je malo rastuzila ta svada oko niceg zapravo...
 
volim bijelo, cisto je, nevino, odmorno...
sjebao sam nogu na treningu, opet...samo se nadam da ce bit povratak u normalu do iduceg sparinga...
nedjelja, sugava, jebena nedjelja...mora da postoje playliste za pojedine dane, a one za nedjelju su najgore...ono sto sam davnih dana zakljucio, samo se afirmira sve vise...na kraju tjedna ostanes sam...mozes naci drustvo, zabavu, animaciju bilo koji dan u tjednu, al nedjelju provodis sam...
 
dakle, misli vezane uz sinocnu raspravu...
da li se mozemo zaljubiti u osobu koja je po nekim financijskim osnovama "ispod" nas? "koliko god glupo to zvucalo, jadno, bahato, moram ti priznati da su mi u zadnje vrijeme novci sve bitniji i bitniji...", she said....
postoji djevojka, lijepa, crna, vitka, krasna, model tip...9 do 10 likova bi mogla imati valjda samo tako, a na kraju dodem do spoznaje da je bila s malim ljigavcem koji je nizi od nje...al ima para...
i sad, dal ispadam djubre ako kazem za svoju prijateljicu da je sponzorusa?i onda rasprava o sponzorusama, ona ima faks, radi, moci ce se brinut za sebe, al za uzivanje u zivotu mora naci nekog tko joj to moze pruziti...
pa pitanje, zasto? znaci teoretski takva osoba ce te kriza iz svog zivota na nekom ljubavnom planu samo zato jer nemas novaca? zajebi onda apsolutnu ljubav, ako se zaljubim u novce koje su mi mama i tata ostavili...nije tesko bit sretan ako mozes imati sve, umijece je to postici s nicim, ili s manje od niceg...
ne znam, ne svida mi se render tog vinskog podruma, cepovi boca su precrveni i zid je pretaman...oci me bole...
 
mastam o brodu...dignuta jedra, kapljice mora po ledima, sunce...spokoj i mir korcule, visa ili nekog tajanstvenog zapustenog otoga juznog mediterana...samoca, nirvana, odmor...prazan mozak i fado ukomponiran s melodijom vjetra i sumom mora...
whiskey in the jar...
 
"Imagine me and you, I doI think about you day and night, it's only rightTo think about the girl you love and hold her tightSo happy togetherIf I should call you up, invest a dimeAnd you say you belong to me and ease my mindImagine how the world could be, so very fineSo happy togetherI can't see me lovin' nobody but youFor all my lifeWhen you're with me, baby the skies'll be blueFor all my lifeMe and you and you and meNo matter how they toss the dice, it has to beThe only one for me is you, and you for meSo happy togetherI can't see me lovin' nobody but youFor all my lifeWhen you're with me, baby the skies'll be blueFor all my lifeMe and you and you and meNo matter how they toss the dice, it has to beThe only one for me is you, and you for meSo happy togetherBa-ba-ba-ba ba-ba-ba-ba ba-ba-ba ba-ba-ba-baBa-ba-ba-ba ba-ba-ba-ba ba-ba-ba ba-ba-ba-baMe and you and you and meNo matter how they toss the dice, it has to beThe only one for me is you, and you for meSo happy togetherSo happy togetherHow is the weatherSo happy togetherWe're happy togetherSo happy togetherHappy togetherSo happy togetherSo happy together (ba-ba-ba-ba ba-ba-ba-ba)"
 
gdje si? zivis? dises? sjecas li se hvara? one uvale, onog podneva?
opusti se, zivi svoj zivot, pusti da dani prolaze, osmijeh zlata vrijedi...
nasao sam poruku novcaniku...davno je to bilo, valjda prije 3 godine, karlobag...ludi karlobag...
sanjao sam da se kupam na sjevernom polu...dosao sam brodom u ljetne mjesece, more je bilo toplo, stvarno toplo...u snu, sjeverni pol je bio markiran snjeznim kvadratom 5x5 metara s kojeg sam skakao u more okolo...100x100 metara ograden prostor; nema morskih psa, pomislih i skocih....kasnije sam lezao na sljuncanoj obali koja me podsjecala na kanjone americkih rijeka...cudno, cudan je taj sjeverni pol...
i dalje trazim pjesmu iz maraschina...trazim al je nema...
ajmo raditi ...
 
 

vec smo tu...ljeto, more, odmor, a na drugoj krajnosti zagreb, vrucina, ucenje, posao...
 
skinuo sam svu kosu, bas mi se nekak svida...bolje se odmah osjecam...
opet radio do jutro....biograd, 8 ujutro...najvise me boli cinjenica sto imam feel da ce to bit malo podcijenjeno...kako to uvijek bude...al dobro, skola za ubuduce...previse muke...
"...dalje radimo na crno ispod sjene al do kad, ko će vratit dostojanstvo, ko će platit punu cijenu, dat nam tolko kolko vrijedimo da stvari jednom krenu, više ne gubimo strpljenje samo brojimo probleme, sve što imali smo nemamo i teško nam je breme, pa na kraju svatko zapita se kolko nisko spao sam, kako onda ostat ponosan..."
spava mi se...nekak sam sugavo umoran, iscrpljen, a u2 ceka i ceka...
stvarno neka divlja vremena dolaze...gdje naci granicu i reci dosta, sad stani ...nisam bio u teretenici vec 4 dana...danas douple trening...
zaljubio sam se u vrecu...vreca, tajlandski, ma savrsenstvo...izudarati i zaboraviti na sve...moram smislit opciju da to sredim tu u blizini,...dnevno sat vremena toga i mislim da cu bit preporoden...
idem natrag u krevet...just so tired...
svasta nesto se dogada, cudne price, cudni ljudi...
 
 

poznato...

"You and I can fly, baby we could be so high,
If you just let go,
But you're too busy keeping two feet on the ground,
And keeping one hand at the door"

deja vu...

bok, kako si? sta ima? sta radis?

danasnja prica pocinje s bio jednom jedan covjek. imao je auto. svaki dan me divilo kako je taj auto cist, lijep crni lak se uredno presijavao na suncu dok drugi auti u ulici nosili neko breme vremena, bili prljavi i prasnjavi, ovaj je uvijek odskakao od ostalih...vidjelo se da ga netko cuva i brine se o njemu svaki dan. covjeka vise nema, auto i dalje stoji,ali ga danas koriste oni koji su ostali iza njega. auto vise ne sjaji, postao je samo jos jedan prasnjavi auto u ulici...

neke stvari umiru s nama iako nas nadzive...

konacno sam na famoznom broju od -1...whuuuu huuuuuu...

citao sam neki dan, postoji curica koja ne stari, sad je to medicinski fenomen jer bi po nekoj logici ona trebala imati xy faktor da nam otkrije formulu vjecnosti...prvo su mi na pamet pali svi idioti iz amerike koji bi valjda vlastiti zivot da mogu zivjeti vjecno, koja ironija. presaltao sam sliku na nasu divnu hrvatsku, majko draga mila, geneticke kreature tipa ante gotovca i tko zna kakvih samoprozvanih poznatih koje bi trebalo na mjestu streljati, a ne omogucit im ljigavi duzi zivot...
strasno...tuzna je cinjenica da ako ikad dode to tako neceg, prvi u redu za cekanje ce bit ljudi koji apsolutno nicim nemaju za pridonijet ljudskoj rasi, vec su samo sposobni platit xyz sumu...
al jbg, mozda to tako mora bit, mozda smo zapravo svi osudeni na propast u pristojnom i kvalitetnom radu, dok ce imbecili koji prodaju maglu i zuje u sunce dozivjeti apsolutni prosperitet...tuzno je to da nema posla, a samim time i novaca, za one koji zele zivjeti, a oni koji ne rade nikakav posao, nit zele radit ista, dobivaju sve.

radio sam vizualizacije za restoran u vz-u. predobro su ispale, ja sam full zadovoljan...nadam se da je i poslodavac, jer ako se posreci mozda mi se stvori free reklama...
bilo bi krasno, da konacno nesto krene...

starom je bio rockas...klasika, vecerica, pricanje...buraz i mateja planiraju monaco za ljeto...a gjde ces ti biti? ako bog srece dan u nekom uredu i radit...
onda ga je chopila ona neka kriza, pa je krenuo da imamo samo sebe i da pazimo na to da se ne pogubimo negdje na zivotnom putu...

ima 55 godina, a nevjerojatno mlado izgleda. kad pogledam ljude mlade od njega, pola njih valjda starije izgleda i unisteno totalno...impresivno, mozda je on jedan od onih rijetkih primjera na kojima se bazira pretpostavka da zivot bez alkohola, cigareta, droge i poroka ipak ima smisla...
ah, tko ce ga znati...

zo je redizajnirala kraj x6-ice...i to peglicom...strasno...
sister dala zadnji ispit, sprema se za diplomu, pa onda byblos...

ljeto je doslo, kratka oblekica, cure se skidaju, teretane se pune...ah tipicno i presmijesno...tko ne bi obozavao ove ljetne zelim izgledati seksi kreature...zapravo ne vidim uopce logiku toga, jebes izgled, ako se ne osjecas dobro u svom tijelu, a ako je nekom nesto naporno, kak se moze osjecati dobro? i sama cinjenica sto su svjesni da je to samo pred ljeto, a ostatak godine opet po starom...ko da uzimam bijelo samo dok idem van...kao treba mi samo kad idem van, al inace necu...jebote, il si narkic ili nisi...dobro, ovo je sad malo mozda preradikalno, al neke stvari ipak traze kontinuitet i neku predanost...

sta smo slusali...?uf, uf...pa ima tu dosta starih, novih , srednjh stvaricica koje su mi zapele za uho...

freemasonsi i sophie ellis bextor...jos jedan ljetni hitic, neka kvazi lagana housijanica...

"...Days go by and still I think of you
Days when I couldn't live my life without you
Days go by and still I think of you
Days when I couldn't live my life without you
Without you
Without you..."

ima jedan zanimljvi spot...scena kretanje na raznim lokacijama i svaka persona je etiketirana jednim atributom...zamisljao sam si tako da hodam gradom i gledam ljude, proucavam ih i da bi bilo neopisivo zanimljivo da mogu jednim pogledom vidjeti tko oni zapravo jesu, sto ih muci, jesu li sretni ili ne...bilo bi zanimljivo kretat se tako, a razliku od ovog sad kretanja kada ne percipiram nikog ni nista...keep it real, dutch, keep it real...

"Lately I've been feeling different
Like I've come from outer space
And I know there's something missing
When it's you I can't replace

And as I walk into the sun
And as I stare across this ocean
And as I start a brand new day
Will my life ever be the same again?

And up ahead they're in the distance
Shadows coming through the haze
And you're the only one that listens
To help me break loose from these chains

And as I walk into the sun
And as I stare across this ocean
And as I start a brand new day
Will my life ever be the same again?

The same again
I...

And as I walk into the sun
And as I stare across this ocean
And as I start a brand new day
Will my life ever be the same again?

And as I walk into the sun
And as I stare across this ocean
And as I start a brand new day
Will my life ever be the same again?"

da, da, da...
danas je tuca padala...i ja sam pao...nakon boksa sam se vagao...93 kg...brine me to, trebao sam vec bit na 100, a ne pasti na 93...zivjelo ljeto...
ko da se za borbu spremam pa moram kile zgubit, yeah right...

lose spavam zadnjih dana...neki cudni snovi me progone, budim se u pola noci, a da nisam ni svjestan toga...
citao sam da nespavanje skracuje zivot...ufff, ko ga jebe, brijem da ipak nista od svih planova, barem ne za ovog zivotnog roka...exp. date - soon if you continue like this...

i za kraj, nesto dobro, staro i pozitivno...i'm not the sharpest tool in the shed...

"Somebody once told me the world is gonna roll me,
I ain't the sharpest tool in the shed.
She was looking kind of dumb with her finger and her thumb
In the shape of an "L" on her forehead.

Well the years start coming and they don't stop coming,
Back to the rule and I hit the ground running,
Didn't make sense not to live for fun
Your brain gets smart but your head gets dumb.

So much to do so much to see,
So what's wrong with taking the back streets,
You'll never know if you don't go,
You'll never shine if you don't glow.

Hey now you're an All Star get your game on, go play,
Hey now you're a Rock Star get the show on get paid,
And all that glitters is gold,
Only shooting stars break the mold.

It's a cool place and they say it gets colder,
You're bundled up now but wait 'til you get older,
But the meteor men beg to differ,
Judging by the hole in the satellite picture.

The ice we skate is getting pretty thin,
The waters getting warm so you might as well swim,
My world's on fire how about yours,
That's the way I like it and I never get bored.

Somebody once asked could I spare some change for gas,
I need to get myself away from this place,
I said yep what a concept,
I could use a little fuel myself,
And we could all use a little change.

Well the years start coming and they don't stop coming,
Back to the rule and I hit the ground running,
Didn't make sense not to live for fun,
Your brain gets smart but your head gets dumb,
So much to do so much to see,
So what's wrong with taking the back streets,
You'll never know if you don't go,
You'll never shine if you don't glow."

i da...jos par izjava mudrosti...people never get the flowers while they can still smell them...

veliko zatvaranje...
"It's only when I lose myself in someone else
That I find myself
I find myself
It's only when I lose myself in someone else
That I find myself
I find myself

Something beautiful is happening inside for me
Something sensual, it's full of fire and mystery
I feel hypnotized, I feel paralyzed
I have found heaven
There's a thousand reasons
Why I shouldn't spend my time with you
For every reason not to be here I can think of two
Keep me hanging on
Feeling nothing's wrong
Inside your heaven

It's only when I lose myself in someone else
That I find myself
I find myself
It's only when I lose myself in someone else
That I find myself
I find myself

I can feel the emptiness inside me fade and disappear
There's a feeling of contentment now that you are here
I feel satisfied
I belong inside
Your velvet heaven

Did I need to sell my soul
For pleasure like this
Did I have to lose control
To treasure your kiss
Did I need to place my heart
In the palm of your hand
Before I could even start
To understand

It's only when I lose myself in someone else
That I find myself
I find myself
It's only when I lose myself in someone else
That I find myself
I find myself"

LOSE YOURSELF...

...Happiness seems to be loneliness And loneliness chilled my world...

i tako...
dani idu, nista se ne mijenja...ili se mijenja a ja to jednostavno ne primjecujem...nova vrhunska stvar yiruma-kiss the rain...bas ono sto trazim vec duze vrijeme, nesto njezno, nesto sto mogu uvijek poslusati...klavir...bas odlicno...
bojim se da sam opet sjebao nogu na sparingu...sad se bojim ic to slikat jer ako mi opet kazu stres prijelom i zalijepe gips na iducih 5 tjedana...necu ni pomisljati kako bi to prezivio...
sve neki cudni ljudi oko mene, zene trudne, likovi svi nekak zapusteni...sto stvarno ljudi razmisljaju da moraju zivjeti zivot po jebenom rasporedu, onog trena kad se zaposle (il jos gore ne zaposle, obzirom na ovo danas), idemo zenica i koti malu obitelj...strasnoooo...il je svima jebeno proljece lupilo u glavu...
"si bio gdje jucer? ne. ides gdje danas? ne." pitala je...nemam volje, nemam volje za izlascima, nemam volje za zivotom u nekom drustvu...nemam volje ucit, nemam volje za nicim sto neki ljudi smatraju nekom normalom...stovise vec lagano osjecam gadenje prema tome...neki kazu to nisi ti, gdje si nestao, sto se promjenilo, al trenutno jedine stvari za koje zivim su boks i teretena...doci tamo, ovisit sam o sebi, izmlatit se s nekim i na kraju osjecat odlicno...imam osjecaj da bi mogao sate i sate provest u dvorani u drustvu vrece i da bi me to ispunilo vise nego bilo kakvo drustvo...
tako neki predobar osjecaj...hodam, osjecam se slobodnim, fizicki umoran, iscrpljen, yiruma svira i pronalazim neki spokoj i mir...imam osjecaj kao da bi mogo sjedit u tramvaju, promatrat ljude, gledati lica, zalazak sunca nad nasipom dok prelazimo most i osjetit svu onu radost zivota u nekim svakidasnjim najtrivijalnijim elementima...
legnem u pola 1, 1...u glavi vrtim kombinacije, jako nadmudriti protivnika...lijeva, lijeva , lijeva, desna, noga...pa se odmakni, cekaj njega ili sam kreni...gledaj gdje je otvoren i udaraj...mozda me malo cak i zabrinjava cinjenica da zelim utonit u san s idejom da cu u glavi stvorit idealno kombinaciju koja pravilno izvedena salje dragu osobu na pod...al jbg, ne razmisljam o tome vec se prepustim uzitku adrenalina dok stojis i pokusavas predvidjeti sto ce doci...stvarno premocno...
ali mislim da cu morat to pauzirati na 2,3 dana i pocet vrtit kombinacije sto je schmidt predlagao za katerdralu, a bolle realizirao...strasno...
nekak sam tuzan...ako ne prodem sad u utorak, bojim se da cu se slomit...necu imat vise ni volje ni zelje za nicim, a kamoli za jos taj jedan jedini ispit...stvarno imam feel da je bilo lakse kad sam upisao faks, pocetak puta, jer ovo, ovo iscekivanje neizbjeznog me ubija...zelim jebenu diplomu, zelim se vise maknut, a kad mi netko stane na put i pokusava to prolongirati i na meni lijecit svoje osobne frustracije...to ubija...
 

vrijeme leti...strasi me cinjenica da svaki put kad pozelim nesto napisati krenem s datumom i tada shvatim koliko je vremena proslo od zadnjeg zapisa...onda prevrtim impresije i imam feel kao da je zadnji tekst bio jucer, a ne prije skoro 2 tjedna...
"sta se dogada s tobom?sto ti se vrti po glavi?", pitala je...sjedio sam tamo na klupici, slusao, razmisljao, gledao sjenu koja je ostro padala na kamencice na obali...jako cista slika, cist kontrast, sjena, osvjetljeno...djelovalo je prerealno...
istina, nemam pojma gdje mi odlazi vrijeme, sto radim...natjecaj, famozni natjecaj, cekaju se rezultati...
crtam u sitne nocne sate, ne stignem disati, a finalni produkt je krajnje nezadovoljavajuci...sad mi kroz glavu prolaze 2 stvari...prva se vrtila dok smo radili bez prekida, svaka minuta je bila dragocijena...i onda krene "we've got all the time in the world", neka cudna ironija ili nas netko na radiju stvarno voli...
stvar broj 2...cosmic gate-not enough time...zivjeli oksimoroni...
 
trenutno sam mislima u osnovnoj skoli...prvi dan...predstava za prvasice ili kako se to vec zvalo...sjecam se da sam s tatom bio do 3 kamene fontanice u kojima nije bilo vode...kao koncept mi se totalno svidjelo, samo kad sad malo razmislim, klinci bi valjda napravili poplavu da im je voda bila dostupna...
stajali smo tamo, rekao mi je neke rijeci koji se trenutno ne mogu ni sjetiti, al zvucale su ozbiljno i odraslo...davno je to bilo...
vani lijepo vrijeme, asocijacije se nizu jedna za drugom...cudan je ovaj zivot...prijateljica je izjavila da joj vise nista nije bitno, da joj je dosta normi koje namece drustvo, da samo zeli bit sretna...da, lagano za reci, malo teze za postici, tim vise je nitko ne zna sto zapravo zeli...mozda postoje neki kvazi ciljevi, ali sve vise mislim da se oni izgube negdje po putu...pregazi ih instant sreca iz vrecice koju konzumiram iz dana u dan...nije dovoljno da se osjecas ispunjenim, a u drugu ruku to je nesto sto te provuce kroz dan...
zelio bih otici u pariz, setat gradom...gledao sam from paris with love...travolta je car, bas blesava uloga i sat i pol komicnog ubijanja vremena...previse volim filmove, download-watch, download-watch...bijeg od realnosti ili....?
"Oho, kakav je to citat? :p", pitala je ona...prvo nisam shvatio na sto misli, previse citiram sve i svasta u zadnje vrijeme...prica se razvila (ako se to tako moze nazvati), konkluzija je donesena...
mali princ i ruza...kolko jednostavnosti kad sve gledas na nevini djecji nacin...crno je crno, bijelo je bijelo, a emocije su ciste...il si dobar, il si los, il volis, il ne volis...promjena, buducnost...
sad sam doso do informacije da su mi bandaze ofarbale majicu, krasno...another lesson learned...ne mijesaj sareno s bijelim...
htio bih fotkati, al se javlja deficiti ideje...moram otkriti nesto novo, neki ugao grada koji jos nisam vidio, neko lice, neku crtu...
"otkrio" sam novi/stari muse album....prvi dan sam jednu pjesmicu valjda vrtio na repeat cijeli dan...strasno kako se lagano nesto uvuce pod kozu...
2d, 3d, grafika, colour, dizajn, tlocrt, presjek...gledaj, uci, pamti, razmisljaj...
ah, da, ambicije za iducu sezonu...sezona je zavrsila s scorom 7-13...ne kuzim to, steta...
"...If you open your heartShow me insideWon’t let you fall apart..." kako ove trance tete imaju lijep glas...skoro pa da je pozelis slusati svaki dan za dobro jutro, dobar dan i laku noc...jedino me zanima kolko je toga modificirano i kako zvuci u stvarnosti...
u petak sam bio s starim na chevapima...cudan osjecaj, doso doma s treninga, sjedim pred kompom, kontempliram sto dalje i zvoni mobitel...nekak atipican poziv s njegove strane...
i sad se pokusavam prisjetiti sto sam zapravo radio zadnjih 2 tjedna da to upisem tu, ali sjecanje se magli...
valjda bi to bilo to...
skoro pa da sam zaboravio, zatvaranje s playlistom...
"I know you sufferedBut I don't want you to hideIt's cold and lovelessI won't let you be deniedSoothe meI'll make you feel pureTrust meYou can be sureI want to reconcile the violence in your heartI want to recognize your beauty is not just a maskI want to exorcise the demons from your pastI want to satisfy the undisclosed desires in your heartYou trick your lovers that you're wicked and divineYou may be a sinnerBut your innocence is minePlease meShow me how it's doneTease meYou are the oneI want to reconcile the violence in your heartI want to recognize your beauty is not just a maskI want to exorcise the demons from your pastI want to satisfy the undisclosed desires in your heartPlease meShow me how it's doneTrust meYou are the oneI want to reconcile the violence in your heartI want to recognize your beauty is not just a maskI want to exorcise the demons from your pastI want to satisfy the undisclosed desires in your heart"
sara je rekla da ce se javit, naravno javila se nije...fascinantno kak ljudi zaborave stvari koje su nekom drugom bitne, zapravo totalna mi je enigma njezino ponasanje...shatro jako zrela i ozbiljan osoba, a nije u stanju ni najtrivijalnije stvari napravit...na stranu da nisam napravio posao il nesto, al sve je napravljeno i sad bi samo trebalo platiti, samo...zivcira me takvo jebeno bahato ponasanje...neodgovorna do boli...i sad sta? ne zelim je zvati jer ne zelim bit naporan, ali mozda bi i najbolje rjesenje bilo poruka "kujo, pay me my fuckin' money..." nije poanta u novcima, nego faking korektnom odnosu...bas bi volio da je obrnuto, zanima me kako bi se onda ponasala i dal bi zaboravila zvati i javit bilo sto... ljuti me to...dat cu jos do vikenda...
da barem mozes birati investitore od a do z...ako nista, lekcija za buducnost, nek plate 10x unaprijed i tek onda odi nesto radit...
ah, dobro, sunce sija, zaboravi...
 

Britanac, noc i magla, hladnoce. trenutak kad pozelis imati nekog pored sebe, sjesti u kut neke lijeve birtije, gledati ljude kako sjede i cekaju autobus...Ne pricati, nema smisla, uzivaj u tisini, drustvu i samoci...
Nocna lampa na gornjem gradu, mala ulicica po kojoj vode stepnice, da upravo to mjesto...breme vremena ga je dotaklo, proslo i prozali kroz njega, ljudi dolaze i odlaze...sjecanja umiru, nova se radaju...
Voznja prema puli, budinje s plavim svijetlom na mobitelu...
History repeats itself...or not...
Kao dijete sam mastao da zivim u fallout svijetu, jedina poanta je bila prezivjeti, ispuniti zahtjeve, norme, napravit cool stvari, ispraviti nepravdu i podijeliti pravdu...
Svida mi se koncept, svijet je rezoren, ovisis sam o sebi, koliko se pazis i cuvas...
 
Ne mogu naci jebeni tekst, zasto nema teksta nigdje online...
„vecer iza nas, umorna od proslave, jos uvijek pjevaju, bas dobro da su tu, i vec je iza nas, svijetlo iza zavjese, tuzni ostaju, bas dobro da si tu...gledano sa strane cini se, da zauvijek ce trajati zar ne, mozda samo ovaj put, bez obzira na sutra...gledano odavde cini se, da zauvijek ce trajati zar ne, mozda samo ovaj put, i briga me za sutra...vecer iza nas, pitanja u prolazu u zraku ostaju, koliko si jos tu...i vec su iza nas, svijetla zadnje stanice, polako nestaju, bas dobro da si tu, gledano sa strane cini se, da zauvijek ce trajati zar ne, mozda samo ovaj put bez obzira na sutra...gledano odavde cini se da zauvijek ce trajati zar ne, mozda samo ovaj put, i briga me za sutra...gledano sa strane cini se da zauvijek ce trajati zar ne, mozda samo oovaj put bez obzira na sutra...I BRIGA ME ZA SUTRA...“
 
Jebeno brzo pisem, ma to...
Laku noc...dobro jutro...

uskrs...budenje u pola 11, auto, divljanje po autocesti, obiteljski rucak, voznja, grad, groblje, groblje 2, stari autobus kod nogometnog terena, rodendan dijeteta cije roditelje jedva poznam iako su mi rodbina, autocesta, povratak...
fascinantno je kako se lagano zaigram, uvucem u neko ludilo, trenutke kad se mozak iskljuci...ili se ne iskljuci, ali jednostavno nije bitno...
brzina te zavede, adrenalin raste i samo zelis jos...ne zelis stati, iako si svjestan svih posljedica koje te mogu pratiti nakon toga...
da, lako se zaigrati...
 
posjetio sam ponovo njegov grob...gleda na kucu...kako je baka uvijek govorila, barem cemo se gledati svako jutro...stajao tamo i mozgao o onim recenicama koje je rekao par puta...jednom kad me nece biti, proli barem pivu po mom grobu i sjeti me se...sad kad razmisljam o tome, mislim si ko da smo u nekom ghetu i da nije toliko sraz u godinama bio...
htio sam fotkat, fotkao sam, nezadovljan sam...
druzio sam se s bratom, ako nista, to je pozitivno, u zadnje vrijeme mi je nekak totalno drago da ga imam...mislim, drugacije gledam na neke stvari i zagubila se ta razlika u godinama...neopisivo sam sretan zbog toga...
u potrazi za idilicnim krajolikom, mozda sam cak i nasao onu car koju sam trazio u necem sto je bilo prakticki ispred mene cijelo vrijeme...a mozda opet samo baljezgam gluposti...
sutra ucenje i da dodem na magicnu brojku od 1...
generalno stanje...tuga, depresija, nostalgija...jbg...
 
 
 

been away for some time...
dao sam teoriju, jos samo 2...i dalje ne kuzim kako, ne shvacam predmet nit njegov smisao, al boze moj...
uber cool rijeci sam naucio...

"Everyday is a new day
I'm thankful for
Every breath I take
I won't take you for granted (I won't take you for granted)
So I learn from my mistakes
It's beyond my control
Sometimes it's best to let go
Whatever happens
In this lifetime
So I trust in love (so I trust in love)
You have given me
Peace of mind

Chorus:
I feel so alive
For the very first time
I can't deny you
I feel so alive
I feel so alive
For the very first time
And I think I can fly (fly)

Sunshine upon my face (sunshine upon my face)
A new song for me to sing
Tell the world
How I feel inside (Tell the world how I feel inside)
Even though it might
Cost me everything
Now that I know this
So beyond, I can't hold this
I can never
Turn my back away
Now that I've seen you (Now that I've seen you)
I can neva look away

Repeat chorus

Now that I know you
(I could never
Turn my back away)
Now that I see you
(I could neva look away)
Now that I know you
(I could neva
Turn my back away)
Now that I see you
(I believe no matta
What they say!)"

svijetla se pala u 19.30...radi se natjecaj, obrtnicki centar...
ucim, ucim i ucim...valjda cu jednom saznati to sto me zanima...

sve u svemu, cudni neki dani...
praznina grada, tramvaja, cudno stanje povezano s audio vizualinim podrazajima okoline rezultiralo je nekim osjecajem nostalnije, sjete, brige, tuge i neopisive srece...again...

htio sam napisati nesto, sad mi je pobjeglo...

is that all you got? i'll take your best shot...

so much to say...where to begin?
jucer sam imao puno ideja, sad mi ne prolaze kroz glavu sve, samo neke...
budenje s porukom "srce mog tata prestalo je kucati jutros oko 6 sati.Mama i ja izgubile smo ga zauvijek."  o da, glupo budenje, jako jako glupo...
lezao sam u krevetu, vrtio si film i onda ponovo otvorio poruku...dosla je jutros u pola 8...nocas sam bas imao neko razmisljanje o tome...zivot je prekratak...i sad na stranu kontemliranje i filozofiranje na temu pizdarija treba li zivjeti ili ne, ali realno kad spoznas nesto, pa makar to bio i najnebitniji detalj svakodnenog zivota, shvatis koliko si zapravo mali i koliko stvari ce proci pored tebe, a da ih ni ne zamjetis...ili, ako se malo igramo semantikom, pored koliko stvari ti neces proci?
jucer sam je vozio tamo, ponijela je robe i svašta nešto crno...prvo mi nije bilo jasno da li je to stvarno to, mislim, jos je bio tu...prihvatio sam to, al onda opet, jednom  kad se dogodi mozda shvatis da i nisi to prihvatio...
bio sam u sobi s njim jucer, ne znam zasto, al odbijao sam ga pogledati, mozda nisam zelio vidjeti...2, 3 pogleda koja sam bacio, zastrasila su me, to vise nije bila osoba koju sam znao...ne zelim to, ne zelim to tako...slusao sam kako dise, minuta zivahno, pomislio sam "ma tooooooo, sve je ok i ponovo cemo pricati, jednom..."...nakon toga muk i nije mi bilo jasno...i onda opet minuta zivota...
i sad me pitaju kako sam? jesi dobro? mislim, kolko god to zvucalo mozda cudno, indiferentan sam...ako je to uopce pravi epitet...dok ovo pisem i razmisljam o tome osjecam se debilno, glupo, jadno, tuzno...suza simo, suza tamo...onda stanes, presaltas se na nesto drugo i sve to ode u zaborav...ili ne ode...svaka misao kolko god dobra bila ili losa u sebi sadrzi konkluziju koja me uvijek baca na jedno te isto.
ne znam, zelim vise od zivota...prijateljica mi je objavila da se udaje...kaze "imam 26, on ima 31, zavrsili fakultete, radimo..." ova druga radi na 2. djetetu...ja ne zelim to, ne zelim živjeti po jebenoj spranci koju nalazu neki međuljudski odnosi...znaci, zavrsim faks, zaposlim se, ako sam s nekim vrijeme je za brak, zajednicki zivot? i sto uopce dobijes time, nista...financijske probleme pri razvodu...
jucer me baka zagrlila, rekla "sinek budi dobar prema djevojkama i nemoj ih mijenjati ko carape...ovo danas je sve ludo, meni te djevojke nisu normalne, odvede je momak na ples i na kraju veceru vec on nju tamo iza...ja 60 godina volim samo jednog muskarca i nikad nisam pomisljala na druge..." i sad, sto sad? Nema vise toga, ostaje ti rupa, praznina,sjecanja i putovanje jednog dana zavrsavas sam...
ah, drugo vrijeme, drugo mjesto, drugi mentalitet, ali pravila vrijede za sve...jucer je bila nekako zivahna...drago mi je kad vidim tako zivahne stare ljude...automatski mi u glavi prode da je starost zapravo lijepa...
kad je slusam (jucer konkretno), kako je pricala s njim, brinula se oko njega,a u roku jedne noci to sve nestane...i opet ona recenica, znas sto slijedi, pripremas se za to, a kad dode shvatis da nema pripreme za to, uvijek to docekas s rukama dolje i the end...blackout...
ne mogu si ni percipirati kako je to sad njoj...pricao sam s starom, malo place ona, malo baka...60 godina je jakooo puno, 60 godina zivota s nekim, ne mogu si percipirati zivot s nekim 10 godina, a kamoli 6 puta toliko...
„Where do I begin?To tell the story of how great a love can beThe sweet love story that is older than the seaThe simple truth about the love he brings to meWhere do I start?“
Da, tuzno i sugavo...ne zelim se jedno jutro probudit, shvatiti da imam 50 godina, zenu i djecu, zivim dosadan obiteljski zivot koji se svede na tjedni posao, gledanje tv-a navecer, krpanje kredita i kontempliranje kako iz šupljeg preliti u prazno, ne zelim subote u shopping centru, ne zelim jeftinu zabavu za siroke oglupljujece mase...
Zelim otici na asteroid B612...
Zelim doci na rodendan djece svojih prijatelja s uvijek najcool poklonim, bit vjecno mlad, pokazati im najcool stvari, dati neke ideje i savjete, odigrati 1 na 1 s bratovim sinom/mrko pogledati prvog decka bratove kceri, nakon toga sjest u svemirski brod zaletit se do svemira i napravit fotku zemlje, popit cugu s e.t.-em.
zelim plutati na morskoj povrsini s bocom  corone u ruci,  porezat se na koralj, sanjakati se niz mt. Everest, osjetit hladnocu sibira na obrazu dok gledam kroz otvoreni prozor vagona in motion u bijeloj noci...
zelim sjesti u auto, lupit po gasu, imat praznu cestu, dostici 300 i odletit u sunce...
zelim napravit neko cool umjetnicko djelo pa makar to bile sve moje tenisice smotane jedna oko druge, zelim nacrtat orginal mona lise, redizajnirati partenon, postavit instalaciju na nekim xy koordinatama svijeta koje nikad nitko nece otkriti...
Zelim dobit na lottu samo da mogu oticu u turbo limach, kupit sve i odnijet djeci u nazorovoj i onda se igrati s legicima 3 dana gledajuci crtice u pidjami...
zelim skocit s nebodera i past na oblak, vozit se na krilu aviona, suncat se u oazi nasred sahare...
zelim uci u ring s jacim od sebe i pobjediti, uci u ring s slabijim od sebe i izgubit, bacit 1 na 1 s jordanom na kvartovskom kosu, posjetit finale nba-a...
zelim ponovo otici svugdje gdje sam bio i barem jednom posjetit mjesta na kojima nisam bio...
 
da, zelim...a onda opet, koliko toga je realno...zelim drugacije, da nije vec videno, normalno i uobicajeno...
razmisljao sam sinoc, godinu dana unazad, bio sam na istom mjestu gdje i sada...bilo je fora trenutaka, ali u osnovi ne sjecam se uopce kako mi je prosla godina zivota...
 
nakon jutarnje poruke, sisao sam s kreveta, otvorio prozor...proljece dolazi, sunce sija, sve pocinje zivjeti...onaj osjecaj kad si sretan, iako je krajnje morbidno da budes sretan...onda je krenula slika...mad mad majica, prasina u zraku, legici na podu, stari golf1, odlazak u grad, trznica, sladoled, igranje i ona duga ljeta koja sam mrzio bez zagreba...
„borna, ako padnes i napiknes se na te ruze, onda cu te ja jos istuci...“
„nego, filip, zelio bih te barem jednom  vidjeti kako ti igras tu svoju kosarku...“
Da moze, dogovorit cemo se, sredit cemo nesto... ali se nismo dogovorili...mozda sam trebao to organizirati, pa makar me gledao kako sjedim na klupi ili promasujem po n-ti put neki sut...
Vremena uvijek ima, osim kad shvatis da ga nema...
"nije vazno ima li smisla i je li fer, to je tako..."
19.3.2010...
 
 

strasno, ovo je tjedan najintenzivnijeg pisanja...
skoro svaki dan apdejt, sto mi je?
 
retrosprektiva danas, vrtim u glavi...
alarm u 9, budenje u pola 1...dorucak, ucenje, piletina, ucenje, ramena, net, net, net...
plasi me malo ova teorija...vrijeme prolazi pored mene, ja stojim mirno ili jos gore, moj mozak stoji mirno i ne jebe ga ziva sila...mozda da neku drogu konzumiram malo...
sjedio sam autu ispred teretene, prolazio je vlak...razmisljao sam kuda ide, zasto nisam na njemu...bilo bi krasno, nestati...ola bruce wayne kad su mu ubili starce, nestanes u tmini grada...
brines se sam za sebe, ucis zivjeti na ulici, prezivljavati na ovaj il onaj nacin...shvatis koliko je zapravo zivot dobar...da, volio bih sjesti na vlak, prislonit glavu uz prozor, odlutati negjde i izgubiti se u beskrajnim prizorima slika u pokretu...
na trenutak se vratis, pogledas svoju refleksiju na staklu, sjetis se tko si i odlucis da je bolje bilo tamo negjde...negdje daleko...ne zamjecujes lica oko sebe i plutas odbijajuci se od drugih...
 
and today's award for the song of the day goes...
"Zvonko Bogdan: Ko te ima taj te nema"
prica krece...ne sjecam se di, ne sjecam se kako, ali naletio sam na te neke stihove koji su mi se cinili krajnje zanimljivima...pametno dijete gugla i onak whoaaaaa, ima youtube...al ne, to su neke tamburice, to nemrem bit to...al da, je to su tamburice...razocaranje, ocekivanje je bilo neka polurecitacija, ala neke cool pjesmice od tadijanovica, il ko ono od neki dan od rade s. "pa to je krasnooooo"...
al ne, ovu se neki tamburasi, narodna zabava il ne znam kaj...ubili mi volju za zivotom....docek nove godine...majko mila...nadam se da nikad necu bit na tako necem...
kako bilo da bilo...tekst stoji...refren barem...
"Ko te ima taj te nema,ko te nema taj te sanja,ko te sanja taj te ljubi,a ti o tom pojma nemaš."
jihaaaaaaaaaa, ajmoooo momciiiiiiii....buahahhahahhahahahaha...
"Al Dotaknu se linije života,dvje sudbine kao jedna trajuIl se dirnu il se ne dodirnu,al jedna za drugu dobro znaju.Il se dirnu il se ne dodirnu,al jedna za drugu dobro znaju."
sad mi je sinulo, clanak na nekom od glupih sitova ala index, net, tportal...tam sam to procitao...ljubav i sex na 10002 nacina, kvadriraj, pa izvuci 4 korjen i vidi rezultat...instant kuharica, goooo....
al sada za ozbiljno...zanimljivo napisano, znaci imam te, nemam te...opusti se i ode sve u k...., da ima smisla...
nemam te, sanjam te - ddddddddd, pa svatko masta, masta se ponekad manifestira u snovima...nocas sam sanjao seks s zenom u halterima....whoaaa, big news...
tko te sanja taj te ljubi...hmmmm, in his dreams i hope...osim ako ne sanjam ljigave droljetine s iq.om retardirane mahune i verbalnim sposobnostima zagrebackog goluba...bas da sanjam da je ljubim, ne znam, nemam fetis da lizem stangu u zetovom tramvaju...al boze moj, ima nas svakakvih...
a ti o tome nemas pojma...tuzno...
jel zapravo istina da vecinu stvari uzimam zdravo za gotovo? ne znas sto si imao dok to ne izgubis i slicne spike koje isfrustirane americke teenagerke govore svojim quarterback deckima nakon sto ju je ovaj prevario s cheerleadaricom...mrzim se smatrati takvim, al detaljnija autoanaliza je pokazala da vecinu vremena cendram za k......ne smatram se babom, stovise mislim da sam jaci od vecine, al opet...
svakom su njegovi problemi najveci...
i sad grand finale...znaci tokom ovog kratkog zivota, "upoznas" svoju ljubav/zelju/fantaziju, ali zapravo mozda prode pored tebe bez da je ikad upoznas?
il je pjesnik mislio reci da igras belu s partnerom koji ne kuzi, ne vidi, ne zeli igrati... a tko ce ga znati...
kako bilo da bilo, kad sam to procitao, coool je zvucalo, jedna od onih za pamcenje i kontemplaciju...
previse pisem...
"hahaha, ima dok/kad/ako si zaljubljena. nakon toga dode zrela ljubav, sto je ok, ali vise nije isto.to ocekuje od tebe nesto sto ti vise nije tako/uopce jednostavno za pruzit...seks je laksi, bezbolniji i jeftina lazna zamjena za nesto cemu svi tezimo i zelimo...jbg...neki produ zivot da to osjete jednom, a drugi imaju stvarno puno srece :D :D jbg, mare, kaj kad ti muf bude star i krastav?oralci s protezom?prst u pak za klistir?il drzanje za ruke i razgovor..."