...

jutro, budenje na granici stvarnog i nestvarnog...

bolnica, guzva, homo homini lupus est...
dal je stvarno moguce da unesreceni postajemo vukovi?da neke osnovne ljudske karakteristike gubimo samo da bi se pobrinuli za svoje potrebe u stanju nesrece?

"...razliciti smrad od 40 ljudi u sobi je zamor, ko najgori zatvor nehigijena..."

got tired of you?
jel normalno da kad tad svi varamo, ne govorimo sitnice za koje duboko u sebi znamo da ipak nisu sitnice?
smatramo nesto nepotrebnim, nebitnim, a svjesni smo da ipak postoji dublja prica iza svega toga...

dan 2. bramante - tempieto...
i jos jednom pitanje... ZASTOOOO?

noc je duga, foo svira...

another day, another dollar...
il ne jer se danas ipak ne radi...

al kisa pada...bas me zanima dal bi padala da zna da je za to ne placaju...
il je placaju u nekom obliku cijelog kruznog toka vode, uvjetovana time da ako zeli nastaviti padati, da mora sad padati?

jos 8 dana i 14 stvari, vjerojatnost uspjeha se drasticno smanjuje...

but hey, you never know till you try...

back again? or not...

jos jedno ljeto,wannabe ljeto, sugavo vrijeme, slomljenja noga, nula planova za buducnost...

malo vidim nesto, malo procitam nesto, odbijam prihvatiti vecinu...


smisao?
"...trust me, in 20 years you’ll look back at photos of yourself and
recall in a way you can’t grasp now how much possibility lay before
you and how fabulous you really looked…"

il simply povremeno napisati 2, 3 rijeci negdje da se jednog dana sjetis neceg o cem kontempliras vecinu zivota...
tko ce ga znati...

danas pocinje...drugi list, druga stranica...

The only thing i'm really successful at is being unsuccessful at everything else...