...

moreeeeeeeeeee...
sutra more...

;-))))))))))

vec je 16.8...time flies...
ljeto lagano odlazi, jesen dolazi...

vjetar, lisce, onaj miris u zraku...

tuga, strah, depresija, sloboda, ljepota, praznina, ispunjenost, zivot, spokoj...

"Učini nešto danas, čega se to bojiš
nazovi telefonom nekog koga voliš
kupi novi kišobran i opet ga izgubi
stopiraj do Berlina, još jednom se zaljubi"

slusao sam massima nocas, jedna stvar...kasnije sam shvatio da je vec znam samo u izvedbi parnog valjka...
par stihova potaklo me na razmisljanje o jeseni, prolaznosti, svemu...
sad kad mozgam, nemrem se sjetit koja je to tocno stvar bila...

srpski rock band - stih - "nema jeseni bez lisca..."

i na kraju kroz glavu mi prolazi vjecni summer moved on...
jos jedno ljeto pri kraju...stare romanse iza nas, neke nove tu, prijatelji zaboravljeni, prijatelji nadeni, otvori prozor i udahni punim plucima...
sve cari zivota, bilo da patis, bilo da si happy, drago mi je da sam ziv...

koja je vjerojatnost da cu opet popusit?
koja je vjerojatnost da ce me opet sjebati?
koja je vjerojatnost da ce se trud vratit kaznom?

1.velika
2.jako velika
3.jebeno jako mnogo prevelika

al dobro, recimo da sam to sam odlucio...iza odluka stojim, pa tko ziv tko mrtav...
ako nista, drugima ce bit lakse barem malo, a ja cu iako sjeban, bit cist sam s sobom...

malo sugav osjecaj, feels like a lose lose situation...
ja gubim il sebe il ponos il nekog, a utjehu mi jedino pruza cinjenica da cu se tih par trenuka dok pokusavam nesto napravit, pomoci, dobro osjecati...

jbg, valjda ce se to vidjeti u finalnom zapisniku...

dosadno, dosadno i dosadno mi je...

:(

u2 je bio predobar...totalno brutalno koja energija od svih tih ljudi...
stadion krcat, totalna euforija... ;-)

i tako to biva...
dobis nesto, izgubis nesto...

ono sto me brine je cinjenica da ne vidim svoju krivicu, ako je uopce ima...
mislim da sam sve korektno odigrao, trudio se i da sam se onda nasao u situaciji iz koje nisam mogo izaci, niti utjecati, nego su drugi odlucili za mene, bez moje prisutnosti, bez mojeg znanja, meni iza leda...
malo je tuzno da kolko god mislis da imas slobodu, zapravo je nemas...

al dobro, da sam znao da to misle i da me tako percipiraju, bio bih stvarno takav, pa jbg, da barem imaju osnovu na temelju koje donose neke konkluzije...

mutavo, sad samo mogu postaviti rip tablu i pokopati jos jednu osobu koja me izdala, a znacila je "nesto"...
tuzno kako sam mislio da smo ipak bolji od toga...

"Idi smireno kroz buku i užurbanost i sjeti se mira koji se može naći u tišini."

"Koliko je to moguće, budi u dobrim odnosima sa svim ljudima."

"Nježnost i ljubaznost nisu znakovi slabosti i očajanja, već izrazi snage i odlučnosti."

"Nemoj misliti da prijateljstvo isključuje ljubav. Blago onome tko uspije iz prijateljstva stvoriti ljubav i shvatiti da su to dvije biljke na jednom korijenu. Tek, ljubav ima nekoliko cvjetova više."

...budenje u tik zore...jutro je mirno, spokojno, tiho, samo...

auto, volan, kljuc, radio...

"...Živjelo neznanje, tako lako bilo bi sve
Kad bi mogli živjeti bez svake spoznaje
Pametni smo jako, dijelimo savjete,
A ni sami ne znamo što je najbolje....

ŠTO MANJE ZNAM, TO SE MANJE ŽIVICIRAM
ŠTO MANJE ZNAM, TO MANJE RAZMIŠLJAM

ŠTO MANJE ZNAM, TO SE MANJE ŽIVICIRAM
ŠTO MANJE ZNAM… TO VIŠE UŽIVAM...."

vozim, prazna cesta, sunce izlazi, gasim klimu i otvaram prozor, sloboda i mir...

carpe diem u punom smislu...

sto se dogada?ne pratim, ne shvacam, ne znam, al ovo sto vidim, me don't like...

zale se jer ce morat iz svog dzepa placati 2.5 kn za jebenu kavu?
krele siri parkirne zone po cijelom gradu, a jazavci carine sve zivo i nezivo, a svoje debele guzice voze u slubenim automobilima koje financira netko drugi...
zar su oni studenti da se voze javnim gradskim prijevozom i parkiraju 10 km od mjesta (NE)rada?

sto se dogada?ne pratim, ne shvacam, ne znam, al ovo sto vidim, me don't like...

i sad neka mi netko kaze da se ponosi sto je hrvat?ja nisam, ne vidim uopce razloga zasto se ponosit time...radi cega?jebenog nogometa, rukometa? par debila iq-a retardirane mahune koji su nekom srecom nesto kvazi postigli?

jad i bijeda od drzave, hrpa debidusa koji su napravili invaziju, laz, krada, nepostenje...
hrpa seljacina po glavnom gradu koji umjesto da budu asimilirani nekom kulturom grada koji je nekad nesto znacio,naprosto uniste sve...nece zapad istocno, nego istok zapadno...

jebes to...

noga se dovodi u red...lupaj po teretani i terenu...ona konstantna rutina opet poprima vec poznatu formu...

za manje od mjesec dana pripreme i onda sve krece all over again...

trening jedan, trening drugi, teretana, i tako iz dana u dan...
faking jebena rutina...
stvari koje volis, obozavas na kraju postanu rutina, nesto bez cega nemres, ne zelis, a isto tako si polagano svjestan da si umoran, da te vise to ne ispunjava, panta rei...

a vrijeme ide i ide i ide...
i nikad kraja tome...
i onda kad se pitas, dal bi bilo bolje simply bacit sve te stvari koje te vesele, il su te nekad veselile i okrenut novu stranucu...
sport zamjenit izlascima, alkoholom, drogom, sport i zdravlje salom i hrpom svih onih pizdarije koje upraznjava vecina u nadi da nadu privremenu satisfakciju...

kolko zapravo to ima smisla...?
i radi cega, osjecaja da si kao zapravo prozivio sve sto si mogao?iako budimo realni, koja budala se zeli unistavati od 0 24 , 7 dana tjedno, bit sasiven svaki vikend, preko tjedna chillat uz gajbu pive...

gledam neke ljude, poznanike, prijatelje, generaciju...svi tako nekak jadno izgledaju, zene celulitne, zapustene, likovi skembasti, procelavi...i onda se sjetis da si za tim curama uzdisao nekad davno, a da su one uzdisale za tim likovima...
sad su tu gjde jesu, pitam se dal se isplatilo i dal su uopce svjesni toga...
mozda ni nisu, mozda ni ne kuzi da mi se gadi gledat njezino celulitno dupe u hotpantsu i facu premazanu puderom ispod kojeg se iscitava reljefna karta bosne...

ona se zali da je nemre jebat kak bi ona htjela, on se zali da se zapuse za vrijeme seksa, sve postaje dosadno, monotono, nema zabave, nema niceg...
pretuzno...
i radi cega? osjecaja da zivis za trenutak?da potegnes jos taj zadnji dim n-te pljuge, posaugas zadnju lajnu bijelog sranja i okrenes jos jednu bocu nekog po mogucnosti 99% alkohola...?
da budes luuuuud, najbolji i najzabavniji...

dal ima to smisla, zivjeti i trosit se dok ide ide, il simply pokusavati zivjet al u granicama neke normale...?
a onda opet, koje su danas granice normale?
........

podne...
sir, tuna i ab kultura...
isto samo jedi jedno te isto, iz dana u dan jedno te isto...

15 umjesto 20?jel moguce da cu izgubit svoje i ovako lose mjesto?
koje sranje, noga i dalje u k...., vec vidim da cu morat tjedan dana intenzivnije se ubijati...
bas nekak cudno...

a mozda ostaje cinjenica da starim, da simply dolaze novi bolji, nisam vise motiviran kao nekad, lost my way...

Can anybody out there hear me?
'Cause I can't seem to hear myself
Can anybody out there see me?
'Cause I can't seem to see myself...
There's gotta be a heaven somewhere
Can you save me from this hell?
Can anybody out there feel me?
'Cause I can't seem to feel myself

Losing my way
Keep losing my way...
Keep losing my way...

da, zanimljivo...
jako zanimljiva 2 dana po istri...
zar je zbilja moguce da je krenulo na bolje?

noooc...

zanimljivo...

pokusavas i pokusavas i pokusavas i zapravo kolko god se trudis dati sansu, samo se dublje zakopavas...

koji je smisao toga?
da ispadnes budala, po n-ti put??
il kako to funkcionira?

puno previse stvari nereceno, puno previse stvari se trazi, a stvarno premalo daje za tako nesto...

osjecat se kao idiot vise nije nepoznanica vec stalni svakodnevni faktor...
tuznooo...

gluposti...
hrpa gluposti...

kak su ljudi zapravo jako smijesna bica. svi zele bit voljeni, imat neki osjecaj sigurnosti, zivjeti nekim zivotom koji lici na idilu...

zivot...posao, zabava, ljubav, obitelj, zdravlje, sreca...
il wannabe sreca...

dal stvarno postoji netko tko moze reci da je stvarno istinski sretan kroz neki duzi zivotni period ili cijeli zivot?

il je sreca samo ono nesto sto nas povremeno udari da bi osjetili stvarno svu car zivota...
onaj trenutak/ci kad smo u svom malom 7. nebu?

stvari koje sam napravio, ne ponosim se svima...zapravo, mozda u ponekad imam feel da se ne ponosim nicim, nego da sam sve apsolutno krivo napravio...
i sad mozes reci ono "na greskama se uci", al kurac kad se stalno dolaze novi zadaci, nove zadaca, gradivo s kojim se nisi jos susreo...

kako naucit na greskama?
dal mislit da si naucio, napravit nesto i kasnije shvatit da je greska upravo to sto isao po tom sto si naucio??

koja hrpa misli...brainstorming @ it's best...

sad vec vidim, kad i ako itko ovo pricat da ce bit "ajme vidi jos jedne budale, koja imam potrebu dijelit svoju intimu il psihicke probleme s ostakom online uber cool populacije na je situ koji se bavi pronalazanjem srodnih dusa..."
uffff, da, jebenica, prst u usta u rigaj od bljuv bljuv stavova...

i onda pogledas te ljude...
kolko razlicitih karaktera, stavova, razmisljanja...
svi ganjaju nesto, svi razlicite kriterije imaju, razlicite stavove...
jel imaju svi uopce istu potrebu da budu voljeni i osjecaju neku toplinu, ima li onih koji mogu bez glupih meduljudskih odnosa...
kolko god da si jak, ponekad mozda trebas nekog, za pricat...

sad mi se u glavi vrti scena iz i am legend, gjde lik sam, apsolutno sam zivi u gradu...nema nikog, prica s psom i s lutkama za odjecu u ducanu...

i sad ff na ono sto mi je doslo da napisem...
kak je zapravo smijesno, da u zelji da nekog imamo, da ga zadrzimo, da se osjecamo voljenima, radimo zapravo stvari koje su totalno kontradiktorne tome...
naravno cijela prica zavrsava samo tako da osobu odgurnemo dalje i shvatimo da cijeli strah koji smo imali od samoce i opcije da nekog izgubimo, zapravo dovodi do toga da ta osoba nestane...

sto bi znacilo, live a full life...daj svoj maximum svakom i prihvati cinjenice kakve god da one budu...

ljudi su tu, svi smo oko svih, neki sami, neki s nekim, neki s vise njih, jbg, that's life...
i sad bi to trebala kao bit konkluzija...puno toga napisanog, a nista nereceno...

ipod, queen, hladno pivo...
you don't fool me, ranjeni i ljudi, too much love will kill you...

i need a place to go...a place to go and sort out my head...

opet sjeban...

zasto i kako??
trazio previse, premalo davao??

premalo davao, al dal je to premalo tolko malo...?
i dal sam se bojao davati vise bas iz razloga da ne budem opet sjeban...?

i sad ovo tipkam na granici nekakvih mutavih emocija s faking suzama u ocima...

ako nisi ljubomoran nije dobro, ako si ljubomoran nije dobro...nikad nije jebeno dobro...

ma u k.... i sve...

da, da, da...
jedna tocna skinuta s rasporeda...

ljute me neke stvari...jer tako tesko drugima shvatit da ponekad zelis uzivat u vlastitoj samoci i zbog nekih obaveza ne stignes sve sto bi u danom trenutku zelio?

kako bilo da bilo...mozda je zapravo i nebitno...
just another verbal fight...


hysteria...totalno prikladna stvar...
bas bi divljao sad, gotta get rid of all this negative E...

jos 3 i pol dana...:(

vrijeme nikakvoooo...psihicno stanje se samo pogorsava...
ode koza i sve u k...

ashcroft...

vise nekak ne vidim smisao niceg,postenje, pravednost, unutarnji ja, moral, odgoj...
smisao postaje cilj, da na bilo koji nacin dodem do tog jebenog cilja i maknem se od svega...

jackson je mrtav...zivjele sve televizije koje naglasavaju to...svi portali, novine, svi...
ouckej, bio je poseban, al bas tolko...

glupa pomahnitala amerikanka cendra i daje na ccn-u izjavu kak je u totalno banani, da ne vjeruje da se to dogodilo, bla, bla, bla...
ono, reality check glupaco, nisi ga nikad ni poznavala, daj se sredi, nije ti netko u obitelji krepao...

3...4...5...polusan...9.30...san...15...

cetvrtak 8 i 15...
jedan u nizu blagdana...
oasis, razorlight, pink flody...

i da, jebeni sv. petar i sv. andrea, cimu imenjakinju paralelno citam s tezama da je izgubila zivotnu energiju i oglupila...

funny thing is tak se i ja osjecam...

whuuu huuuuuuu, what's the point...

ocu otici, zivjeti neki zavrsetak bournovog identiteta, zivjeti u svjetioniku i rentat skutere turistima...
na vatrenoj plazi, medu bijelim zidovima, budit se i gledat more kroz zavjesu koja se njise na nocnojutarnjem povjetarcu...