PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

Tri mudra majmuna je slikovita poslovica.
Tri mudra majmuna su Mizaru koji pokriva svoje oči i zato ne vidi ništa zlo, Kikazaru, koji pokriva svoje uši i zato ne čuje zlo te Iwazaru koji pokriva svoja usta pa ne govori ništa zlo. Ova slikovita poslovica je popularizirana u 17. stoljeću nakon što je urezbarena na ulazna vrata Tōshō-gū hrama u gradu Nikkō, u Japanu. Poslovica vjerojatno potiče iz 8. stoljeća od Tehdai-budističke legende, moguće iz Indije preko Kine. (preuzeto od: wikipedia)
Tri mudra majmuna vrlo su vjerojatno nastala na temelju igre riječi. Naime, u Konfucijevim pravilima ponašanja nalazi se dio koji kaže 'ne gledaj u ono što se ne pristoji, ne slušaj ono što se ne pristoji, ne govori ono što se ne pristoji, ne čini ono što se ne pristoji'.
Iako Konfucije nije spominjao majmune u svojim izrekama, kineski arhaični ideogram koji kao sufiks 'zaru' stoji iza riječi i označava negaciju može se na japanskom čitati i kao 'saru' (majmun). Ponekad se trojici majmuna dodaje četvrti po imenu Shizaru koji ima prekrižene ruke i simbolizira princip 'ne čini zlo'.

Ideja vodilja ove poslovice je dio indijskog učenja koje smatra da ako ne čujemo, ne vidimo ili ne govorimo ništa zlo i sami ćemo biti pošteđeni od sveg zla.
Postoje dva glavna tumačenja ove poslovice. Jedno smatra da nas ova poslovica podsjeća da ne slušamo i ne gledamo ono što nas se ne tiče i da ne tračamo. Drugo tumačenje je da se udaljimo od mjesta na kojima se dešava zlo.
Ovom prvom ćemo teško odoljeti. Pitanje je da li je drugo moguće i da li je uopće poželjno.
O tome govori i film Three monkeys:
'Kada sitne prijevare prerastu u nastrane laži, jedna obitelj odluči zatvoriti oči pred istinom... Kako bi izbjegli suočiti se s nevoljama i odgovornostima, oni svjesno ignoriraju stvarnost, odbijajući je gledati, slušati ili pričati o njoj. No, sve i ako glumite tri majmuna, hoće li stvarnost doista nestati?'
Nisam gledala film, ali ako nekog zanima:
Link

ISKUSTVO ISKRIČARKE ili ČOVJEK SA ŠEŠIROM

U podlozi svakog mađioničarskog trika leži prevara. Da li uistinu? Jer sami želimo predstavu, magiju... Jer vidimo samo ono što želimo vidjeti. Naravno, to ovisi o vještini mađioničara, ali i o oku promatrača.
I ovdje je često tako. Ljudima pripisujemo ono čega nema. Ono što želimo. A želimo čaroliju i to ne bilo kakvu. Čaroliju ljubavi. Da netko za nas iz šešira izvlači neprekidan niz šarenih marama i još bijelog goluba ili zeca na kraju. A kad se zastori spuste, ostajemo razočarani jer je i mađioničar samo običan čovjek. Kojem smo dopustili da nas prevari. Dapače, sami smo to tražili.
Usprkos svemu i dalje tražim onog koji će me očarati. Muškarca sa šeširom.

p.s. ....i čarobnim štapićem, na to sam skoro zaboravila... jer što je muškarac bez šešira i čarobnog štapića :)

MAGIČNO OKO ili 3D STEREOGRAMI
Svoje magično oko možemo naučiti koristiti. Relativno lako kao što je naučiti voziti bicikl. Kada nam jednom uspije, postaje sve lakše i lakše dok konačno ne bude išlo samo od sebe bez da se posebno trudimo.
Većini ljudi je u početku teško otrgnuti se od svakodnevnog doživljavanja slika na papiru da bi se prilagodili novom načinu doživljavanja prostora kojeg te slike skrivaju u sebi. Sve slike su u osnovi sastavljene od ponavljajućih uzoraka. Da bi vidjeli magičnu sliku tj. sliku u tri dimenzije, potrebno je izmijeniti uobičajeni fokus. Jedan od načina da postignemo „dubinsko“ gledanje jest gledanje u križ, na primjer tako da pokušamo svoj pogled izoštriti na točki koja je ispred površine slike. Drugi način je upravo suprotan kad se usredotočimo na točku negdje iza površine slike. Postoje različite metode kako postići jedan od tih načina gledanja.
Na gornjoj slici krije se nešto za vas :)
Evo još jedne...

Danas je svjetski dan smijeha. Ako se još niste nasmijali, vrijeme je da to učinite.
Nađite razlog i snagu barem za osmijeh. Ne dozvolite da odete spavati bez osmijeha na usnama,
u očima, u srcu...

Ljubav je čežnja
Što me noću ne ostavlja samu,
Ljubav je iskra
Što razbija i najdublju tamu.

Ljubav je dodir
Nježan kao krila leptira,
Ljubav je glazba
Koju samo ti čuješ dok svira.

Sudbina obično čeka već iza ugla. Kao lopov, kurva ili prodavač srećaka: njezina tri najčešća utjelovljenja. Ali u kućne posjete ne ide. Treba učiniti tih nekoliko koraka.
(C. R. Zafón)

Izbor se napravi u nekoliko sekundi, a otplaćuje preostalo vrijeme.
(P. Giordano)

Kako su mi djeca rasla pod srcem, tako se moj dotadašnji svijet na neki način smanjivao. Nikada više nisam popila previše, vratila se kući u sitne sate, spavala čvrstim snom. Godinama nisam u miru popila kavu, isprobavala cipele ili se bezbrižno sunčala na plaži. Cijeli moj svijet vrtio se oko dva mala sunca, moje djece.
A onda, jednako lako i prirodno kao što se smanjivao, moj svijet se počeo širiti. Počela sam gledati iznova, njihovim očima. Učiti zajedno s njima, rasti s njima.
Nije važno ako nikad neću letjeti avionom, jer kad oni lete, ja letim s njima. I nije važno da li su se ispunili moji snovi jer s njima ispunjen mi je život.

Ponekad mi kažu da sam neodrasla. Znači li to automatski i da sam nezrela? I kad sam to prestala odrastati, sazrijevati? Jer dugo sam bila odraslija i zrelija od svojih vršnjaka. Ozbiljnija, odgovornija. Možda sam baš zato u jednom trenutku prestala rasti, dosežući svoju visinu, ali ne i širinu, da bi me drugi mogli dostići, da ne budem tako usamljena u svom svijetu. Ne samo da su me dostigli, nego su me i prestigli, a ja sam opet ostala sama. Ovaj put u svijetu snova i ideala, naivnosti i nesnalažljivosti. I dok gledam u visinu propinjem se na prste u nadi da ću možda još malo narasti. I konačno odrasti.

Korak po korak stižem na kraj puta
kao što moru ususret teče svaka rijeka.
U mome satu sve manje je minuta,
u hladovini vječnoj mjesto me čeka.

Na mramoru crnom moje će pisati ime,
ali ne još danas, ne ove zime.

Još proljeće jedno osjetiti želim,
pjevu ptica i suncu ja se veselim.
Jer kada me ovdje ne bude više,
slušat ću samo zemlju kako diše.

Na mramoru crnom moje će pisati ime,
ali ne još danas, ne ove zime.

Prim ili prosti brojevi su brojevi veći od nule, djeljivi samo s jedan i sa samim sobom. Nedjeljivi, individualni, posebni, jedinstveni, svaki se podudara samo sam sa sobom i na kraju, govori svoj vlastiti jezik.
Brojevi blizanci su još posebniji prim brojevi. Stoje vrlo blizu, zamalo jedan do drugoga, ali ih uvijek razdvaja paran broj. Kao 11 i 13, 17 i 19....Ti parovi se polako razrjeđuju i sve su osamljeniji. Smatra se da takvih parova ima beskonačno mnogo iako nitko ne može reći gdje su dok ih ne otkrije. Sami i izgubljeni, blizu, ali ne dovoljno da bi se mogli dotaknuti.
Takvi su likovi ovdje. Na tisuće tako blizu, a opet daleko. Svatko u svom prostoru samoće, željan ljubavi, a opet tragično nesposoban za nju. I kad se nađe takav par blizanaca, sasvim slučajno, često je taj jedan broj među njima nepremostiv ponor. Zato ostaju zauvijek sami.
U svijetu bezbrojnih mogućnosti oni se ne mogu pomaknuti.

U ljubav vjerujem, ljubavi se nadam,
ljubav slavim, ljubavi se divim.
O ljubavi sanjam, ljubavlju se hranim,
ali dugo već ljubav ja ne živim.

DA U 2011.-OJ NAĐETE...ONO ŠTO VEĆ TRAŽITE :)
SRETNO VAM BILO!

Scena iz filma. Aerodrom. Ljudi dočekuju svoje najmilije. Žene, muževe, djecu, roditelje, prijatelje... osmijesi, zagrljaji, poljupci... Ljubav je svuda oko nas i u nama. Zašto nam je ponekad tako teško u to vjerovati?
Kad legnemo u krevet vjerujemo da će sutra sunce ponovo izaći. Znamo da je tu i usred mrkle noći. Ne moramo uvijek biti zaslijepljeni njegovim blještavilom da bismo bili svjesni njegove prisutnosti. Znamo da je tu kad ptice najavljuju svitanje, kad proviruje iza oblaka ili kad rumenilo oblije nebo u smiraj dana jednako kao kad ga cvrčci slave u podne.
Ljubav je svuda oko nas. Jesmo li je spremni prigrliti kada nam se osmjehne?

Link

Mnogim ljudima je pred Novu godinu vrijeme za svojevrsnu inventuru. Kakva je bila godina što završava, što nam je donijela, a što odnijela? Kakav predznak ćemo pred nju staviti kad se podvuče crta i sve zbroji? I što dalje? Što ostaje na listi čekanja za nadolazeću godinu?
Za neke su to odluke tipa krenuti na dijetu, otići kod zubara, početi vježbati. Za neke druge to su planovi o napredovanju, zaradi, kupnji novog automobola, putovanju. A za mene? Odlučila sam saznati što želim. Što ne želim, to već znam. Kao što Julija Roberts u filmu Odbjegla nevjesta prvo mora saznati kakva jaja voli jesti da bi konačno mogla prestati bježati od ljubavi.
Za početak, što bih voljela dobiti na dar? Snježnu kuglu, glazbenu kutiju ili kaleidoskop.