PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

Da bi spoznala vrijednost 10 godina pitaj svježe rastavljen par.
Da bi spoznala vrijednost 4 godine pitaj maturanta.
Da bi spoznala vrijednost 1 godine pitaj studenta koji je pao na ispitu.
Da bi spoznala vrijednost 9 mjeseci pitaj majku koja je rodila mrtvorođenče.
Da bi spoznala vrijednost 1 mjeseca pitaj majku koja je rodila nedonošče.
Da bi spoznala vrijednost 1 tjedna pitaj izdavača tjednih novina.
Da bi spoznala vrijednost 1 minute pitaj osobu koja je zakasnila na tramvaj, vlak ili avion.
Da bi spoznala vrijednost 1 sekunde pitaj osobu koja je preživjela nesreću.
Vrijeme ne čeka ni na koga, cijeni svaki trenutak koji imaš,
a najviše ćeš ga cijeniti ako ga provedeš s nekim posebnim.
Vrijednost prijatelja ili člana obitelji spoznamo tek kad ih izgubimo.
Upamti, budi uz one koje voliš!

Kažu da svaki dan moramo pojesti jednu jabuku, a i jednu bananu radi kalija. Također i naranču radi vitamina C. I obavezno popiti jednu šalicu zelenog čaja (bez šećera za prevenciju dijabetesa) za smanjenje masnoće u krvi.
Svakog dana moramo popiti dvije litre vode (da, i poslije je ispišati, što udvostručuje vrijeme koje smo do sada provodili na WC-u).
Svakog dana treba uzeti barem jedan Bioaktiv ili jedan jogurt da biste imali sve dobre bakterije za koje nitko ne zna koje su točno, ali ako se ne opskrbiš barem s milijun i pol tih bakterija vidjet ćeš vraga).
Svakog dana treba popiti jedan aspirin za prevenciju infarkta i jednu čašu crnog vina, također protiv infarkta. I jednu čašu bijelog za živčani sustav. I jednu čašu piva, ne mogu se sjetiti za što. Ako ih popiješ odjednom možeš dobiti moždani udar, ali ne sekiraj se, nećeš ni primijetiti.
Svakog dana treba jesti balastne tvari. Mnogo, mnogo balastnih tvari. Potrebno je 4 do 6 dnevnih obroka, laganih, s tim da ne zaboraviš žvakati svaki zalogaj 100 puta. Tako da ti samo za jelo treba 5 sati.
E da, iza svakog jela treba oprati zube, tako da zube treba oprati i poslije jabuke, poslije bioaktiva, poslije banana ibalastnih tvari. I tako sve dok imaš zube u ustima s tim da ne zaboraviš zubni konac, masažu desni i ispiranje vodicom za usta. Bilo bi dobro urediti kupaonicu,možda staviti unutra TV jer obzirom na vodu, balastne tvari i zube, provest ćeš puno, puno vremena unutra.
Treba spavati 8 i raditi preko 8 sati, plus 5 za jelo, to je 21. Ostaje ti 3 sata ako nije gužva u prometu. Prema statistikama TV se gleda prosječno 3 sata dnevno. Sada se to više ne može jer svakog dana treba hodati najmanje pola sata (savjet: nakon 15 minuta kreni natrag inače pola sata postaje cijeli sat).
Treba njegovati prijateljstva jer su poput biljaka, treba ih održavati svakodnevno. Pretpostavljam i kada ideš na put.
Između ostalog, moraš ostati informiran i čitati barem dvoje dnevne i nekoliko tjednih novina da bi imao kritički stav.
Seksati se treba svaki dan, ali bez upadanja u rutinu. Treba biti kreativan i iznova osvajati. Za sve ovo treba vremena. Da ne govorimo o tantričkom seksu.
Treba imati vremena i za dodir s prirodom, pranje poda-suđa-veša, da ne govorimo što sve treba  ako imaš kućnog ljubimca ili djecu.
Računica kaže da je za sve to potrebno minimalno 29 sati. Jedina mogućnost koja se nameće je raditi nekoliko stvari istovremeno.
Npr. tuširaj se hladnom vodom i drži usta otvorena, tako ćeš popiti 2 litre vode. Dok izlaziš iz kupaonice s četkicom za zube u ustima istovremeno se seksaj (tantrički) s partnerom koji istovremeno gleda TV i čita novine. Ostala ti je jedna ruka slobodna? Nazovi prijatelje i rodbinu. Popij vino (nakon razgovora s rodbinom će ti trebati).
Ako ti je ostalo dvije slobodne minute, pošalji ove savjete prijateljima dok jedeš žlicu meda koja je vrlo korisna.
Sada vas pozdravljam jer između jabuke, jogurta, piva, prve litre vode i trećeg obroka balastnih tvari ne znam više što trebam, ali moram hitno na WC.

život je kratak...
polomi ljušturu i...
voli iskreno, ljubi nesebično,opraštaj brzo...
radi kako treba, pomozi gdje treba, šuti kad treba...
razmisli uvijek, popusti katkada, ne kloni nikada...
slušaj više, suosjećaj više, daruj se više...
smij se kad možeš i plači kad moraš...
ne srami se ni svoga tijela ni svoje duše...
i živi život...

http://www.zajednozadinamo.com/novosti.php?tekst=35
Kiše nije bilo mjesecima. Suša kakva se ne pamti. Svećenik je pozvao ljude u crkvu kako bi se pomolili da padne kiša. Svi su došli. Netko je donio molitvenik, netko križ, netko krunicu, ali svećenik je gledao samo u jednu djevojčicu.  Ona je donijela kišobran.
Kišobran znači vjerovati...

Sreća je zarazna. Započnite epidemiju još danas.

Jedan trenutak vladala je tišina. Kako trenutak može tako dugo trajati? A onda se glas probio iz grla, krik gotovo neljudski. Pokrio je rukama lice i plakao. Nisam ga ni pokušavala tješiti u trenutku kad je bio neutješan, kad je primio najgoru moguću vijest. Samo sam ga čvrsto zagrlila objema rukama bojeći se da će se raspasti na komadiće i pokušavajući ga držati na okupu. Kad su suhe presahle duboko je udahnuo i pribrao se. Ali osjećala sam da je njegova bol beskrajna i nemjerljiva. Nije mogao govoriti, nije mogao razmišljati. Silno se trudio ostati priseban. Ni ja nisam ništa rekla jer nije se imalo što reći.
Prošlo je dosta vremena od tada. Nedovoljno. Ništa ne može olakšati teret na njegovim pognutim ramenima, izbrisati sjenu u njegovim očima, otupiti bol u njegovom osmijehu.

...čarolija koja zaustavlja suze?

...svjetski dan učitelja,nastavnika, profesora....
primamo pritužbe još pola sata :)

....danas je jedan od mojih dana.... :)

(ili se kaže ajne kurce pauze?)
...dok nešto pametno ne smislim :-)

Svi mi volimo da nam se laska. Da nam se kaže da smo posebni, jedinstveni, da smo najbolje što se nekome ikada dogodilo. Teško je tome odoljeti. Jer točno to želimo čuti.

Kad se dobro sve protrese neke stvari ispadnu, a neke dođu na svoje mjesto.

Prvo sijevne munja. I istog časa ostanemo zaslijepljeni, nesposobni vidjeti drugu sliku stvarnosti osim one koju sami crtamo. Zatim uslijedi grmljavina u srcu. Tutanj njegovih otkucaja toliko je zaglušujući da nismo u stanju čuti upozorenja, savjete. Najgore je što potpuno gubimo kontrolu nad vlastitim umom, nad vlastitim životom. Oluja emocija širi se našim tijelom nezaustavljivo. Zahvaćeni središtem tornada letimo u nebo. Nemoćni, ali ushićeni onim što nam se događa, nesvjesni opasnosti. A onda neminovno slijedi prizemljenje. Tresak koji će nas dobro uzdrmati, čije posljedice ćemo dugo osjećati i koji nikad nećemo zaboraviti. I tek tada, kad oluja prođe, zbrajat ćemo štetu. Opustošeno srce, srušene ideale, nestale iluzije. Suočeni s činjenicom da smo sposobni zaljubiti se, ali da osoba u koju smo se zaljubili ne postoji.
Biti zaljubljen, to je naš privilegij i naše prokletstvo.