PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

Što ti se događa kad zatvoriš oči? Vidiš li isto što i ja?

Održi obećanje. Budi svoja riječ!

"ja sam se predao virtuali skroz pa nek živim bar jedan život po svome"
to si mi rekao prije nego si otišao, a što da ja sad tebi kažem...nisam stigla održati obećanje i popiti kavu s tobom...

Što da pišem, što da velim,
što da uzmem, što da dijelim,
što da tražim, što da želim,
da li da ostanem ili se odselim...

Lišće šušti
Jesen u šumi
Šišarke se njišu
Šapat u tišini
Miriši na kišu

Ne prestaješ se smijati jer stariš. Stariš jer se prestaješ smijati.

Život se širi ili sužava razmjerno čovjekovoj hrabrosti. (Anais Nin)

Uzet ću noćas sve i sve ću ti dati,
što sutra će biti ne želim znati.
Jer jutro će doći samo
bez da ga prizivamo.

Lakše je ponekad zatvoriti oči,
kao dijete praviti se da te nema.
Barem ponekad zaspati bez snova,
možda jutro donese rješenje problema.
 
Lakše je ponekad okrenuti leđa,
otići kao da ništa bilo nije.
Barem ponekad pobjeći od svega,
ali nikad neće biti kao prije.

Uvijek prvi zaspi onaj koji hrče.

Mlad je onaj koji se navečer osjeća isto kao i ujutro, a star je onaj koji se ujutro osjeća isto kao navečer.

Vrag odnio šalu, odlučih i ja to isprobat. Kad tamo zastala na jednostavnoj rubrici
Starost: od   * do  *    godina
i pitam se što da upišem u skladu s mojih 45?

Mir, tišina. Kao da je vrijeme stalo.
Svi već otišli su, a ja ostat ću još malo.
Trebala bih i ja, dobro to znam.
Ali već odavno nikome ne pripadam.