PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

Traži se jedan Strijelac. Koji dobro gađa. Koji će me pogoditi ravno u srce i dušu i još ponegdje. Koji može pogoditi poneku moju misao i većinu mojih želja. Jer Strijelac se sa mnom najbolje slaže. Tako bar horoskop kaže. U nedostatku istih dobrodošli su i drugi znakovi.

 
Umjesto linka, nek svatko pusti svoju omiljenu...

 

Ne možeš spriječiti da ti ptice zabrinutosti lete nad glavom, no možeš ih spriječiti da u tvojoj kosi sviju svoja gnijezda.

Žena sam koja drži nebo.
Mojim očima prolazi duga.
Sunce utire put do moga krila.
Moje su misli poput oblaka.
Ali moje riječi tek dolaze.

Baka R. ima šestero djece i trinaestero unučadi. Jednog su Božića sva njena djeca i unučad bila kod nje. Mjesec dana ranije baka R. je kupila novi sag. Djed je kao i obično svojim unukama i unucima podijelio svoje darove – cijenjeni domaći med iz vlastitog pčelinjaka. Svi su bili uzbuđeni i nije ni čudo da je osmogodišnja  Sara prolila svoj med po bakinom novom sagu. Plačući je uletjela u kuhinju ravno u ruke bake R. Jedva je prozborila: Bako, prolila sam med po cijelom tvom sagu. Baka je kleknula, nježno pogledala unukine uplakane oči i rekla: Ne brini dušo, dobit ćeš drugi med.

Nitko neće dobiti bitku među spolovima. Odveć je bratimljenja s neprijateljem.

Starenje čovjeka ne štiti od ljubavi. Ali ljubav čovjeka, do neke mjere, štiti od starenja.

Najvredniji imetak koji muškarac stekne na ovome svijetu ženino je srce.

Svoj život na blogu započela sam prepisujući izreke i priče. Jer ih volim i meni mnogo znače. U nadi da će ih i drugi voljeti i da će im nešto značiti. Jednom je jedan Pueblo-Indijanac upitao antropologa koji je brižno zapisivao priču: „Kada ti pričam ove priče da li ih ti vidiš ili samo zapisuješ?“ E pa ja zapisujem samo one koje vidim. Koje su dotakle moje srce, um ili dušu. Jer one mogu podučavati, osvijetliti tamu, prouzročiti promjene i zacijeliti rane.
I zar je onda važno čije su? Za većinu njih ne zna se autor, a nekako sumnjam da bi se autor uopće bunio.  Mogla bih navesti knjige iz kojih sam prepisivala izreke i priče, ali čemu? Autori tih knjiga i sami su prepričavali, neke priče našla sam  na više mjesta tek neznatno modificirane. U jednom izvoru šešir je ljubičast, a u drugom crven. I zato mi baš nisu jasne ove rasprave o c/p na blogu. Kako nisam bila tu kad se raspravljalo, osjetila sam potrebu progovoriti o vlastitom prepisivanju. I ne kanim ga se odreći.

Ne ljuti se što drugi nisu takvi kakvi bi htio da budu, kad ni sam ne možeš biti takav kakav bi htio biti.

http://www.youtube.com/watch?v=F0-um0pHTAg&feature=related
Ljepota duginih boja može se vidjeti jedino kroz prizmu kišnih kapi.

Opiši osobu koju želiš upoznati. Koje osobine su ti najprivlačnije? Često naiđem na otprilike ovakav zahtjev: Tražim osobu neopterećenu prošlošću, koja uživa u sadašnjosti, vjeruje u budućnost i zna što hoće. Evo mog odgovora:
...neopterećena prošlošću...Ne plačem za bivšim niti ogorčeno mrzim muški rod. Ali nosim prtljagu na svom putu kroz život. Svoje pogreške, svoje uspomene, svoje ožiljke i bore od smijeha.
 ...koja uživa u sadašnjosti...Znam uživati u svakodnevnim stvarima. Pusi za dobro jutro, kavi za dobar dan i vođenju ljubavi za laku noć. Našlo bi se još mnogo toga. Želim puno, ali sam zadovoljna i s malim.
...vjeruje u budućnost...Većinu toga ne mogu planirati ni predvidjeti. Ali nisam očajna ni kućanica. Ne treba mi slamka spasa. Neću se nikom grčevito objesiti oko vrata jer se ne utapam. I vjerujem da život nosi iznenađenja. I dugu poslije kiše ponekad.
 ...i zna što hoće...E tu nastaje problem. Jer ne znam što hoću. Ne znam želim li zelene oči ili smeđe oči što toplo gledaju. Ili možda plave. I ne znam želim li s nekim provesti jednu noć ili ostatak života. Odakle da to kvragu znam. Ali dobro znam što neću. A to je već druga priča.

Čovjek koji misli da može živjeti bez drugih ljudi jako se vara, a još više onaj koji misli da drugi ljudi ne mogu živjeti bez njega.

Ima ovdje mnogo onih koji žive sami. I vjerojatno im nije lako. Ali ponekad im zavidim.
Jer kad bolje razmislim, nikad u životu nisam bila sama dulje od 24 sata. Nikad nisam živjela sama, sama otputovala negdje…i nemam pojma kako je to.
I zato ima trenutaka kad poželim biti sama. Upoznati samu sebe i družiti se sa sobom. Razočarati samu sebe i oprostiti si. Naljutiti se na samu sebe i pomiriti se sa sobom. Nasmijati se sebi i uživati u vlastitom društvu. Pojesti ručak koji nije uspio. Ili ga baciti. Plesati bosa, pjevati bez sluha i psovati naglas. Biti jedini vlasnik daljinskog i računala. Gospodar prostora i vremena.