jednom su sadili lipu, a i jednom je magellan otkrio ameriku

...uz otvoreni prozor. dok pada kiša.

Link

...danas bi mogao biti dobar dan :)

Link

Dakle. Moj tisućiti dan godišnjeg. Popizdit ću. Nisam mislila da ću ikada ovo reći, no ipak budem. Fali mi posao. Fali mi radna sredina. Fali mi da me jebeju oni sprijeda, a i oni straga, jerbo tada se osjećam nekako…ispunjeno. Fali mi da mi telefon zvoni od ve do ve i da me nazivaju raznim imenima, fali mi meditacija uz bajkovit zvuk matričnog pisača… Okej, čak i da navedeni simptomi upućuju da bi valjalo posjetiti stručnjaka, praviti ću se da situacija ipak nije poprimila alarmantne razmjere.
Bilo kako bilo, u ovih tisuću dana godišnjeg imala sam vremena, a i volje razmisliti što ja uopće radim ovdje.
Daklem…ne, nisam ovdje radi pisanja dnevnika, eseja, znanstvenih radova, priča za malu djecu, podjebavanja, nadjebavanja, natezanja, razmjene recepata, sličica, telefonskih brojeva, smajlova, smajlića, pizdića… Ja sam ozbiljna djevojka. Ja sam djeva s misijom! I tražim si dječka!
Prije no što se s odabranikom srca svoga zaputim u zbilju, voljela bih da mi budu dati odgovori na neka krucijalna pitanja. Ovaj put se neću osvrtati na opipljive uvjete koji bi morali moći biti zadovoljeni, a sve zbog toga što sam mnogo duševna djevojka.
Daklemm…pitanja nisu teška:
1. Tko sam? Što sam?
2. Kamo idem? Čemu stremim?
3. Planeta Zemlja – ravna ploha ili kuglica od prašine i sline što leluja na vlati trave? Nešto treće?
4. Darwinologija: Moj suživot s drugim vrstama.
5. Seinfeld ili Earl / Six feet under ili Grey´s anatomy?
6. Blues ili jazz? Nešto treće?
7. Puretina u umaku s gljivama ili teletina ispod peke?

I to je to!
Cijenjene ponude molim dostaviti…a šta ja znam gdje..
Zapravo...predomislila sam se.
Ne tražim niš´.
Samo jesam.

Link po vlastitom izboru dragi čitaoče…ma ček´…ide ovaj: Link

Radi silnog viška slobodnog vremena, došla sam u napast razmišljati u što bi se još mogla inkarnirati, svjesno i pod punom građanskom i moralnom odgovornošću.
Slušala sam jučer čitav dan Presleya, pa mi palo na pamet kako još nisam bila članica simfonijskog orkestra. Ili, atletičarka, naprimjer. Bacila sam par puta kamena i linkovlje ajmoreć provjerenog podrijetla s ramena, al to se ne računa.
Nisam nikada skuhala sarmu, isplela rukavice, nisam bila na raftingu, vozila se balonom, nisam bila niti na jednom oproštajnom koncertu Rolling Stonesa.. nisam imala patuljastog zeca za kućnog ljubimca… đizs, nisam se godinama maknula s ovog sajta. Zašto? Ne znam. Kada ne znaš odgovor na toitakvo pitanje, tada uopće ne čudi što s vremena na vrijeme naprosto moraš svoj ´weltschmerz´ podijeliti s potpunim strancima.
A najveća fora je u tome što je weltschmerz zapravo dječja bolest, poput vodenih kozica i da se jednostavno mora preležati. Uz šalicu kamilice, recimo.
Ili se liječi jednostavno… povlačenjem. I zaista, bio bi red iskoristiti godišnji odmor i napuniti baterije van dobro poznate okoline.
Eto, to je to. Odoh na godišnji. Pravi godišnji. Dok se nisam rastopila ko čokolada na kontrolnoj ploči na +40.


Link (Look what they done to my song ma) :)

Link



- If we should any time loose the pressure in the cabin, the oxygen masks will automatically fall down from the boxes above your seats.
In that case pull the mask down, press it to the mouth and nose and breathe normally.
Breathe normally.
- Aha.

Čituckam tu neke elektroničke knjige i sve bi se priče, od prve do zadnje, mogle svesti na jedan jedini nazivnik – posttraumatska komedija. Ona faca iz Italije bi rekao – božanstvena komedija, a ja na sve to mogu kazati – ma, jebeš zagrobni život za života.
Nedavno mi je jedna starija gospođa rekla: “Najte kaj zameriti, al ovde u Zagrebu se ne veli prijatel, već priležnik”.
Ma da… al ja Vam ne živim u Zagrebu, ja živim na Internetima. Dođite i Vi. Welcome to the jungle. Ma, znate… Dante je pisao o tome.
Nisam to rekla naglas, ali pretpostavljam da mi je iz pogleda pročitala da sam idealan slučaj za “obradu kod Žuži”. Problematika – (pr)ocvale romantičarke i kako im pomoći.
Egzorcizam? Moguće.

Jebote, što je danas težak dan.


Link

Link

Naravno. Probudila sam se prije sedam. Ne čudi obzirom da u već u deset spavam snom pravednice. Radnim danom, vikendom, praznikom… you name it. Spavanje mi je najnovija zabava u životu.
Moja A-ca bi rekla, “jebiga, idem spavat, uhvatilo me kokošje sljepilo”. Ja ne kažem ništ´. Samo zaspim. Sljedeći dan se vadim da je takva količina sna potrebita kako bi beauty sleep bio odrađen po planu i programu. Malo tko ima pojma na što točno mislim kada spominjem beauty sleep. Još manje kada se uhvatim termina kao što je – plan. Iskreno, ponekada ne znam niti ja. Ponekada. Al´ to je sada manje bitno.
Bitno je da sam pronašla blog male Asje, i pobogu, zašto ja tek danas saznajem za nju?!
Srdačno preporučam štivo ove djevojke… pazi šta kaže :)

Ljudi vole obrate

Ljudi vole obrate
pune krvi i seksa.
Mislim, akcione filmove
pune sisa i guzova.
Vole kad neko
nekog udari i tako,
jebe i slično.
(ne bih da sada budem vulgarna)
Ljudi to vole,
a nikada to ne biste rekli,
jer kad im pozvonite na vrata
začujete zvono
koje zvuči kao
cvrkut ptice.

Inače, objavila je zbirku poezije “Može i kaktus, samo neka bode”. Asja Bakić.

Kažu da se snovi mogu ostvariti samo ako imamo hrabrosti slijediti ih. :)

Na to Miller kaže: Zašto bi vjerovao da će se sve odjednom promijeniti, samo ako dobijem nju, samo ako volim i budem voljen? Ništa se neće promijeniti. Osim mene.

Balboa će: But... you gotta be willing to take the hit! And keep moving forward..

Link

"I would like to say that it is a very great pleasure, honour and privilege for me to open this bridge, but I can't because my lying circuits are all out of commission."

Obzirom da subotom uveče ne idem u disko, preostaje mi svega par opcija kako provesti večer. Zaspati uz tv-program ili zaspati uz movies-online program.
Sinoć sam, nakon sto godina, odgledala Hitchhiker´s guide to the Galaxy. Točnije, trudila sam se odgledati ga. Zaista sam se trudila. No, na drugoj trećini filma sam zaspala. Šta´š. Godine.
Ono što me uvijek iznova nasmije jest Baileyev intro, neposredno prije uvodne stvarčice naziva “So long and thanks for all the fish”. Ovo je jazzy verzija, bez Baileyevog uvoda, ali meni osobno, vrlo simptomatična. :)

Link

a) koga?
b) ne poznajem niti jednog veseljka.
c) naravno
d) jat na svog veseljka najvolm nataknt barjaka!
e) znamo se iz viđenja
f) i gotta get used to not living next door to veseljko
g) hm. mama kaže da je veseljko lik iz stripova.
h) neću ti reć´
i) me, myself & veseljko

Link

baš mi dobra ova stvar.

Link

ma ne bih ni primjetila da se nalazim u snu, da nisam uhvatila samu sebe kako progovaram na tečnom talijanskom:
- dove porta kuesta strada?
s moje lijeve strane oglasi se bečki muškarac čarobna glasa, na još tečnijem talijanskom:
- agančare la čintura.
- a?

Link

upravo kada ishmael i zagor krenuše proučavati staru istočnjačku borilačku vještinu kamo-s-putrom, oglasi se moja budilica. apsolutno nepotrebno. prvi je dan godišnjeg.
no odlučila sam razmišljati krajnje pozitivno i s potpunim pravom očekivati skori nastavak.

jer…

…these are the days when anything goes…

( everyday is a winding road i get a little bit closer, everyday is a faded sign, i get a little bit closer to feeling fine.. :) Link )

strawberries cherries and an angels kiss in spring, my summer wine is really made from all these things, take off your silver spurs and tralalalala….summer wine..
sanjala sam kako mi lee hejzlvud namiguje baritonom na livadi punoj maslačaka.
kako ti je ime, lepojko?
nancy. nancy sinatra.
moje ime je lee. lee hejzlvud. hoćemo da gledamo video dok se ne rastope boje?
jašta.
ali, stani! nancy ima madež ispod lijevog uha!
hu kers!
sram te i stid budi, lažešzlato!
pa, budimo realni, nisi ni ti lee hejzlvud…ček´…tko je uopće lee hejzlvud?

……

Link