jednom su sadili lipu, a i jednom je magellan otkrio ameriku

rijetko posjećujem rodni kraj. jer, onoj točki u koju se skupim po povratku u grad u kojem igrom slučaja živim i radim, u kojoj se spajaju odlazak i dolazak, ne mogu pronaći pravo ime.
melankolija močvarnog rukavca? možda.

Link

usnula sam neobičan san. bilo je rano jutro, a ja sam na obali rijeke, mogla je biti zrmanja, ispirala sniježno bijele plahte. uto, pojavi se čovjekolika uniformirana spodoba i reče mi:
“hemera, kaži dragička, super ridža je opet tu! pametniji sam nego ikad, spriječiti me nećeš više nikad!”
tek što mi uputi uznemirujuću vijest, tajanstvena prilika nestade u daljinu.

što li mu to znači?

(pjesmica za potrebito mi smirenje... Link )

preozbiljno si sam sebe shvatio.

Link

...iz čisto subjektivnih razloga.
sin, brat, suprug i otac.
multi-instrumentalist, tekstopisac, skladatelj, producent, aranžer, filmski i kazališni glumac, video redatelj, vizualni umjetnik…jednom rječju, genijalac.

Link

Link

Link

Link

imala sam najbolju namjeru napisati ozbiljan post. inspiracija je potekla jutros, kada sam na desetak metara od trgovine ugazila u pseću stolicu i razgazila je pošteno. prosječan čovjek-žena-dijete ne može više niti po travi bezbrižno hoditi, a da ne ispadne malen ispod zvijezda.
nalijepila bih tada na blog fotku skarabeja i filozofski pristupila obradi teme koja bi se bavila usporedbom sizifove navade i navade jednog balegara. tu duboku sama-sa-sobom-raspru zapečatila bih đonijevom “balegari ne vjeruju sreći”.
kakav bi to samo krasan post bio!
ali…ne mogu pronaći fotke skarabeja, izgubile su se u moru nearhiviranih sličica. principa radi, smatram ovu temu zaključanom.

umjesto fotki koje sam tražila, našla sam fotku mrava.



jeste li znali da su se prvi mravi pojavili prije oko 130 milijuna godina? pretpostavka je. gugl kaže da ne spremaju hranu za zimu, već se zavuku u dublje dijelove mravinjaka, gdje svi zajedno ukočeno(!) prezime. što će reći da je priča o cvrčku i mravu, koji je cijelu jesen marljivo radio i spremao zimnicu, najobičnija varka za malog žarka.
spoznajama nikad kraja. (iskreno se nadam da se u dogledno vrijeme neće pojaviti nitko tko će ustvrditi kako u životu nije najvažnije ne skidati pločice sa zida u kupijoni. jer, time bi moj djevojački san bio znatno razbucan.)

usput, nađoh nešto na jubituu, što godinama nisam čula. muzika moje mladosti. visokofrekventna. eh mladosti, lijepa li si… :)

Link

ne gubi srce. možda ti ga žele iščupati. a ne da im se dugo tražiti.



Link

dok čekam da se odmrzne slasni komad mesa kojeg ću poput svakog kulinarskog virtuoza pripremiti najbolje što umijem, te ću se poslije termičke obrade istog spram njega ponijeti poput svakog gastronomada koji drži do svojih okusnih pupoljaka, odlučih uputiti ti slovo ili dva.
dnevniče, ti već znaš da sam nositeljica moralne vertikale, horizontale i dijagonale uzduž i poprijeko republike i da oh, tako vješto kroz literarni izričaj slučajnog čitatelja mogu uputiti u putešestvije tuđih ge točaka i da mojoj ljepoti, pameti, da ne velim visprenosti ili dovitljivosti nema ravne i da bi radi svega nabrojanoga trebalo preseliti u skandinaviju ili na pusti otok, jer ah, i pusti otok je kultiviraniji od puteljka obraslog ambrozijom gdje su mi dobri ljudi napravili kućicu.
ok, pretjerala sam. idemo ispočetka.

dragi dnevniče, ono što želim reći jest da se dugogodišnji rad na sebi ipak isplatio.
našla sam frajera! ovo je njegova fotka:



jest da sam ga pronašla na guglu, no poput svih velikih revolucionara i ja imam viziju! sjeti se samo kinga: i have a dream!; pa che: the revolution is not an apple that falls when it´s ripe, you have to make it fall!; pa milanče: idemo delati!

treba li išta više reći…

pa ne…osim da je čak i zrinka bila klinka sa tridesetidvje. u letovaniću, selu pokraj kupe.

...iiiii za kraj našeg današnjeg spominjanja...prigodna uspješnica:

Link

(ma ljubi vas hemera!)

otkad sam prestala saditi cvijeće na internetima, moja stremljenja, želje, htijenja, ma cio život mi je poprimio sasma novi smisao. skoro opipljiv smisao, usudila bih se primjetiti.
najme, ambicije su mi porasle su do te mjere da ozbiljno razmišljam iznajmiti dio parka preko puta zgrade.

do sutra, dnevniče dragi…do sutra..

Link

često tako, u polutami svoje samačke sobe, promišljam o griješkama koje počinih u prošlim životima, a koje me vezaše za ovo mrzsko mi mjesto. večeras me posjetiše dva duha, iznebuha, direktno iz svijeta čuda i objaviše mi radosnu vijest. radosnu, jer je braćo i sestre, o samospoznaji riječ. i rekoše mi ovo: hemera, sjećaš li se kada si u trećem razredu osnovne škole poslije sata razredne zajednice otišla u trgovinu kupiti si mančmalou? ne sjećaš se, jel? tog utorka, u 13,46 h oštetila si trgovinu mješovite robe otuđivši gume za žvakanje u ukupnom iznosu 3 (slovima: tri) kune. plati!

e sad…ne bježim od tereta odgovornosti koji valja ponijeti, pogotovo kada ga utjeruju duhovi. samo ne znam bi li se, ovdje na varnici, pridružila društvu mrtvih pjesnika ili džirlo djevojkama.
svaki savjet, prijedlog, kritika je, naravno, dobrodošla.

ovaaaj…dal je itko primjetio kako sam super erotično spustila poluprozirnu spavaćicu da mi sklizne s ramena i kako sam je lagano nogom bacila prema vratima prije ulaska na blog? tako rade u reklamama.


Link

… reče rambo i nasuče se na krečanu.



Link

izvući iz konteksta, nešto poput ovog, “woman needs a man like a fish needs a bicycle”, mantrati pomno odabrani tekst sve dok sadržaj bubnja ne postigne izvanrednu bjelinu.
prije zadnjeg ispiranja dodati omekšivač. za mirisnije sutra.

Link

ustvari, nema priče.
doduše, htjela sam napisati priču o pavi koji ima ruke od soli, ali usred razmišljanja o njemu shvatila sam da mi se ne da pisati.

... i za kraj posta, muzički odabir vezan za prije spomenutu priču jest.... taraaaaaaa:

Link

hmda. robert, koji nije i moj brat također, ali je zato autor “mitnih intervencija” našao se u situaciji kada je uvidio potrebitim citirati onog šmrkljavca romea. da kojim slučajem osobno poznajem roberta, smatrala bih obaveznim napasti ga zarezima. međutim, mene se pročitano uopće ne dotiče. a nepročitano još manje.
dooobro, ajde… nisam potpuno imuna.
dakle, svaki jebivjetar koji je u stanju izreći: “opusti se, julka. svi će razumjeti”, i nakon rečenog šal nevinog djevojčeta iskoristiti kao trag koji čopor tragača može dovesti do cilja samo njima znanog, ne zaslužuje da živi. naime, ta ista julka je šal poklonila slinavcu u znak privrženosti, premda su strane na kojima su se nalazili odavno zaraćene. svi znamo kako je završila ta ljubavna priča… romejo je postao toliko mudar, da je na kraju ispao glup. julka je u sljedećoj epizodi preuzela ulogu kamikaze. romeu se naravno svidjela njezina nova rola, pa je i on odlučio zaigrati istu shemu.
pih.
servantes je za razliku od šekspira imao stila.

http://www.youtube.com/watch?v=r3wuXyOUKJw

sve one vole konje
plemenite domaće životinje
sve one rastu
iz haljine na volane
sve one sanjaju
rasne, krasne lipicanere
sve one hoće
vrsne konje za jahanje
sve one prije ili kasnije
skupljaju prljave čarape
psuju i naglas priznaju
da vole konje
plemenite
domaće životinje.

es zubović

dobro vam jutro iskrice i iskričari…jebite se.

http://www.youtube.com/watch?v=DLBlFq4oE2I